Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: Pn-63/2021-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Mariji Mesić, u pravnoj stvari tužiteljice NE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Davoru Popoviću, odvjetniku u Karlovcu, protiv 1. tuženika HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o. Zagreb, Širolina ulica 4, Zagreb, te 2. tužene REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, zastupane po ODO u Karlovcu , te umješača na strani 1. tuženika Wiener osiguranje d.d. Zagreb, zastupan po OD Kožul, Petrinović i dr. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održana glavne i javne rasprave dovršene 30. rujna 2025., u nazočnosti punomoćnika tužiteljice, te punomoćnika 2. tuženika i umješača, po objavi 12. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže 1. tuženiku HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o. Zagreb, Širolina ulica 4, Zagreb, i 2. tuženoj REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici NE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno isplate na ime naknade imovinske štete iznos od 2.320,34 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 12. studenog 2025., pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. S preostalim dijelom zahtjeva u pogledu tijeka zz kamate na dosuđeni iznos za period od od 12.2.2020. do 11.11.2025., tužiteljica se odbija.

II. Nalaže 1. tuženiku HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o. Zagreb, Širolina ulica 4, Zagreb, i 2. tuženoj REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici NE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno naknade parnični trošak u iznosu od 2.265,34 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 12. studenog 2025., pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 12.2.2020. u 00,05 sati na cesti A1 Zagreb (čvorište [adresa]) [adresa], na 29 km+ 300 metara, općina Draganić došlo je do nezgode s materijalnom štetom na vozilu tužiteljice, na način da je došlo do sudara vozila s životinjom-divljom mačkom. Navodi da je osobno vozilo reg. oznake [registarska oznaka], vrsta M1, marka i tip vozila Citroen C4, godina proizvodnje 2012., u vrijeme nezgode formalno je bio u vlasništvu PPK karlovačka mesna industrija d.d. koja je izdala suglasnost tužiteljici da provede ovaj postupak i potražuje naknadu štete po štetnom događaju iz točke, a budući je tužiteljica kupila predmetno vozilo i time postala faktični vlasnik istoga.

Navodi da je tužiteljica je izvršila izvid nastale štete kod Wiener osiguranja d.d. Zagreb, a budući je kod navedenog osiguravajućeg društva bila osigurana tadašnja tvrtka Autocesta Rijeka-Zagreb d.d. čiji je pravni slijednik 1. tuženik. Temeljem izvršenog izvida štete ovlaštena tvrtka dana 2.6.2020. sačinila je ponudu za popravak vozila, a kojom je utvrđena ukupna šteta na vozilu u iznosu od 12.161,25 kn.

Navodi da se tužiteljica obratila pravnom predniku 1. tuženika Autocesti Rijeka- Zagreb d.o.o. i to putem navedenog osiguravajućeg društva, ali je njezin prijedlog radi izvansudskog poravnanja štete odbijen. Tužiteljica se obratila i 2. Republici Hrvatskoj a sukladno odredbi čl. 186.a ZPP-, ali je njezin zahtjev odbijen odgovorom ODO u Karlovcu broj N-DO-72/2021.

Navodi da odgovornost 1. tuženika postoji obzirom na činjenicu da je to tvrtka koja upravlja i održava dijelom autoceste na kojom je došlo do štete od divljači. S druge strane odgovornost 2. tužene temelji se na činjenici što je šteta uzrokovana udarom divljači-divlje mačke, a koja je zaštićena divlja vrsta, te 2. tužena republika Hrvatska odgovora za štetu koji prouzroči divljač koja je zaštićena, a divljač predstavlja opasnu stvar za koju odgovara imatelj te opasne stvari.

Predlaže da sud udovolji tužbenom zahtjevu i naloži tuženicima da naknade štetu tužiteljici u iznosu od 12.161,25 kn sa zz kamatama tekućim od 12.2.2020.

1.1. Podneskom od 3. rujna 2025., a nakon provedenog vještačenja po vještaku prometne struke tužiteljica je povisila odnosno preinačila tužbeni zahtjev tako da na ime naknade štete potražuje iznos od 2.320,34 EUR sa zz kamatama tekućim od 12. 2. 2020.

