Poslovni broj: Usž-3525/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŠZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. broj 1, OIB: 66486182714, radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1233/2024-7 od 26. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 12. studenoga 2025.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1233/2024-7 od 26. lipnja 2025.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 560- 01/24-01/312, URBROJ: 512-25-24-2 od 3. listopada 2024.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek, KLASA: UP/I 560-01/24-01/1456, URBROJ: 512M2-76-24-2 od 17. srpnja 2024. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđenje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite za razdoblje od 1. srpnja 1991. do 29. srpnja 1991. (točka 1. izreke) i zahtjev za utvrđenje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti Domobranskoj bojni za razdoblje od 25. prosinca 1991. do 10. veljače 1992. (točka 2. izreke).
3. Tužitelj žalbom pobija presudu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). Smatra da sud nije pravilno utvrdio činjenično stanje jer nije uzeo u obzir izjavu LZ koji je bio zapovjednik Općinskog štaba Narodne obrane. Ističe da je svoj zahtjev utemeljio na brojnim materijalnim i personalnim dokazima, kao i da postoje drugi dokazi koje kao pojedinac ne može pribaviti te ne razumije zbog čega mu se ne može utvrditi status hrvatskog branitelja za cijelo zatraženo razdoblje. Navodi da je drugima priznat status i da se jedino njemu čini nepravda, iako iz prakse Europskog suda za ljudska prava proizlazi da se činjenično stanje mora utvrditi izvan svake razumne sumnje kako bi se ostvarilo pravo na pošten postupak. Poziva se na izjave svjedoka ĐZ i KZ koji su potvrdili da je u obrani suvereniteta sudjelovao od 1. srpnja 1991. Predlaže poništiti pobijanu presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da ostaje kod svih navoda iznesenih u upravnom sporu. Smatra da je tužbeni zahtjev pravilno odbijen, a pobijana presuda na zakonu osnovana jer je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno. Predlaže odbiti žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te, imajući na umu relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pri tome na sve tužbene navode (članak 119. stavak 5. ZUS-a).
8. Naime, suprotno navodima tužitelja, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenice koje su odlučne za rješavanje predmetne upravne stvari, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke tuženika, kao i činjenice koje je sam utvrdio u sporu na temelju priloženih dokaza i navoda tužitelja iznesenih tijekom postupka. Sud je, ocjenjujući provedene dokaze, na utvrđeno činjenično stanje primijenio mjerodavni i u presudi citirani članak 3. stavak 1. i stavak 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine", 121/17., 98/19. i 84/21. – dalje: ZOHBDR) te je za svoju odluku dao dostatno i razumno obrazloženje koje ovaj Sud prihvaća u cijelosti.
9. U članku 3. stavku 1. i stavku 2. ZOHBDR-a propisane su pretpostavke za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.
10. Člankom 3. stavkom 1. točkom b) ZOHBDR-a propisano ja da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana.
11. Prema službenim evidencijama tuženika tužitelj ima priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 24. prosinca 1991. i kao pripadnik VP 2154 Našice u razdoblju od 11. veljače 1992. do 17. listopada 1992. i od 3. svibnja 1995. do 16. lipnja 1995., ali ne i u zatraženim razdobljima od 1. srpnja 1991. do 29. srpnja 1991. i od 25. prosinca 1991. do 10. veljače 1992. niti po jednoj osnovi.
12. Imajući na umu da je člankom 3. stavkom 1. točkom b) ZOHBDR-a izričito propisano da se status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata može priznati osobi koja je kao pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite sudjelovala u obrani suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., prema ocjeni ovoga Suda pravilno je utvrđeno da nema zakonske osnove da se tužitelju prizna predmetni status u razdoblju od 1. srpnja 1991. do 29. srpnja 1991.
13. U odnosu na razdoblje od 25. prosinca 1991. do 10. veljače 1992. iz spisa upravnog postupka proizlazi da tužitelju nije utvrđena institucionalna pripadnost odredima Narodne zaštite, Domobranskoj bojni niti bilo kojoj drugoj sastavnici Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga), zbog čega nije ispunjen uvjet za priznanje predmetnog statusa u skladu s člankom 3. stavkom 1. ZOHBDR-a. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da su u odnosu na isto razdoblje ranije vođeni upravni postupak i upravni spor tijekom kojih je utvrđeno da tužitelj nije sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u smislu članka 3. stavka 1. i stavka 2. ZOHBDR-a zbog čega je njegov zahtjev odbijen. Takav zaključak je potvrđen i ovosudom presudom, poslovni broj: Usž-2735/22-2 od 12. srpnja 2022.
14. Prvostupanjski sud, u skladu s člankom 49. ZUS-a, slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio, a stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima. Prvostupanjski sud je dostatno obrazložio zašto se u konkretnom slučaju, imajući na umu članak 3. ZOHBDR-a, tužitelju ne može priznati status hrvatskog branitelja, posebno imajući na umu izričite zakonske odredbe, kao i dostupne službene evidencije, odnosno arhivsko gradivo u odnosu na zatraženo razdoblje.
15. Tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede odredaba upravnog spora i ustavnih prava tužitelja ovaj Sud nije našao.
16. Žalbeni prigovori koji se odnose na utvrđivanje statusa hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata drugim osobama nisu od odlučnog značenja za rješavanje ove upravne stvari te ih Sud nije uzeo u obzir pri donošenju predmetne odluke (članak 136. stavak 5. ZUS-a).
17. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 12. studenoga 2025.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
