Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž R-282-2023-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda i to Vedrane Perkušić, predsjednice vijeća, dr. sc. Ivana Tironija, člana vijeća i suca izvjestitelja te dr. sc. Daniele Pivčević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tizianu Sošiću, odvjetniku u Puli, protiv tuženika „Plinara“ d.o.o. iz Pule, Industrijska ulica 17, OIB: 18436964560, zastupanog po punomoćniku Dejanu Španoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja i vraćanja na posao, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj: Pr- 187/22-8 od 31. ožujka 2023., dana 12. studenog 2025.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj: Pr- 187/22-8 od 31. ožujka 2023., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka donio presudu kojom je u točki I. izreke odbio tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka tuženika br. 5700/2022 od 26. listopada 2022. godine, kojim je tuženik PLINARA d.o.o. sa sjedištem u Puli – Pola, Industrija ulica 17, OIB: 18436964560, u pravnom svojstvu poslodavca, odbio zahtjev za zaštitu prava tužitelja ČI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u pravnom svojstvu radnika, te se ujedno utvrđuje da nije prestao radni odnos tužitelja ČI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kod tuženika PLINARA d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB 18436964560.

II. Nalaže se tuženiku PLINARA d.o.o. sa sjedištem u Puli – Pola, Industrijska ulica 17, OIB 18436964560 da tužitelju ČI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] vrati na posao i to na radno mjesto „Šef odjela pripreme plina“ ili na drugo radno mjesto koje odgovara tužiteljevoj stručnoj spremi i radnom iskustvu, u roku od 15 dana.“

Nadalje, prvostupanjski je sud odlučio o parničnom trošku na način da je u točki II. izreke naložio tužitelju da s ovog osnova isplati tuženiku iznos od 398,00 eura, dok je u točki III. izreke odbio zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška.

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je podnio žalbu i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga koji su predviđeni odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH i 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP). Tužitelj predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev, odnosno podredno da ju ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik je podnio odgovor na žabu u kojem u bitnome predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu kao neosnovanu te potvrdi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba tužitelja djelomično je osnovana, a djelomično nije osnovana.

5. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest odluka tuženika od 26. listopada 2022. kojom je odbijen zahtjev tužitelja za zaštitu prava iz radnog odnosa te zahtjev tužitelja za utvrđenjem da radni odnos kod tuženika te vraćanjem na radno mjesto.

6. Iz isprava koje se nalaze u spisu proizlazi slijedeće:

- da su tuženik kao poslodavac i tužitelj kao radnik, dana 1. siječnja 1999. zaključili ugovor o radu ne neodređeno vrijeme

- da je ovim ugovorom određeno kako će tužitelj obavljati poslove radnog mjesta „šef odjela pripreme plina“,

- da je između tužitelja i tuženika, dana 29. prosinca 2004. zaključen ugovor o radu člana uprave - direktora društva (direktorski ugovor), kojim je utvrđeno kako je ČI (tužitelj) imenovan za direktora „Plinara“ d.o.o., (tuženika), koji ugovor da traje do isteka mandatnog razdoblja, odnosno do opoziva direktora (tužitelja),

- da su tužitelj i tuženik nakon zaključenja ugovora od 29. prosinca 2004. zaključili i 4 dodatka (aneksa) tog ugovora od kojih su se prva 3 dodatka (aneksa) u bitnome odnosili na visinu plaće i druga materijalna prava tužitelja,

- da je u dodatku 4., naslova „Anex 4 osnovnog ugovora o radu člana uprave

– direktora društva (direktorski ugovor)“, koji dodatak je nadnevka 14. svibnja 2021., i to baš u članku 1. utvrđeno kako je ukinuto radno mjesto u odnosu na koje je između stranaka zaključen ugovor o radu od 1. siječnja 1999., pa se stoga mijenja članak 2. ugovora o radu člana uprave - direktora društva (direktorski ugovor), na način da se više ne navodi obveza tuženika da vrati tužitelja na radno mjesto „šef odjela pripreme plina) kada ovome prestane funkcija člana uprave - direktora,

- da je u dodatku 4., naslova: „Anex 4 osnovnog ugovora o radu člana uprave

– direktora društva (direktorski ugovor)“ navedeno (članak 2.) kako se mijenja članak 12. „osnovnog ugovora“ na način da se u slučaju opoziva tužitelja kao direktora utvrđuje otpremnina tužitelju u visini bruto plaće isplaćene za svaku godinu staža kod tuženika, a koja otpremnina da se isplaćuje tužitelju u roku od trideset dana,

- da je odlukom tuženika od 18. srpnja 2022. tužitelj opozvan kao član uprave (direktor), a koja odluka stupa na snagu danom donošenja,

- da je tužitelj u dopisu od 18. srpnja 2022. koji je uputio tuženiku, naveo kako je opozvan sa pozicije člana uprave tuženika 18. srpnja 2022. te se pozivajući na Ugovor o radu člana uprave od 29. prosinca 2004. i pripadajući mu Aneks br. 4. od 14. svibnja 2021. zahtijevao od tuženika isplatu otpremnine te isplatu naknade za neiskorišteni godišnji odmor za 2022.,

- da je tuženik u dopisu od 29. kolovoza 2022. izvijestio tužitelja kako mu je isplaćena otpremnina u visini od 6 neto plaća,

- da je tužitelj dopisom od 2. rujna 2022. pozvao tuženika da mu isplati sav iznos otpremnine koji mu temeljem ugovora pripada, a ne samo iznos u visini od 6 neto plaća,

- da je tuženik dopisom od 7. rujna 2022. izvijestio tužitelja kako mu ne pripada otpremnina u većem iznosu od onog koji mu je isplaćen,