2. U odgovoru na tužbu 1. tuženik ističe prigovor nedostatak aktivne legitimacije, obzirom da uz tužbu nije dostavljena i specijalna punomoć kojom se tužiteljica ovlašćuje za isplatu štete. Navodi da iz tužbe nije razvidno o kakvom se propuštanju od strane 1. tuženika radi odnosno što je to tuženik napravio ili propustio napraviti kako bi spriječio nalet vozila na divlju životinju - divlju mačku. Navodi da do štetnog događaja nije došlo zbog neodržavanja ceste, već zbog iznenadnog dolaska divljači - divlje mačke na prostor autoceste, a koje 1. tuženik nije mogao spriječiti mjerama i radnjama koje poduzima temeljem zakonskih i podzakonskih propisa kojima su definirane obveze prvo tuženika u pogledu održavanja javnih cesta. Osporava odgovornost i uzročno-posljedičnu vezu između postupanja 1. tuženika i štetnog događaja, s obzirom na to da je ophodarska služba 1. tuženika u cijelosti postupila sukladno propisima i pravilima struke glede održavanja i zaštite javnih cesta, odnosno u skladu s Pravilnikom o održavanju cesta (NN 90/14) i Pravilnikom o ophodnji javnih cesta (NN broj 75/14), a sve sukladno odredbama Zakona o cestama (NN broj 84/11,18/13,22/13,54/13,148/13 i 92/14).

Navodi da je odgovornost trgovačkog društva koje upravlja javnom cestom za štetu koju divljač nanese na javnim cestama uređena je Zakonom o cestama, propisana odredbom čl. 50. st. 1. prema kojoj ista odgovara za štetu po osnovi krivnje, ukoliko na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, javnu cestu ne označi prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima, pa ističe se prigovor promašene pasivne legitimacije.

Navodi da do štetnog događaja nije došlo zbog neodržavanja autoceste ili neodržavanja zaštitne žičane ograde, već zbog iznenadnog dolaska divlje životinje - divlje mačke na ograđeni prostor autoceste, a koje tuženik nije mogao spriječiti mjerama i radnjama koje poduzima temeljem zakonskih i podzakonskih propisa kojima su definirane obveze tuženika u pogledu održavanja javnih cesta. Radi zaštite ceste i korisnika od ulaska životinja, autocesta je čitavom dužinom ograđena zaštitnom žičanom ogradom sukladno Projektu prometne signalizacije i opreme koji je sastavni dio građevinske dozvole i u skladu je s Općim tehničkim uvjetima i važećim hrvatskim normama (HRN U.S4.102; HRN U.S4.106; HRN U.S4.112), te se ista održava na način da se redovito pregledava, po potrebi popravlja ili 3 zamjenjuje i u slučaju potrebe, otklanja se sve što bi moglo ugroziti sigurnost i nesmetano odvijanje prometa na autocesti.

Navodi da predmetnog dana prilikom ophodnje dionice autoceste gdje se dogodila prometna nesreća nisu postojala, niti su primijećena nikakva oštećenja, a pogotovo ne oštećenja zaštitne žičane ograde. Svako oštećenje na zaštitnoj žičanoj ogradi mora se evidentirati u dnevniku rada ophodara, a iz dnevnika rada ophodara za drugu smjenu, razvidno je da je ograda pregledana i da u dnevniku nisu upisana oštećenja na zaštitnoj žičanoj ogradi niti prokopi ispod ograde, te je nesporno da je zaštitna žičana ograda bila funkcionalna i neoštećena u smislu sprječavanja ulaska životinja na zatvoreni prostor autoceste. Autoceste ulaze u kategoriju cesta na kojima se ophodarska služba obavlja svakodnevno od 00,00 do 24,00 sata i to na način da ophodarska služba redovito u određenim vremenskim razmacima obilazi autocestu te intervenira ukoliko uoči da su nastupile okolnosti koje ugrožavaju sigurnost prometa. Na navedeni način bila je organizirana ophodnja i dana 12. veljače 2020. Radnici tehničke jedinice održavanja Lučko redovito svakodnevno pregledavaju zaštitnu žičanu ogradu u sklopu redovne ophodnje autoceste, a obavljaju i redoviti detaljni pregled zaštitne žičane ograde. Putni radni list, dnevnik rada, ophodarski dnevnik i ispis o vožnjama i kretanju ophodarskog vozila mjerodavne su i vjerodostojne isprave iz kojih je vidljivo da je ophodnja na autocesti obavljena duž cijele dionice i to lijeva i desna strana, kao i sve radnje koje se poduzimaju radi odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa. Iz ispisa GPS-a odnosno ispisa o kretanju ophodarskog vozila vidljivo je da je mjesto prometne nesreće obiđeno neposredno prije nesreće, odnosno dva sata prije štetnog događaja, a iz ostalih podataka nesporno je da je ophodarska služba na kvalitetan način vršila kontrolu stanja kolnika.

