REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, 21000 Split

Pr-1733/2023-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice DB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Brunu Perkoviću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Hotel Split d.d., Put Trstenika 19, 21000 Split, OIB: 68755468505, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ivančić&Čulić d.o.o., Split, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i zamjenice punomoćnika tuženika prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 12. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti kao neosnovan, a koji glasi:

''Nalaže se tuženiku Hotelu Split d.d., OIB: 68755468505 isplatiti tužiteljici DB, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 541,03 EUR na ime naknade štete iz radnog odnosa, uvećano za zatezne kamate koje na taj iznos teku od 07. kolovoza 2023. godine pa do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to uplatom na njen zaštićeni račun koji je izuzet od ovrhe.''

II/ Nalaže se tužiteljici da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tuženiku troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 781,25 EUR, uvećano za zatezne kamate koje teku od dana donošenja presude pa do isplate, a koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

Obrazloženje

1. U tužbi predanoj ovom sudu dana 8. studenog 2023. godine tužiteljica navodi da je kao radnica bila kod tuženika kao poslodavca zaposlena na radnom mjestu „barmen” temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 20.05.2023. godine pa do 31.08.2023. godine. Tužiteljica da je zbog bolesti bila privremeno spriječena za rad od 24.06.2023. godine pa do isteka trajanja ugovora odnosno radnog odnosa. Tuženik da je tužiteljici pogrešno isplatio naknadu plaće za srpanj 2023. godine kada je tužiteljica bila na bolovanju jer je protivno odredbi čl. 36. st. (3) Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju dio plaće u iznosu od 639,81 EUR / 4.820,65 kn isplatio na njen račun broj 3221445742 otvoren kod Hrvatske poštanske banke d.d. umjesto da je cjelokupni iznos uplatio na njen zaštićeni račun. Nadalje se navodi da je odredbom čl. 36. st. (3) Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisano da su novčane naknade iz stavka 1. ovog članka, odnosno naknada plaće za vrijeme privremene nesposobnosti, odnosno spriječenosti za rad zbog korištenja zdravstvene zaštite, odnosno drugih okolnosti iz članka 39. ovoga Zakona (u daljnjem tekstu: naknada plaće), kao i novčane naknade na ime povrata troškova za prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja koje je osigurana osoba ostvarila temeljem rješenja Zavoda izuzete od ovrhe. Odredbom čl. 212. st. (1) i st. (2) Ovršnog zakona propisano je da je ovršenik dužan obavijestiti Agenciju slučaju da se ovršeniku uplaćuju primanja i naknade iz članka 172. ili iznosi koji su izuzeti od ovrhe iz članka 173. ovoga Zakona te da je po primitku te obavijesti Agencija bez odgode dužna uplatiteljima iz obavijesti dostaviti podatke iz te obavijesti i podatak o vrsti tražbine za koju je ovrha određena, radi uskrate uplata iz stavka 1. ovoga članka kao i da su platitelji dužni odmah uskratiti uplatu primanja i naknada iz članka 172. ili iznosa koji su izuzeti od ovrhe iz članka 173. ovoga Zakona. Tužiteljica da je postupila po odredbi čl. 212. st. (1) Ovršnog zakona te je obavijestila Agenciju o uplatama koji bi trebali biti izuzeti od ovrhe te je Agencija obavijestila o tome tuženika, a što da je razvidno također iz IP obrasca plaće za mjesec srpanj 2023. godine obzirom da je u tom obrascu jasno naveden podatak o zaštićenom računu tužiteljice. Dakle tuženik da je nesumnjivo znao za zaštićeni račun tužiteljice jer da je dio naknade plaće isplatio upravo na taj račun. Međutim, budući da je tuženik pogrešnim obračunom plaće iznos od 639,81 € / 4.820,65 kn tužiteljici umjesto na zaštićeni račun koji je izuzet od ovrhe isplatio na njen redovan račun koji je potom ovršen, to da je tuženik postupio protivno odredbi čl. 212. st. (2) Ovršnog zakona (protupravna radnja) čime da je tužiteljici nastala materijalna šteta baš u tom iznosu. Ovo iz razloga što je odredbom čl. 212. st. (2) Ovršnog zakona propisano da su uplatitelji (u ovom slučaju poslodavac) dužni odmah uskratiti uplatu primanja i naknada iz članka 172. ili iznosa koji su izuzeti od ovrhe iz članka 173. ovoga Zakona. Odredbom čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima da je propisano „tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje!”, a zbog čega da tužiteljica predlaže sudu donošenje presude kojom će usvojiti njen tužbeni zahtjev te naložiti tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 639,81 EUR na ime naknade štete iz radnog odnosa, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, sve to uplatom na njen zaštićeni račun koji je izuzet iz ovrhe.

2. Tužiteljica je konačno uredila tužbeni zahtjev podneskom od 17. travnja 2025. (list 46 spisa) tako da od tuženika potražuje iznos od 541,03 EUR na ime naknade štete iz radnog odnosa uvećano za zatezne kamate koje na taj iznos teku od 7. kolovoza 2023. pa do 31. prosinca 2023. godine.

