Poslovni broj: P-888/2023-21

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

STALNA SLUŽBA U KRAPINI

Krapina, Trg dr. Mirka Dražena Grmeka 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Krapini, po sucu Barbari Čuček kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja PG, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], ranije na adresi [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici Nikola Klaić i Mladen Klaić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Klaić & Klaić sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika OTP banka d.d., OIB: 52508873833 sa sjedištem u [adresa], koju zastupa punomoćnik Hrvoje Klišanić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Žurić i Partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 2. listopada 2025. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja Mladena Klaića, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Klaić & Klaić, sa sjedištem u [adresa] i zamjenice punomoćnika tuženika Nede Narančić Krznar, odvjetnice iz Krapine, 12. studenog 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Tuženik OTP banka d.d., OIB: 52508873833 sa sjedištem u [adresa] dužna je tužitelju PG, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], ranije na adresi [adresa], platiti iznos od 4.900,21 EUR (slovima: četiri tisuće devetsto eura i dvadesetdeset jedan cent) sa zakonskom zateznom kamatom do 30. lipnja 2011. po kamatnoj stopi od 14% godišnje, počev od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a sa uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, počev od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke i to:

- na iznos od 5,12 EUR od 21. studenog 2008. do isplate,

- na iznos od 39,44 EUR od 21. prosinca 2008. do isplate,

- na iznos od 39,44 EUR od 21. siječnja 2009. do isplate,

- na iznos od 39,44 EUR od 21. veljače 2009. do isplate,

- na iznos od 39,44 EUR od 21. ožujka 2009. do isplate,

- na iznos od 39,44 EUR od 21. travnja 2009. do isplate,

- na iznos od 39,44 EUR od 21. svibnja 2009. do isplate,

- na iznos od 46,75 EUR od 21. lipnja 2009. do isplate,

- na iznos od 65,82 EUR od 21. srpnja 2009. do isplate,

- na iznos od 65,82 EUR od 21. kolovoza 2009. do isplate,

- na iznos od 65,82 EUR od 21. rujna 2009. do isplate,

- na iznos od 65,82 EUR od 21. listopada 2009. do isplate,

- na iznos od 65,82 EUR od 21. studenog 2009. do isplate,

- na iznos od 65,82 EUR od 21. prosinca 2009. do isplate,

- na iznos od 65,82 EUR od 21. siječnja 2010. do isplate,

- na iznos od 65,82 EUR od 21. veljače 2010. do isplate,

- na iznos od 65,82 EUR od 21. ožujka 2010. do isplate,

- na iznos od 65,82 EUR od 21. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 65,82 EUR od 21. svibnja 2010. do isplate,

- na iznos od 65,82 EUR od 21. lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 65,82 EUR od 21. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 65,82 EUR od 21. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 65,82 EUR od 21. rujna 2010. do isplate,

- na iznos od 65,82 EUR od 21. listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 65,82 EUR od 21. studenog 2010. do isplate,

- na iznos od 65,82 EUR od 21. prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 65,82 EUR od 21. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 65,82 EUR od 21. veljače 2011. do isplate,

- na iznos od 65,82 EUR od 21. ožujka 2011. do isplate,

- na iznos od 65,82 EUR od 21. travnja 2011. do isplate,

- na iznos od 65,82 EUR od 21. svibnja 2011. do isplate,

- na iznos od 65,82 EUR od 21. lipnja 2011. do isplate,

- na iznos od 65,82 EUR od 21. srpnja 2011. do isplate,

- na iznos od 65,82 EUR od 21. kolovoza 2011. do isplate,

- na iznos od 65,82 EUR od 21. rujna 2011. do isplate,

- na iznos od 65,82 EUR od 21. listopada 2011. do isplate,

- na iznos od 65,82 EUR od 21. studenog 2011. do isplate,

- na iznos od 65,82 EUR od 21. prosinca 2011. do isplate,

- na iznos od 65,82 EUR od 21. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 65,82 EUR od 21. veljače 2012. do isplate,