Ističe da je iz Potvrde Postaje prometne policije Karlovac razvidno da je tijekom obavljanja očevida izvršen i pregled zaštitne žičane ograde, koja štiti pojas autoceste, kojom prilikom na istoj nisu uočena oštećenja koja bi omogućavala pristup životinja u zaštitni pojas.. Ujedno se ističe da prethodno nije bilo dojavljeno od strane korisnika autoceste niti tuženiku, niti djelatnicima policije o pojavi divlje životinje na kolniku autoceste, a što upućuje na činjenicu da je divlja životinja u potpunosti nepredvidivo i neposredno prije naleta tužitelja dospjela na kolnik autoceste, a što tuženik nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti.

Navodi da uvidom u Središnju lovnu evidenciju Ministarstva poljoprivrede je utvrđeno da se s obje strane predmetne dionice autoceste na kojoj se dogodio štetni događaj nalaze lovišta i to s desne strane lovište broj IV/107 Draganić i slijeve strane lovište broj: IV/9 Pokupski bazen. Divljač na cesti je opasna stvar, jer predstavlja povećanu opasnost nastanka štete za okolinu, a za štetu od opasne stvari sukladno odredbi čl. 1064. ZOO-a odgovara njezin vlasnik i to bez obzira na krivnju, na temelju objektivne odgovornosti, sukladno odredbi čl. 1045. st.3. ZOO-a. Umjesto vlasnika stvari i isto kao i on odgovara i osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili osoba koja je inače dužna nadgledati stvar - odredba čl. 1066. st.1. ZOO-a. Temeljem citiranih zakonskih odredbi, za štetu nastalu naletom vozila na divljač koja iznenada iskoči na cestu, a koja se smatra opasnom stvari, odgovara ovlaštenik prava lova na području iz kojeg je divljač iskočila na cestu, budući da gospodarenje lovištem i divljači obuhvaća uzgoj, zaštitu, lov i korištenje divljači. Također, vozilo u pokretu predstavlja opasnu stvar, kao što i vožnja velikom brzinom predstavlja opasnu djelatnost, no 1. tuženik nije ni imatelj navedene opasne stvari niti obavlja spomenutu opasnu djelatnost.

Neosnovan je i zahtjev za tijek zakonskih zateznih kamata, obzirom da sukladno odredbi čl. 1086. ZOO-a zatezne kamate na naknadu nenovčane imovinske štete (šteta nije reparirana) teku od dana donošenja presude pa do isplate.

3. U odgovoru na tužbu 2. tužena navodi u odnosu na aktivnu legitimaciju tužiteljice da tužiteljica uz zahtjev za mirno rješavanje spora, niti uz tužbu nije priložila dokaz vlasništva osobnog vozila koje je sudjelovalo u nezgodi, pa ističe prigovor promašene aktivne legitimacije na strani tužiteljice. Nadalje ističe prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na Republiku Hrvatsku u ovoj pravnoj stvari. Naime prema odredbi čl. 50. Zakona o javnim cestama (NN 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 i 110/19) za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje. Stavkom 2. istoga članka Zakona o javnim cestama propisano je da pravna osoba koja upravlja javnom cestom , odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. 2 ovog članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Prema članku 81. navedenoga Zakona javnim cestama autocestama upravlja, gradi ih, rekonstruira i održava trgovačko društvo Hrvatske autoceste d.o.o. Zagreb. Prema tome za štetu koja je nastala u korištenju javnih cesta općenito odgovoran je onaj tko njima upravlja, gradi ih, rekonstruira i održava. U pogledu štete uslijed naleta na divljač navedeno trgovačko društvo odgovara po osnovi krivnje, a sukladno sudskoj praksi ovdje bi se mogla presumirati i krivnja oštećenika u omjeru od 50%. U svakom slučaju pasivno je legitimiran 1. tuženik, a nikako 2. tuženik.

Navodi da pozivanje tužiteljice na objektivnu odgovornost 2. tuženika obzirom na tvrdnju da je šteta uzrokovana udarom divljači-divlje mačke koja je zaštićena, te da divljač predstavlja opasnu stvar za koju odgovara imatelj opasne stvari, nikako ne stoji.

Odgovornost za štetu nastalu uslijed naleta divljači na vozilo propisana je u konkretnom slučaju, posebnim zakonom odnosno Zakonom o javnim cestama, a šteta se dogodila na autocesti i nije se dogodila u neposrednoj blizini ustanovljenog lovišta što je vidljivo iz dopisa Ministarstva poljoprivrede od 23. studenoga 2020. Navodi da sama tvrdnja da se radilo o divljoj mački također nije dokazana, nije priložena potvrda veterinarske inspekcije iz koje bi bilo vidljivo da se radilo o divljoj mački, odnosno tužiteljica uopće nije postupila sukladno važećim propisima i rokovima. Čak da se i radi o zaštićenoj životinji njen poseban status je u njenoj zaštiti, a ne u posebno reguliranoj obvezi naknade ovakve štete. Inače šteta na zaštićenoj divljoj životinji utvrđuje se očevidom uz prisustvo ovlaštenog vještaka Ministarstva zaštite okoliša i prirode, naravno s razlogom, a to je prije svega zaštita divljih životinja. Dakle lešina životinje nije se zapravo smjela skloniti do prijave nadležnom Ministarstvu i provedenog postupka sukladno važećem Pravilniku.

Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.

4. Umješač na strani 1. tuženika osporava da bi 1. tuženik bio odgovoran za predmetni štetni događaj kako to navodi tužiteljica. Navodi da za štetu nastalu trećim osobama na javnoj cesti pravna osoba koja upravlja navedenom javnom cestom odgovara po načelu krivnje pa je na tužiteljici teret dokaza ispunjenja pretpostavaka odgovornosti za štetu. Međutim, u predmetnom slučaju tužiteljica izuzev činjenice da je na vozilu reg. oznake [registarska oznaka] nastala šteta nije dokazala ni jednu drugu pretpostavku odgovornosti za štetu, a pogotovo ne da bi do štete došlo uslijed postupanja 1. tuženika, tj. propusta u njegovu postupanju koji bi se sastojao u propuštanju poduzimanja neke konkretne radnje ili mjere koja bi mogla utjecati na siguran i nesmetan put.

Navodi da je 1. tuženik poduzeo sve potrebne mjere za sprječavanje ulaska divljači u ograđeni prostor autoceste, najprije postavljanjem ograde na visinu određenu propisima o izgradnji zaštitne ograde, a zatim održavanjem i redovitim pregledom ograde koja neposredno prije štetnog događaja nije imala vidljivih oštećenja. Naime, spomenutog dana vršena je redovna ophodnja pri kojoj ophodnji nije utvrđeno da bi se na toj dionici nalazila divlja mačka ili da bi primjerice zaštitna ograda bila oštećena kao niti bilo koja druga okolnost koja bi dala naslutiti da 1. tuženik nije poduzeo sve mjere radi osiguranja sigurnosti prometa i održavanja autoceste. Sama činjenica da se divljač našla na autocesti nikako ne znači da cesta nije bila održavana na siguran način za sudionike u prometu niti da navedeno automatski povlači odgovornost 1. tuženika za sve štete nastale naletom na divljač. Navodi da je u konkretnom slučaju jedino bitno da je 1. tuženik poduzeo sve potrebne mjere za sprječavanje ulaska životinja na cestu, a teret dokaza protivnog leži na tužitelju koje stajalište potvrđuje i sudska praksa.

Navodi da do štetnog događaja nije došlo zbog neodržavanja autoceste i zaštitne žičane ograde nego zbog iznenadnog dolaska divljači na ograđeni prostor autoceste, a kojeg 1. tuženik nije mogao spriječiti mjerama i radnjama koje poduzima temeljem propisa kojima su definirane njegove obveze u pogledu održavanja javnih cesta i zaštitne žičane ograde.

Navodi da je predmetni štetni događaj isključivo odgovorno lovačko društvo koje gospodari lovištem u neposrednoj blizini autoceste na kojoj se dogodio štetni događaj, a iz kojeg je spomenuta divljač izašla. Naime, divlja mačka na cesti predstavlja opasnu stvar jer predstavlja povećanu opasnost nastanka štete za okolinu, a za štetu od opasne stvari sukladno odredbi čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima odgovara njezin vlasnik i to bez obzira na krivnju, na temelju objektivne odgovornosti, sukladno odredbi čl. 1045. st. 3. ZOO-a. Umjesto vlasnika stvari i isto kao i on odgovara i osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili osoba koja je inače dužna nadgledati stvar- odredba čl. 1066. st. 1. ZOO-a. Stoga osporava pasivnu legitimaciju 1. tuženika.

Osporava i da bi tužiteljica imala pravo na u ponudi br. 11-20 navedeni iznos PDV-a, kao i općenito na potraživanje s osnove PDV-a. Navodi da tužiteljica nije dokazala da je uopće i izvršila popravak imovinske štete na spornom vozilu na način da bi izvršenje popravka platila bilo kojoj osobi koja bi bila u sustavu PDV-a. Budući da ista za popravak vozila može angažirati i osobu koja je izvan sustava PDV-a tužiteljici zasigurno ne bi nastala šteta zbog plaćanja PDV-a pa bi u slučaju isplate i iznosa s osnove PDV-a tužiteljica navedeni iznos stekla bez osnove.