- da je tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava tuženiku koji je zahtjev nadnevka 17. listopada 2022., a koji je zahtjev tuženik također zaprimio 17. listopada 2022.,

- da u navedenom zahtjevu tužitelj zahtjeva od tuženika vraćanje na radno mjesto na temelju ugovora o radu od 1. siječnja 1999. (kojim je ugovorom određeno kako će tužitelj obavljati poslove radnog mjesta: „šef odjela pripreme plina“),

- da je tuženik dopisom od 26. listopada 2022. izvijestio tužitelja kako njegov zahtjev ne može prihvatiti jer da je isti nepravodoban i nedopušten u smislu odredbe članka 133. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14., 127/17., 98/19. 151/22., 46/23. i 64/23., dalje ZR),

- da je tužitelj podnio predmetnu tužbu 7. studenog 2022.

7. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude u bitnome navodi kako je tužitelj saznanje o odluci skupštine društva tuženika od 18. srpnja 2022. (kojom je opozvan kao član uprave (direktor), na temelju koje je odluke „odjavljen iz obveznog osiguranja“, imao najkasnije 26. srpnja 2022. Kako je zahtjev za vraćanje na radno mjesto iz ugovora o radu od 1. siječnja 1999., podnio tuženiku 17. listopada 2022., a tužbu 7. studenog 2022., to da je tužitelj prekludiran u zaštiti svojih prava iz radnog odnosa u smislu odredbe članka 133. stavak 1. ZR-a. Dakle, prema shvaćanju prvostupanjskog suda tužba je podnesena nepravovremeno jer se tužitelj nije u roku iz članka 133. stavak 1. ZR-a prethodno obratio poslodavcu zahtjevom za zaštitu prava.

8. Nakon razmatranja žalbe tužitelja, odgovora na žalbu tuženika, dokazne građe koja se nalazi u spisu te pobijane presude za reći je slijedeće.

9. Odredbom članka 133. stavak 1. ZR-a propisano je kako radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava. Odredbom stavka 2. istog članka određeno je da ako poslodavac u roku od 15 dana od dostave zahtijeva radnika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

10. U predmetnom slučaju tužitelj podnosi tužbu i postavlja tužbeni zahtjev za utvrđenjem nedopuštenosti odluke tuženika kojim je odbijen njegov zahtjev za zaštitu prava. Posljedično tome tužitelj u tužbi zahtjeva utvrđenje da njegov radni odnos kod tuženika nije prestao te vraćanje na radno mjesto „šef odjela pripreme plina“, a kako je to ugovoreno ugovorom o radu koji je između stranaka zaključen 1. siječnja 1999., odnosno vraćanje na drugo odgovarajuće radno mjesto.

11. Slijedom navedenog, a kako bi se provjerila pravilnost zaključka prvostupanjskog suda prije svega je trebalo ispitati kada je tužitelj saznao da mu je tuženik eventualno povrijedio njegovo pravo na rad, na način da mu je onemogućio povratak na radno mjesto, odnosno da je njegov radni odnos kod tuženika prestao. Naime, to što je odlukom skupštine tuženika od 18. srpnja 2022. tužitelj opozvan kao član uprave tuženika te što mu je tuženik isplatio određeni iznos s osnova otpremnine ne znači da je tužitelju radni odnos kod tuženika prestao. Isto tako samo po sebi ne znači da je prestao ugovor o radu zaključen između stranaka 1. siječnja 1999. radi ukidanja radnog mjesta „šef odjela pripreme plina“ na kojem je radnom mjestu tužitelj radio kod tuženika na temelju ugovora o radu od 1. siječnja 1999. (prije zaključenja „direktorskog ugovora“).

12. S tim u svezi za napomenuti je kako su odredbama članka 112. ZR-a taksativno navedene pretpostavke, ispunjenjem kojih dolazi do prestanka ugovora o radu. Ukidanje radnog mjesta, za ponoviti je, ne dovodi samo po sebi do prestanka ugovora o radu. Ono može biti razlogom za redoviti otkaz ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga (poslovno uvjetovani otkaz) iz članka 115. stavak 1. točka 1. ZR-a, ali ono nije jedan od način prestanka ugovora o radu. Međutim, iz obrazloženja pobijane presude ne može se zaključiti na koji bi način (zakonit ili nezakonit) uopće došlo do prestanka ugovora o radu (od 1. rujna 1999.), a ako je već došlo do prestanka ugovora o radu (primjerice sporazumom radnika i poslodavca ili otkazom), iz obrazloženja prvostupanjskog suda ne da se zaključiti kada je i na koji način tužitelj za to saznao. Posljedično tome ne može se ispitati ni je li tužitelj (ako je došlo do povrede njegovih prava iz radnog odnosa) pravovremeno zahtijevao od poslodavca (tuženika) zaštitu odnosno ostvarenje toga prava.

13. Slijedom navedenog prvostupanjski je sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se povredu tužitelj izričito poziva u žalbi. Naime pobijana se presuda ne može ispitati osobito stoga što nema razloga o odlučnim činjenicama na koje je ukazao drugostupanjski sud.

14. Sukladno iznijetom trebalo je prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a ovo na temelju odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a. U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud otkloniti uočenu bitnu povredu odredbe parničnog postupka na što je ukazano u ovoj drugostupanjskoj odluci. Potom će uz pravilnu primjenu materijalnog prava vodeći računa i o odredbama članaka 7., 8. i 221. a ZPP-a, te odredbama članka 135. ZR-a, ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu, kao i o troškovima postupka.

U Splitu 12. studenog 2025.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić