Poslovni broj: Usž-2649/2025-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Radmile Bolanča Vuković , predsjednice vijeća , dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić , članica vijeća , uz sudjelovanje sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja JĆiz [adresa], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Marija Jukić Jurišić , odvjetnica u Zagrebu , Đorđićeva 15 , protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje , Direkcije, Zagreb , Margaretska 3 , OIB: 02958272670 , radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I-2223/2024-15 od 3. lipnja 2025. , na sjednici vijeća održanoj 12. studenoga 2025.

pretpostavljam da je

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I-2223/2024-15 od 3. lipnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda poništeno je rješenje tuženika, klasa: UP/II-502-03/23-01/914, urbroj: 338-01-06-05-23-04 od 27. ožujka 2024. (točka I. izreke), rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, Odjela za zdravstveno osiguranje - 2, klasa: UP/I-502-03/23-02/3129, urbroj: 338-21-02-02-23-4 od 6. studenoga 2024. (točka II. izreke) te se tužitelju ozljeda pretrpljena 9. veljače 2023. dijagnoze šifre prema MKB-10 klasifikaciji: S 83.2 priznaje ozljedom na radu i u vezi s navedenom dijagnozom priznaju sva prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu (točka III. izreke). Točkom IV. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 2.920,00 eura u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude, a u ostalom dijelu zahtjev za trošak se odbija.

2. Rješenjem tuženika od 27. ožujka 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, Odjela za zdravstveno osiguranje - 2, od 6. studenoga 2024. kojim tužitelju zaposlenom kod poslodavca Kraš d.d. Zagreb, ozljeda nastala 9. veljače 2023. izražena šifrom S 83.4 i S 83.2 nije priznata ozljedom na radu te mu u vezi s navedenom ozljedom nisu priznata niti prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu.

3. Tuženik osporava presudu suda prvoga stupnja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede pravila sudskog postupka. U bitnome ističe da je sud presudu donio na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka kojemu je u cijelosti poklonio vjeru, a prema čijem mišljenju je tužitelj 9. veljače 2023. zadobio akutnu, svježu ozljedu desnog koljena u vidu rupture medijalnog meniska (S 83.2) izazvanu isključivo padom na radnom mjestu i bez utjecaja degenerativnih promjena koljenskih struktura u smislu predispozicije zdravstvenog stanja za nastanak ove ozljede, slijedom čega je prema mišljenju sudskog vještaka opravdano udovoljiti traženju tužitelja po predmetnoj dijagnozi S 83.2. Tuženik u cijelosti osporava takvo mišljenje sudskog vještaka i drži da to vještačenje nije moglo sudu poslužiti kao valjani dokaz za donošenje odluke s obzirom na to da za ocjenu sudskog vještaka nema uporišta u dokazima spisa niti je mišljenje dano u okviru ovdje relevantnih materijalnih propisa. Naglašava da je sudski vještak trebao dati odgovor na pitanje je li ozljeda dijagnoze za koju je traženo priznavanje ozljede na radu mogla nastati na način kako je to tužitelj izjavio u upravnom postupku, a što je izostalo. Ističe da sud propušta u izreci odlučiti o dijagnozi S 83.4. Tuženik podredno drži da je sud pogrešno odmjerio iznos troška spora uz primjenu odredbe članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.) jer je tužitelj tek djelomično uspio u sporu (glede samo jedne, od zatražene dvije ozljede) pa nalazi da je o trošku trebalo biti odlučeno sukladno odredbi članka 147. stavka 2. ZUS-a odnosno razmjerno postignutom uspjehu u sporu (svaka strana snosi polovicu ukupnog iznosa opravdanih izdataka). Slijedom navedenog, predlaže da Visoki upravni sud Republike Hrvatske u cijelosti poništi predmetnu presudu Upravnog suda u Zagrebu te odbije tužbeni zahtjev.