Iz razloga nedokazivanja plaćanja popravka vozila osporava se i zatraženi tijek zateznih kamata obzirom iste u navedenoj situaciji mogu teći tek od donošenja presude. U predmetnom slučaju radi se o imovinskoj šteti u odnosu na koju tužiteljica nije dokazala da je ranije reparirana te koja je sukladno tome postala novčana šteta tek u tijeku parničnog postupka slijedom čega i kamate na tako dosuđeni iznos naknade imovinske štete mogu početi teći tek od dana donošenja prvostupanjske odluke kojom je ta naknada određena. protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu.

5. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu, u fotodokumentaciju policije na CD mediju na str. 80, proveden je dokaz saslušanjem svjedoka BE, EE u provedeno je vještačenje po vještaku prometne struke Zlatka Toth te izvršen uvid u nalaz i mišljenje sudskog vještaka od 8. 4. 2025. na str. 161-168 spisa.

6. Ocjenjujući izvedene dokaze sud je donio presudu kao u izreci.

O preinaci tužbe.

7. Tužiteljica je u tužbi tražila iznos od 12.161,25 kn tj. 1.614,08 EUR, a nakon vještačenja po vještaku prometne struke, je podneskom od 3.9.2025. povisila tužbeni zahtjev usklađujući ga s nalazom i procjenom vještaka (prema cijenama u vrijeme donošenja odluke) na iznos od 2.320,34 EUR, te su se 1. tuženik i umješač protivili preinaci tužbe.

7.1. Sud je preinaku dopustio (rješenje na ročištu 30.9.2025.).

7.2. Naime, odredbom čl. 190. st.2. Zakona o parničnom postupku (NN 142/12 , 103/14, NN 118/14 i NN 107/159, 70/19), dalje ZPP, je propisano: »Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.«

7.3. Ovaj sud je dopustio preinaku tužbe, jer smatra da su ispunjeni uvjeti iz citiranog jer tužiteljica bez svoje krivnje nije mogla preinačiti tužbeni zahtjev u pogledu visine do zaključenja prethodnog postupka, već je tužiteljica tek nakon provedenog vještačenja po vještaku prometne struke (koje je provedeno nakon zaključenja prethodnog postupka) na okolnost visine imovinske štete, saznala kolika je visina štete dakle o egzaktnoj visini svoje tražbine tužiteljica je saznala tek nakon provedenog vještačenja, te je tek tada mogla preinačiti tužbeni zahtjev, te ovaj sud smatra, iako su se tuženici protivili preinaci, da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, a sve ovo u smislu čl. 190. st.2. i 3. ZPP-a.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete na njenom vozilu (marke i tip vozila Citroen C4, godina proizvodnje 2012., reg. ozn. [registarska oznaka]), a koje vozilo je oštećeno u štetnom događaju od 12.2.2020. kada je došlo do naleta vozila na životinju-divlja mačka na autocesti A1.

9. Nije osnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije, naime aktivna legitimacija tužiteljice proizlazi iz suglasnosti od 28. 5. 2020. (str. 9 spisa) da dane od strane PPK karlovačke mesne industrije d.d. Karlovac iz koje jasno i nedvosmisleno proizlazi da je ovdje tužiteljica kupac predmetnog vozila i jasno i nedvosmisleno proizlazi da joj je navedeno društvo dalo suglasnost da može provesti postupak i tražiti naknadu štete popredmetnom štetnom događaju od 12. 2. 2020.

10. U postupku je kao nesporno utvrđeno da se štetni događaja dogodio dana 12.2.2020. oko ponoći na autocesti [adresa] kod [adresa] na 29 km + 300 m , da je kritičnog događaja vozilom upravljao sin tužiteljice BE (saslušan kao svjedok), da je došlo do naleta vozila na upravo divlju mačku, a što proizlazi iz Potvrde PU Karlovačke, čiji djelatnici su izišli na lice mjesta obavili očevid te skicirali i fotografirali mjesto događaja – potvrda na str. 5 do 6 spisa u kojoj se navodi da je došlo do sudara vozila sa životinjom – divljom mačkom, da je na mjestu događaja tijekom obavljanja očevida bila prisutna cestarska ophodnja s ophodarom IE koji je nakon obavljenog očevida uklonio uginulu divljač, te proizlazi i iz dostavljene dokumentacije 1. tuženika i to Ophodarskog dnevnika, Dnevnika rada te Zapisnika 1. tuženika (sve na str. 29 do 34 spisa) iz koje jasno proizlazi da se kritičnog događaja radilo o naletu na divlju mačku.

11. 1. tuženik odgovara po principu presumirane krivnje, a 2. tužena po principu objektivne odgovornosti.

