Poslovni broj: Usž-4026/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ĐN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3739/2024-6 od 15. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 12. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3739/2024-6 od 15. srpnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, klasa: UP/II-551-06/23-014/1054, urbroj: 251-02-01/001- 23-4 od 27. travnja 2023. i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, klasa: UP/I-551- 06/22-013/3833, urbroj: 251-09-22-1/003-23-2 od 17. ožujka 2023., te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog postupka i upravnog spora.

2. Osporavanim rješenjem tuženika odbijen je prigovor tužiteljice podnesen protiv citiranog rješenja prvostupanjskog tijela od 17. ožujka 2023. Navedenim prvostupanjskim rješenjem zamijenjene su točke II. i III. izreke zaključka Grada Zagreba, Ureda za demografiju, klasa: 551-06/20-013/121, urbroj: 251-21-21-1/003- 20-02 od 20. veljače 2020., na temelju odredbe članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 25/22. – dalje: Odluka/22), te je o iznosu novčane pomoći koji će se isplaćivati za dijete tužiteljice KN i prestanku te pomoći odlučeno sukladno odredbi članka 3. i 4. Odluke/22, a kako je detaljno navedeno u izreci i obrazloženju rješenja tijela prvog stupnja.

3. Tužiteljica je protiv pobijane presude podnijela žalbu iz svih žalbenih razloga propisanih u Zakonu o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS). U žalbi ponavlja tužbene navode vezane za nezakonito zadiranje u pravomoćni upravni akt, povredu ustavnih i konvencijskih prava (prava na poštivanje obiteljskog i privatnog života, prava vlasništva), nerazmjerno i diskriminatorno narušavanje njenih prava, legitimni interes, nadležnost tuženika i nedostatak valjanog potpisa na drugostupanjskom rješenju, ovlaštenje za pokretanje postupka po službenoj dužnosti, te karakter roka iz članka 6. Odluke/22. Osporava pravna stajališta suda iznesena u presudi, te iznosi detaljno svoje mišljenje da je sporni rok iz članka 6. Odluke/22 prekluzivne a ne instruktivne naravi, pozivajući se pri tome na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava. Smatra da sud nije valjano razmotrio navode tužbe, te da presuda nije obrazložena u skladu s člankom 119. stavkom 5. ZUS-a. Smatra da je sud time počinio povredu prava na pravično suđenje, kao i time što je propustio provesti test razmjernosti, te je paušalno i bez ikakvog individualiziranja, mehanički implicirajući stavove Visokog upravnog suda sadržane u presudama, poslovni broj: Usoz-143/22 od 27. veljače 2023. i Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022., propustio primijeniti načelo zakonitosti. Smatra da presuda nije utemeljena na pravu već na moći autoriteta, imajući u vidu da se sud pozvao na test razmjernosti koji je Visoki upravni sud proveo u objektivnom upravnom sporu, u kojem ona nije niti sudjelovala. Razloge iznesene u obrazloženju presude smatra irelevantnim, te izreku presude drži proizvoljnom, a tumačenje suda o naravi roka iz članka 6. Odluke/22 arbitrarnim. Ponavlja da u konkretnom slučaju nije postojao zahtjev stranke, te stoga nije postojalo niti ovlaštenje tijela temeljem zakona da pokrene upravni postupak i donese pobijana rješenja. Nadalje ističe da je sud nezakonito odbio dokazne prijedloge, uključujući i njeno saslušanje, čime je povrijeđena jednakost oružja i isključena individualizacija, potpuno nerazmjerno i nezakonito. Predlaže da ovaj Sud pobijanu presudu poništi i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a podredno da sam riješi stvar na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, uz obvezivanje tuženika da joj naknadi troškove upravnog spora po ranije dostavljenom troškovniku i članku 147. stavku 1. ZUS-a. Potražuje naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 1.562,50 eura.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio sudu odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio sukladno odredbi članka 134. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.

