P-2630/2019-31

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Saši Rešetaru, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice KŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po Biljani Bandić Lutonski, odvjetnici iz Osijeka, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d. d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, Domovinskog rata 61, OIB: 53056966535, zastupani po Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta, iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 29. listopada 2025., u prisutnosti tužiteljice, punomoćnice tužiteljice i punomoćnika tuženika, uz javnu objavu dana 12. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuje se kako je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj: 528-50-3022511 sklopljenog između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, Domovinskog rata 61, OIB: 53056966535, i tužiteljice KŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], **.**.2005., koji je ovjeren kod javnog bilježnika Zdenke Pavelić Musa, pod brojem Ou-1111/2005, 1. rujna 2005., a koja u čl. 1. glasi: "kunska protuvrijednost CHF … po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja.",

čl. 2. " … promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora." čl. 7. "u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF …", čl. 9. u dijelu koji glasi: "Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi Kreditor. Na sve što nije regulirano ovim ugovorom primjenjuju se opći akti Kreditora …".

II/ Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, Domovinskog rata 61, OIB: 53056966535, da tužiteljici KŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 57,81 eur, na ime naknade za prijevremenu otplatu kredita sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III/ Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, Domovinskog rata 61, OIB: 53056966535, da tužiteljici KŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 406,81 eur, koji se novčani iznos zbog ništetnosti odredbi o promjenjivim ugovornim kamatnim stopama ima isplatiti tužiteljici, kao i zakonsku zateznu kamatu na svaki pojedini iznos više otplaćenog mjesečnog anuiteta tekućom:

- na iznos od 6,11 eur, počev od 30. studenog 2007. do isplate,

- na iznos od 6,01 eur, počev od 31. prosinca 2007. do isplate,

- na iznos od 6,04 eur, počev od 31. siječnja 2008. do isplate,

- na iznos od 6,02 eur, počev od 29. veljače 2008. do isplate,

- na iznos od 6,04 eur, počev od 31. ožujka 2008. do isplate,

- na iznos od 5,80 eur, počev od 30. travnja 2008. do isplate,

- na iznos od 7,44 eur, počev od 31. svibnja 2008. do isplate,

- na iznos od 7,43 eur, počev od 30. lipnja 2008. do isplate,

- na iznos od 7,19 eur, počev od 31. srpnja 2008. do isplate,

- na iznos od 7,08 eur, počev od 31. kolovoza 2008. do isplate,

- na iznos od 7,05 eur, počev od 30. rujna 2008. do isplate,

- na iznos od 7,50 eur, počev od 31. listopada 2008. do isplate,

- na iznos od 7,01 eur, počev od 30. studenog 2008. do isplate,

- na iznos od 7,35 eur, počev od 31. prosinca 2008. do isplate,

- na iznos od 7,31 eur, počev od 31. siječnja 2009. do isplate,

- na iznos od 7,20 eur, počev od 28. veljače 2009. do isplate,

- na iznos od 12,42 eur, počev od 31. ožujka 2009. do isplate,

- na iznos od 12,22 eur, počev od 30. travnja 2009. do isplate,

- na iznos od 11,77 eur, počev od 31. svibnja 2009. do isplate,

- na iznos od 11,38 eur, počev od 30. lipnja 2009. do isplate,

- na iznos od 11,20 eur, počev od 31. srpnja 2009. do isplate,

- na iznos od 11,05 eur, počev od 31. kolovoza 2009. do isplate,

- na iznos od 10,80 eur, počev od 30. rujna 2009. do isplate,

- na iznos od 10,48 eur, počev od 31. listopada 2009. do isplate,

- na iznos od 10,39 eur, počev od 30. studenog 2009. do isplate,

- na iznos od 10,26 eur, počev od 31. prosinca 2009. do isplate,

- na iznos od 10,16 eur, počev od 31. siječnja 2010. do isplate,

- na iznos od 9,87 eur, počev od 28. veljače 2010. do isplate,

- na iznos od 9,81 eur, počev od 31. ožujka 2010. do isplate,

- na iznos od 9,51 eur, počev od 30. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 9,31 eur, počev od 31. svibnja 2010. do isplate,

- na iznos od 9,62 eur, počev od 30. lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 9,21 eur, počev od 31. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 9,26 eur, počev od 31. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 8,83 eur, počev od 30. rujna 2010. do isplate,

- na iznos od 8,35 eur, počev od 31. listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 8,41 eur, počev od 30. studenog 2010. do isplate,