- na iznos od 65,82 EUR od 21. ožujka 2012. do isplate,

- na iznos od 65,82 EUR od 21. travnja 2012. do isplate,

- na iznos od 65,82 EUR od 21. svibnja 2012. do isplate,

- na iznos od 65,82 EUR od 21. lipnja 2012. do isplate,

- na iznos od 65,82 EUR od 21. srpnja 2012. do isplate,

- na iznos od 65,82 EUR od 21. kolovoza 2012. do isplate,

- na iznos od 65,82 EUR od 21. rujna 2012. do isplate,

- na iznos od 65,82 EUR od 21. listopada 2012. do isplate,

- na iznos od 65,82 EUR od 21. studenog 2012. do isplate,

- na iznos od 65,82 EUR od 21. prosinca 2012. do isplate,

- na iznos od 65,82 EUR od 21. siječnja 2013. do isplate,

- na iznos od 65,82 EUR od 21. veljače 2013. do isplate,

- na iznos od 65,82 EUR od 21. ožujka 2013. do isplate,

- na iznos od 65,82 EUR od 21. travnja 2013. do isplate,

- na iznos od 65,82 EUR od 21. svibnja 2013. do isplate,

- na iznos od 65,82 EUR od 21. lipnja 2013. do isplate,

- na iznos od 65,40 EUR od 21. srpnja 2013. do isplate,

- na iznos od 63,89 EUR od 21. kolovoza 2013. do isplate,

- na iznos od 63,89 EUR od 21. rujna 2013. do isplate,

- na iznos od 63,89 EUR od 21. listopada 2013. do isplate,

- na iznos od 63,89 EUR od 21. studenog 2013. do isplate,

- na iznos od 63,89 EUR od 21. prosinca 2013. do isplate,

- na iznos od 61,78 EUR od 21. siječnja 2014. do isplate,

- na iznos od 54,39 EUR od 21. veljače 2014. do isplate,

- na iznos od 54,39 EUR od 21. ožujka 2014. do isplate,

- na iznos od 54,39 EUR od 21. travnja 2014. do isplate,

- na iznos od 54,39 EUR od 21. svibnja 2014. do isplate,

- na iznos od 54,39 EUR od 21. lipnja 2014. do isplate,

- na iznos od 54,39 EUR od 21. srpnja 2014. do isplate,

- na iznos od 41,33 EUR od 21. kolovoza 2014. do isplate,

- na iznos od 42,36 EUR od 21. rujna 2014. do isplate,

- na iznos od 42,36 EUR od 21. listopada 2014. do isplate,

- na iznos od 42,36 EUR od 21. studenog 2014. do isplate,

- na iznos od 42,36 EUR od 21. prosinca 2014. do isplate,

- na iznos od 42,36 EUR od 21. siječnja 2015. do isplate,

- na iznos od 31,91 EUR od 21. veljače 2015. do isplate,

- na iznos od 32,88 EUR od 21. ožujka 2015. do isplate,

- na iznos od 32,88 EUR od 21. travnja 2015. do isplate

- na iznos od 32,88 EUR od 21. svibnja 2015. do isplate,

- na iznos od 32,88 EUR od 21. lipnja 2015. do isplate,

- na iznos od 32,88 EUR od 21. srpnja 2015. do isplate,

- na iznos od 23,03 EUR od 21. kolovoza 2015. do isplate,

- na iznos od 24,08 EUR od 21. rujna 2015. do isplate,

- na iznos od 24,08 EUR od 21. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 24,08 EUR od 21. studenog 2015. do isplate,

- na iznos od 24,08 EUR od 21. prosinca 2015. do isplate,

- na iznos od 24,08 EUR od 21. siječnja 2016. do isplate,

- na iznos od 13,35 EUR od 21. veljače 2016. do isplate,

- na iznos od 14,63 EUR od 21. ožujka 2016. do isplate,

- na iznos od 14,63 EUR od 21. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 14,63 EUR od 21. svibnja 2016. do isplate,

- na iznos od 14,63 EUR od 21. lipnja 2016. do isplate te

- na iznos od 14,63 EUR od 21. srpnja 2016. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 8,50 eura (slovima: osam eura i pedeset centi) te dio tužbenog zahtjeva u dijelu u kojem tužitelj traži na dosuđeni iznos od 23,03 eura zatezne kamate na iznos od 0,27 eura tekućom od 21. kolovoza 2015. do isplate.

III. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 2.221,87 eura (slovima: dvije tisuće dvjesto dvadeset jedan euro i osamdeset sedam centi) sa zakonskom zateznom sa zakonskom zateznom kamatom za svaki iznos od datuma plaćanja kako je navedeno u donjoj tablici:

Datum plaćanja

R AZLIKA (EUR)

20.2.2017.

14,50

20.3.2017.

12,02

20.4.2017.

12,02

20.5.2017.

12,02

20.6.2017.

12,02

20.7.2017.

12,02

20.8.2017.

28,48

20.9.2017.

25,66

20.10.2017.

25,66

20.11.2017.

25,66

20.12.2017.

25,66

20.1.2018.

25,66

20.2.2018.

39,11

20.3.2018.

36,58

20.4.2018.

36,58

20.5.2018.

36,58

20.6.2018.

36,58

20.7.2018.

36,58

20.8.2018.

47,54

20.9.2018.

45,32

20.10.2018.

45,32

20.11.2018.

45,32

20.12.2018.

45,32

20.1.2019.

45,32

20.2.2019.

51,01

20.3.2019.

50,97

20.4.2019.

50,97

20.5.2019.

50,97

20.6.2019.

50,97

20.7.2019.

50,97

20.8.2019.

54,83

20.9.2019.

54,74

20.10.2019.

54,74

20.11.2019.

54,74

20.12.2019.

54,74

20.1.2020.

54,74

20.2.2020.

57,83

20.3.2020.

57,74

20.4.2020.

57,74

20.5.2020.

57,74

20.6.2020.

57,74

20.7.2020.

57,74

20.8.2020.

59,76

20.9.2020.

75,08

20.10.2020.

75,08

20.11.2020.

75,08

20.12.2020.

75,08

20.1.2021.

75,08

20.2.2021.