4. U odgovoru na žalbu tužitelj u bitnom navodi da je prvostupanjska presuda zakonita. Ističe da tuženik neosnovano smatra da je zaključak sudskog vještaka pogrešan i neutemeljen te da takvo mišljenje nije moglo poslužiti sudu kao valjan dokaz za donošenje odluke. Sud je odredio neovisnog i stručnog sudskog vještaka koji je na temelju anamneze, uvida u medicinsku dokumentaciju, uvida u MRI snimke, kliničkog pregleda i svojeg stručnog znanja i iskustva dostavio nalaz i mišljenje. Tužitelj smatra da je nalaz i mišljenje, neovisnog, sudskog vještaka vjerodostojan, a njegov zaključak utemeljen. Tužitelj se protivi da se tuženik djelomično oslobodi obveze naknade troška predmetnog spora. S obzirom na to da je žalba tuženika neosnovana, tužitelj predlaže da Visoki upravni sud Republike Hrvatske žalbu odbije i potvrdi presudu Upravnog suda u Zagrebu uz naknadu troškova za sastav odgovora na žalbu.

5. Zainteresirana osoba Kraš d.d., iako uredno pozvana, nije se uključila u ovaj upravni spor.

6. Žalba nije osnovana.

7. Ispitujući osporavanu presudu te postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija.

8. Upravni postupak pokrenut je prijavom poslodavca radi priznavanja ozljede dijagnoza šifre prema MKB-10 klasifikaciji S83.2 (rascjep medijalnog meniska desnog koljena) i S83.4 (luksacija i distorzija kolateralnog ligamenta lijevog koljena) ozljedom na radu koja je nastala 9. veljače 2023. za vrijeme redovitog rada u proizvodnom pogonu poslodavca. Iz spisa predmeta proizlazi da je do ozljede došlo prilikom kretanja tužitelja niz stepenice kada je, radi onečišćenog gazišta, došlo do poskliznuća desne noge, uslijed čega se koljeno naglo istegnulo i izokrenulo te udarilo u metalnu zaštitnu ogradu što je uzrokovalo gubitak ravnoteže i pad. Nakon određenog vremena koljeno je počelo oticati, intenzivnije boljeti te je došlo do ograničenih bolnih kretnji, zbog čega je tužitelj upućen liječniku specijalisti.

9. Liječnička povjerenstva javnopravnih tijela ocijenila su da se dijagnoza S83.2 i S83.4 ne mogu uzročno-posljedično povezati s predmetnim događajem. U nalazu, mišljenju i ocjeni liječničkog povjerenstva Direkcije među ostalim je navedeno da je u predmetnom događaju od 9. veljače 2023. tužitelj prilikom poskliznuća zadobio ozljedu medijalnog meniska (S83.2.) na već od ranije oštećenoj strukturi desnog koljena (kompleksna ruptura stražnjeg roga degenerativno promijenjenog medijalnog meniska – potvrđene nalazom MR-a iz 2023.). MR-om su verificirane degenerativne promjene unutar zgloba, kompleksna ruptura medijalnog meniska i osteartritis koje predstavljaju grupu degenerativnih ruptura i kao takve se ne mogu priznati niti razmatrati kao ozljede na radu. Dijagnoza S83.4 nije potvrđena dijagnostičkom obradom jer je kolateralni ligament uredan u kontinuitetu što je vidljivo iz učinjene MR obrade koja je pokazala da je održana konfiguracija femorotibijalnog zgloba.

10. U upravnom je sporu prvostupanjski sud održao usmenu raspravu u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanih tuženika i zainteresirane osobe.

11. Prvostupanjski sud je u cilju pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja odnosno donošenja pravilne i zakonite odluke proveo medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za ortopediju i reumatologiju Davoru Duvančiću, dr. med., koji je i usmeno izložio svoj nalaz i mišljenje te u bitnome istaknuo da je dijagnoza šifre S83.2 posljedica događaja od 9. veljače 2023., dok šifra S 3.4 nije, jer ni klinički tada, ni klinički kasnije, kao ni na snimkama MRI desnog koljena tužitelja nije bilo oštećenja kolateralnog medijalnog ligamenta. Dalje ističe da je u konkretnom slučaju lijevo koljeno tužitelja ranije bilo ozljeđivano, ali desno nije te ozljeda nema veze s dobi tužitelja jer prilikom takve vrste ozljede dolazi do naglog forsiranog zgnječenja meniskusa između snažnih kondila unutarnjeg dijela bedrene kosti i unutarnjeg dijela goleničke kosti. Pri tome je irelevantno stanje kondil kosti, tj. ima li hrskavica iste degenerativne promjene ili ne. Smatra da se stoga radi o mehaničkom oštećenju kao posljedici poskliznuća tužitelja u štetnom događaju, zbog čega se navedeno mora priznati ozljedom na radu.

