Poslovni broj: Usž-3136/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja RK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Hrvoje Zdilar, odvjetnik u Zagrebu, Ivanečka 31, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. broj 1, OIB: 66486182714, radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3133/2023-9 od 8. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 12. studenoga 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3133/2023-9 od 8. travnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 560-01/23-01/115, URBROJ: 512-2501-23-2 od 3. svibnja 2023. i rješenja Ministarstva obrane, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb, KLASA: UP/I 560-01/23-01/40, URBROJ: 512M2-50-23-5 od 22. ožujka 2023. Točkom II. izreke presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 22. ožujka 2023. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti VP 3005 Zagreb – Trnje (148. brigada HV-a „R“) za razdoblje od 10. ožujka 1995. do 16. ožujka 1995.
3. Tužitelj žalbom pobija presudu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). Smatra netočnim zaključak prvostupanjskog suda o njegovom sudjelovanju u Domovinskom ratu te kronološki iznosi svoje sudjelovanje u Oružanim snagama Republike Hrvatske. Nejasno mu je na temelju čega je utvrđeno da je u zatraženom razdoblju obavljao poslove vozača u tehničkoj službi. Ističe da se radilo o pogrešci prilikom ispunjavanja zahtjeva jer je mislio da treba navesti cjelokupni ratni put koji je započeo u 100. brigadi Hrvatske vojske. Iznoseći utvrđenja iz upravnog postupka i upravnog spora, navodi da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Navodi da nije mogao sam pribaviti podatak o vremenu i načinu sudjelovanja u posljednje navedenoj postrojbi, a sud nije otklonio njegov prigovor da dokumentacija postoji jer je dostavljen podatak o arhivskom gradivu VP 3005 Zagreb s oznakom „tajno“. Navodi da je u skladu s člankom 3. stavkom 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine", 121/17., 98/19. i 84/21. – dalje: ZOHBDR) u zatraženom razdoblju bio pripadnik VP 3005 Zagreb – Trnje kao sudionik obuke i pripreme za odlazak na bojište. Pri tome ističe da je upravo njegovo sudjelovanje na vojnoj vježbi, kao vozača u tehničkoj službi, u razdoblju od 20. siječnja 1992. do 11. travnja 1992. u mjestu Letovanić priznato kao razdoblje sudjelovanja u Domovinskom ratu. Predlaže poništiti pobijanu presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Potražuje trošak za sastav žalbe.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu smatra pobijanu presudu zakonitom i predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te, imajući na umu relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pri tome na sve tužbene navode (članak 119. stavak 5. ZUS-a).
8. Naime, suprotno navodima tužitelja, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenice koje su odlučne za rješavanje predmetne upravne stvari, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke tuženika, kao i činjenice koje je sam utvrdio u sporu na temelju priloženih dokaza i navoda tužitelja iznesenih tijekom postupka. Sud je ocjenjujući provedene dokaze na utvrđeno činjenično stanje primijenio mjerodavni i u presudi citirani članak 3. stavak 1. i stavak 2. ZOHBDR-a te je za svoju odluku dao dostatno i razumno obrazloženje koje ovaj Sud prihvaća u cijelosti.
9. U članku 3. stavku 1. i stavku 2. ZOHBDR-a propisane su pretpostavke za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.
10. Prema stavku 2. članka 3. ZOHBDR-a pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.
11. Prema službenim evidencijama tuženika tužitelj ima priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 20. siječnja 1992. do 11. travnja 1992. kao pripadnik VP 2122 Zagreb – Centar (100. brigada HV-a „R“) i za razdoblje od 2. rujna 1993. do 17. rujna 1993. kao pripadnik VP 3005 Zagreb - Trnje, ali ne i u spornom razdoblju (od 10. ožujka 1995. do 16. ožujka 1995.) na temelju pripadnosti VP 3005 Zagreb - Trnje.
12. U postupku nije utvrđeno kumulativno ispunjenje pretpostavki iz članka 3. ZOHBDR-a na strani tužitelja, stoga nije ni prema mišljenju ovoga Suda bilo osnove da se udovolji njegovom zahtjevu. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj u zatraženom razdoblju sudjelovao na vojnoj vježbi kao vozač u tehničkoj službi, a kako je i sam naveo u zahtjevu od 8. kolovoza 2022. i izjavi od 29. kolovoza 2022., te su njegove navode potvrdili i svjedoci VK i TK u izjavama od 29. kolovoza 2022. Iz navedenog proizlazi da nema podataka da bi tužitelj u predmetnom razdoblju sudjelovao u izravnom oružanom otporu agresoru i djelovao u izravnoj svezi s tim otporom, odnosno da bi nakon vojne vježbe bio upućen na bojište.
13. Pri tome navedena zakonska odredba ne upućuje da bi se redovna vojna vježba smatrala sudjelovanjem u oružanom otporu agresoru u Domovinskom ratu pa se niti samo tužiteljevo sudjelovanje na istoj, osobito kao vozača u tehničkoj službi, ne može smatrati oružanim otporom agresoru i djelovanjem u izravnoj vezi s tim otporom u smislu članka 3. stavka 2. ZOHBDR-a.
14. Prvostupanjski sud, u skladu s člankom 49. ZUS-a, slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio, a stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima. Prvostupanjski sud je dostatno obrazložio zašto se u konkretnom slučaju, imajući na umu članak 3. ZOHBDR-a, tužitelju ne može priznati zatraženi status, posebno imajući na umu zahtjev tužitelja u kojem je naveo da je obavljao dužnost vozača u tehničkoj službi.
15. Do drukčijeg ishoda ovoga postupka ne može dovesti ni prigovor tužitelja da mu je za sudjelovanje na vojnoj vježbi kao vozaču u tehničkoj službi u razdoblju od 20. siječnja 1992. do 11. travnja 1992. priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata jer iz preslike vojne knjižice tužitelja proizlazi da je u navedenom razdoblju sudjelovao u Domovinskom ratu kao pripadnik VP 2122 Zagreb, a ne na vojnoj vježbi.
16. Slijedom svega navedenog, ovaj Sud žalbene navode smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačiju odluku suda. Radi se o navodima o kojima s prvostupanjski sud izjasnio, a s kojim očitovanjima je u potpunosti suglasan i ovaj Sud. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje.
17. S obzirom na to da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom, to je u skladu s člankom 147. stavkom 1. ZUS-a prvostupanjski sud pravilno odbio njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
18. Kako je žalba odbijena, tužitelj nema pravo na naknadu troška za sastav žalbe (članak 147. stavak 1. ZUS-a).
19. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS- a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 12. studenoga 2025.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