O odgovornosti 1. tuženika.

12. Naime, prema odredbi čl.50.st.1. Zakona o cestama (Narodne novine broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, u daljnjem tekstu: ZC),koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja, za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje, dok je daljnjom odredbom st.2.istog članka propisano da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovora za štetu iz stavka 1.ovoga članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

12.1. U odnosu na primjenu navedenog Zakona o cestama, Ustavni sud Republike Hrvatske, u svojoj odluci U-I/6264/2014 od 4.ožujka 2015. je mišljenja da Zakon o cestama uređuje pravno područje javnih cesta pa tako i pravno uređenje odgovornosti pravne osobe koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionara javne ceste za štetu koja na javnoj cesti bude prouzročena trećim osobama naletom divljači.

12.2. Prema odredbi čl.16. ZC-a javne ceste moraju biti građene, rekonstruirane i održavane sukladno važećim propisima, dok je daljnjom odredbom čl.17.st.1., alineja 2, propisano da se javne ceste planiraju, projektiraju, grade, rekonstruiraju i održavaju na način, između ostalog, da omogućuju sigurno prometovanje svih sudionika u prometu, kao i sukladnost javnih cesta s drugim zahvatima u prostoru i s okolišem kroz koji se protežu.

12.3. Podzakonskim propisom, u odredbi čl. 2. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama (NN br. 33/05; 64/05 i 155/05, 14/11, 25/15, u daljnjem tekstu: Pravilnik), prometnu opremu ceste čini, između ostalog, zaštitna žičana ograda. Prema čl. 93. toč. 1. Pravilnika, zaštitne žičane ograde su namijenjene zaštiti prometa na cesti od divljači i drugih životinja, a prema čl. 94. toč. a) zaštitne žičane ograde postavljaju se uz autocestu.

13. Sporna je odgovornost, odnosno krivnja 1. tuženika za štetu obzirom na tvrdnju tuženika:

- da do štetnog događaja nije došlo zbog neodržavanja ceste od strane tuženika jer je na mjestu štetnog događaja zaštitna ograda u cijeloj dionici izgrađena u skladu sa projektom, jer je dionica autoceste pregledavana od strane ophodarske službe osiguranika tuženika, kao i zaštitna ograda na dan štetnog događaja i neposredno prije naleta na divlju mačku, kao i nakon naleta te nisu uočena oštećenja ograde.

14. U postupku su kao svjedoci saslušani svjedoci BE (sin tužiteljice koji je kritičnog događaja upravljao vozilom), te IE, ophodar kod 1. tuženika.

14.1. Iz iskaza svjedoka BE proizlazi:

-da je kritičnog događaja upravljao vozilom, a nezgoda se dogodila na autocesti između Jastrebarskog i benzinske Tifon, a kretao sam se u smjeru [adresa],

-nezgoda se dogodila oko ponoći, a što se tiče vremenskih uvjeta bili su normalni i nije padala kiša i nije bila magla bio je mrkli mrak,

- divlja mačka mu je izišla i podskočila s njemu desne strane, vozio je brzinom 125 m/h, a toliko mu je pokazivalo na tempomatu,

-divlju mačku je vidio taj tren kad mu je iskočila pred vozilo i nije ju mogao izbjeći, nakon naleta se zaustavio na zaustavnoj traci, a divlja mačka je ostala na cesti na njegovoj traci, divlja mačka je bila nešto veća od obične mačke, nakon naleta je prošao kamion i auti i promet se odvijao tako da su preko mačke još prešala i ta vozila,

- mačku udario prednjim lijevim dijelom vozila,

-najprije je zvao ophodnju ceste i oni su došli vrlo brzo i kad su došli još je bilo vidljivo da je to divlja mačka i oni su mi rekli da je to divlja mačka i savjetovali su ga da zove policiju time da ophodari nisu odmah uklonili divlju mačku s ceste već su čekali policiju a policiji je trebalo jedno sat vremena da dođu i cijelo vrijeme do dolaska policije ophodari su bili s tužiteljem,

-policija je došla i napravila uviđaj i poslikali, a ono što je ostalo od divlje mačke ophodari su sastrugali s ceste.

-obzirom na protek vremena ne sjeća se da li je policija obišla žičanu ogradu, ne zna ni da li su ophodari pregledali žičanu ogradu,

-vozilo je popravio tek toliko da ga može voziti, a priložen je uz tužbu i ispis popravka i toliko sam popravak i platio, vozilo nije sam popravljao već u jednoj radioni i platio je popravak i u spisu prileži ponuda, vozilo nije popravljao dok nije pokrenuo sudski postupak jer je mislio da će to biti brzo gotovo i popravio ga je nakon toga u toj jednoj radioni.

