REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
ZAGREB
Frankopanska 16
Poslovni broj: Usž-2963/2025-2
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić , predsjednice vijeća , Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek , članica vijeća , te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja GI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], [adresa], kojeg zastupa odvjetnik Darko Medak , Split , Kneza Ljudevita Posavskog 12 , protiv rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije , Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo , OIB: 72910430276 , Zagreb , Ulica grada Vukovara 49 , klasa: UP/II-943-03/23-01/27 , urbroj: 514-04-02-01-01/08-24-02 od 25. lipnja 2024. , radi određivanja naknade, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: Us I-2327/24-7 od 25. ožujka 2025. , na sjednici vijeća 12. studenoga 2025.
pretpostavljam da je
I. Odbija se žalba te potvrđuje presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: Us I-2327/24-7 od 25. ožujka 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika , klasa: UP/II-943-03/23-01/27 , urbroj: 514-04-02-01-01/08-24-02 od 25. lipnja 2024. godine , kojim je odbijena žalba tužitelja protiv izjavljena rješenja Splitsko-dalmatinske županije. županije , Upravni odjel za imovinsko – pravne poslove , klasa: UP/I-943-02/23-1003/0002 , urbroj: 2181/1-13/23-23-0004 od 6. lipnja 2023. Naprijed navedenim rješenjem tijela prvog stupnja odbačen je zahtjev tužitelja radi određivanja naknade za nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica]k. o. [katastarska općina], površine 312 m . Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Tužitelj u žalbi navodi da je predložio da se pribavi i izvrši uvid u cjelokupnu dokumentaciju Povjerenstva za granice pomorskog dobra Splitsko-dalmatinske županije, uvid u dopis Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za pomorstvo od 15. lipnja 2006., uvid u spis Državnog odvjetništva Republike Hrvatske sa svim prilozima, uvid u dopis Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka od 18. prosinca 2006., uvid u zahtjeve Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture, Uprave za pomorske unutarnje plovidbe, brodarstvo, luke i pomorsko dobro od 24. travnja 2013. kao i očitovanje Državnog odvjetništva Republike Hrvatske. Da je sud pribavio te dokaze onda bi utvrdio da je tužitelj u pravu kad tvrdi da se ovdje radi o proširenju granica pomorskog dobra koji je započet nakon stupanja na snagu Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, a koji je stupio na snagu 15. listopada 2003. Stoga je bio dužan primijeniti odredbu članka 118. stavka 5. Zakona kojim je propisano da se mijenjaju granice pomorskog dobra zbog promjene dokumenata prostornog uređenja, prirodnih pojava ili zbog proglašenja kopna pomorskim dobrom na taj dio pomorskog dobra. U cjelokupnom upravnom i sudskom spisu ne postoji niti jedan dokaz da je predmetni postupak proširenja ili određivanja granice pomorskog dobra na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tužitelja započeo prije stupanja na snagu Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama. Ističe da mu u postupku nije omogućeno izjašnjavanje. Navodi da je podnio nadležnom upravnom tijelu zahtjev za provođenje postupka izvlaštenja i isplatu naknade radi proširenja granica pomorskog dobra jer je Vlada Republike Hrvatske na inicijativu Trgovačkog društva Modra Špilja d.d. Komiža, a na prijedlog Povjerenstva za granice pomorskog dobra Splitsko-dalmatinske županije donijela Uredbu o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Komiža kojim je proširena granica pomorskog dobra. Povjerenstvo za granice pomorskog dobra Splitsko-dalmatinske županije predložilo je Vladi Republike Hrvatske na zahtjev Modre Špilje d.d. određivanje granice pomorskog dobra na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na temelju nezakonite grafičke podloge koja neistinito prikazuje da se izgrađeni kupališni objekt većim dijelom nalazi na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je uknjižena kao javno dobro umjesto na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je u vlasništvu tužitelja. Neusklađenost grafičkog priloga koji je sastavni dio Uredbe sa službenim katastarskim planovima i svim drugim vještvima sačinjen u cilju utvrđivanja granice između k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] uočilo je i nadležno ministarstvo koje je dopisom od Državnog odvjetništva Republike Hrvatske i Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za pomorstvo i turizam, Povjerenstva za granice pomorskog dobra zatražilo očitovanje o opravdanosti zahtjeva napominjući da je iz cjelokupne grafičke dokumentacije vidljivo da se grafička podloga iz predmetne Uredbe razlikuje od grafičkih prikaza sudskih vještaka za geodeziju u predmetu koji se vodio pri Općinskom sudu u Splitu, a u pogledu položaja objekta u odnosu na površine čestice zemljišnih brojeva 218 i 220/1. Upire na odredbe članka 118. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama te navodi da se ovdje ne radi o postupku koji je započet do stupanja na snagu tog Zakona. Predlaže poništiti presudu te naložiti tuženiku da u roku od 15 dana podmiri prouzročeni trošak ili poništiti presudu i predmet vratiti na ponovni postupak te potražuje trošak sastava žalbe.
3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Naime, iz podataka spisa predmeta proizlazi da je granica pomorskog dobra u odnosu na predmetnu nekretninu određena Uredbom o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Komiža, Vlade Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 30/07) i to na temelju odredbe članka 118. stavka 4. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine", broj: 158/03., 100/04. i 141/06.) kojim je propisano da će se postupci za određivanje granica pomorskog dobra započeti do stupanja na snagu ovoga Zakona okončati po odredbama Pomorskog zakonika ("Narodne novine", broj: 17/94., 74/94. i 43/96.). Dakle, iz navedenog proizlazi da je granica pomorskog dobra utvrđena na temelju Pomorskog zakonika koja prolazi koordinatnim točkama kako je to nacrtano i označeno u grafičkom prilogu koji je sastavni dio te Uredbe i ne objavljuje se u "Narodnim novinama", odnosno granica je utvrđena po samom Zakonu u skladu sa zakonskom definicijom pomorskog dobra, pa se u konkretnom slučaju ne radi o proširenju granica pomorskog dobra izvan granice određene aktom nadležnog tijela donesenog na temelju zakona kojim se određuje pomorsko dobro.
6. Stoga, ni ne dolazi do primjene odredba članka 118. stavka 5. (sada stavak 4.) Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama prema kojem, ako se mijenjaju granice pomorskog dobra zbog promjene dokumenata prostornog uređenja, prirodnih pojava ili zbog proglašenja kopna pomorskim dobrom na taj dio pomorskog dobra primijenit će se odredbe o izvlaštenju, a u konkretnom slučaju se o tome ovdje ne radi. Stoga nije niti bilo mjesta usvajanju tužbenog zahtjeva tužitelja, budući su u obrazloženju osporenog rješenja izneseni, prema ocjeni Suda, valjani i potpuni razlozi, koje s obzirom na utvrđeno činjenično stanje upućuju na osnovanost odluke tuženika zbog čega se isto ne može ocijeniti nezakonitim.
7. Naime, osnovano tuženik ističe da se naknada za nekretnine koje su proglašene pomorskim dobrom može ostvariti u postupku izvlaštenja sukladno (ranije važećoj) odredbi članka 1038. Pomorskog zakonika, ukoliko je takav postupak pokrenut i proveden, a ukoliko postupak izvlaštenja nije proveden, prijašnji vlasnik takvih nekretnina u ostvarenju svojih vlasničkih prava može u redovnoj parnici pred nadležnim sudom ostvariti naknadu za oduzeto zemljište, koje shvaćanje je izneseno u nizu odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (npr. Rev-887/04, Rev-381/12, Rev- 2433/15).
8. Glede prigovora tužitelja da je predmetna Uredba Vlade Republike Hrvatske donesena na temelju nezakonitih dokaza, treba reći da se u ovom upravnom sporu taj prigovor s uspjehom ne može isticati budući da se u subjektivnom upravnom sporu ne može ocjenjivati zakonitost drugog propisa odnosno zakonitost naprijed navedene Uredbe Vlade Republike Hrvatske .
9. Kako je za predmetno područje na temelju naprijed navedene Uredbe prvi put utvrđena granica pomorskog dobra, izrađen parcelacijski elaborat za evidentiranje pomorskog dobra te ista naknadno nije mijenjana, to nije niti bilo mjesta primjedbi odredbe članka 58. stavka 1. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade ("Narodne novine", broj: 74/14., 69/17., 98/19.) .
10. Iako je u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja bilo nedostataka navedenih u okolnostima konkretnog slučaja nema utjecaja na zakonitost rješenja tuženika jer je tužitelj pored podnesenog zahtjeva izjavio i pravni lijek po profesionalnom opunomoćeniku , au konkretnom slučaju sporna je bila nadležnost tijela za određivanje tražene naknade, koju su javnopravna tijela pravilno otklonila.
11. Trebalo je stoga temeljem odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.) odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o troškovima spora (točka II. Izreke) utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. istog Zakona.
U Zagrebu , 12. studenoga 2025.
Predsjednica vijeća
Jelena Rajić
