Poslovni broj: Usž-2604/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja SC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, radi naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad kao posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1531/2023- 24 od 4. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 12. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuju točke I. i II. izreke presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1531/2023-24 od 4. ožujka 2025.

II. Poništava se točka III. izreke presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1531/2023-24 od 4. ožujka 2025.

III. Tužitelju se priznaje pravo na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovice za naknadu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu u razdoblju od 25. srpnja 2022. do 18. siječnja 2024. zbog bolesti pod dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji: F43.1, na teret sredstava državnog proračuna, a u razdoblju od 19. siječnja 2024. do 16. travnja 2024. u iznosu 50% zadnje isplaćene naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog iste bolesti na teret sredstava državnog proračuna.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke poništeno je rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-04/23- 01/14, URBROJ: 338-01-06-05-23-03 od 20. travnja 2023. i u točki II. izreke rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, KLASA: UP/I- 502-03/21-03/92, URBROJ: 338-17-02-01-21-5 od 23. prosinca 2022. Točkom III. izreke presude tužitelju je priznato pravo na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovice za naknadu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad počevši od 25. srpnja 2022. i dalje dok traje privremena nesposobnost za rad, zbog bolesti pod dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji: F43.1 (Posttraumatski stresni poremećaj), kao neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu, na teret sredstava državnog proračuna.

2. Osporenim rješenjem tuženika poništeno je rješenje prvostupanjskog javnopravnog tijela od 23. prosinca 2022. (točka 1. izreke) i odbijen zahtjev tužitelja za priznanje bolesti dijagnoze F43.1 neposrednom posljedicom sudjelovanja u Domovinskom ratu, a time i pravo na naknadu plaće u iznosu od 100 % od osnovice za naknadu plaće osnovom iste, a vezano uz privremenu nesposobnost za rad od 25. srpnja 2022. (točka 2. izreke).

3. Rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 23. prosinca 2022. tužitelju nije priznato, od 25. srpnja 2022., za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog dijagnoze F43.1, pravo na naknadu plaće u 100 % iznosu od osnovice za naknadu.

4. Tuženik žalbom pobija presudu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). Detaljno iznoseći utvrđenja iz upravnog postupka i upravnog spora, navodi da se sud u pobijanoj presudi poziva na ocjenu sudskog vještaka, ali ne navodi razloge zbog kojih ne prihvaća stručno medicinsko mišljenje i daljnja obrazloženja liječničkog povjerenstva koja su utemeljena na medicinskoj i drugoj dokumentaciji u spisu. Ističe da se radi o pravu iz obveznog zdravstvenog osiguranja koje je moguće ostvariti jedino i isključivo na način propisan člankom 39. stavkom 1. točkom 9. u vezi s člankom 55. stavkom 2. točkom 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, 80/13., 137/13. i 98/19. – dalje: Zakon). Smatra da je liječničko povjerenstvo postupilo u skladu s navedenim zakonskim odredbama prilikom izrade nalaza, mišljenja i ocjene u konkretnom slučaju, pri čemu je dalo valjane razloge i detaljno obrazloženje razloga za ocjenu da tužitelj ne ispunjava uvjete za priznanje traženog prava. U prilogu žalbe dostavlja očitovanje liječničkog povjerenstva od 21. ožujka 2025. u kojem se, s medicinskog aspekta, osporavaju utvrđenja iz upravnog spora. Navodi da je iz tužiteljeve medicinske dokumentacije utvrđeno da u ratnom putu nije imao niti jedan specificirani traumatski događaj izuzetne jačine, osim da je rat trauma za svakoga. Pri tome ističe da se u nalazu i mišljenju psihologa Klinike za psihijatriju KBC Split od 28. ožujka 2022. navodi da je prvi put pomoć potražio 2017. godine, odnosno 27 godina nakon ratnih zbivanja. Kada se dijagnoza PTSP-a postavlja s odgodom od više godina, ističe da se u obzir moraju uzeti i recentni psihosocijalni stresori, poput životnih okolnosti, i somatske bolesti. Osporava ocjenu sudskog vještaka da je kod tužitelja palpatorno utvrđeno postojanje gelera u području lijevog ručnog zgloba jer tvorbe u ručnom zglobu mogu biti multifaktorijalno uzrokovane, a da bi se uzele u razmatranje moraju biti objektivizirane i verificirane. S obzirom na navedeno, smatra da odgođeni ratni PTSP nije isključivi, jedini i dominantni uzrok privremene nesposobnosti za rad tužitelja jer su njegove psihičke tegobe potaknute i drugim okolnostima koje je doživio u civilnom životu, kao i somatskim bolestima. Naglašava da je tužiteljeva privremena nesposobnost za rad vođena od 18. srpnja 2022. po dijagnozi F43.1 do 16. travnja 2024. kada je zaključena. Smatra da je sud povrijedio materijalno pravo jer nije vodio računa o članku 52. Zakona, kada je priznao tužitelju predmetno pravo za cijelo vrijeme trajanja privremene nesposobnosti za rad, počevši od 25. srpnja 2022., iako bi u slučaju priznanja prava tužitelj isto ostvarivao u iznosu 50% zadnje isplaćene naknade plaće na ime te privremene nesposobnosti, počevši od 18. siječnja 2024. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