78,26

po stopi koja se obračunava na svaki pojedinačni iznos za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja 2024. godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke.

IV. Tuženik OTP banka d.d., OIB: 52508873833 sa sjedištem u [adresa] dužan je tužitelju PG, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], ranije na adresi [adresa], naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.550,00 eura (slovima: tisuću petsto pedeset eura) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. studenog 2025. do isplate sukladno odredbi članka 29. ZOO-a po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to počev, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom 18. rujna 2007. zaključio ugovor o kreditu broj: 080820234385, kojim je tuženik tužitelju odobrio i stavio na raspolaganje ukupan iznos od 82.000,00 EUR s rokom otplate istoga u 360 mjesečnih anuiteta, koji iznos kredita je tuženik isplatio tužitelju. Tužitelj navodi da je člankom 3. ugovora o kreditu određena promjenjiva kamatna stopa od 5,49 % godišnje, a koja se mijenja u skladu s Odlukom tuženika. Tužitelj tvrdi da je takvom ugovornom odredbom omogućeno tuženiku da jednostranim odlukama mijenja kamatnu stopu, pa je takva ugovorna odredba neodređena i neodrediva, pa samim time i ništetna. Tužitelj navodi da je s tuženikom zaključio ugovor o kreditu na unaprijed formuliranom standardnom obrascu tuženika s unaprijed formuliranim odredbama o kojima parnične stranke nisu pregovarale iz kojeg razloga tužitelj nije imao utjecaj na njihov sadržaj. Tužitelj navodi da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa samovoljno određivana od strane tuženika, a o kojem načinu ili uvjetima mijenjanja tužitelj prilikom zaključenja ugovora o kreditu nije imao saznanja, niti su taj podatak ili način i uvjeti mijenjanja bili ugovoreni. Tužitelj navodi da se je za vrijeme trajanja ugovornog odnosa između stranaka kamatna stopa odlukama tuženika jednostrano povećavala nekoliko puta i to s početne stope od 5,49 % na kamatnu stopu od 6,71 %, 6,51 %, 6,25 %, 5,84 %, 6,04 % i 5,62 %. Tužitelj navodi da je člankom 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03.) propisano da se odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Istom odredbom propisano je da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Tužitelj navodi da je u konkretnom slučaju, tuženik trgovac, a tužitelj potrošač. Tužitelj navodi da je kao korisnik kredita dužan platiti tuženiku kao banci kamatu, ali ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, mora biti ugovoren i način i uvjeti promjene kamatne stope tako da ona bude određena ili barem odrediva, a ne kao u konkretnom slučaju protivna odredbi članka 270. ZOO-a koja propisuje da je ugovor ništetan ukoliko je ugovorena činidba koja je neodređena ili neodrediva. Tužitelj navodi da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. djelomično potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu izreke kojom je utvrđeno da je i ovdje tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i dalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, u konkretnom slučaju i tužitelja, time što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika o kojoj se nije pojedinačno raspravljalo slijedom čega je takva ugovorna odredba ništetna. Tužitelj navodi da je Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrdio gore navedeno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova navodeći u obrazloženju svoje presude i rješenja od 9. travnja 2015., broj: Revt-249/14 kojim je odbio revizije tuženika i drugih sedam banaka, a koje se ima primijeniti i na ugovor o kreditu koji je predmet ovog parničnog spora gdje je na stranici 34. iste revizije i rješenja naveo, citiramo: „Polazeći od navedenog, izvjesno je da unošenje u ugovore o kreditu potpuno neodređene formulacije glede promjenjive kamate, a kako su to činile tužene banke u spornom razdoblju je bilo suprotno navedenim načelima obveznog prava, jer je time od samog početka tog ugovornog odnosa korisnik kredita kao potrošač doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku kao trgovca pošto je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu koje su tužene banke sklapale sa potrošačima u spornom razdoblju bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok oni ni približno nisu mogli ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će tijekom budućeg kreditnog razdoblja se kamatna stopa kretati. Dakle, na temelju takvih ugovornih odredbi osim precizno određene kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije niti je bila određena, a niti odrediva. Ne samo to radilo se o ugovornim odredbama čiji sadržaj prosječnom potrošaču objektivno nije bio, niti mogao biti razumljiv.“ Tužitelj navodi da na temelju članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača te članka 502.c Zakona o parničnom postupku pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu. Kako je zbog ništetnih ugovornih odredbi ugovora o kreditu o promjenjivosti kamatne stope tuženik povrijedio odredbu članka 3. ZOO-a koja propisuje ravnopravnost sudionika u obveznom odnosu koje u konkretnom slučaju nije bilo, to tužitelj tvrdi da je tuženik pored ostalog naplatio tužitelju više od onoga što mu je tužitelj bio dužan platiti te je tuženik dužan tužitelju vratiti sve što je primio na temelju takvih ništetenih odredbi ugovora o kreditu. Tužitelj tužbom od tuženika potražuje razliku između naplaćenih kamata i kamata koje je tužitelj trebao platiti prema početnom otplatnom planu u iznosu od 6.309,85 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od dana dospijeća svake pojedine razlike pa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev te navodi da je sporno jesu li u konkretnom slučaju pojedine odredbe ugovora nepoštene, a time i ništetne. Tuženik navodi da tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na tome da je ugovor u navodnoj suprotnosti sa određenim zakonskim odredbama kojima je uređena zaštita potrošača te se tuženik takvim tvrdnjama izričito protivi. Tuženik ističe prigovor zastare te navodi da se utvrđenja iz parnice potrošač ne mogu se primijeniti na konkretan predmet. U odnosu na promjenjivost kamatne stope, tuženik ističe da ista nije bila predmetom ispitivanja ništetnosti u Parnici Potrošač. Tuženik navodi da je tužitelj dužan u ugovornom odnosu dokazati postojanje svih pretpostavki ništetnosti sporne ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope. Tuženik navodi da bi se određena ugovorna odredba utvrdila ništetnom, potrebno je da se kumulativno ispune sljedeći uvjeti: da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo; da je odredba i/ili nejasna, i/ili teško razumljiva, i/ili teško uočljiva; te naposljetku da odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (ovdje tužitelja). Tuženik navodi da niti jedna od ove tri pretpostavke nije ispunjena, prema tome osnova za stjecanje utuženih anuiteta nije otpala i ne može se primijeniti članak 1111. st. 3. ZOO-a. Tuženik navodi da materijalno pravo koje je na snazi u Republici Hrvatskoj, predviđa mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o potrošačkom kreditiranju. Tuženik nadalje navodi da ugovorom nije ugovoreno samo da je promjenjiva redovna kamatna stopa tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Tuženik navodi da nije donosio proizvoljne odluke s kojima tužitelj nije bio ili mogao biti upoznat te tvrdi da je tužitelj prilikom sklapanja ugovora bilo poznato da se za promjenu kamatne stope uzimaju vrijednosti određene Odlukom o kamatama banke, što je interni akt tuženika i dostupan je svima. Tuženik tvrdi da odredba o promjenjivosti kamatne stope iz ugovora nije protivna načelu savjesnosti i poštenja, odnosno da nije ni uzrokovala znatnu neravnotežu ugovornih strana. Tuženik osporava i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva te predlaže da sud uzme u obzir i tzv. negativne razlike te da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i obveže tužitelja da naknadi tuženiku troškove parničnog postupka.

3. Nakon provedenog financijskog vještačenja, tužitelj je podneskom od 22. rujna 2025. precizirao tužbeni zahtjev tako potražuje iznos od 4.908,71 eura po osnovi promjenjive stope ugovorne kamate sa zateznim kamatama od dana dospijeća svake pojedine razlike pa do isplate.

4. Konačno precizirani tužbeni zahtjev je u pretežitom dijelu osnovan.

5. U dokaznom postupku sud je pročitao je ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama u z. k. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], broj: 080820234385 18. rujna 2007. (list 11-18 spisa), dodatak br. 1. ugovora o kreditu broj: 080820234385 od 1. rujna 2020. (list 19-21 spisa), izvršio je uvid u otplatni plan od 19. rujna 2008. (list 22-31 spisa), pročitao je obavijesti o izmjeni kamatne stope (list 32-45 spisa), izvršio je uvid u obavijest o obračunu i dospijeću redovne kamate od 25. veljače 2021. (list 46-51 spisa), promete po računu (list 52-109 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstvo, računovodstvo i financije mr. sc. AG iz društva Ručević vještačenja d.o.o. iz Zagreba od 18. prosinca 2024. (list 188-196 spisa) te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja.

6. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

7. Nije sporno:

- da je tužitelj 18. rujna 2007. s tuženikom sklopio ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama u z. k. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] broj: 080820234385, kojim je tužitelju stavljen na raspolaganje kredit u iznosu od 82.000,00 eura u protuvrijednosti kuna obračunato „po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate“ (članak 1. ugovora), za kupnju stambenog prostora (čl. 8.), s rokom otplate od 30 godina, u 360 jednakih mjesečnih anuiteta (čl. 2.),

- da je člankom 3.1. ugovora ugovorena promjenjiva kamatna stopa od 5,49 %, da je člankom 3.3. ugovoreno da se promjena kamatnih stopa vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatama banke na čiju primjenu korisnik kredita bezuvjetno pristaje,

- da je člankom 2.4. ugovora o kreditu ugovoreno da se kredit otplaćuje u 360 jednakih mjesečnih anuiteta, čiju visinu utvrđuje banka planom otplate,

- da je odlukom kreditora kamatna stopa iznosila 5,49 % godišnje do zaključno anuiteta s dospijećem 20. listopada 2008., 6,25 % godišnje od anuiteta s dospijećem 20. studenog 2008. do zaključno anuiteta s dospijećem 20. svibnja 2009., 6,75 % godišnje od anuiteta s dospijećem 20. lipnja 2009. do zaključno anuiteta s dospijećem 20. lipnja 2013., 6,71 % godišnje od anuiteta s dospijećem 20. srpnja 2013. do zaključno anuiteta s dospijećem 20. prosinca 2013., 6,51 % godišnje od anuiteta s dospijećem 20. siječnja 2014. do zaključno anuiteta s dospijećem 20. srpnja 2014., 6,25 % godišnje od anuiteta s dospijećem 20. kolovoza 2014. do zaključno anuiteta s dospijećem 20. prosinca 2014., 6,25 % godišnje od anuiteta s dospijećem 20. kolovoza 2014. do zaključno anuiteta s dospijećem 20. siječnja 2014., 6,04 % godišnje od anuiteta s dospijećem 20. veljače 2014. do zaključno anuiteta s dospijećem 20. srpnja 2015., 5,84 % godišnje od anuiteta s dospijećem 20. kolovoza 2015. do zaključno anuiteta s dospijećem 20. siječnja 2016., 5,62 % godišnje od anuiteta s dospijećem 20. veljače 2016. do zaključno anuiteta s dospijećem 20. srpnja 2016., 5,31 % godišnje od anuiteta s dospijećem 20. kolovoza 2016. do zaključno anuiteta s dospijećem 20. siječnja 2017., 4,97 % godišnje od anuiteta s dospijećem 20. veljače 2017. do zaključno anuiteta s dospijećem 20. srpnja 2017., 4,62 % godišnje od anuiteta s dospijećem 20. rujna 2017. do zaključno anuiteta s dospijećem 20. siječnja 2018., 4,33 % godišnje od anuiteta s dospijećem 20. veljače 2017. do zaključno anuiteta s dospijećem 20. prosinca 2017., 4,33 % godišnje od anuiteta s dospijećem 20. veljače 2017. do zaključno anuiteta s dospijećem 20. srpnja 2018., 4,09 % godišnje od anuiteta s dospijećem 20. kolovoza 2018. do zaključno anuiteta s dospijećem 20. siječnja 2019., 3,93 % godišnje od anuiteta s dospijećem 20. veljače 2019. do zaključno anuiteta s dospijećem 20. srpnja 2019., 3,82 % godišnje od anuiteta s dospijećem 20. kolovoza 2019. do zaključno anuiteta s dospijećem 20. siječnja 2020., 3,73 % godišnje od anuiteta s dospijećem 20. veljače 2020. do zaključno anuiteta s dospijećem 20. srpnja 2020., 3,67 % godišnje od anuiteta s dospijećem 20. kolovoza 2020. do zaključno anuiteta s dospijećem 20. kolovoza 2020., 3,19 % godišnje od anuiteta s dospijećem 20. rujna 2020. do zaključno anuiteta s dospijećem 20. siječnja 2021., 3,14 % godišnje od anuiteta s dospijećem 20. veljače 2021. do konca izračuna promijenjena na 6,90 % s primjenom od 1. veljače 2007. te odlukom kreditora promijenjena na 8,90 % s primjenom od 4. svibnja 2009.,

- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik zaključili 1. rujna 2020. Dodatak broj 1 Ugovoru o kreditu broj: 080820234385 (u daljnjem tekstu Dodatak), sa sljedećim osnovnim elementima: na dan 1. rujna 2020. nedospjela glavnica predmetnog kredita iznosi 63.669,20 EUR, ugovoren je preostali rok otplate od 217 mjeseci (otplata u jednakim anuitetima) te promjenjiva kamatna stopa redovnih kamata koja je iznosila 3,19% godišnje na dan sklapanja Dodatka.

8. Sporno je, jesu li ugovorne odredbe o promjenjivoj stopi ugovorne kamate ništetne i je li posljedično tome, tuženik obvezan tužitelju isplatiti navedene iznose koje je stekao ne temelju te odredbe te je li neovisno o navedenom, nastupila zastara.

9. U bitnome, iz navedenih razloga, tuženik osporava u cijelosti tužbeni zahtjev po osnovi.

10. Na temelju iskaza tužitelja sud je utvrdio da je ugovor o kreditu zaključio uz valutu eur, radi kupnje stana. U banci ga nisu informirali o pojedinim odredbama ugovora, već su ga jedino upozorili da će ostati bez stana, ukoliko ne otplati dva ili tri mjesečna anuiteta. Prije potpisivanja ugovora nije pročitao ugovor o kreditu. Nije imao mogućnost pregovaranja o pojedinim odredbama ugovora o kreditu, već mu je banka ponudila sklapanje ugovora o kreditu pri čemu nije mogao utjecati na sadržaj pojedinih odredaba, odnosno ukoliko se nije slagao s odredbama ugovora o kreditu tada nije mogao isti zaključiti. U vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije bio vlasnik obrta niti član trgovačkog društva. Prije zaključenja ugovora o kreditu nije se s nikim savjetovao u vezi sklapanja ugovora o kreditu. Nije se raspitivao o mogućnostima sklapanja druge vrste ugovora kod tuženika, kao niti kod drugih banaka. Ne zna što znači pojam "promjenjiva kamatna stopa". Nije bio svjestan rizika sklapanja ugovora s promjenjivom kamatnom stopom. Odlučio se je za sklapanje ugovora o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom jer nije imao drugih mogućnosti, a isto tako nema stručnih znanja. Od tuženice nije primao odluke o promjenama kamatne stope tijekom otplate kredita.