12. S obzirom na navedeno, prvostupanjski sud je zaključio da u upravnom postupku koji je prethodio upravnom sporu činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno, zbog čega je poništio osporena rješenja javnopravnih tijela i tužitelju priznao ozljedu S 83.2 (rascjep medijalnog meniska desnog koljena) ozljedom na radu kao i prava iz zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

13. Ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i to članak 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj: 80/13., 137/13., 98/19. i 33/23.)

14. Prvostupanjski je sud prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka, kao vjerodostojan i objektivan dokaz, koji je sačinjen po pravilima medicinske struke i znanosti te sukladno najvišim medicinskim dostignućima, pogotovo s obzirom na to da je osoba kojoj je povjereno vještačenje vještak uže specijalnosti.

15. Vještak je na raspravi dao razumno objašnjenje za postojanje uzročne veze između pretrpljene ozljede i utvrđene dijagnoze te objasnio razloge za zaključak da starosna dob i degenerativne promjene nemaju utjecaja na nastanak ovakve mehaničke ozljede koljena.

16. Iz toga razloga prvostupanjski sud nije prihvatio kao pravilne zaključke Liječničkog povjerenstva Zavoda, a nije ocijenio zakonitima ni drugostupanjsko ni prvostupanjsko rješenje.

17. Ovaj Sud u cijelosti prihvaća valjano i dostatno obrazložen nalaz i mišljenje sudskog vještaka koji sadrži očitovanje o svim relevantnim okolnostima. Sudski vještak je podrobno analizirao raspoloživu medicinsku i ostalu dokumentaciju, jasno obrazložio ocjenu o uzročno - posljedičnoj vezi između dijagnoze S 83.2 i događaja od 9. veljače 2023. te je u prvostupanjskom upravnom sporu pravilno utvrđena uzročno-posljedična veza između predmetne dijagnoze i događaja od 9. veljače 2023. Ovakav zaključak ne mogu dovesti u sumnju žalbeni navodi kojima tuženik iznosi svoje viđenje okolnosti u kojima je nastala ozljeda tužitelja kao i svoje viđenje pravilnog rješavanja predmetne upravne stvari.

18. Slijedom navedenog, ovaj Sud žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

19. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga, kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

20. Člankom 144. stavkom 1. ZUS-a propisano je da troškove upravnog spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora.

21. Člankom 147. stavkom 1. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

22. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom poništio upravna rješenja i tužitelju priznao pravo iz zdravstvenog osiguranja koje mu je uskraćeno u upravnom postupku te neovisno o tome što tužitelju nije priznato pravo i po bolesti dijagnoze šifre S 83.4 tužitelj je uspio u upravnom sporu i ima pravo na naknadu opravdanih troškova upravnog spora na temelju članka 144. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS-a. Prvostupanjski sud je obrazložio što smatra opravdanim troškovima u konkretnom upravnom sporu te utvrdio obvezu tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora, i to za sastav tužbe, sukladno Tbr. 27/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/23) u iznosu od 1.000,00 eura i za pristup na ročište u istom iznosu sukladno Tbr. 27/2., uvećano za porez na dodanu vrijednost (25%) te za provedeno vještačenje po neovisnom sudskom vještaku u iznosu od 420,00 eura, a što sveukupno iznosi 2.920,00 eura.

23. Prvostupanjski sud nije ocijenio kao opravdan trošak sastava podneska od 15. studenoga 2024. kojim je dostavljena potvrda o uplati predujma i podneska od 16. svibnja 2025. u kojem se navodi da je tužitelj suglasan s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka, jer nije riječ o podnescima koji sadrže relevantno obrazloženje za ishod spora.

24. Budući da tužiteljev odgovor na žalbu nije utjecao na ishod ovog žalbenog postupka, trošak sastava tog podneska Sud ne smatra opravdanim troškom, slijedom čega je na temelju članka 144. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u točki II. izreke.

25. Slijedom navedenog, na temelju članka 135. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS-a, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 12. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća

Radmila Bolanča Vuković