3. U odgovoru na tužbu od 21. prosinca 2023. tuženik navodi da predlaže istu odbiti u cijelosti kao neosnovanu uz osudu tužiteljice na podmirenje parničnog troška. Naime, ističe da tužiteljica navodi u tužbi kako je kao radnica bila kod tuženika kao poslodavca zaposlena na radnom mjestu „barmen“ temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 20. 05. 2023. do 31. 08. 2023., što da među strankama nije sporno. Prema podacima iz privitaka uz tužbu navodi da je tužiteljica bila privremeno nesposobna za rad od 24. 06. 2023. do 28. 06. 2023. te od 08. 07. 2023. do 31. 07. 2023. godine. Tijekom „privremene nesposobnosti za rad“, i to baš 22. 07. 2023., ističe da je tužiteljica na društvenim mrežama objavila fotografiju s partyja uz tekst: „Svašta sam u životu vidila … a ovom se ludilu nisam nadala… skroz okejčić“, što da, između ostalog, ukazuje na vjerodostojnost karaktera same tužiteljice. Tuženik da je zbog navedenog pokrenuo postupak kontrole bolovanja pred HZZ-om. No neovisno o navedenom, tuženik ističe da stajalište tužiteljice izneseno u tužbi nije zasnovano na zakonu. Tuženik pobija visinu tužbenog zahtjeva jer tužiteljica da ne može tražiti povrat cjelokupnog iznosa od 639,81 EUR koji joj je isplaćen na njen redovni račun, nego samo onaj dio za koji je bila privremeno nesposobna za rad, odnosno 20 dana u mjesecu srpnju 2023. godine. Prvih 7 dana srpnja mjeseca tužiteljica da je radila te da joj je plaća i trebala biti isplaćena na njen redovni račun za tih 7 dana. Dakle, sve i da je osnova tužbenog zahtjeva osnovana (što da također pobija) navodi da se pobija prije svega visina tužbenog zahtjeva iz naprijed navedenih razloga. Nadalje ističe da se tužiteljica poziva na navodnu protupravnu radnju propisanu čl. 212. Ovršnog zakona. Ovršni zakon da ne spominje protupravnost niti protupravnu radnju naprijed citiranim člankom, na kojeg se tužiteljica poziva. Nadalje da je odredbom čl. 111. Zakona o radu propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac da je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Ističe se da je u konkretnom slučaju primijeniti Zakon o obveznim odnosima. Da bi tužiteljica ostvarila pravo na naknadu štete, da je potrebno da su ispunjeni uvjeti iz Zakona o obveznim odnosima koji se odnose na naknadu štete, i to baš: da je šteta nastala, postojanje štetne radnje od strane štetnika (ovdje tuženika), protupravnost te uzročno – posljedična veza između štetne radnje i nastale štete. Ističe se da time što je tuženik isplatio tužiteljici plaću, odnosno naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad ne bi predstavljalo štetu za tužiteljicu, a da to što je tužiteljica bila prisiljena otvarati zaštićeni račun zbog nekih svojih dugova da nije problem tuženika niti da on može snositi odgovornost za to. Uplatom dijela naknade plaće na redovni račun umjesto na zaštićeni da nije tužiteljici pričinilo štetu, nego uslugu, jer da joj se skratilo vrijeme otplate duga, za čiji nastanak tuženik nije i ne može biti odgovoran. Pri tom ističe da tužiteljica niti jednim svojim navodom iz tužbe nije dokazala, niti pokušala dokazati u čemu bi se točno sastojala šteta koja joj je navodno pričinjena uplatom na redovni umjesto na zaštićeni račun. Nadalje, ističe se da je odredbom čl. 172. Ovršnog zakona propisano koja primanja su izuzeta iz ovrhe. Dakle, naknada koju tužiteljica potražuje ovom tužbom (a to je naknada štete temeljem odredbi Zakona o obveznim odnosima), da nije uopće niti jedna od naknada za koju Ovršni zakon predviđa da se uopće može isplatiti na zaštićeni račun, odnosno račun izuzet od ovrhe, pa se tužbeni zahtjev ukazuje nemoguć i neizvršiv. Konačno se ističe da se tužbenim zahtjevom traži isplata iznosa od 639,81 EUR na ime naknade štete iz radnog odnosa. Međutim, u slučaju udovoljenja tužbenom zahtjevu, da bi došlo do dvostruke isplate navedenog iznosa (koji je uzgred budi rečeno, pogrešan jer tužiteljica nije bila na bolovanju cijeli mjesec srpanj, kako je to gore obrazloženo), odnosno stjecanja bez osnove na strani tužiteljice jer da bi isti iznos primila dva puta: jednom je dio plaće u naprijed navedenom iznosu primila na redovni račun, a sada da se potražuje ovom tužbom isplata istog tog iznosa na zaštićeni račun, izuzet od ovrhe, koja isplata da nije uopće ni moguća, kako je to naprijed i obrazloženo. Radi svega naprijed navedenog da je razvidno da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti pa se predlaže odbiti ga, uz obvezu tužiteljice na podmirenje parničnog troška tuženiku.

4. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 19.05.2023. (list 5-8 spisa); izvješća o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad (list 9 i 13 spisa); potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad od 11.07.2023. (list 10 spisa); obračuna isplaćene plaće za 07- 2023. (list 16 spisa); potvrde o plaćanju Aircash d.o.o. od 11.10.2023. (list 17 spisa); medicinske dokumentacije tužiteljice; screenshota facebook objave (list 27 spisa); obračuna plaće za 2023-06 za tužiteljicu (list 39-40 spisa); obračuna plaće za 2023-07 za tužiteljicu (list 44-45 spisa) izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice (list 33-35 spisa); svjedokinje SB (list 41-42 spisa); svjedoka KB (list 50 spisa) te svjedokinje ĆB (list 50-51 spisa).

5. Punomoćnici stranaka su na ročištu od 28. listopada 2025. učinili nespornom visinu predmetnog potraživanja prema uređenom tužbenom zahtjevu od 17. travnja 2025. dok je osnov među strankama ostao sporan.

6. Tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti je neosnovan.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za isplatu tužiteljici iznosa od 541,03 Eur-a s osnove naknade štete iz radnog odnosa, a koji se iznos odnosi na isplatu po osnovi naknade plaće za vrijeme trajanja privremene nesposobnosti za rad tužiteljice, a radi se o isplaćenoj plaći za srpanj 2023.godine.

8. Među strankama u ovom postupku nije sporno da je tužiteljica bila zaposlenica tuženika počevši od 20.05.2023. godine do zaključno 31.08.2023. godine i to temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme zaključenog između tužiteljice i tuženika dana 19.05.2023.godine, a koja činjenica nedvojbeno proizlazi iz pregledanog ugovora o radu na određeno vrijeme od 19.05.2023.godine (list 5-8 spisa), te iskaza same tužiteljice. Također među strankama nije sporno da je tužiteljica tijekom radnog odnosa kod tuženika bila na bolovanju u razdoblju od 24.06.2023.godine do 28.06.2023.godine, te u razdoblju od 08.07.2023.godine do 31.07.2023.godine. Navedene činjenice također nedvojbeno proizlaze iz pregledanih izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad te potvrda o privremenoj nesposobnosti za rad (list 9-10 spisa, te 13-14 spisa). Također među strankama u ovom postupku nije sporna ni činjenica da tužiteljica potražuje naknadu štete za koju smatra da je istoj nastala prilikom isplate plaće za srpanj 2023.godine, a koja je plaća i isplaćena u srpnju 2023.godine, te nije sporno da je tužiteljici plaća za srpanj 2023. isplaćena u srpnju 2023.godine na račun tužiteljice 3221448742 kod Hrvatske poštanske banke i to ukupnom iznosu od 639,81 Eur-a. Navedeno nedvojbeno proizlazi i iz pregledane obračunske liste plaće tužiteljice (list 44-45 spisa).

