Poslovni broj: Usž-4142/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja OP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. broj 1, OIB: 66486182714, radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1109/2024-8 od 13. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 12. studenoga 2025.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1109/2024-8 od 13. svibnja 2025.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 560- 01/24-01/129, URBROJ: 512-2501-24-2 od 5. travnja 2024.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Split, KLASA: UP/I 560-01/22-01/465, URBROJ: 512M2-6504-24-8 od 4. ožujka 2024. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima narodne zaštite mjesne zajednice [adresa] za razdoblje od 27. lipnja 1991. do 17. rujna 1991.
3. Tužitelj u žalbi navodi da iz obrazloženja pobijane presude nisu razvidne sve okolnosti bitne za donošenje odluke. Ističe da je bio pripadnik naoružanih odreda narodne zaštite koji je imao vlastito lovačko naoružanje i da je bio pripravan za borbeno djelovanje (priprema i izvođenje radnji za borbu, obuka gađanja, stražarenje s oružjem). Ponavljajući u cijelosti navode iz tužbe, smatra da je dokazao svoje sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske odgovarajućim dokazima, a koji nisu uzeti o obzir prilikom donošenja odluka u ovome postupku. Ističe da sud nije obrazložio pobijanu presudu u skladu s člankom 98. stavkom 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP). Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da ostaje kod svih navoda iznesenih u upravnom sporu. Smatra da je tužbeni zahtjev pravilno odbijen, a pobijana presuda na zakonu osnovana jer je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno. Predlaže odbiti žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS), Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te, imajući na umu relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pri tome na sve tužbene navode (članak 119. stavak 5. ZUS-a).
8. Naime, suprotno navodima tužitelja, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenice koje su odlučne za rješavanje predmetne upravne stvari, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke tuženika, kao i činjenice koje je sam utvrdio u sporu na temelju priloženih dokaza i navoda tužitelja iznesenih tijekom postupka. Sud je, ocjenjujući provedene dokaze, na utvrđeno činjenično stanje primijenio mjerodavni i u presudi citirani članak 3. stavak 1. i stavak 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine", 121/17., 98/19. i 84/21. – dalje: ZOHBDR) te je za svoju odluku dao dostatno i razumno obrazloženje koje ovaj Sud prihvaća u cijelosti.
9. U članku 3. stavku 1. i stavku 2. ZOHBDR-a propisane su pretpostavke za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.
10. Prema službenim evidencijama tuženika tužitelj ima priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 6. veljače 1992. do 23. ožujka 1992. kao pripadnik 126. domobranske pukovnije Sinj, ali ne i u spornom razdoblju (od 27. lipnja 1991. do 17. rujna 1991.) na temelju pripadnosti Narodnoj zaštiti Mjesne zajednice Satrić.
11. Tužitelj se ne nalazi na popisu pripadnika naoružanih odreda Narodne zaštite Mjesne zajednice Satrić, dok iz njegovog saslušanja (zapisnik od 28. ožujka 2023.) i saslušanja svjedoka ŠP i ŽP (zapisnik od 19. travnja 2023.) proizlazi da nije bilo borbenog djelovanja i nisu pružali oružani otpor agresoru (stražarenje, patroliranje, praćenje sumnjivih osoba). Stoga, imajući na umu da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske na način kako to propisuje stavak 2. članka 3. ZOHBDR-a (oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom) i prema ocjeni ovoga Suda pravilno je utvrđeno da nisu ispunjeni uvjeti za priznanje tužitelju statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.
12. Prvostupanjski sud, u skladu s člankom 49. ZUS-a, slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio, a stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima. Prvostupanjski sud je dostatno obrazložio zašto se u konkretnom slučaju, imajući na umu članak 3. ZOHBDR-a, tužitelju ne može priznati zatraženi status, posebno imajući na umu izjavu tužitelja da, kada je došlo do napada neprijatelja, pripadnici Narodne zaštite su se povukli i na položaj su došli pripadnici Zbora narodne garde koji su potom pružili oružani otpor neprijatelju.
13. Neosnovan je prigovor tužitelja da pobijana presuda nije obrazložena u skladu s člankom 98. stavkom 5. ZUP-a. Naime, prvostupanjski sud u vođenju upravnog spora primjenjuje Zakon o upravnim sporovima, a ne Zakon o općem upravnom postupku, kako to pogrešno smatra tužitelj. Upravo iz navedenog razloga prilikom donošenja presude, vezano za njezin sadržaj, prvostupanjski sud primjenjuje članak 119. ZUS-a, odnosno obrazloženje presude mora sadržavati sve propisano člankom 119. stavkom 5. ZUS-a, što je u konkretnom slučaju i učinjeno.
14. Slijedom svega navedenog, ovaj Sud žalbene navode smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačiju odluku suda. Radi se o navodima o kojima s prvostupanjski sud izjasnio, a s kojim očitovanjima je u potpunosti suglasan i ovaj Sud. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje.
15. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 12. studenoga 2025.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