- na iznos od 8,52 eur, počev od 31. prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 7,88 eur, počev od 31. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 7,65 eur, počev od 28. veljače 2011. do isplate,

- na iznos od 7,17 eur, počev od 31. ožujka 2011. do isplate,

- na iznos od 6,85 eur, počev od 30. travnja 2011. do isplate,

- na iznos od 6,98 eur, počev od 31. svibnja 2011. do isplate,

- na iznos od 6,54 eur, počev od 30. lipnja 2011. do isplate,

- na iznos od 6,62 eur, počev od 31. srpnja 2011. do isplate,

- na iznos od 6,04 eur, počev od 31. kolovoza 2011. do isplate,

- na iznos od 5,47 eur, počev od 30. rujna 2011. do isplate,

- na iznos od 4,01 eur, počev od 31. listopada 2011. do isplate,

- na iznos od 3,69 eur, počev od 30. studenog 2011. do isplate,

- na iznos od 3,42 eur, počev od 31. prosinca 2011. do isplate,

- na iznos od 2,95 eur, počev od 26. siječnja 2012. do isplate,

po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

IV/ Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, Domovinskog rata 61, OIB: 53056966535, da tužiteljici KŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.238,08 eur koji se novčani iznos zbog ništetnosti odredbi o valuti otplate anuiteta za koju je vezana glavnica švicarski franak ima vratiti tužiteljici, kao i zakonsku zateznu kamatu na svaki pojedini iznos više otplaćenog mjesečnog anuiteta tekućom:

- na iznos od 0,52 eur, počev od 31. prosinca 2008. do isplate,

- na iznos od 2,22 eur, počev od 31. siječnja 2009. do isplate,

- na iznos od 3,07 eur, počev od 28. veljače 2009. do isplate,

- na iznos od 0,55 eur, počev od 31. prosinca 2009. do isplate,

- na iznos od 3,35 eur, počev od 31. siječnja 2010. do isplate,

- na iznos od 3,02 eur, počev od 28. veljače 2010. do isplate,

- na iznos od 6,75 eur, počev od 31. ožujka 2010. do isplate,

- na iznos od 6,35 eur, počev od 30. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 7,91 eur, počev od 31. svibnja 2010. do isplate,

- na iznos od 19,31 eur, počev od 30. lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 17,31 eur, počev od 31. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 24,63 eur, počev od 31. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 22,52 eur, počev od 30. rujna 2010. do isplate,

- na iznos od 18,90 eur, počev od 31. listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 27,48 eur, počev od 30. studenog 2010. do isplate,

- na iznos od 38,37 eur, počev od 31. prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 31,22 eur, počev od 31. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 34,18 eur, počev od 28. veljače 2011. do isplate,