9. Ono što je sporno i što je u postupku trebalo utvrditi je da li plaća koja je tužiteljici isplaćena u srpnju 2023.godine za vrijeme privremene nesposobnosti za rad spada u primanja izuzeta od ovrhe, te da li je tužiteljica kao ovršenik obavijestila agenciju da joj se uplaćuje od strane poslodavca primanje koje je izuzeto od ovrhe, te da li je Hrvatska poštanska banka kod koje tužiteljica ima račun dobila nalog Agencije da tužiteljici otvori poseban-zaštićeni račun i da li je to uradila, te da li je banka bez odgode obavijestila agenciju o otvaranju zaštićenog računa te da li je agencija obavijestila poslodavca-tuženika u ovom postupku kao uplatitelja da je iznos plaće isplaćene u srpnju 2023.godine bio dužan isplatiti na poseban, zaštićeni račun tužiteljice. Također je potrebno kao sporno utvrditi da li je tuženik obzirom na način isplate plaće tužiteljici za srpanj 2023.godine postupio protupravno te da li je istoj u tom smislu dužan naknaditi štetu u zatraženom iznosu od 541,03 Eur-a.

10. Iz iskaza tužiteljice saslušane na ročištu od 15. siječnja 2025. (list 33-35 spisa) proizlazi da je ona bila zaposlena kod tuženika na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme od 20.05.2023. te da je bila u radnom odnosu zaključno do 31. kolovoza 2023., a da je ona zbog ozljede na radu bila privremeno nesposobna za rad pa da se na bolovanju nalazila sve od 24.06.2023. pa do isteka ugovora o radu na određeno vrijeme. Ista ističe da u predmetnom postupku potražuje dio pripadajuće plaće za lipanj 2023. a koji iznos joj je trebao biti isplaćen u srpnju 2023. i to u smislu naknade štete vezano za taj iznos plaće jer smatra da ju je tuženik oštetio zbog toga što je taj iznos plaće dok je bila na bolovanju umjesto na njezin zaštićeni račun kod Hrvatske poštanske banke isplatio na njezin privatni račun. Ista ističe da je plaća za srpanj 2023. njoj isplaćena na pravilan način, a da smatra da je tuženik plaću za lipanj 2023. trebao isplatiti na zaštićeni račun koji ona godinama već ima otvoren kod HPB banke u Splitu. Ista navodi da je ona poslodavca prilikom zapošljavanja upozorila na činjenicu da ima otvoren zaštićeni račun kao i na činjenicu da joj je pogrešno isplaćen navedeni iznos plaće umjesto na zaštićeni račun na njen osobni račun. Ista navodi da ima već godinama otvoren zaštićeni račun jer da je imala svoju firmu ali da je s tom firmom upala u dugovanje pa da joj se skida određeni iznos plaće sa njezinog računa pa da je zato i imala otvoren zaštićeni račun. Ista ističe da joj nije ovršen ovaj pogrešno isplaćeni iznos od 639,81 EUR na ime plaće iz razloga što se zakonski radi o minimalnom iznosu kojeg nije po zakonu moguće ovršiti, ali da i dalje ustraje u mišljenju da je taj iznos njoj pogrešno uplaćen pa da iz tog razloga joj je nastala šteta. Vezano za negativne posljedice nastale za nju vezano za predmetni utuženi iznos, tužiteljica navodi da ju je sud krivo shvatio jer ističe da je ona u 5. mjesecu 2023. radila svega nekih 10-ak dana te da joj je poslodavac trebao navedeni iznos od 639,81 EUR isplatiti na zaštićeni račun pa da taj iznos u tom smislu ne bi bio zaplijenjen. Međutim ista navodi da se dogodilo da je tuženik pogreškom navedeni iznos njenih primanja za mjesec lipanj isplatio na njezin osobni račun kod Hrvatske poštanske banke i da se u tom smislu dogodila ovrha tog iznosa koji joj je zaplijenjen sa računa i da je ona ostala bez vrijednosti tih sredstava u iznosu od 639,81 EUR radi čega je i ustala tužbom u predmetnoj pravnoj stvari te ista ističe da je ona samohrana majka dvoje djece te da joj je to predstavljalo veliki financijski problem, te da ona prima i dječji doplatak u iznosu od 45,00 EUR te joj taj iznos isplaćuju na njen zaštićen račun kod HPB-a. Navodi da nakon što se navedeno dogodilo da je kontaktirala gospođu D iz Human resource, te je ona zvala računovodstvo koje je reklo da će to provjeriti, te je uputila da kontaktira njihovog odvjetnika, te da je ona tako i postupala, te da je navedeni odvjetnik prvi put bio ljubazan i rekao da će provjeriti navedenu činjenicu vezano za obračun i isplatu plaće a da prilikom drugog kontakta više nije bio tako ljubazan. Navodi da je još dva puta istu osobu pokušala kontaktirati putem maila i telefona, ali bezuspješno, a da se ne može sjetiti kako se taj odvjetnik zvao. Navodi da joj je cjelokupni iznos plaće cca neto nekih 1.400,00 EUR, a dok je na bolovanju da dobije nekih cca 700,00 EUR plaće, a da joj je uz to uzet navedeni iznos, zbog čega da nije niti mogla platiti račune.

11. Iz iskaza svjedoka IB saslušanog na ročištu od 28. listopada 2025. (list 50 spisa) proizlazi da je on financijski direktor kod tuženika te da surađuje s vanjskom kompanijom za slanje podataka koja se zove Mini data te da surađuju po pitanju plaća i obračuna plača na način da njima navedena vanjska kompanija Mini data pošalje obračune vezane za plaće i obračune plača razdvojen po svim kategorijama, a da se onda oni obavljaju odgovarajuća knjižena i isplatu po navedenim podacima te da tuženik vrši isplatu, a da mu kompanija pripremi cijelu dokumentaciju. Nadalje, navodi da on nije upoznat s cijelom situacijom vezanom za predmet postupka pogotovo ne u dijelu da li je S obavijestila tuženik da bi tužiteljici za plaću srpanj 2023 trebalo isplatiti na njen na zaštićeni račun, a ne na račun u banci te bi te trebala podatke imati kolegica ĆB. Navodi da nije upoznat s činjenicom da li je tužiteljici ovršen iznos koji potražuje u postupku s njenog računa u banci HPB. Vezano za pitanje tko donosi odluku o tome na koji će račun biti isplaćena plača ukoliko postoji zaštićen račun radnika, svjedok navodi da se cijela situacija odvija da tuženik za S pripremi sve podatke za obračun plaće i isplatu od toga koliko je radnik radio prekovremeno, koliko je bio na godišnjem ili bolovanju, a onda Mini data napravi nalog za plaćanje koje izvršava tuženik. Svjedok navodi da on nema saznanja o tome tko Mini datu obavještava o tome tko ima zaštićen račun, te da radnik nema izravnu komunikaciju s Mini datom.

12. Iz iskaza saslušane svjedokinje SB proizlazi da ona osobno ne radi obračune plaća već da to radi Služba za ljudske resurse, firma Mini data i financijska služba tuženika. Svjedokinja potvrđuje činjenicu da je tužiteljica bila na bolovanju, ali da ne zna točno kada je otvorila bolovanje. Svjedokinja ističe da je nju obavijestio odvjetnik da je tužiteljici krivo isplaćena plaća za srpanj 2023. te da je naveo da joj je trebala biti isplaćena plaća za srpanj 2023. ne na njezin račun od HPB nego na njezin zaštićeni račun, ali da ona smatra da bi te činjenice trebalo provjeriti kod Odjela za ljudske resurse i to osoba ĆB i BB. Svjedokinja navodi da je ĆB voditeljica ljudskih resursa a BB financijski kontrolor. Svjedokinja navodi da je ukupan iznos naplate, odnosno plaća koju je Hotel Split trebao isplatiti tužiteljici isplaćena u točnom iznosu.

13. Iz iskaza saslušane svjedokinje ĆB na ročištu od 28. listopada 2025. (list 50-51 spisa) proizlazi da je točno da je tužiteljica bila na bolovanju od 24. 6. do isteka ugovora o radu. U odnosu na način obračuna i isplatu plaće tuženika kao poslodavca svjedokinja navodi da se svi podaci o odrađenim radnim satima i radnom vremenu, a koji su potrebni za isplatu plaće šalju od strane tuženika ugovornoj firmi u Zagrebu Mini dati. Ista navodi, da je S imala podatak da tužiteljica ima otvoren zaštićen račun. Svjedokinja navodi ona osobno zvala firmu Mini data da joj da objašnjenje zašto isplata navedenog iznosa nije izvršne na zaštićen račun, a ne na tekući kod HPB banke, a da joj je firma odg da je sve obavljeno uredno po Ovršnom zakonu. Ista ističe ukoliko je tužiteljici ovršen iznos plaće za lipanj 2023., a koji je isplaćen u srpnju 2023. da je ta ovrha išla putem FINE. Svjedokinja navodi da nije razgovarala o povratu iznosa plaće s tužiteljicom ukoliko je isti bio tužiteljici ovršen koji se odnosi na isplatu plaće za lipanj 2023 za srpanj 2023. Navodi da nakon što joj je plaća isplaćena na redovan umjesto zaštićen račun da je tužiteljica zvala i tražila objašnjenje pogotovo vezano za činjenicu da joj je ovršena plaća, a da je ona istakla da on i dalje imaju podatak da ona ima zaštićen račun, ali da nemaju nikakva dopis ili obavijest o tome iz kojih je razloga provedena ovrha te su je uputili na FINU i rješenje tog problema. Ista navodi da ih nije obavještavala naknadno što je poduzela te da su imali kontakte iz drugih razloga. Vezano za pitanje zna li točno zbog čega je došlo do pogrešnog obračuna plaće odnosno zbog čega tužiteljica smatra da bi njena plaća trebala biti isplaćen na zaštićen račun, svjedokinja čitajući odgovor tvrtke Mini data s mobitela uz dozvolu suca navodi da je ona proslijedila upit putem odvjetnika stranke tvrtki Mini data te su joj odgovorili da to što je odvjetnik napisao je uredu te su oni još uvijek stava da bolovanje na teret poslodavca ne može ići u cijelosti na zaštićen račun jer da se onda osim toga što piše u tužbi postavlja pitanje zašto se onda država naplaćuje doprinosima i porezima ako je to zaštićeno primanje, da bi joj sada duplo isplatio tuženik te da to ne može biti. Navodi da radnici nemaju kontakt s S pa tako ni tužiteljica. Navodi da je ovo prvi put da se dogodila ovakva situacija.

14. Temeljem odredbe članka 111.stavka 1. Zakona o radu (''NN'' 93/14- u daljnjem tekstu ZR-a) je propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznom prava, te je stavkom 2. istog članka propisano da pravo na naknadu štete iz stavka 1. ovog članka odnosi se i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa. Odredbom članka 172. Ovršnog zakona (''NN'' 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20- u daljnjem tekstu OZ-a) su navedena decidirano sva primanja izuzeta od ovrhe, te je točan navod tuženika da naknada plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad nije navedena u toj odredbi kao primanje izuzeto od ovrhe. Međutim, odredbom članka 172.stavka 25. OZ-a se navodi kao primanja izuzeta od ovrhe i primanja po posebnim propisima. U tom smislu premda odredba članka 172. Ovršnog zakona među primanjima izuzetim od ovrhe ne navodi naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad navedeno je propisano odredbom članka 36.stavka 1. i 3. Zakona o zdravstvenom osiguranju (''NN'' 80/13, 137/13, 15/18, 98/19, 33/23). U tom smislu je navedenom odredbom članka 36.stavka 1. Zakona o zdravstvenom osiguranju propisano da osiguranici u okviru prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja imaju pravo na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti, odnosno spriječenosti za rad zbog korištenja zdravstvene zaštite odnosno drugih okolnosti iz članka 39. tog Zakona. Pored toga je odredbom članka 36.stavka 3. navedenog Zakona o zdravstvenom osiguranju propisano da novčane naknade iz stavka 1. ovog članka kao i novčane naknade na ime povrata troškova za prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja koje je osigurana osoba ostvarila temeljem rješenja Zavoda izuzete su od ovrhe. U navedenom smislu iz citiranih odredbi Zakona o zdravstvenom osiguranju nedvojbeno proizlazi da naknada plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad spada u primanje koje je izuzeto od ovrhe. Nadalje, temeljem odredbe članka 212.stavak 1. OZ-a je propisano da se u slučaju iz članka 204.stavka 1. ovog Zakona ako se ovršeniku uplaćuju primanja ili naknade iz članka 172. ili iznosi koji su izuzeti od ovrhe iz članka 173. ovog Zakona ovršenik je o tome dužan obavijestiti agenciju. Također je odredbom članka 212.stavak 2. OZ-a propisano da po primitku obavijesti iz stavka 1. ovog članka Agencija je bez odgode dužna uplatiteljima iz obavijesti dostaviti podatke iz te obavijesti i podatak o vrsti tražbine za koju je ovrha određena, radi uskrata uplata iz stavka 1. ovog članka. Uplatitelji su dužni odmah uskratiti uplatu primanja i naknada iz članka 172. ili iznosa koji su izuzeti od ovrhe iz članka 173. ovog Zakona. Naposljetku, odredbom članka 212.stavka 3. OZ-a je propisano da ako se primanja i naknade iz članka 172. ili iznosi koji su izuzeti od ovrhe iz članka 173. ovog Zakona uplaćuju ovršeniku putem banke, banka je dužna po nalogu Agencije ovršeniku otvoriti poseban račun. O otvaranju posebnog računa banka je bez odgode dužna obavijestiti Agenciju, a Agencija uplatitelja iz st. 2. ovog članka koji su dužni izvršiti uplatu na poseban račun. Temeljem odredbe članka 1045.stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' 35/05, 41/08,78/15, 126/21 – u daljnjem tekstu ZOO-a) je propisano da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