14.2. Iz iskaza svjedoka EE proizlazi:

-da je zaposlen u Hrvatskim autocestama kao ophodar, a kada se radi o konkretnom događaju iz veljače 2020. i naleta na divlju mačku tog konkretnog događaja ne sjeća ali o njemu zna ono što je vidio iz dokumentacije koju je pogledao kada je dobio poziv za ročište,

-svjedoku je dan na uvid Putni radni list na str. 27 i 28 te je iskazao da je on ispunjavao taj Putni radni list, da se iz tog Putnog radnog lista vidi redovna ophodnja jer oni moraju dva puta u svojoj smjeni obaviti barem dva puta redovno ophodnje i plus intervencije na poziv o nekoj nezgodi, da se tu se vidi da je bio u redovnoj ophodnji i da je redovna ophodnja završila u 22,30 sati što znači da je dva sata prije toga obiđena cesta i onda se vratio u bazu i onda je dobio dojavu za ovu nezgodu i tada je opet izišao van u 0,10 sati, a poziv je bio u 00,05 i na mjesto nezgode je došao u 0,25 sati,

-ono što je u Putnom listu napisano da nema oštećenja u oba smjera to znači da nije bio oštećenja na žičanoj ogradi jer naime kad se dogodi takva situacija i nesreća sa bilo kojom životinjom i kada po dojavi izađe na lice mjesta onda mora pregledati zaštitnu žičanu ogradu i to je u konkretnom slučaju napravio nakon nezgode,

- žičana ograda je od same autoceste udaljena negdje 4 m negdje 5 m, a negdje i 25 m gdje su brda i sl., a konkretnu žičanu ogradu pregledao kilometar u jednom i drugom smjeru,

-žičana ograda je u tom dijelu bila visoka 1,40 m i pregledao je je tako da je baš išao do te žičane ograde i pregledao ju te nije uočio nikakva oštećenja, time da je točno da je da je bio mrak kad je pregledavao žičanu ogradu, ali pregledavao ju je sa lampom,

-inače u dnevnoj smjeni žičanu ogradu pregledavaju tako da se voze vozilom zaustavnom trakom i gdje se može vidljivo vidjeti iz vozila žičana ograda gleda se iz vozila, a gdje ne ide se pješice,

-ne može reći da se sada sjeća te divlje mačke, ali u prilogu Zapisnika koji radi ima slika, te je svjedoku dat na uvid Zapisnik na str. 31-34 spisa, te je svjedok iskazao da je u tom zapisniku navedeno broj fotografija 4 i da su to fotografije koje je on slikao, a da on inače u takvim situacijama poslika mjesto nezgode, tablice, divlju životinju, a iste takve fotografije radi i policija,

-u takvim situacijama mora obavijestiti Centar kontrole prometa radi paljenja signalizacije na autocesti u smislu smanjenja brzine i sl., a to radi taj Centar kontrole prometa i to traje kao obavijest dok se ne završi očevid,

-da su inače divlje mačke su manje životinje odnosno malo veće životinje od domaće mačke, a na pitanje može li takva mačka proći ispod ograde svjedok je iskazao da se mačka može i popenjati i proći preko ograde.

15. Nema spora da je uz autocestu odnosno dionicu autoceste gdje došlo do nezgode bila postavljena zaštitna žičana ograda, te tuženik koji odgovara po principu krivnje smatra da, kao što je rečeno, nema njegove krivnje za štetni događaj i štetu jer da do štetnog događaja nije došlo zbog neodržavanja ceste od strane tuženika, jer je na mjestu štetnog događaja zaštitna ograda u cijeloj dionici izgrađena u skladu sa projektom, jer je dionica autoceste pregledavana od strane ophodarske službe tuženika, kao i zaštitna ograda na dan štetnog događaja i nakon štetnog događaja i nisu uočena oštećenja ograde.

16. Prije svega sama činjenica postojanja zaštitne žičane ograda ne znači automatski i isključenje i oslobođenje od odgovornosti tuženika, a bez ispunjenja drugih uvjeta u pravcu poduzimanja potrebnih mjera za sprječavanja ulaska životinja na autocestu, a što osim postavljanja žičane ograde podrazumijeva i redovito održavanje ograde, obilaženje autoceste i ograde, provjeravanja eventualnih oštećenja na ogradi.

17. 1. tuženik koji je dužan dokazati da je šteta nastala bez njegove krivnje, kao dokaz da na strani tuženika nije bilo propusta u održavanju autoceste je u spis dostavio Ophodarski dnevnik, Dnevnik rada i Putni radni list Hrvatskih autocesta d.o.o., te Zapisnik ( te je predložio saslušanje svog djelatnika ophodara).