7. Prema stanju spisa i obrazloženju presude razvidno je da je sud činjenično stanje relevantno za donošenje odluke utvrdio uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, nakon izvršenog uvida u spis tuženika dostavljen sudu uz odgovor na tužbu, te podatke i isprave dostavljene u tijeku upravnog spora i nakon održane usmene rasprave. Prvostupanjski je sud potpuno razmotrio pravna i činjenična pitanja odlučna za rješavanje u predmetnoj upravnoj stvari, pri čemu je detaljno i valjano odgovorio na sve prigovore tužiteljice, koje ona djelomično ponavlja u žalbi. Suprotno navodima žalbe, obrazloženje presude sačinjeno je sukladno odredbi članka 119. stavka 5. ZUS-a, te sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i ujedno otklanjaju sumnju da bi ta odluka mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja. Presuda se zasniva na pravno prihvatljivom tumačenju i primjeni mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, koje sukladno pravnom shvaćanju i dosljednoj praksi ovoga Suda, posebice u odnosu na pravni karakter roka iz članka 6. Odluke/22, kao i ovlaštenje prvostupanjskog tijela za pokretanje postupka radi usklađivanja prava, koje je tužiteljica ostvarivala na temelju pravomoćnog zaključka od 20. veljače 2020., sa odredbama Odluke/22. Stoga ovaj Sud ne nalazi potrebnim ponovno ocjenjivati iste prigovore tužiteljice, ponavljajući razloge koje su javnopravna tijela i prvostupanjski sud naveli u svojim odlukama i dostatno obrazložili.

8. Vezano za neprovođenje dokaza predloženih od strane tužiteljice te činjenicu da nije određeno njeno saslušanje, valja istaći da to samo po sebi nema za posljedicu povredu načela pravičnog suđenja, na koje ukazuje u žalbi. Naime, zahtjevi načela pravičnog suđenja ne postavljaju pravila o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti i na koji način bi trebao ocjenjivati dokaze, slijedom čega je odluka o tome koje će od predloženih dokaza izvesti isključivo na sudu te ne ovisi o volji stranaka, niti je sud vezan prijedlozima stranaka u pogledu činjenica koje bi trebalo utvrditi i dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. stavak 3. ZUS-a). Pri tome se napominje da ni Ustavne ni Konvencijske odredbe ne jamče stranci u postupku pravo da se sasluša određena stranka, već jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava pretpostavlja razumnu mogućnost stranke da izloži činjenice i podupre ih svojim dokazima na način da ni jednu od stranaka ne stavlja u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, čemu je ovdje udovoljeno. Osnovano je stoga prvostupanjski sud ocijenio izvođenje dokaza koje je tužiteljica predložila nepotrebnim, budući da se sve relevantne činjenice o kojima ovisi odluka o zakonitosti rješenja tuženika na nedvojben način mogu utvrditi temeljem dokumentacije u spisu predmeta. Tužiteljica je tijekom upravnog postupka, kao i upravnog spora, imala mogućnost izjasniti se o činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje stvari, te joj je omogućeno sudjelovanje u postupku. Također, tužiteljica neosnovano smatra da je sud u konkretnom slučaju povrijedio pravo na pravično suđenje time što je propustio provesti test razmjernosti. Ovaj Sud je već u ranije donesenim pravomoćnim presudama ocijenio legitimnim cilj koji je donositelj želio postići donošenjem predmetnog općeg akta, a kojim je na drugačiji način uredio uvjete za dodjelu novčane pomoći za roditelja odgojitelja, te se prvostupanjski sud osnovano poziva na stavove ovoga Suda sadržane u presudama poslovni broj: Usoz-143/22 i Usoz-8/22.

9. Prema ocjeni ovoga Suda uvjeti i način ostvarivanja novčane pomoći za roditelja odgojitelja utvrđeni u prvostupanjskom rješenju u cijelosti su sukladni Odluci/22, koja je u konkretnom slučaju primijenjena kao mjerodavno materijalno pravo. Stoga je prvostupanjski sud pravilno ocijenio osporeno rješenje tuženika zakonitim.

10. Kako navodi žalbe nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drukčije odluke, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

11. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška za sastav žalbe odbijen je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a (točka II. izreke).

U Zagrebu, 12. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska