1              Broj: Gž-518/2020-3

              Broj: Gž-518/2020-3

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

              Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Željka Marin, kao predsjednika vijeća, te suca izvjestitelja Vesne Vrkić Perak i Krešimira Biljan, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. z. V. iz M., OIB: …, zastupan po ZOU R. B. i D. N. iz V., protiv tuženika Udruga, N. B., OIB: …, zastupan po punomoćniku B. J., odvjetniku iz S., radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka, protiv presude Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini,  broj: Pn-134/2018. od 19. lipnja 2020., na sjednici vijeća održanoj dana 9. veljače 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane, te se prvostupanjska presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini  broj: Pn-134/2018. od 19. lipnja 2020. potvrđuje.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini broj: Pn-134/2018. od 19. lipnja 2020. naloženo je tuženiku da isplati tužitelju na ime naknade štete iznos od 22.460,95 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 29. rujna 2018. do isplate (točka I. izreke), dok je u preostalom dijelu preko toga iznosa do zatraženog iznosa od 140.804,60 kuna tužbeni zahtjev odbijen (točka II. izreke).

              Istom presudom naloženo je tužitelju da tuženiku nadoknadi parnične troškove u iznosu od 16.560,21 kunu (točka III. izreke).

              2. Protiv navedene presude u dijelu kojim je tužbeni zahtjev u preostalom dijelu odbijen kao i u odluci o trošku (točke II. i III. izreke) žalio se tužitelj zbog svih zakonom predviđenih razloga. Predložio je da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači i u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev ili ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

              3. Protiv navedene presude u dijelu kojim je tužbeni zahtjev usvojen (točka I. izreke) žalio se tuženik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev odbije ili ukine i predmet vrati na ponovno raspravljanje.

              4. Na žalbe nije odgovoreno.

              5. Žalbe nisu osnovane.

6. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

              7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom naknade štete od divljači počinjene na njegovim parcelama ukupne površine od 41,89 hektara, a koja šteta je utvrđena zapisnikom o procjeni od 40% što bi bilo 150.804,00 kune ali kako je J. o. d.d. Z. isplatilo 10.000,00 kuna to tužitelj zahtijeva isplatu daljnjih 140.804,60 kuna.

              8. Prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev prihvatio do iznosa od 22.460,95 kuna jer je utvrdio da je na parcelama tužitelja djelovanjem divljači šteta nastala na 40% površine i da je ukupna šteta počinjena na kukuruzu tijekom 2017. godine prema nalazu vještaka iznosila 139.843,80 kuna uz dodatak PDV, a do navedenog iznosa zbog toga što je i tužitelj sam kao oštećenik pridonio nastanku štete na usjevima kukuruza u omjeru od 80% dok je u preostalom dijelu nastanku štete pridonio tuženik kao lovoovlaštenik.

              9. Naime, prema odredbi članka 79. stavak 1. i 2. Zakona o lovstvu ("Narodne novine" broj: 140/05., 75/09., 14/14., 21/16.) pri sprječavanju štete u lovištima oštećenik je dužan na primjeran način i na svoj trošak kao dobar gospodar poduzeti mjere, dopuštene radnje i zahvate u svrhu zaštite svoje imovine od nastanka štete, a dopuštene radnje i zahvati su ograđivanje dobara, ciljano čuvanje dobara i istjerivanje divljači, provedba agrotehničkih mjera, priopćavanje bez odgađanja o započetoj šteti i okolnostima koje mogu utjecati na poduzimanje mjera za sprječavanje šteta te upotrebljavanje mehaničkih, električnih i kemijskih zaštitnih sredstava koje je na zahtjev oštećenika dužan osigurati lovoovlaštenik.

              Oštećenik koji ne poduzima mjere, dopuštene radnje i zahvate te ne dopusti lovoovlašteniku provođenje mjera kojima se sprječava nastanak štete od divljači ili odstrani sredstva za sprječavanje štete, namjerno ošteti ili odstrani objekte koji služe za sprječavanje štete, nema pravo na naknadu štete koju prouzroči divljač.

              Odredbom članka 80. stavak 2. Zakona o lovstvu lovoovlaštenik ne odgovara za štetu nastalu na dobrima koja nisu uklonjena najkasnije mjesec dana od isteka agrotehničkog roka za berbu ili žetvu uroda.

              10. Iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja I. P. i zakonskog zastupnika tuženika V. Ž. proizlazi da se tužitelj tuženiku koji je ovlaštenik na području gdje se nalaze predmetne parcele nije obratio do 17. listopada 2017. jer prema navodima zakonskog zastupnika tužitelja nije bilo štete na kukuruzu ali tužitelj je nakon uočavanja štete počeo štititi veću parcelu i to samo do rijeke V. na način da je postavljao krpe natopljene s repelentom koji nije podigao od tuženika koji je kako je iskazao razrijeđen i lošije kvalitete pa je koristio svoj repelent nabavljen na drugi način te je tada počeo po noći bacati petarde i paliti lampione kako bi kukuruz zaštitio od divljači.

              11. Prema iskazu svjedoka B. Š. i M. T., procjenitelja J. o. d.d. Z., koji su bili u obilasku predmetnih parcela dana 24. studenoga 2017. na manjoj parceli nisu uočili tragove zaštite od divljači dok su  na većoj parceli vidjeli tragove zaštite u obliku raspoređenih krpa i mirisa repelenta samo na jednoj strani do rijeke V..

              12. Očito je dakle, da tužitelj nije počeo poduzimati mjere zaštite kukuruza od divljači prije 17. listopada 2017., a ta zaštita je bila samo s repelentima na jednoj strani veće parcele do rijeke V., dok na drugoj manjoj parceli takvu zaštitu nije provodio.

              Nadalje, općepoznato je da je optimalni agrotehnički rok za berbu kukuruza tijekom desetog mjeseca, ovisno o sorti kukuruza, a tužitelj kukuruz nije obrao niti do 24. studenoga 2017. kada je vršena procjena od strane procjenitelja J. o. d.d. Z..

              13. Protivno stoga žalbenim navodima stranaka i po ocjeni ovoga suda nepoduzimanjem mjera zaštite od divljači sve do razdoblja berbe kukuruza u drugoj polovici desetog mjeseca, iako kukuruz treba zaštititi već od osmog mjeseca, odbijanjem korištenja repelenata tuženika, djelomičnog korištenja repelenata samo na jednoj parceli i to samo s jedne strane parcele te odlaganjem berbe kukuruza izvan agrotehničkih rokova, tužitelj je kao oštećenik pridonio nastanku štete na usjevima kukuruza u omjeru od 80%, dok je u preostalom dijelu nastanku štete pridonio tuženik kao lovoovlaštenik koji je također trebao djelovati na primjereni način kako bi divljač što manje pravila štetu na usjevima.

              14. Prema nalazu i mišljenju vještaka šteta je nastala na 40% površine, pa je tako ukupna šteta iznosila 139.843,80 kuna i još dodan PDV, a kako je tužitelj pridonio nastanku štete u omjeru od 80% to mu pripada naknada štete od 20% procijenjene štete što iznosi 27.968,76 kuna, ali je taj iznos umanjen za 10.000,00 kuna koliko je J. o. d.d. Z. isplatilo tako da je tuženik kao ovlaštenik lovišta na kojem se nalaze predmetne parcele temeljem odredbe članka 1045. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. – u nastavku teksta: ZOO) obvezan tužitelju naknaditi preostalu štetu u iznosu od 17.968,76 kuna te kada se doda PDV od 4.492,19 kuna to je ukupno 22.460,95 kuna, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva odbijen.

              15. O troškovima postupka odlučeno je primjenom odredbe članka 154. stavak 2. Zakona o parničnom postupku s obzirom da je tužitelj u parnici uspio u omjeru od 15,95%, a tuženik u omjeru od 84,05%, a odluka je obrazložena i sukladna Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

              16. Slijedom izloženog, valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku žalbe stranaka odbiti, a presudu prvostupanjskog suda potvrditi.

Vukovar, 9. veljače 2024.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

              Željko Marin,v.r.