- na iznos od 31,19 eur, počev od 31. ožujka 2011. do isplate,

- na iznos od 32,13 eur, počev od 30. travnja 2011. do isplate,

- na iznos od 46,74 eur, počev od 31. svibnja 2011. do isplate,

- na iznos od 48,51 eur, počev od 30. lipnja 2011. do isplate,

- na iznos od 60,86 eur, počev od 31. srpnja 2011. do isplate,

- na iznos od 55,11 eur, počev od 31. kolovoza 2011. do isplate,

- na iznos od 48,76 eur, počev od 30. rujna 2011. do isplate,

- na iznos od 48,90 eur, počev od 31. listopada 2011. do isplate,

- na iznos od 48,69 eur, počev od 30. studenog 2011. do isplate,

- na iznos od 52,26 eur, počev od 31. prosinca 2011. do isplate,

i to od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

V/ Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, Domovinskog rata 61, OIB: 53056966535 da nadoknadi tužiteljici KŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prouzročene parnične troškove u iznosu 2.316,36 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. studenoga 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi navodi da je s tuženikom 31. kolovoza 2005. godine sklopila Ugovor o kreditu broj: 528-50-3022511, na iznos od 17.695,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, kojim ugovorom je ugovorena kamatna stopa od 5,50% godišnje, određena kao promjenjiva, s tim da je ostavljeno u cijelosti tuženiku da kamatnu stopu mijenja svojim jednostranim odlukama na koje tužitelj nije mogao utjecati, a promjenjiva kamatna stopa vezana je uz određenu valutnu klauzulu, te na ovaj način tužitelj nije mogao utjecati na vrijeme i način promjene kamate, nije mogla provjeriti pravilnost i uzrok njezine promjene, jer za to nije imao nikakvih egzaktnih kriterija, budući da je sama promjena ugovorne kamate učinjena ovisnom isključivo o odluci tuženika, te je na taj način uzrokovan nepovoljan položaj tužitelja i neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, te navodi da su početni ugovoreni mjesečni anuiteti u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 1.210,98 kuna / 160,72 eura.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te navodi da nije sporno kako je s tužiteljicom 31. kolovoza 2005. sklopio Ugovor o kreditu broj: 528- 50-3022511, međutim tuženik tvrdi da su ugovorene odredbe glede promjenjive kamatne stope jasne, lako razumljive i lako uočljive te njezinu nedopuštenost odnosno ništetnost nije ni moguće utvrđivati. Tuženik ističe prigovor zastare te predlaže odbiti tužiteljicu s tužbenim zahtjevom u cijelosti uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.

3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u kompletu priloženu dokumentaciju ovome spisu, te proveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke Bernarde Hunjadi i saslušao tužiteljicu KŽ.

3.1. Na pripremnom ročištu 9. travnja 2024. tuženik je odustao od prijedloga za saslušanje svjedoka ŽŽ.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u potpunosti.

5. Iz iskaza tužiteljice KŽ proizlazi da je sa tuženikom sklopila ugovor o kreditu za kupnju osobnog automobila. Dokumentaciju za kredit je nosila u banku. Nitko joj nije objasnio što znači valutna klauzula, što znači promjenjiva kamatna stopa, način na koji se one mijenjaju i kakve su eventualne posljedice tih promjena. Automobil koji je kupila nikada nije iznajmljivala niti koristila u poslovne svrhe. U vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije bila vlasnik trgovačkog društva, poslovnih udjela niti obrta. Može reći da su početne rate kredita bile negdje između 1.200,00 do 1.300,00 kuna. Može reći da je rata narasla na iznos od 1.550,00 do 1.600,00 kuna. Da je znala da će rata kredita toliko narasti ne bi podizala ovakav kredit. Ne sjeća se je li pročitala ugovor o kreditu. Može reći da joj u banci nisu ponudili ugovor o kreditu u nekoj drugoj valuti te da se nije u drugim bankama raspitivala o ovakvom kreditu, a u Raiffeisenbank Austria d.d. je otišla budući je njezina kćerka klijent banke. Ugovor je bio unaprijed sastavljen. Može reći da nije mislila dići kredit u CHF, ali nije bilo drugog izbora jer joj je rečeno da je takav kredit najpovoljniji. Kredit je ona otplaćivala.

6. Uvidom u nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka Bernarde Hunjadi od 17. svibnja 2025. sud utvrđuje da je tuženik u spornom razdoblju tijekom otplate kredita mijenjao kamatnu stopu naviše od ugovorene kamatne stope, te je u konačnici na taj način u spornom razdoblju tužiteljici naplatio ukupno više iznos od 406,81 eura, a razlika po osnovu tečajne razlike u kunama koja je izračunata kao svakomjesečna razlika po anuitetu između tečaja na dan korištenja kredita i anuiteta koji se mijenjao zbog promjene tečaja CHF na dan plaćanja iznosi 1.238,38 eura, tako da je ukupna razlika više uplaćenih sredstava zbog razlike nastale zbog promjenjive kamatne stope i razlike tečaja iznos od 1.644,89 eura.

7. Nalaz financijsko-knjigovodstvenog vještaka ovaj sud u cijelosti prihvaća jer je isti jasan i određen, dan u skladu s pravilima struke i vještine.

8. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. između ostalog utvrđeno je da je tužena od 1. rujna 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 1. rujna 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i čl. 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te da je u razdoblju od 1. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

9. Citiranom presudom utvrđeno je i to da je tužena povrijedila kolektivne interesa i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio protivno tada važećim odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

10. Navedena prvostupanjska presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-7129/2013-4 od dana 13. lipnja 2014. i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine.

11. Čl. 138.a. ZZP-a propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač.

12. Vrhovni sud Republike Hrvatske je po podnesenim revizijama na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donio odluku broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. godine kojom je u bitnome odbio revizije, te na taj način potvrdio utvrđenje Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

13. Među strankama nije sporno da je ugovorena kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu, te da se izmjena kamatne stope, a bez posebnog zaključivanja aneksa predmetnog Ugovoru smatra sastavnim dijelom navedenog Ugovora. Člankom 2. Ugovora utvrđeno je da je visina kamatne stope 5,50 % godišnje, s time da je kamatna stopa promjenjiva u smislu odredbe čl. 2. citiranog Ugovora.

14. Obzirom da su označenim presudama utvrđeni ništetnim elementi koji su utjecali na promjenu prvobitnog mjesečnog anuiteta (valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa), to se učinak tog utvrđenja ogleda u činjenici da tijekom cijelog trajanja kredita nije bilo mjesta promjenama ni inicijalnog tečaja na dan isplate kredita ni inicijalne kamatne stope od 5,50 % godišnje, dakle ni inicijalnog anuiteta od 1.210,98 kuna / 160,72 eura.

15. Dakle, novčane iznose koje je tužitelj tuženiku svakomjesečno uplaćivao iznad iznosa od 1.210,98 kuna / 160,72 eura obuhvaćeni su ništetnošću, te ih je tuženik dužan zajedno s kamatama na te iznose vratiti tužitelju.

16. Dužnost povrata plaćenog temeljem ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke i ništetne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, proizlazi iz članka 323., članka 1011., članka 1015., te članka 1046. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18).

17. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određeno odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene, jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

18. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502. c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

19. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP- a. S obzirom na citirani sadržaj točke 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, koji se odnosi na tuženicu, prema shvaćanju ovog suda, nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a.

20. Nadalje, polazeći od toga da je dio koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope ništetan, da su dijelovi koji se odnose na ugovaranje promjenjive kamatne stope i naknada za prijevremenu otplatu kredita ništetni, jer su isti nerazumljivi, proizlazi kako tužiteljici pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u ovom slučaju primio, a što je sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 48/08, 125/11 i 78/15- dalje ZOO).

21. Iznos od 1.644,89 eura koji tužitelj potražuje od tuženika je iznos koji predstavlja razliku između iznosa redovnih kamata obračunatih po osnovnom Ugovoru o kreditu (početno utvrđene kamatne stope) i iznosa redovnih kamata obračunatih prema naknadnim Odlukama banke o promjenama kamatnih stopa, kao i razlika po osnovu tečaja razlike, a koji iznos je utvrđen provedenim financijsko - knjigovodstvenim vještačenjem.

22. Slijedom navedenog, sud nalazi tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati na ime razlike iznos od 1.644,89 eura osnovanim u cijelosti, te je primjenom odredbe čl. 1111.

ZOO-a odlučeno kao u izreci presude.

23. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pravomoćno odlučio u postupku po žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14. lipnja 2014. (što je potvrđeno povodom revizije i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske) te se ima smatrati kako vjerovniku, odnosno tužitelju pravo na zahtjev za isplatu teče zapravo od tog datuma. Naime, zastara je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Franak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Tužba je u navedenom predmetu podnesena 4. travnja 2012. Temeljem odredbe čl. 241. ZOO-a prekinuta je zastara koja je ponovno počela teći 14. lipnja 2014. pravomoćnošću odluke u predmetu Franak. Isto tako u ovom predmetu ne može se primjenjivati odredba vezana za trogodišnji zastarni rok navedena u čl. 226. ZOO, s obzirom da je potraživanje tužitelja usmjereno na pretplaćeni iznos kamata, a ne na povrat samih kamata. Ne radi se dakle o kamatama u smislu čl. 226. ZOO-a.

24. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91.), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

25. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a.

26. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a ( NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19- u daljnjem tekstu ZPP), a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku iz reda odvjetnika sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Stoga je sud kao opravdan tužitelju priznao trošak sastava tužbe u visini od 100 bodova odnosno iznos od 200,00 eura, sukladno Tbr. 7. t. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištima 9. 4. 2024., 4. 11. 2024., 29. 10. 2025. za svako po 100 bodova odnosno iznos od 200,00 eura sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife, što čini iznos od 1.400,00 eura uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od 350,00 eura, što čini trošak zastupanja u visini od 1.750,00 eura.

26.1. Ovaj sud je tužitelju priznao trošak vještačenja u iznosu od 500,00 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 66,36 eura sukladno Tbr. 1. st. 1. Tarife sudskih pristojbi.

26.2. Stoga je ovaj sud tužitelju dosudio ukupan parnični trošak u iznosu 2.316,36 eura.

27. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 12. studenoga 2025.

Sudac

Saša Rešetar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

DOSTAVITI

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika