Poslovni broj: Usž-3329/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ČE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5227/2024-6 od 3. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 12. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5227/2024-6 od 3. lipnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, klasa: UP/II-551-06/23-014/637, urbroj: 251-02-01/001-23- 5 od 6. srpnja 2023. i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

2. Osporavanim rješenjem tuženika odbijen je prigovor tužiteljice podnesen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, klasa: UP/I-551-06/22-013/1455, urbroj: 251-09-22- 1/002-23-6 od 17. svibnja 2023. Navedenim prvostupanjskim rješenjem zamijenjen je dio rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, klasa: UP/I-551-06/17-013/1079, urbroj: 251-10-01-17-2 od 25. srpnja 2017. na temelju članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 25/22 – dalje: Odluka/22.), te je iznos novčane pomoći za dijete tužiteljice LE i prestanak te pomoći usklađen prema Odluci/22., na način kako je to propisano odredbama članka 3. i 4. te Odluke, a kako je detaljno navedeno u izreci i obrazloženju rješenja tijela prvog stupnja.

3. Protiv pobijane presude tužiteljica je podnijela žalbu iz svih žalbenih razloga propisanih u Zakonu o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS). Navodi da je presuda nezakonita jer joj nije dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koje su predmet upravnog spora, čime je počinjena bitna povreda članka 6. ZUS-a, budući da ju je sud odbio saslušati kao stranku, čime je počinjena i bitna povreda članka 86. stavka 1. te članka 49. i članka 93. stavka 1. ZUS-a. Navodi da joj je sud na taj način nezakonito uskratio mogućnost da iskazuje o važnim činjenicama, prije svega o utjecaju prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja na njezin privatni i obiteljski život, pogotovo stoga što u upravnom postupku nije proveden ispitni postupak. Ističe da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, jer joj sud nije omogućio upoznati se s dokazima koje navodi u obrazloženju, konkretno s upravnim spisom tuženika, budući da ju nije obavijestio o dostavi toga spisa u sudski spis niti ju pozvao da u isti izvrši uvid, pa je počinio i povredu odredbe članka 114. stavka 3. ZUS-a jer je presudu donio temeljem dokaza za koje joj nije prethodno u sporu dana mogućnost izjašnjavanja, kao i zbog toga što je odbio provesti dokaze čije je izvođenje predložila. U žalbi ponavlja tužbene navode vezane za nadležnost prvostupanjskog tijela i tuženika, ovlaštenje za vođenje upravnog postupka po službenoj dužnosti, nedostatak valjanog potpisa ovlaštene osobe na osporenom rješenju, retroaktivnost, povredu prava na mirno uživanje vlasništva i stečenih prava, povredu pravila Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP) te načela zakonitosti, razmjernosti, predvidivosti pravne norme, kao i karakter roka iz članka 6. Odluke/22. Poziva se na odluke Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Republike Hrvatske, kao i pravna shvaćanja ovoga Suda, koja smatra primjenjivim za konkretni slučaj. Iscrpno iznosi svoje mišljenje i stajališta kojima osporava pravno stajalište suda glede primjene materijalnih i postupovnih propisa odlučnih za rješavanje predmetne upravne stvari, te u bitnom smatra da je pravomoćna odluka na temelju koje je ostvarivala novčanu pomoć za roditelja odgojitelja nezakonito izmijenjena pozivom na Odluku/22., izvan zakonskih uvjeta, a da sud nije posebno cijenio individualne potrebe pojedine konkretne obitelji, djeteta ili roditelja, o čijim je pravima i obvezama odlučeno pogrešno ocjenjujući da je pojedinačni spor riješen još ranije presudom ovoga Suda, poslovni broj: Usoz-143/22- 91 i odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske. Smatra proizvoljnim zaključak suda da je tuženik bio ovlašten riješiti predmetnu upravnu stvar neposredno u skladu s člankom 49. točkom 1. ZUP-a, jer za to nisu bili ispunjeni uvjeti. Navodi da je Odlukom/22. izmijenjena isključivo Odluka o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 10/18. i 20/21. – dalje: Odluka/18.), te se istom nije zadiralo u prava ili obveze korisnika prava ostvarenih po Odluci o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik grada Zagreba" broj: 16/16. 19/16.– dalje: Odluka/16.), na temelju koje je ona ostvarivala predmetno pravo, te se poziva na članak 12. Odluke/18. Nadalje smatra da je sud počinio bitnu povredu odredaba upravnog spora posljedično kojoj je pogrešno primijenio i materijalno pravo, jer nije odlučio o cijelom tužbenom zahtjevu iako je ona u petitu tužbe izričito predložila i poništaj prvostupanjskog rješenja. Predlaže da ovaj Sud pobijanu presudu poništi i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a podredno da sam riješi stvar na način da usvoji tužbeni zahtjev te obveže tuženika na naknadu troškova upravnog spora sukladno ranije dostavljenom troškovniku i po članku 147. stavku 1. ZUS-a. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 eura.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio Sudu odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, u granicama žalbenih razloga, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.

7. Prema stanju spisa i obrazloženju presude razvidno je da je sud činjenično stanje relevantno za donošenje odluke utvrdio uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke nakon izvršenog uvida u spis tuženika dostavljen sudu uz odgovor na tužbu, te podatke i isprave priložene u tijeku upravnog spora i nakon održane usmene rasprave. Prvostupanjski je sud potpuno razmotrio pravna i činjenična pitanja odlučna za rješavanje u predmetnoj upravnoj stvari, pri čemu je detaljno i jasno odgovorio na sve prigovore tužiteljice koje sada ponavlja u žalbi. Obrazloženje presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i ujedno otklanjaju sumnju da bi ta odluka mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja te se ista zasniva na pravno prihvatljivom tumačenju i primjeni mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, koje je sukladno pravnom shvaćanju i dosljednoj praksi ovoga Suda. Stoga ovaj Sud ne nalazi potrebnim ponovno ocjenjivati iste prigovore tužiteljice, ponavljajući razloge koje su javnopravna tijela i prvostupanjski sud naveli u svojim odlukama i obrazložili, te prihvaća u cijelosti obrazloženje prvostupanjskog suda, koje je sačinjeno sukladno odredbi članka 119. stavka 5. ZUS- a.

8. Tužiteljica se neosnovano poziva na prijelaznu odredbu članka 12. Odluke/18., smatrajući da se Odlukom/22. nije zadiralo u prava ili obveze korisnika prava ostvarenih po Odluci/16. Naime, sukladno odredbi članka 11. Odluke/18. roditeljima odgojiteljima koji su pravo na novčanu pomoć ostvarili na temelju Odluke/16. usklađuje se visina mjesečnih novčanih iznosa sukladno odredbama Odluke/18., čime je ta Odluka modificirala visinu mjesečnih novčanih iznosa priznatih na temelju Odluke/16., dok se odredbama Odluke/22. ponovno mijenjaju uvjeti korištenja u suštini istog prava, koje tužiteljica kontinuirano koristi na temelju Odluka koje su više puta mijenjane i dopunjavane. Budući da je Odluka/16. prestala važiti donošenjem Odluke/18., prema ocjeni ovoga Suda odredbe Odluke/22., na temelju kojih se provodi usklađivanje predmetnog prava, odnose se na sve korisnike novčane pomoći za roditelja odgojitelja bez obzira kada su istu pomoć započeli koristiti, odnosno bez obzira da li im je pomoć priznata po Odluci/16. ili Odluci/18.

9. U odnosu na prigovor da sud nije proveo predložene dokaze treba reći da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje je trebalo utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. stavak 3. ZUS-a). Osnovano je prvostupanjski sud ocijenio izvođenje dokaza koje je tužiteljica predložila nepotrebnim, budući da se sve relevantne činjenice o kojima ovisi odluka o zakonitosti rješenja tuženika na nedvojben način mogu utvrditi temeljem dokumentacije u spisu predmeta, zbog čega i po ocjeni ovoga Suda izvođenje predloženih dokaza ne bi dovelo do drugačijeg rješenja ove upravne stvari.

10. Neprovođenje dokaza predloženih po tužiteljici, samo po sebi nema za posljedicu povredu načela pravičnog suđenja, na koje tužiteljica ukazuje u žalbi. Naime, zahtjevi i načela pravičnog suđenja ne postavljaju pravila o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti ili na koji način bi trebao ocjenjivati dokaze, slijedom čega je odluka o tome koje će od predloženih dokaza izvesti isključivo na sudu te ne ovisi o volji stranaka. Pri tome se napominje da ni Ustavne ni Konvencijske odredbe ne jamče stranci u postupku pravo da se sasluša određena stranka, izvede određeni dokaz, već jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava pretpostavlja razumnu mogućnost stranke da izloži činjenice, podupre ih svojim dokazima, na način da ni jednu od stranaka ne stavlja u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, čemu je ovdje udovoljeno. Tužiteljica je i tijekom upravnog postupka kao i upravnog spora imala mogućnost izjasniti se o činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje stvari, koju je iskoristila, te neosnovano navodi da joj nije omogućeno sudjelovanje u postupku. Također nije osnovan niti paušalni prigovor da joj nije dana mogućnost uvida u spis tuženika koji je priložen sudskom spisu i sudu bio dostavljen uz odgovor na tužbu 13. listopada 2023.

11. Glede prigovora tužiteljice da sud nije riješio o cijelom tužbenom zahtjevu, valja istaći da je odredbom članka 3. stavka 1. točke 1. ZUS-a propisano da je predmet upravnog spora ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek. S obzirom na navedenu odredbu te da sud nije vezan doslovnim sadržajem tužbenog zahtjeva niti procesnopravnim kvalifikacijama tužbenog zahtjeva, a imajući u vidu i jedinstvo upravnog postupka, time što je odlučeno o zakonitosti osporenog rješenja, na način da je odbijen tužbeni zahtjev za poništenje tog rješenja, odlučeno je i o zakonitosti prvostupanjskog rješenja potvrđenog predmetnim rješenjem koje je predmet ocjene u ovom upravnom sporu.

12. Kako ne postoje razlozi zbog kojih tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu, kao ni razlozi na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u točci I. izreke.

13. Zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a (točka II. Izreke).

U Zagrebu, 12. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska