Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Poslovni broj: Gž-719/2025-3
Vukovar, Županijska 33
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Irene Lenić kao predsjednice vijeća, te Krešimira Biljana kao suca izvjestitelja i Ivice Raguž kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnice Ines Ferlin i Olga Perović, odvjetnice iz Umaga, protiv tužene Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Petrinjska 59, Zagreb, koju zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Saša Poldan, Goran Gatara, Valentina Vižintin, Marko Komorski, Ana Babić i Soča Fruk Morina iz Rijeke i Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene, protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, poslovni broj: P-1891/2019- 40 od 13. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 12. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužene kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, poslovni broj: P-1891/2019-40 od 13. lipnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužene za naknadom troškova sastava žalbe protiv presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom utvrđena je ništetnost odredbi ugovora o kreditu u pogledu promjenjive kamatne stope i valutne klauzule vezane uz CHF te je tuženoj naloženo da tužitelju s osnove ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi isplati iznos od 1.339,23 eura a s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 17.853,26 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svakomjesečni iznos preplate od dospijeća pa do isplate kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.067,45 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate sve u roku 15 dana.
2. Pravodobno podnesenom žalbom tužena pobija prvostupanjsku presudu iz svih razloga sadržanih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. – dalje u tekstu ZPP) te predlaže drugostupanjskom sudu prihvaćanje žalbe i preinaku pobijane presude na način da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka uvećanih za troškove sastava žalbe protiv presude a podredno ukidanje iste i vraćanje predmeta na ponovni postupak.
2.1. Tužena navodi kako je tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno da su parnične stranke sklopile aneks ugovora o kreditu sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15. - dalje u tekstu ZID ZPK/15.) slijedom čega tužitelj ne ostvaruje pravo na isplatu bilo kakve razlike odnosno preplate zbog odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF odnosno promjenjivoj kamatnoj stopi.
U tome smislu je u potpunosti izostalo obrazloženje prvostupanjskog suda zbog čega bi prigovori tužene bili neosnovani napose imajući u vidu pravno shvaćanje VSRH u pogledu provedene konverzije ugovora vezanih uz CHF poslovni broj Gos-1/2019. prema kojem sporazum o konverziji ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.
2.2. Tužitelj je u pogledu konverzije bio detaljno informiran i to ne samo od tužene već i od medija a napose o učincima koji proizlaze iz sklapanja aneksa ugovora o kreditu.
2.3. Tužena osporava i provedeno vještačenje jer vještak u svom nalazu ignorira činjenicu da je provedena konverzija odnosno u svom nalazu i mišljenju nije utvrdio da postoji eventualno potraživanje nakon sklapanja aneksa ugovora.
2.4. Sklapanje aneksa ugovora o kreditu predstavlja novu pravnu osnovu koja ovlašćuje tuženu da zadrži sve što je primila na temelju hipotetski ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i to na ime podmirenja kredita s valutnom klauzulom u EUR.
2.5. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada se u obrazloženju presude poziva na odredbu članka 502.c. ZPP-a obzirom da se u kolektivnom sporu pružila zaštita potrošačima na apstraktnoj razini odnosno sudovi u tome postupku nisu utvrđivali činjenice o kojima ovisi eventualno utvrđenje ništetnosti za pojedinačne ugovore.
Nadalje osporava zaključak prvostupanjskog suda u pogledu istaknutog prigovora zastare i troškova parničnog postupka.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi članka 365. ZPP-a te utvrđuje da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti a niti povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. navedenog zakona jer daje jasne razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih tužbeni zahtjev smatra osnovanim a te činjenice nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima u postupku.
6. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF kao i zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa kredita zbog navedenih ništetnih odredbi.
7. Tijekom postupka je utvrđeno da su parnične stranke sklopile ugovor o kreditu 23. listopada 2007., broj: 128-50-4470376 prema kojem je tužitelju odobren kredit u iznosu od 83.300,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tužene na rok otplate od 288 mjeseci i uz početno ugovornu kamatnu stopu od 4,95% godišnje koja je promjenjiva sukladno odluci tužene kao i to da su parnične stranke 03. veljače 2016. sklopile Dodatak broj KONV-01/2016. sukladno odredbama ZID ZPK/15. . Nesporno je da se tijekom otplate kredita mijenjala kamatna stopa i tečaj CHF a prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka knjigovodstveno-financijske struke proizlazi da je došlo do preplate kredita i to zbog promjenjive kamatne stope u iznosu od 1.339,23 eura a zbog promjene tečaja CHF u iznosu od 17.853,36 eura.
8. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pozivom na odredbe članka 81. i članka 87. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03., 46/07., 79/07.), nadalje članka 323., članka 1111. i članka 1115. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 114/22. i 156/22. - dalje u tekstu ZOO) i na odredbu članka 502.c. ZPP-a usvaja u cijelosti tužbeni zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa kredita pri čemu kao neosnovan odbija istaknuti prigovor zastare tražbine.
9. Činjenična i pravna utvrđenja prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
10. Neosnovani su žalbeni navodi o pogrešnom zaključku prvostupanjskog suda vezanom za ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.
Prvostupanjski sud daje jasno i dostatno obrazloženje na temelju utvrđenog činjeničnog stanja zbog čega smatra da su navedene ugovorne odredbe ništetne imajući u vidu, između ostalog, i presude sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF odnosno pravna utvrđenja kojima je vezan.
10.1. Naime prema odredbi članka 502.c. ZPP-a fizičke i pravne osobe u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu se mogu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektive tužbe i u tome slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
10.2. U postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF je pravomoćno utvrđeno da je tužena zajedno sa ostalim tuženim bankama postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja kada je u svojim ugovorima o kreditima koristila ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli što je prouzročilo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
10.3. Nesporno je da se tužitelj u tužbi i tijekom postupka poziva na pravomoćne presude sudova u postupku kolektivne zaštite slijedom čega ima mjesta primjeni odredbi članka 502.c. ZPP-a.
Tužena pravilno navodi da se u svakom posebnom predmetu mora utvrditi činjenično stanje u pogledu konkretnog potrošača te na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja primijeniti stajališta sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača obzirom da se u tome postupku ništetnost navedenih odredbi ugovora procjenjivala imajući u vidu prosječnog potrošača (o tome Ustavni sud Republike Hrvatske, U- III/4613/2021., U-III/3540/2021., U-III/3446/2021., U-III-5458/2021.).
10.4. Pri tome ovaj sud napominje da je teret dokaza na okolnost da li je tužitelj kao potrošač u potpunosti bio upoznat sa svim elementima promjene kamatne stope i valutne klauzule odnosno povećanja tečaja CHF na osnovu kojih bi mogao donijeti informiranu odluku kao i na to da se eventualno ne radi o potrošačkom ugovoru na strani tužene.
10.5. Upravo imajući u vidu gore navedeno prvostupanjski sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke te pravilnom ocjenom njegovog iskaza utvrdio da nije bio upoznat od strane tužene sa svim elementima promjene kamatne stope i valutne klauzule radi donošenja informirane odluke za sklapanje ugovora.
10.6. Neosnovani su žalbeni navodi u pogledu istaknutog prigovora zastare. Naime prema odredbi članka 241. ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine a nakon prekida zastara počinje teći iznova i vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru (članak 245. stavak 1. ZOO-a).
Potraživanje tužiteljeva zahtjeva zastarijeva u općem petogodišnjem zastarnom roku (stjecanje bez osnove) te imajući u vidu vrijeme podnošenja tužbe 11. lipnja 2019. te pravomoćnost presuda o ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli (13. lipnja 2014., 14. lipnja 2018.) nesporno je da nije došlo do zastare tražbine (o tome i objedinjeno pravno shvaćanje Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022., Su-IV-33/2022-2).
11. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je dao jasno i dostatno obrazloženje zbog čega smatra da tužitelj ima pravo na potpuno obeštećenje i u slučaju provedene konverzije.
Prije svega treba napomenuti da utvrđenje ništetnosti navedenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije u kojoj bi se tužitelj kao potrošač nalazio da navedenih odredbi nije bilo (o tome Sud EU spojeni predmeti C-154/2015, C-307/2015. i C- 308/2015.).
U konkretnom slučaju to znači da tužitelj bez obzira na sklopljeni aneks ugovora ostvaruje pravo na potpuno obeštećenje.
Točno je da aneks ugovora o kreditu prema pravnom shvaćanju VSRH u predmetu Gos-1/2019. ima pravne učinke i valjan je u slučaju kad su ništetne odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.
No sama ta činjenica po ocijeni ovoga suda ne oslobađa tuženu obveze vraćanja preplaćenog iznosa kredita koji je utvrdio prvostupanjski sud na temelju provedenog vještačenja imajući u vidu iznos preplate koji je tužitelju priznat na dan konverzije.
Naime iz teksta aneksa ugovora uopće ne proizlazi da se tužitelj sklapanjem istog odriče svoje tražbine zbog ništetnih ugovornih odredbi a osim toga treba imati u vidu razloge donošenja ZID ZPK/15. odnosno namjeru zakonodavca da zbog notornih socijalnih problema korisnika kredita u CHF njihov položaj barem dijelom izjednačio sa korisnicima kredita u drugim valutama.
Pored gore navedenog sama činjenica da aneks ugovora predstavlja novu pravnu osnovu nije odlučna ukoliko prilikom sklapanja aneksa tužitelju nije priznat cjelokupan iznos preplate imajući u vidu početno ugovorenu kamatnu stopu i tečaj CHF na dan sklapanja ugovora.
Nadalje iz prakse Suda EU proizlazi da zakonska intervencija u predmetne ugovorne odnose (a time i sklapanje aneksa na temelju ZID ZPK/15.) ne može imati nikakvih štetnih posljedica za potrošača u smislu njegove zaštite zajamčene Direktivom 93/13/EEZ (o tome presuda Suda EU, C-118/2017. točka 40. i 43.). Dakle prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava utvrdio da činjenica sklapanja aneksa ugovor o kreditu ne znači ujedno i odricanje tužitelja na potpuno obeštećenje.
11.1. Prvostupanjski sud je donio i zakonitu odluku o troškovima parničnog postupka imajući u vidu vrijednost predmeta spora, uspjeh stranaka u postupku te Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.) uz pravilnu primjenu odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a a žalbeni navodi ne dovode u sumnju njezinu pravilnost.
Naime netočan je navod da je prvostupanjski sud pogrešno odlučio o troškovima postupka obzirom na povučeni dio zahtjeva.
Iz stanja spisa nespornim proizlazi da je tužitelj nakon provedenog vještačenja a po pozivu suda obzirom da se radi o manifestacijskoj tužbi postavio tužbeni zahtjev za isplatu svojim podneskom od 21. kolovoza 2024. te naknadno do zaključenja glavne rasprave nije povukao niti dio tužbenog zahtjeva.
11.2. Slijedom navedenog ovaj sud je sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a odbio žalbu tužene i potvrdio prvostupanjsku presudu a ujedno je sukladno odredbi članka 166. stavak 1. navedenog zakona odbio zahtjev tužene za naknadom troškova sastava žalbe protiv presude jer je ista odbijena kao neosnovana.
Vukovar, 12. studenog 2025.
Predsjednik vijeća
Irena Lenić