11. Prema odredbi čl. 96. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 79/07., dalje: ZZP), važećeg u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema odredbi stavka 2. navedenog članka, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a prema stavku 4., ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

12. Prema odredbi čl. 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., dalje: ZOO), važećeg u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa, sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja.

13. Iz tužiteljevog iskaza proizlazi da je ugovor sklopio u svojstvu potrošača, a da je tome tako sasvim je jasno i iz samog teksta ugovora o kreditu. Naime, u njemu je tužitelj navedena kao fizička osoba, bez ikakvog spominjanja nekakve njegove poslovne djelatnosti ili slobodnog zanimanja, a namjena kredita člankom 8. određena je „kupnja stambenog prostora". Tuženik tvrdi da se o spornim odredbama pojedinačno pregovaralo, međutim navedenu tvrdnju nije dokazao, a iz uvjerljivog iskaza tužitelja proizlazi da je tuženik ponudio tužitelju uvjete kreditiranja o kojima nije mogao pregovarati. Iako tužitelj nije pročitao ugovor prije potpisivanja, tužitelj je kao potrošač slabija ugovorna strana i zaštićen je od nepoštenih ugovornih odredbi koje trgovac ne smije zloupotrijebiti.

14. Prema čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, dalje: ZOO) ugovorna činidba mora biti moguća, dopuštena i određena odnosno odrediva.

15. Prema čl. 272. st. 1. ZOO-a činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Prema čl. 271. ZOO-a činidba je nedopuštena ako je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva.

16. Prema čl. 270. st. 1. ZOO-a kad je činidba nemoguća, nedopuštena i neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

17. Prema čl. 322. st. 1. ZOO-a ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon o određenom slučaju ne propisuje što drugo.

18. Naime, sklopljeni ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. Nikakvi egzaktni i jasno definirani parametri za promjenu kamatne stope nisu određeni, Ugovor o kreditu sklopljen je po unaprijed po tuženiku formuliranom sadržaju i tužitelj prije zaključenja spornog ugovora o kreditu nije mogao pregovarati o visini kamatne stope odnosno da nije se pojedinačno pregovaralo o odredbi ugovora prema kojoj je redovna kamatna stopa tijekom postojanja obveze promjenjiva, a tuženik tijekom postupka niti ne tvrdi da je tužitelj kao korisnik kredita na tu odredbu ugovora mogao utjecati. Osim toga, kod tipiziranog ugovora se i po prirodi stvari o tim uvjetima koji se nalaze na unaprijed tiskanom dijelu ugovora ne može pojedinačno pregovarati. Dakle, navedena ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci tuženika nije razumljiva, ona ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, a predmetni ugovor ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, već je samo preopćenito, paušalno i neprecizno u čl. 3. predmetnog ugovora navedeno kako je ugovorna kamatna stopa promjenjiva sukladno jednostranoj tuženikovoj odluci. Tako određena stopa se ne može smatrati ni određenom ni odredivom. Ovo stoga jer je očito da je promjena kamatne stope isključivo vezana uz jednostranu odluku tuženika, bez sudjelovanja druge strane (tužitelja), bez pregovora o toj promjeni, kao i bez određivanja koliko će tih promjena do kraja otplate kredita, odnosno trajanja ugovora biti, kada će te promjene nastati, iz kojeg razloga, prema kojim referentnim vrijednostima odnosno prema kojem načinu izračuna itd. Dakle, navedena formulacija iz spornog članaka 3. ugovora o kreditu je neprecizna i nejasna i ni u kojem slučaju se ne može smatrati jasno definiranom, odnosno određenom i odredivom jer tužitelj u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu iz takve odredbe nije mogao znati kriterije pod kojima će se ugovorna kamatna stopa mijenjati.

19. Osim navedenog, ugovaranjem takve odredbe tuženik je izbjegao utjecaj druge ugovorne strane (tužitelja) na cijenu, što je suprotno čl. 247. ZOO-a koji propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, a bitni sastojci su predmet i cijena (kamate također predstavljaju cijenu). Takva jednostrano određena ugovorna odredba protivna je i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a jer je neizvjesna cijena kredita, odnosno iznosa koji će tužitelj do kraja ugovornog razdoblja morati vratiti tuženiku. U predmetnoj odredbi nisu navedeni egzaktni parametri za promjenu kamatne stope ni metoda izračuna tih parametara, što sve čini predmetnu ugovornu odredbu suprotnu načelu savjesnosti i poštenja.

20. Sve navedeno dovodi do zaključka da je predmetni dio odredbe čl. 3.1. ugovora o kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa od 5,49 % te članka 3.3. kojim je ugovoreno da se promjena kamatnih stopa vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatama banke temeljem čl. 322. st. 1. i čl. 270. st. 1. ZOO-a ništetan kao protivan prisilnom propisu odnosno citiranim odredbama čl. 269. st. 2., čl. 271. i čl. 272. st. 1. ZOO-a. Navedenim odredbama ugovora o kreditu nepobitno je uzrokovana značajna neravnoteža u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača te sud utvrđuje da su navedene odredbe doista nepoštena u smislu odredbe čl. 96. st. 1. ZZP- a., a time, sukladno odredbi čl. 102. st. 1. ZZP-a i ništava.

21. Slijedom navedenog, kako je sud utvrdio da sama promjena kamatne stope nije bila zakonom zabranjena, odnosno da je takva zakonska mogućnost postojala i da je mogla biti ugovorena, ali da način na koji je to napravljeno predmetnim ugovorom o kreditu nije bio u skladu sa zakonom, prije svega zato jer ugovorena činidba nije određena niti odrediva, ovaj sud je kao prethodno pitanje u smislu odredbe čl. 12. st. 1. ZPP-a, utvrdio da su nepoštene i ništetne odredbe konkretnog ugovora o kreditu po kojem je tuženik ovlašten jednostrano mijenjati kamatnu stopu u skladu s promjenama odluke o kamatnim stopama tuženika.

22. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. tog Zakona, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute korist. Prema odredbi stavka 3. navedenog članka, obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

23. Dakle, slijedom navedene odredbe, a obzirom na ranije u ovoj presudi utvrđenu djelomičnu ništetnost, i to dijela odredbe čl. 3. ugovora o kreditu iz 2007. o promjenjivoj kamatnoj stopi, tuženik je dužan vratiti tužitelju preplaćeno s osnova preplaćene kamate te je time utvrđen osnov duga.

24. Kako je utvrđen ništetnim dio odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno jednostranoj odluci banke, to je tužitelj prema preostalom valjanom dijelu ugovora, bio dužan vraćati tuženiku kredit prema u ugovoru o kreditu iz 2007. prema početno ugovorenoj stopi od 5,49 % godišnje.

25. Sukladno tome, tužitelj je činjenično i obrazložio svoj zahtjev te je na taj način dat i zadatak sudskom vještaku za financije.

26. Na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog za knjigovodstvo, računovodstvo i financije mr. sc. AG od 18. prosinca 2024., (list 188-196 spisa) sud je utvrdio da u skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza, na temelju postavljenih zadataka, mišljenja su kako slijedi: ako se promatraju samo iznosi koje je tužitelj više platio, razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (10. rujna 2005.) do dana dospijeća posljednje evidentirane obveze u prometu po predmetnom kreditu priloženom u spisu predmeta (20. veljače 2021.), a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 4.908,71 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa razlika); pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'n' Tabele 1 iz nalaza (u valuti EUR) (samo pozitivni iznosi). Ako se promatraju svi iznosi (pozitivni i negativni), razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (10. rujna 2005.) do dana dospijeća posljednje evidentirane obveze u prometu po predmetnom kreditu priloženom u spisu predmeta (20. veljače 2021.), a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 2.686,52 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa razlika); pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'n' Tabele 1 iz nalaza (u valuti EUR) (samo pozitivni iznosi).

27. Sukladno takvom nalazu i mišljenju vještaka je tužitelj je podneskom od 22. rujna 2025. i precizirao tužbeni zahtjev i to prema inačici da se promatraju samo iznosi koje je više platio.

28. Tuženik se podneskom od 1. listopada 2025. na nalaz i mišljenje vještaka očitovao u biti na način da prigovara postavljenom zadatku, odnosno osporava pravne premise na kojima se temelji, pri čemu nije tražio da se vještak o prigovorima očituje niti da ga se saslušava na ročištu.

29. Sud je nalaz i mišljenje ocijenio stručnim i objektivnim te ga prihvaća u cijelosti.

30. U pogledu tzv. negativnih razlika treba reći da prema pravnom shvaćanju izraženom u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-549/2023-4. od 18. prosinca 2023.: "U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelj potražuje isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK-CHF bio manji od tečaja HRK-CHF na dan isplate kredita". Kod toga prošireno vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske ističe da se protutužba i procesnopravni prigovor radi prebijanja mogu staviti do zaključenja prethodnog postupka. Tuženik je u odgovoru na tužbu predložio da sud uzme u obzir i tzv. negativne razlike, a na pripremnom ročištu od 26. rujna 2024. istaknuo je prigovor radi prebijanja negativnih razlika koje će precizirati nakon provedenog financijskog vještačenja. Nakon provedenog financijskog vještačenja, tuženik je u podnesku od 1. listopada 2025, dakle nakon zaključenja prethodnog postupka koji je zaključen 26. rujna 2024. Dakle, tuženik je određeni prigovor radi prebijanja u pogledu tzv. negativnih razlika stavio nakon zaključenja prethodnog postupka pa je sukladno tome osnovan zahtjev tužitelja postavljen upravo prema varijanti kada se promatraju samo više plaćeni iznosi, zbog čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude,

31. Prema odredbi čl. 1115. ZOO-a, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se platiti i zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Imajuću u vidu da je razlog ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli upravo nepoštenost te odredbe, tuženik je nesavjestan (nepošten) te tužitelj ima pravo na zateznu kamatu od tuženikova stjecanja pojedinih mjesečnih iznosa.