15. U odnosu na sporno pitanje obavijesti o postojanju posebnog zaštićenog računa kod HPB banke ovaj sud je mišljenja da iz svih provedenih i pregledanih dokaza u ovom predmetu nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da je tuženik kao poslodavac bio obaviješten i da je imao saznanje o činjenici da tužiteljica ima primanja koja su izuzeta od ovrhe i za koja primanja da postoji posebni zaštićeni račun na HPB banci. Ovo posebno proizlazi iz sadržaja pregledane obračunske liste plaće tužiteljice za srpanj 2023.godine (list 44 spisa) budući je razvidno iz te obračunske liste da tužiteljica ima osobni račun kod HPB banke broj 3221448742, a na koji račun je tuženik istoj isplatio plaću za srpanj 2023.godine u iznosu od 639,81 Eur-a neto, a također je iz iste platne liste tužiteljice razvidno da tužiteljica ima otvoren i zaštićeni račun za primanja izuzeta od ovrhe kod iste banke pod brojem 3500197408. Iz iskaza saslušane tužiteljice (list 33-35 spisa) nedvojbeno proizlazi da ista ima godinama otvoreni zaštićeni račun kod HPB banke u Splitu, te ista navodi da je ona na tu činjenicu upozorila poslodavca već prilikom zapošljavanja te na činjenicu da joj je pogrešno isplatio plaću umjesto na zaštićeni račun na njen osobni račun. Također i iz iskaza svjedokinje ĆB proizlazi da je tvrtka Mini dana s kojom je tuženik surađivao po pitanju obračuna plaća imala podataka da tužiteljica ima otvoren zaštićeni račun. U navedenom smislu iz iskaza svjedokinje ĆB te iskaza tužiteljice, kao i sadržaja navedene obračunske liste plaće za srpanj 2023.godine nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da je tužiteljica imala otvoren zaštićeni račun za uplatu svih primanja koja su izuzeta od ovrhe te da je taj podatak imala i tvrtka Mini data, a koja je prema iskazu svjedoka IB bila vanjski suradnik tuženika i koja da je slala obračune plaća razdvojene po kategorijama, a potom da je tuženik vršio prema tim podacima isplate i knjiženja dok da je tvrtka Mini data za te obračune i knjiženja pripremala svu potrebnu dokumentaciju. Poslodavac – tuženik je bio upoznat s činjenicom da tužiteljica kod HPB banke ima otvoren zaštićeni račun jer mu ta činjenica nije mogla niti ostati nepoznata budući je i sam prilikom isplate plaće imao uvida da je u plaći za srpanj 2023.godine navedeno da tužiteljica ima zaštićen račun za primanja izuzeta od ovrhe i to račun broj 3500197408, a što je vidljivo iz pregledane obračunske liste plaće tužiteljice za srpanj 2023.godine (list 44-45 spisa).

