REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2132/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UP, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Jasminka Gregurić Matić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu MATIĆ, FELDMAN & HERMAN j.t.d., sa sjedištem u Zagrebu, Ulica Vjekoslava Klaića 24, protiv tuženika HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o., OIB 39901919995, sa sjedištem u Zagrebu, Mihanovićeva ulica 12, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-594/2024-2 od 2. siječnja 2025., kojim je potvrđen rješenje (pogrešno nazvano presuda) Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 275/2024-10 od 29. listopada 2024., u sjednici održanoj 12. studenoga 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija u dijelu koji se odnosi na naznačena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-594/2024-2 od 2. siječnja 2025., kojim je potvrđen rješenje (pogrešno nazvano presuda) Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 275/2024-10 od 29. listopada 2024. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositelj navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, kao i zbog povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
2. Predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije, pozivom na odredbu članka 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), naznačuje dva pravna pitanja koja glase:
"1) Može li se izjašnjavanje radnika o ponudi za sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima u smislu članka 123. stavak 3. Zakona o radu izjednačiti s podnošenjem zahtjeva za zaštitu prava iz članka 133. stavak 1. u vezi s člankom 123. stavak 4. Zakona o radu te smatrati trenutkom koji predstavlja početak tijeka roka za očitovanje poslodavca iz stavka 2. članka 133. Zakona o radu;
2) Da li je sud pri utvrđivanju pravovremenosti tužbe, odnosno početka i tijeka rokova istekom kojih nastupa prekluzija prava radnika na pravnu zaštitu protiv odluke o otkazu, dužan cijeniti poslodavčevu uputu o pravnom lijeku sadržanu u pobijanoj Odluci o otkazu i činjenicu da je radnik u cijelosti postupio u skladu s takvom uputom?".
3. Predlagatelj u odnosu na prvo naznačeno pitanje navodi da pravna shvaćanja izražena u pobijanoj odluci odstupaju od pravnih shvaćanja izraženih u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-159/2009-2 od 15. travnja 2009. i Revr- 347/2014-2 od 17. lipnja 2015, dok u odnosu na drugo naznačeno pitanje navodi da pobijana odluka odstupa od pravnih shvaćanja izraženih u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1959/2005 od 30. travnja 2008, te odlukama Vrhovnog suda RH broj Revt-213/2010 od 16. travnja 2014. i Revr-752/2017 od 18. prosinca 2018..
4. Tuženik nije podnio odgovor na prijedlog tužitelja.
5. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao ni za razvoj prava kroz sudsku praksu te kao takva ne opravdavaju intervenciju najvišeg suda.
6. U predmetnoj su pravnoj stvari nižestupanjski sudovi iznijeli shvaćanje da se, u situaciji kada se radnik unutar ostavljenog mu roka od osam dana za očitovanje na Odluku o otkazu ugovora o radu s istodobnom ponudom izmijenjenog ugovora o radu očitovao na način da prihvaća ponudu izmijenjenog ugovora o radu uz zadržavanje prava na osporavanje Odluke o otkazu, rok od petnaest dana za očitovanje poslodavca na ovakvo očitovanje radnika – koje se ima smatrati zahtjevom za zaštitu prava iz članka 133. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23 – dalje: ZR), računa od dana kada je poslodavac primio očitovanje radnika, te se po proteku istog računa daljnji rok od petnaest dana u kojem radnik može zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.
6.1. Predlagatelj kao razlog važnosti u odnosu na prvo naznačeno pitanje navodi shvaćanje izraženo u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 159/2009-2 od 15. travnja 2009. i Revr-347/2014-2 od 17. lipnja 2015., koje međutim činjenično i pravno ne korespondira utvrđenjima u ovoj pravnoj stvari. Naime, odluke u navedenim predmetima odnose se na situaciju u kojoj se radnik izjasnio o ponudi za sklapanje novog ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima nakon isteka ostavljenog mu roka od osam dana, što ne odgovara činjeničnim utvrđenjima u ovoj pravnoj stvari.
6.2. Predlagatelj drugo naznačenim pitanjem polazi od pogrešne pretpostavke da mu je poslodavac u osporavanoj Odluci u otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu dao pogrešnu uputu o pravnom lijeku. Međutim, tekst pravnog lijeka kojeg tužitelj citira u prijedlogu odgovara zakonskoj formulaciji iz članka 123. stavak 4. ZR, prema kojoj se odredbi rok za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava iz članka 133. stavka 1. ZR računa od dana kada se radnik izjasnio o odbijanju ponude (unutar ostavljenog mu roka), odnosno od dana isteka ostavljenog mu roka - u slučaju kada se radnik nije izjasnio o primljenoj ponudi ili se izjasnio nakon isteka roka.
7. Slijedom navedenog, prijedlog je tužitelja valjalo odbiti na temelju odredbe članka 389.b stavka 1. i 2. ZPP i riješiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
8. Nadalje, prema ocjeni revizijskog suda, tužitelj navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim ni da mu je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje u aspektu prava na obrazloženu sudsku odluku, u smislu odredbe članka 385.a stavka 2. ZPP. Odluke nižestupanjskih sudova su jasno i dostatno obrazložene, a drugostupanjski je sud, protivno navodima predlagatelja, odgovorio na sve žalbene navode tužitelja. Slijedom navedenog donesene odluke ne mogu se smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima jer sadržaj prijedloga i njegovih priloga ne upućuje da bi tužitelju bilo uskraćeno pravo na pravično suđenje, uslijed navodnog izostanka obrazloženja istih kako to ističe u prijedlogu. Što se tiče pritužbe koja se odnosi na navodu diskriminaciju tužitelja protivnu članku 14. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 – dalje: Ustav) i članka 14. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje EKLJP) odnosno navodnu povredu prava tužitelja na jednakost svih pred zakonom, treba istaknuti da je ova pritužba nedovoljno obrazložena. Naime, tužitelj niti ne navodi po kojoj od osnova navedenima u spomenutim člancima je navodno bio diskriminiran, a niti ukazuje da bi u činjenično i pravno istovrsnoj situaciji nekoj stranci bila osigurana pravna zaštita koja bi njemu bila uskraćena.
9. Stoga, kada tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava na pravično suđenje te jednakost svih pred zakonom zajamčena Ustavom i EKLJP, njegov je prijedlog u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava valjalo odbaciti na temelju odredbe članka 389.a stavka 4. ZPP i riješiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 12. studenoga 2025.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
