Poslovni broj: Usž-4292/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja FE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. broj 1, OIB: 66486182714, radi izdavanja potvrde o statusu hrvatskog branitelja - dragovoljca iz Domovinskog rata, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2166/2024-6 od 28. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 12. studenoga 2025.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2166/2024-6 od 28. svibnja 2025.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 560- 01/24-01/279, URBROJ: 512-2501-24-2 od 25. srpnja 2024. i rješenja Ministarstva obrane, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Split, KLASA: UP/I 560-01/24-01/143, URBROJ: 512M2-6510-24-4 od 17. lipnja 2024.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 17. lipnja 2024, kojim je odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje potvrde o statusu hrvatskog branitelja - dragovoljca iz Domovinskog rata.
3. Tužitelj žalbom pobija presudu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). Navodi da nije zatražio priznanje statusa hrvatskog branitelja jer nije mogao istovremeno biti u ratnom predsjedništvu i djelovati u izravnoj vezi s oružanim otporom. Smatra da kao član Predsjedništva Skupštine općine Zadar, koji je za vrijeme Domovinskog rata obavljao vrlo važne poslove povezane s obranom zemlje, ima status hrvatskog branitelja s 1430 dana borbenog sektora. Navodi odredbe Zakona o općenarodnoj obrani („Narodne novine“, 4/91.) te ističe da se sud u obrazloženju pobijane presude nije osvrnuo na njegove navode o ulozi društveno-političkih zajednica za vrijeme rata, zbog čega se zanemaruje odgovornost člana predsjedništva u slučaju rata i neposredne ratne opasnosti 1990. Navodi da u zatraženom razdoblju nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu Oružanih snaga Republike Hrvatske. Neprihvatljivim smatra izjednačavanje služenja vojnog roka u Hrvatskoj vojsci sa služenjem vojnog roka u Jugoslavenskoj narodnoj armiji. Nezakonitim i neustavnim smatra prihvaćanje službene vojne evidencije bivše SFRJ kao službene evidencije koju prihvaćaju hrvatska javnopravna tijela. Ističe da je zanemarena i volja zakonodavca za priznanje statusa hrvatskog branitelja – dragovoljca prema članku 5. stavku 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine", 121/17., 98/19. i 84/21. – dalje: ZOHBDR). U smislu navedene zakonske odredbe smatra da nije mogao imati obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu dok je kao član Predsjedništva Skupštine općine Zadar izvršavao propisana zaduženja i obveze. Slijedom svega navedenog, predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da ostaje kod svih navoda iznesenih u upravnom sporu. Smatra da je tužbeni zahtjev pravilno odbijen, a pobijana presuda na zakonu osnovana jer je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno. Predlaže odbiti žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te, imajući na umu relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pri tome na sve tužbene navode (članak 119. stavak 5. ZUS-a).
8. Naime, suprotno navodima tužitelja, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenice koje su odlučne za rješavanje predmetne upravne stvari, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke tuženika, kao i činjenice koje je sam utvrdio u sporu na temelju priloženih dokaza i navoda tužitelja iznesenih tijekom upravnog postupka. Sud je, ocjenjujući provedene dokaze, na utvrđeno činjenično stanje primijenio mjerodavne i u presudi citirane odredbe članka 3. stavka 1. i stavka 2. i članka 5. stavka 1. i stavka 2. ZOHBDR-a te je za svoju odluku dao dostatno i razumno obrazloženje koje ovaj Sud prihvaća u cijelosti.
9. Predmetni upravni postupak pokrenut je zahtjevom tužitelja za izdavanje potvrde o statusu branitelja iz Domovinskog rata na temelju članka 3. i članka 5. ZOHBDR-a jer je rješenjem o imenovanju dijela članova Predsjedništva Skupštine općine Zadar u slučaju rata ili neposredne ratne opasnosti od 31. listopada 1990. imenovan članom Predsjedništva. U zahtjevu je naveo da je predmetno rješenje dokaz o stečenom statusu hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata s 1430 dana borbenog sektora bez obveze sudjelovanja u pričuvnom sastavu Oružanih snaga Republike Hrvatske.
10. U članku 3. stavku 1. i stavku 2. ZOHBDR-a propisane su pretpostavke za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, dok je člankom 5. stavkom 1. i stavkom 2. ZOHBDR-a propisano kada se hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata može priznati status dragovoljca.
11. Prije svega treba istaknuti da se potvrda o statusu hrvatskog branitelja iz članka 3. ZOHBDR-a ili statusu hrvatskog branitelja – dragovoljca iz članka 5. ZOHBDR-a može izdati ako se utvrdi da osoba ispunjava zakonom propisane uvjete za priznanje statusa i prizna joj se status. S obzirom na to da tužitelj ranije nije imao utvrđen status ni po članku 3. ni po članku 5. ZOHBDR-a, a potvrdu nije moguće izdati bez priznatog statusa, pravilno su javnopravna tijela tijekom upravnog postupka ocjenjivala ispunjava li tužitelj propisane uvjete, dok njegovi žalbeni prigovori da nije zatražio priznaje statusa nisu osnovani.
12. Pravilno je tijekom upravnog postupka i upravnog spora utvrđeno da imenovanje u političko tijelo ne predstavlja pripadnost niti jednoj sastavnici Oružanih snaga Republike Hrvatske u smislu članka 3. stavka 1. ZOHBDR-a, kao što se izvršavanje obveza u istome za vrijeme rata ne može smatrati pružanjem oružanog otpora agresoru i djelovanjem u vezi s tim otporom u smislu članka 3. stavka 2. ZOHBDR-a.
13. Imajući na umu da je tužitelj služio obvezni vojni rok u razdoblju od 7. listopada 1983. do 3. kolovoza 1984. (očitovanje Područnog odsjeka za poslove obrane Zadar od 6. lipnja 2024.), pravilno je utvrđeno da je tužitelj u skladu s člankom 116. Zakona o obrani („Narodne novine“, 49/91.) imao obvezu služenja u pričuvnom sastavu oružanih snaga kao vojni obveznik. Kako je tužitelj regulirao obvezu služenja vojnog roka, odnosno bio je obveznik pričuvnog sastava Oružanih snaga Republike Hrvatske, to nisu ispunjeni uvjeti da mu se prizna status hrvatskog branitelja – dragovoljca prema članku 5. stavku 2. ZOHBDR-a.
14. Imajući na umu da imenovanje u političko tijelo u vremenu Domovinskog rata bez ispunjenja uvjeta iz članka 3. ili članka 5. ZOHBDR-a ne presumira stjecanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, prema ocjeni ovoga Suda pravilno je utvrđeno da nisu ispunjeni uvjeti za priznanje tužitelju statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata ili statusa hrvatskog branitelja - dragovoljca, a time niti uvjeti za izdavanje potvrde o predmetnom statusu.
15. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Radi se o navodima koje je tužitelj isticao i u tužbi i koje ponovno iznosi u žalbi, o kojima se prvostupanjski sud izjasnio, a s kojim očitovanjima je u potpunosti suglasan i ovaj Sud. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koje opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje.
16. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 12. studenoga 2025.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