16. U odnosu na spornu činjenicu da li je tuženik dio plaće za srpanj 2023.godine u iznosu od 541,03 Eur-a, a koji dio se odnosio na isplatu naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad isplatio umjesto na navedeni zaštićeni račun kojeg tužiteljica ima kod HPB Split broj 3500197408 na osobni račun tužiteljice kojeg ista ima kod navedene banke ovaj sud je mišljenja da iz provedenih dokaza u ovom postupku nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da je tuženik kao poslodavac tužiteljici isplatio cjelokupni iznos plaće za srpanj 2023.godine i to iznos od 98,78 Eur-a kojeg tužiteljica ne potražuje, a koji se odnosi na redovnu plaću tužiteljice za srpanj 2023.godine, te iznos od 541,03 Eur-a koji iznos je utužen i koji se odnosi na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad. Na ovakav način je tuženik tužiteljici za srpanj 2023.godine isplatio cjelokupni iznos plaće od 639,81 Eur. Međutim, tuženik je prilikom navedene isplate pogrešno isplatio dio plaće tužiteljice za srpanj 2023.godine u iznosu od 541,03 Eur-a na krivi račun budući se taj dio plaće, a što je među strankama u ovom postupku nesporno odnosio na naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad, te je tuženik taj dio plaće trebao isplatiti tužiteljici na navedeni zaštićeni račun kojeg tužiteljica ima otvorenog kod HPB banke broj 3500197408, a ne na osobni račun tužiteljice kod iste banke broj 3221448742, a kako je to uradio tuženik, te što vidljivo proizlazi iz pregledane obračunske liste plaće tužiteljice za srpanj 2023.godine (list 44 spisa). Kad se analizira platna lista tužiteljice vezano za isplatu plaće tužiteljici za srpanj 2023.godine (list 44 spisa) iz iste je razvidno da je tužiteljica u srpnju 2023.godine bila pretežito na bolovanju i to 128 sati, te da je ostvarila redovan rad u trajanju od 40 sati. Također iz navedene platne liste proizlazi da je tuženik utvrdio za srpanj 2023.godine kao ukupan neto iznos plaće tužiteljice iznos od 1.310,77 Eur-a, te je na taj iznos pridodao trošak prijevoza od 12,00 Eur-a, a što ukupno iznosi 1.322,77 Eur-a, te je od ovog iznosa odbio iznos od 682,96 Eur-a, te je tako dobio iznos od 639,81 Eur kojeg je isplatio tužiteljici na ime ukupne plaće tužiteljice za srpanj 2023.godine uključujući i redovan rad i naknadu plaće s osnova privremene nesposobnosti za rad, te je navedeni iznos isplatio na navedeni osobni račun tužiteljice. Pri tome iz navedene obračunske liste proizlazi da je tuženik u navedenoj obračunskoj listi istakao datum 07.08.2023.godine pored broja zaštićenog računa , te je evidentno da je tog datuma na zaštićenom računu tužiteljice evidentirao uplatu iznosa od 682,96 Eur-a, a potom je istog datuma 07.08.2023.godine naveo rubriku pod nazivom ''ukupno obustave'', a u kojoj rubrici ponovno navodi isti iznos od 682,96 Eur-a. Ovaj sud je mišljenja da rubrika ''ukupno obustave'' u konkretnom slučaju znači da je poslodavac formalno u vidu tehničkog načina knjiženja evidentirao isti iznos od 682,96 Eur-a kao obustavu sa redovnog računa za isplatu plaće za srpanj 2023., te budući ga nije mogao isplatit jer se radio o primanju izuzetom od ovrhe istog je na zaštićeni račun tužiteljice kao iznos primanja koji je izuzet od ovrhe. Upravo iz tog razloga navedeni iznos na zaštićenom računu je oduzet od ukupnog neto primanja tužiteljice u iznosu od 1.322,77 Eur-a (1.310,77 plus prijevoz u iznosu od 12,00 Kuna) te se tako dobio ukupni neto iznos primanja na ime plaće za srpanj 2023.godine u iznosu od 639,91 Eur-a, a od kojeg iznosa se utuženi iznos od 541,03 Eur-a odnosi na naknadu plaće s osnove privremene nesposobnosti za rad, a što tuženik niti ne osporava u postupku budući ne osporava visinu potraživanja pogrešno uplaćenog umjesto na zaštićeni račun tužiteljice kod HPB banke u Splitu, na osobni račun tužiteljice kod HPB banke u Splitu. Navedena činjenica nesporno proizlazi i iz dijela iskaza saslušane svjedokinje ĆB koja je istakla da se svi podaci o odrađenim radnim satima i radnom vremenu koji su potrebni za obračun i isplatu plaće tuženika kao poslodavca šalju od strane tuženika ugovornoj firmi u Zagrebu Mini data, te je ista istakla da je upravo ona tražila od tvrtke Mini data da joj da objašnjenje zašto isplata navedenog iznosa nije izvršena na zaštićeni račun, a ne na tekući račun tužiteljice kod HPB banke, ali da je firma Mini data odgovorila da je sve uredno obavljeno po ovršnom zakonu. Također iz iskaza saslušane svjedokinje SB danog na ročištu od 01.04.2025.godine proizlazi da je nju odvjetnik obavijestio da je tužiteljici krivo isplaćena plaća za srpanj 2023.godine umjesto na zaštićeni račun na njen osobni račun. Također iz iskaza svjedokinje SB proizlazi da je plaća koju je tuženik trebao isplatiti tužiteljici za srpanj 2023.godine isplaćena u točnom iznosu. U odnosu na činjenicu koja je plaća ili dio plaće tužiteljici krivo isplaćen na njen osobni račun umjesto na zaštićeni račun ovaj sud je mišljenja da je u tom dijelu iskaz tužiteljice kontradiktoran konačno postavljenom tužbenom zahtjevu podneskom tužiteljice od 17.04.2025.godine (list 46 spisa), te navodima punomoćnika tužiteljice na ročištu od 01.travnja 2025.godine. Naime, punomoćnik tužiteljice je na ročištu od 01.travnja 2025.godine istakao da je tuženik u podnesku od 28.03.2025.godine omaškom priložio obračunsku listu plaće za lipanj 2023.godine umjesto za srpanj 2023.godine, a nakon čega je tuženik podneskom od 11.04.2025.godine dostavio sudu obračunsku listu plaće tužiteljice za srpanj 2023.godine. Iz konačno postavljenog tužbenog zahtjeva tužiteljice od 17.04.2025.godine je razvidno da tužiteljica potražuje naknadu štete vezano za dio pogrešno isplaćene plaće za srpanj 2023.godine u utuženom iznosu od 541,03 Eur-a, a za kojeg u postupku tvrdi da joj je isplaćen na krivi račun (osobni račun u HPB banci, umjesto na zaštićeni račun u istoj banci), a ne za lipanj 2023. U navedenom smislu nije vjerodostojan i logičan dio iskaza tužiteljice u kojem ista navodi da ona u predmetnom postupku potražuje dio pripadajuće plaće za lipanj 2023.godine a koji da joj je trebao biti isplaćen u srpnju 2023.godine i to u smislu naknade štete za taj dio plaće budući tužiteljica i u tužbi podnesenoj 08.11.2023.godine i u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu od 17.04.2025.godine navodi da potražuje naknadu štetu iz radnog odnosa vezano za dio naknade plaće s osnove bolovanja za srpanj 2023.godine pa je u tom smislu iskaz tužiteljice da potražuje pripadajući iznos naknade štete vezano za plaću za lipanj 2023.godine u kontradikciji sa njenim tužbenim zahtjevom i konačno postavljenim tužbenom zahtjevom u kojima ista tvrdi suprotno, da se njeno potraživanje odnosi na naknadu štete s osnova pogrešno isplaćene plaće na krivi račun a vezano za plaću za srpanj 2023.godine. Međutim, ovaj sud je mišljenja da iz svih provedenih dokaza u ovom postupku i to iskaza tužiteljice i iskaza saslušanih svjedoka SB i ĆB posebice obračunske liste plaće tužiteljice za srpanj 2023.godine nedvojbeno proizlazi da je tuženik dio plaće tužiteljice u iznosu od 541,03 Eur-a, a koji se odnosi na naknadu plaće za privremenu nesposobnost za rad isplatio na osobni račun tužiteljice kod HPB banke umjesto na zaštićeni račun kod iste banke. Navedeno postupanje tuženika prilikom isplate navedenog dijela plaće tužiteljice je prema mišljenju ovog suda protupravno budući je protivno citiranoj odredbi članka 36.stavka 3. Zakona o zdravstvenom osiguranju jer je prema toj odredbi propisano da je naknada plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad izuzeta od ovrhe, te je navedeno postupanje protivno i onome što je propisano citiranom odredbom članka 212.stavka 3. OZ-a jer u slučaju kad se naknade i iznosi koji su izuzeti od ovrhe kao što je u konkretnom slučaju naknada plaće zbog privremene nesposobnosti za rad ovršeniku isplaćuju putem banke, banka je za to dužna otvoriti po nalogu Agencije poseban račun, a uplatitelj, u ovom slučaju tuženik kao poslodavac je dužan tu uplatu izvršiti na poseban račun. Obzirom da između stranaka u ovom postupku nije dvojbena činjenica da je tuženik tužiteljici dio iznosa s osnova naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad isplatio tužiteljici dok je ista bila na bolovanju umjesto na njen zaštićeni račun kojeg je imala kod HPB banke u Splitu na njen osobni račun u iznosu od 541,03 Eur-a, a navedeni iznos temeljem navedenih citiranih odredbi predstavlja u zakonskom smislu primanje izuzeto od ovrhe za kojeg je isplatu potrebno izvršiti na zaštićeni račun u tom smislu proizlazi da je tuženik prilikom isplate dijela plaće u iznosu od 541,03 Eur-a tužiteljici postupio protupravno.