32. Budući da su navedene odredbe utvrđene nepoštenima i ništetnima, tuženik je nesavjestan pa je obvezan platiti kamatu od dana stjecanja.

33. Sukladno tome, po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj stopi ugovorne kamate naloženo je tuženiku da tužitelju plati iznos od 4.900,21 eura, a odbijen je preostali iznos od 8,50 eura za koji iznos je valjalo umanjiti glavnicu, budući da je tužitelj propustio zatražiti zatezne kamate na iznos od 1,70 eura od 21. rujna 2016. do isplate, na iznos od 1,70 eura od 21. listopada 2016. do isplate, na iznos od 1,70 eura od 21. studenog 2016. do isplate, na iznos od 1,70 eura od 21. prosinca 2016. do isplate te na iznos od 1,70 eura od 21. siječnja 2017. do isplate (ukupno 8,50 eura), a kako to proizlazi iz Tabele 1, stupca "n" nalaza i mišljenja sudskog vještaka za knjigovodstvo, računovodstvo i financijska vještačenja AG od 18. prosinca 2024. (list 194-195 spisa), zbog čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

34. Odbiti je valjalo dio tužbenog zahtjeva u dijelu u kojem tužitelj traži na dosuđeni iznos od 23,03 eura zatezne kamate na iznos od 0,27 eura tekućom od 21. kolovoza 2015. do isplate jer je tužitelj zatražio zatezane kamate na iznos od 23,30 eura tekućom od 21. kolovoza 2015. do isplate umjesto ispravno na iznos od 23,03 eura tekućom od 21. kolovoza 2015. do isplate (23,30 eura-23,03 eura=0,27 eura), a kako to proizlazi iz Tabele 1, stupca "n" nalaza i mišljenja sudskog vještaka za knjigovodstvo, računovodstvo i financijska vještačenja AG od 18. prosinca 2024. (list 194 spisa), zbog čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

35. Prigovor zastare nije osnovan. Naime, prema pravnom shvaćaju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog pravnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323 stavak 1. ZOO-a, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost. Budući da je ništetnost navedenih ugovornih odredbi utvrđena (nepravomoćno) tek ovom presudom, zastara za restitucijski zahtjev nije niti počela teći, a koji stav je zauzeo Županijski sud u Rijeci u sovljoj odluci, poslovni broj: Gž-1106/2022-5 od 25. lipnja 2025.

36. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a. Tužitelj u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev nije uspio samo u neznatnom dijelu (u pogledu glavnice u iznosu od 8,50 eura te zatezne kamate na iznos od 0,27 eura tekućom od 21. kolovoza 2015. do isplate na dosuđeni iznos od 23,03 eura), a zbog kojeg dijela posebni troškovi nisu nastali. Sukladno tome, valjalo je tuženici naložiti da tužitelju nadoknadi potrebne troškove vođenja parnice, a tuženikov zahtjev za naknadu troškova u cijelosti odbiti zbog čega je odlučeno kao pod točkom V. izreke presude. Tužitelju su, kao potrebni priznati troškovi: sastava tužbe prema Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23.) u iznosu od 100 bodova, što iznosi 200,00 eura, sastava podnesaka od 7. ožujka 2024. i 22. rujna 2025. prema Tbr. 8/1 u iznosima od po 100 bodova za svaku radnju, što iznosi 200,00 eura za svaku radnju te zastupanja na ročištima od 26. rujna 2024. i 2. listopada 2025. prema Tbr. 9/1 u iznosima od po 100 bodova za svaku radnju, što iznosi 200,00 eura za svaku radnju, a što zajedno iznosi 1.000,00 eura, uvećano za PDV u iznosu od 25 % što iznosi 250,00 eura. Tužitelju nije priznat trošak za sastav podneska od 30. rujna 2024. kojim obavještava sud da je uplatio predujam za troškove vještačenja jer isti nije bio potreban za vođenje ove parnice jer sud ima uvid u plaćene troškove predujma. Osim troškova zastupanja, tužitelju su priznati troškovi vještačenja u iznosu od 300,00 eura jer je navedeni trošak bio nužan za donošenje odluke u ovom predmetu pa je tuženiku naloženo da mu na ime naknade troškova ukupno plati 1.550,00 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom sukladno odredbi iz čl. 29. ZOO-a, zbog čega je odlučeno kao pod točkom IV. izreke ove presude.

37. Na trošak je tužitelju dosuđena i zatezna kamata od presuđenja na cjelokupni iznos troškova, na temelju odredbe iz čl. 151. st. 3. ZPP-a, zbog čega odlučeno kao pod točkom IV. izreke ove presude.

U Krapini 12. studenog 2025.

S u d a c:

Barbara Čuček

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove je presude dopuštena žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog.

DOSTAVITI:

1. Mladen Klaić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Klaić & Klaić sa sjedištem u Kutini, Kolodvorska 24, Pisarnica u Zagrebu, Boškovićeva 6/2, putem e- Oglasne ploče

2. Hrvoje Klišanić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Žurić i Partneri d.o.o. sa sjedištem u Zagrebu, Savska cesta 32, putem e-Oglasne ploče