5. Tužitelj u odgovoru na žalbu navodi da su žalbeni prigovori tuženika identični prigovorima koje je imao na nalaz i mišljenje sudskog vještaka. Neutemeljenim smatra navod tuženika da priznati status hrvatskog ratnog vojnog invalida u pravilu ne utječe na privremenu nesposobnost za rad, dok utvrđenja prvostupanjskog suda smatra u cijelosti pravilnima. U odnosu na primjenu članka 52. Zakona, smatra da način na koji je primijenjen nema utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude. Navodi da bi mu se u skladu s člankom 52. stavkom 1. Zakona isplatio iznos od 100 % od osnovice za naknadu od 25. srpnja 2022. u neprekidnom trajanju od 18 mjeseci, a nakon toga, u skladu s člankom 52. stavkom 2. Zakona, naknada u visini od 50 % zadnje isplaćene naknade plaće na ime privremene nesposobnosti za rad do zaključno 16. travnja 2024. kada mu je prestao radni odnos. S obzirom na navedeno, predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.

6. Žalba je djelomično osnovana.

7. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavku 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje na temelju nalaza stalnog sudskog vještaka, ali nije pravilno utvrdio visinu novčane naknade iz obveznog zdravstvenog osiguranja koju tužitelj ostvaruje za vrijeme korištenja prava na privremenu nesposobnost za rad koja je posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu.

8. Predmetni upravni postupak vođen je povodom zahtjeva tužitelja za priznanje prava na naknadu plaće u 100% iznosu osnovice za naknadu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad od 12. kolovoza 2022., zbog bolesti pod dijagnozom šifre F43.1, kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu, počevši od 25. srpnja 2022. Prema podacima spisa nije sporno da je tužitelj sudjelovao u Domovinskom ratu u razdoblju od 10. svibnja 1995. do 10. kolovoza 1995. (potvrda Ministarstva obrane, Oružanih snaga Republike Hrvatske, Hrvatske kopnene vojske, Zapovjedništva, Odjela G-1 od 30. siječnja 2017.) te da ima priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, X. skupine s 20 % oštećenja organizma privremeno, uslijed bolesti PTSP-a (rješenje Ministarstva hrvatskih branitelja od 25. srpnja 2022.).

9. Postupajući po predmetnom zahtjevu, u upravnom postupku je provedeno medicinsko vještačenje Liječničkog povjerenstva Regionalnog ureda Zavoda u Splitu. Liječničko povjerenstvo u nalazu, mišljenju i ocjeni od 20. prosinca 2022. ocjenjuje da se dijagnoza F43.1 ne može s medicinskog gledišta dovesti u neposrednu i isključivu uzročno-posljedičnu vezu sa sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu jer u medicinskoj dokumentaciji ne postoje podaci o izloženosti psihičkim traumama, a k tome je liječenje započelo 23 godine nakon sudjelovanja u ratu.

10. Povodom žalbe tužitelja, provedeno je vještačenje po Liječničkom povjerenstvu Direkcije, koje se u nalazu, mišljenju i ocjeni od 8. ožujka 2023. suglasilo da se dijagnoza F43.1 ne može uzročno-posljedično povezati sa sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu, odnosno da privremena nesposobnost za rad nije kod tužitelja dominantno, jedino i isključivo uzrokovana elementima odgođenog ratnog PTSP-a u kliničkoj slici. Navodi da je predmetna dijagnoza postavljena s najmanje 21 godinu odgode od završetka sudjelovanja u ratnim zbivanjima i da ista ne udovoljava obligatornim MKB-10 niti stručno medicinskim smjernicama za dijagnozu odgođenog ratnog PTSP-a, već se jedino može raditi o elementima PTSP-a u kliničkoj slici.

11. U upravnom sporu provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku prof. prim. dr. sc. Ivanu Urliću, dr. med. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka od 21. veljače 2024., pisanog očitovanja od 11. srpnja 2024., kao i usmenog saslušanja od 14. veljače 2025., proizlazi da se prema medicinskoj dokumentaciji o tužiteljevom psihijatrijskom liječenju i osobnom pregledu može zaključiti da je dijagnoza F43.1 direktna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu. Sudski vještak navodi da je tužitelj do sudjelovanja u Domovinskom ratu bio tjelesno i psihički zdrava osoba, a da je tijekom sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske doživio brojna traumatska iskustva, nakon kojih se kod tužitelja razvio PTSP koji se tijekom vremena kronificirao. Ističe da je kliničkim i psihologijskim obradama utvrđeno da se radi o posttraumatskom stresnom poremećaju zbog čega mu je i priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida. Stoga zaključuje da je bolest dijagnoze F43.1 uzrok tužiteljeve privremene nesposobnosti za rad kao neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu od 25. srpnja 2022. pa nadalje.

12. Prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz sadržaja spisa upravnog postupka, kao i činjenice utvrđene u upravnom sporu, a nakon održane rasprave, te je iznio valjane i dostatne razloge zbog kojih prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještaka, a koje razloge prihvaća i ovaj Sud. Naime, iz navedenog nalaza i mišljenja sudskog vještaka razvidno je da je isti utemeljen na spisu priloženoj medicinskoj dokumentaciji te je dan u skladu s pravilima struke, valjano i potpuno obrazložen, pa je mogao poslužiti sudu kao valjana osnova za donošenje odluke. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio članak 39. stavak 1. točku 9. u vezi s člankom 55. stavkom 2. točkom 1. Zakona.

13. Neosnovano tuženik u žalbi ističe prigovore na nalaz i mišljenje sudskog vještaka. Naime, tuženik je uredno 15. ožujka 2024. zaprimio nalaz i mišljenje sudskog vještaka od 21. veljače 2024. te je podneskom od 23. travnja 2024. u cijelosti prigovorio ocjeni vještaka s prijedlogom za njegovim dopunskim očitovanjem, dostavljajući očitovanje Liječničkog povjerenstva Direkcije od 27. ožujka 2024. Povodom iznesenih prigovora sudski vještak se pisano očitovao podneskom od 11. srpnja 2024. i održano je ročište 14. veljače 2025. te je sudski vještak u cijelosti ostao kod pisanog nalaza i mišljenja argumentirano otklonivši sve prigovore liječničkog povjerenstva. Na navedeno ročište pristupila je opunomoćenica tuženika koja nije imala primjedbe na usmeno očitovanje sudskog vještaka te nije predlagala izvođenje daljnjih dokaza u upravnom sporu.

14. Tuženik je, u skladu s člankom 51. ZUS-a, imao mogućnost tijekom prvostupanjskog upravnog spora iznijeti svoje prijedloge i prigovore u pogledu nalaza i mišljenja sudskog vještaka. S obzirom na to da je navedeno pravo iskoristio u podnesku od 23. travnja 2024. i da je zatražio dodatno očitovanje sudskog vještaka na njegove prigovore, koji prijedlog je sud usvojio i vještak je na osnovi medicinske dokumentacije potvrdio svoj nalaz i mišljenje, to proizlazi da tuženik nije s uspjehom osporio utvrđeno činjenično stanje, iz kojeg razloga su u žalbi izneseni prigovori neosnovani.

15. S obzirom na navedeno, ovaj Sud nalazi da su medicinski relevantne činjenice u upravnom sporu pravilno utvrđene na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka te da činjenično stanje u upravnom postupku nije pravilno utvrđeno, iz kojeg je razloga prvostupanjski sud osnovano usvojio tužbeni zahtjev, poništio rješenja javnopravnih tijela te je na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka priznao tužitelju pravo na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti pod dijagnozom PTSP-a (F43.1), kao neposredne posljedice sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu. Ovaj Sud je stoga žalbene navode tuženika koji se odnose na točke I. i II. izreke prvostupanjske presude ocijenio neosnovanima (točka I. izreke ove presude).

16. Međutim, ovaj Sud smatra da prvostupanjskom presudom nije pravilno određena visina naknade plaće na teret sredstava državnog proračuna za pojedina zakonom određena razdoblja korištenja prava, iz kojeg razloga je poništena točka III. izreke pobijane presude.

17. Člankom 52. stavkom 1. Zakona propisano je da osiguranik ima pravo na teret sredstava Zavoda, odnosno državnog proračuna, ostvariti pravo na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, između ostalih, iz članka 39. točke 9. toga Zakona, u maksimalnom trajanju od 18 mjeseci po istoj dijagnozi bolesti, bez prekida, u visini utvrđenoj u skladu s ovim Zakonom i općim aktima Zavoda. Prema stavku 2. istog članka Zakona, nakon isteka roka iz stavka 1. ovoga članka osiguranik ostvaruje pravo na naknadu plaće u iznosu 50% zadnje isplaćene naknade plaće na ime te privremene nesposobnosti dok za privremenu nesposobnost postoji medicinska indikacija.

18. Imajući na umu citiranu zakonsku odredbu, kao i činjenicu da je tužitelj u zahtjevu naveo da traži priznanje prava od 25. srpnja 2022., iako je privremena nesposobnost za rad započela 18. srpnja 2022., proizlazi da je tužitelju trebalo priznati pravo na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovice za naknadu plaće u maksimalnom trajanju od 18 mjeseci od početka privremene nesposobnosti za rad po istoj dijagnozi bolesti, odnosno od 25. srpnja 2022. u skladu s njegovim zahtjevom. S obzirom na navedeno, ovaj Sud je tužitelju priznao pravo na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad u 100% iznosu od osnovice za razdoblje od 25. srpnja 2022. do 18. siječnja 2024., a od 19. siječnja 2024. do 16. travnja 2024. (datum od kada je tužitelj u mirovini) u iznosu 50% od zadnje isplaćene naknade, na teret sredstava državnog proračuna, u skladu s člankom 39. u vezi s člankom 52. Zakona (točke II. i III. izreke ove presude).

19. Slijedom iznesenog, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude, a na temelju članka 135. stavka 2. ZUS-a kao pod točkama II. i III. izreke presude.

U Zagrebu 12. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća:

dr. sc. Sanja Otočan