17. Međutim, unatoč tome što iz pregledanih isprava u ovom postupku, te iskaza saslušane tužiteljice i svjedoka SB, IB, te ĆB nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da je tuženik prilikom isplate plaće tužiteljici za srpanj 2023.godine postupio protivno odredbi članka 36.stavka 3. Zakona o zdravstvenom osiguranju te članka 212. stavka 3. OZ-a jer je naknadu plaće s osnova privremene nesposobnosti za rad za srpanj 2023.godine tužiteljici isplatio na njen osobni račun kod HPB banke u Splitu umjesto na zaštićeni račun o kojem je imao saznanje ovaj sud je mišljenja da tužiteljicu ne pripada naknada štete po tom osnovu budući se nisu obistinili svi potrebni elementi naknade štete iz citiranog članka 1045.stavka 1. ZOO-a. Naime, kod štete nije dovoljno da postoje oštećenik i štetnik već je potrebno da postoji i uzročno posljedična veza između štetne radnje štetnika i nastale štete tužiteljici, a potrebno je i da je šteta stvarno i nastala. Naime, tužiteljica u predmetnom postupku ničim nije dokazala da joj je zbog činjenice što joj je tuženik iznos naknade plaće s osnove bolovanja za srpanj 2023.godine umjesto na zaštićeni račun kojeg ista ima kod HPB banke uplatio na njen osobni račun počinio štetu te da je istoj i nastala šteta na način da joj je ovršen upravo iznos od 541,03 Eur-a pa da je ista na taj način ostala bez dijela plaće sa osnova naknada plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad premda je ista to navodila u svom iskazu. Naime, postojanje imovinske štete u vidu zapljene i ovrhe iznosa od 541,03 Eur-a u konkretnom slučaju se može dokazati i potvrditi samo uz dostavu odgovarajućih specifikacija FINE koja provodi ovrhu, te izvadaka iz prometa po računu tužiteljice kod HPB banke gdje je ista imala otvoren račun. Tužiteljica u tužbi navodi kao dokaze između ostalog pregled prometa po svim računima tužiteljice, specifikacija osnove za izvršenja FINE. Međutim, tijekom trajanja ovog postupka tužiteljica navedene isprave i to promet po svim računima tužiteljice i specifikaciju osnove za izvršenja Fine iz koje bi se moglo vidjeti da li je tužiteljica ovršena za iznos od 541,03 Eur-a ovom sudu nije dostavila tijekom trajanja ovog postupka u dokazne svrhe pa se u tom smislu ne može smatrati dokazanom činjenica da je utuženi iznos od 541,03 Eur-a tužiteljici uistinu putem ovrhe i zaplijenjen, te da je ista u tom smislu ostala bez tog dijela plaće niti takav dokaz prileže ovom spisu. U navedenom smislu ovaj sud smatra da tužiteljica nije dokazala u ovom postupku da joj je navedenim postupanjem tuženika – uplatom na krivi račun tužiteljice i nastala šteta u visini utuženog iznosa od 541,03 Eur-a budući nije dokazala da je taj iznos tužiteljici ovršen sa njene plaće. Ovom sudu u predmetnom spisu od isprava kojima se dokazuje što je tužiteljici isplaćeno je dostavljena samo obračunska lista plaće tužiteljice za srpanj 2027.godine (list 44 spisa), a iz koje obračunske liste proizlazi da je tužiteljici za srpanj 2023.godine isplaćen cjelokupan iznos plaće od 639,81 Eur dok iz iste ne proizlazi da je iz tog dijela plaće izvršena ovrha plaće u iznosu od 541,03 Eur-a, a tužiteljica nije dostavila nikakve specifikacije vezano za ovrhe koje bi se na nju odnosile i iz kojih bi eventualno proizlazilo da joj je ovršen dio plaće za srpanj 2023.godine u iznosu od 541,03 Eur-a. Iskaz same tužiteljice je kontradiktoran i u tom pogledu budući je ista prvo u iskazu navela da joj je nije ovršen pogrešno isplaćeni iznos plaće za srpanj 2023.godine u iznosu od 639,81 Eur, jer da se ne može ovršiti minimalan iznos plaće, da bi kasnije u istom iskazu opovrgnula vlastitu tvrdnju i istakla da joj je upravo taj iznos zaplijenjen i ovršen. Navedeno nije logično budući je iz spomenute obračunske liste za srpanj 2023.godine jasno vidljivo da iznos od 639,81 Eur predstavlja ukupan neto iznos plaće tužiteljice, a koji se sastoji od plaće vezano za redovna primanja i plaće vezano za bolovanje do 42 dana te nije vidljiva nikakva obustava na isplaćenom iznosu plaće od 639,81 Eur već je taj iznos predstavljao krajnji iznos za isplatu za srpanj 2023.godine. Tužiteljica u iskazu nije navela kad joj je navedeni iznos plaće od 541,03 Eur-a za srpanj 2023.godine zaplijenjen i ovršen niti je sudu pružila dokaze u vidu specifikacije obračuna od strane Fine iz kojih bi bilo razvidno da li joj je i kada ovršen dio plaće u utuženom iznosu od 541,03 Eur. Svjedokinja CB je u tom smislu i istakla u iskazu da je tužiteljici isplaćena cjelokupna plaća za srpanj 2023.godine u točnom iznosu. Također iz iskaza svjedoka IB proizlazi da on kao financijski direktor tuženika nije upoznat s činjenicom da li je tužiteljici ovršen iznos plaće kojeg potražuje u ovom postupku, dok je svjedokinja ĆB istakla da ukoliko je i došlo do ovrhe na plaći tužiteljice vezano za predmetnu plaću da to vrši Fina. Iz iskaza ove svjedokinje ne proizlazi da ista ima stopostotno saznanje o tome da je tužiteljici plaća ovršena za iznos od 541,03 Eur-a budući je ista u svom iskazu u pogledu ovrhe na navedenom dijelu plaće tužiteljice upotrebljavala izraz ''ukoliko je tužiteljici plaća ovršena'', a iz čega jasno proizlazi da ista nema o tome neposrednog saznanja već joj se tužiteljica obratila s navodima da joj je ovršena plaća ne ističući o kojem se iznosu plaće radi. Svjedokinja ĆB je odgovorila tužiteljici tada da od Fine nisu dobili nikakvu obavijest o ovrsi iz koje bi bilo razvidno da je ovrha provedena, na kojem iznosu i iz kojih razloga te je ista uputila tužiteljicu na Finu vezano za navedeno.

18. U navedenom smislu ovaj sud je mišljenja da iz svih provedenih dokaza nedvojbeno proizlazi kao nedvojbeno utvrđena činjenica da se nisu ostvarili svi elementi štete budući tužiteljica nije dokazala da je navedenim protupravnim postupanjem, isplatom iznosa naknada plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad od strane tuženika tužiteljici u iznosu od 541,03 Eur-a na osobni račun tužiteljice umjesto na zaštićeni račun kojeg je tužiteljica imala otvoren na HPB banci Split tužiteljica ostala uskraćena za navedeni iznos plaće za srpanj 2023.godine budući iz obračunske liste plaće za srpanj 2023.godine proizlazi da je tužiteljica ostvarila cjelokupni iznos plaće, a tužiteljica nije dostavila nikakve obavijesti ni specifikacije FINE kojima bi potkrijepila svoje tvrdnje da joj je navedeni iznos plaće ovršen pa da je u tom smislu ostala bez navedenog dijela plaće pa se navedena činjenica ne može smatrati dokazanom. Također i svjedokinja ĆB svoje saznanje o ovrsi na plaći tužiteljice ima isključivo po onome što joj je rekla sama tužiteljica, a tvrdnje tužiteljice nisu ničim provjerljive budući u spisu nedostaje dokumentacija na koju se sama tužiteljica poziva, a koja bi potkrijepila tvrdnje tužiteljice da je istoj ovršena plaća za srpanj 2023.godine pa da je tom ovrhom ostala uskraćena za dio plaće za srpanj 2023.godine u iznosu od 541,03 Eur-a budući takvi dokazi ne prileže spisu. Iz iskaza svjedokinje ĆB jasno proizlazi da ista nije dobila nikakve obavijesti Fine iz kojih bi decidirano proizlazilo da je tužiteljici zapljenjen i ovršen dio plaće s osnova naknade plaće za bolovanje za srpanj 2023.godine niti ta obavijest prileže spisu. Tužiteljica nije dostavila na navedenu okolnost ni izlist prometa od HPB banke za njen tekući račun vezano za isplatu plaće počevši od srpnja 2023.godine pa do trenutka kad je istoj prestao radni odnos kod tuženika istekom ugovora o radu na određeno vrijeme s danom 31.08.2023.godine jer bi se po pregledu prometa na osobnom računu tužiteljice vidio i mogao precizno utvrditi podatak da li je Fina ovršila dio plaće tužiteljice za srpanj 2023.godine u iznosu od 541,03 Eur-a budući bi u tom smislu tužiteljica ostala bez tog dijela plaće. Navedeno ovom sudu nije dostavljeno od strane tužiteljice pa u tom smislu ničim nisu potkrijepljene tvrdnje tužiteljice da je protupravnim postupanjem tuženika ista ostala bez dijela plaće u utuženom iznosu od 541,03 Eur-a, te da joj je ovršen ovaj dio plaće zbog postupanja tuženika jer za to nije dostavljena dokumentacija Fine iz koje bi se to moglo sa sigurnošću utvrditi. Budući da nema dokaza da je tuženik navedenim postupanjem (uplatom na osobni račun tužiteljice umjesto zaštićeni račun) tužiteljici počinio štetu i oštetio istu za iznos plaće od 541,03 Eur-a tuženik nije ni imao razloga dokazivati da je šteta nastala bez njegove krivnje. U tom smislu prema mišljenju ovog suda nisu ispunjene sve pretpostavke iz članka 1045. ZOO-a za naknadu štete slijedom čega je trebalo odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

19. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku, a sukladno odredbi članka 8. ZPP-a te primjenom pravila o teretu dokazivanja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti kao neosnovan i odlučeno je kao u točki I/ izreke ove presude.

20. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, a obzirom da je tužiteljica u cijelosti izgubila predmetni spor ista je dužna tuženiku naknaditi parnične troškove sukladno odredbi članka 154.stavka 1. ZPP-a. U navedenom smislu tužiteljicu kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 138/23) pripadaju trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 50 bodova; zastupanja na pripremnom ročištu od 01.10.2024.godine u iznosu od 50 bodova; zastupanja na ročištu od 15.01.2025.godine u iznosu od 50 bodova; zastupanja na ročištu od 01.04.2025.godine u iznosu od 50 bodova; trošak sastava podneska od 18.04.2025.godine u iznosu od 50 bodova; zastupanja na ročištu od 08.07.2025.godine u iznosu od 12,5 bodova; zastupanja na ročištu od 28.10.2025.godine u iznosu od 50 bodova; a što ukupno iznosi 312,5 bodova, te što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a ukupno iznosi 625,00 Eur-a te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 156,25 Eur-a iznosi 781,25 Eur-a, a koji iznos je tužiteljica dužna isplatiti tuženiku zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.

U Splitu, 12. studenog 2025.

Sudac

Eneja Stejskal Kanazir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Dna:

-tužiteljici – po punomoćniku

-tuženiku – po punomoćniku