18. U ovoj dokumentaciji je evidentiran predmetni štetni događaj i intervencija ophodarske službe u svezi naleta vozila na divljač, te se iz ove dokumentacije može iščitati da je ophodarska služba vršila obilazak autoceste tj. predmetne dionice autoceste, pa je tako u Dnevniku rada na str. 30 spisa i Putnom radnom listu na str. 29 spisa, pod rubrikom "pravac kretanja" odnosno "Relacija" vidljiva relacija kretanja ophodara, vrijeme polaska – 20,40 h, trajanje ophodnje, međutim nigdje se ne navodi i ne vidi da je ophodnja obilazila i pregledavala žičanu ogradu, pa se ne može zaključiti da je na dan štetnog događaj i prije štetnog vršen pregled žičane ograde, jedino je vidljivo da je žičana ograda pregledana nakon štetnog događaja pa je tako u Ophodarskom dnevniku na str. 29 spisa i u Putnom radnom listu navedeno i napisano: "na 29+300 Zg Klc rad i osiguranje na nezgodi . PZŽO od 28+300 do 30+300 u oba smjera nema oštećenja", a o čemu je iskazivao i svjedok EE.

19. Znači, po utvrđenju ovoga suda, nema spora da se dionica same autoceste od strane djelatnika tj. ophodara obilazi, ali ne proizlazi iz dostavljene dokumentacije da je na dan štetnog događaja pregledana žičana ograde, pa se ne može prihvatiti tvrdnja tuženika da je zaštitna ograda na dan štetnog događaja i neposredno prije naleta na divlju mačku bila pregledana i da nisu uočena oštećenja.

19.1. Kao što je rečeno jednino proizlazi da je žičana ograda pregledana nakon štetnog događaja, i pregledavoa ju je svjedok Lukina lampom, obziom je bio mrak, i prema njegovom iskazu pregledao ju je u krugu od oko jedna kilometar u oba smjera, i nije uočio oštećenja, ali isto tako je svjedok iskazao da je ograda na om mjestu visokao 1, 40 m i da se divlja mačka može i popenjati i proći preko ograde.

20. Dakle, kraj nesporne činjenice da je divljač bila na autocesti unatoč postavljenoj zaštitnoj žičanoj ogradi, i imajući u vidu netom sve naprijed navedeno i obrazloženo ovaj sud nalazi da se ne može isključiti mogućnost da je žičana ograda negdje bila oštećena odnosno da je oštećenje postojalo izvan ovog kruga pregleda od strane svjedoka EE, kod čega valja reći da sama žičana ograda kada se radi o ovoj vrsti divljači- divlja mačka nikako nije stopostotna zaštita jer visina žičane ograde postavljena po tuženiku ne sprječava divljač ove vrste da se popenje po ogradi i prijeđe ogradu.

20.1. U opisanoj situaciji ovaj sud nalazi da 1. tuženik, na kojem je teret dokaza da je šteta nastala bez njegove krivnje, nije dokazao da je u konkretnom slučaju zaštitna ograda bila neoštećena jer nema dokaza da je toga dana, prije štetnog događaja, vršen pregled žičane ograde od strane djelatnika tuženika na spornoj dionici, a nakon nesreće je pregled izvršen samo u krugu od cca jednog kilometara, što sve upućuje na zaključak da je ili na nekom drugom mjestu izvan ovog pregledanog kruga žičana ograda bila oštećena pa je tako divljač ušla i našla se na autocesti ili se divljač tj. divlja mačka popela po ogradi i tako prešla preko ograde i našla se na autocesti, a slijedom čega se nameće zaključak da je izostao adekvatni nadzor od strane 1. tuženika i da 1. tuženik nije poduzeo potrebne i adekvatne mjere sprječavanja ulaska divljači-divlja mačke na autocestu tj. nije poduzeo potrebne radnje u održavanju autoceste tako da se ista može koristiti na sigurni način u smislu odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa jer se inače divljač ne bi zatekla na kolniku predmetne dionice autoceste unutar zaštitne ograde.

20.2. Upućuje se i na pravno shvaćanje izraženo u odluci VSRH broj: Rwv- 2287/2024 od 12.11.2024.

O odgovornosti 2. tužene.

21. Nema spora da je divlja mačka zaštićena vrsta a proizlazi iz Pravilnika o strogo zaštićenim vrstama (NN 144/2013) kojim su pobrojane strogo zaštićene vrste pa je tako između ostalog navedena i divlja mačka (prilog I Pravilniku).

22. Odgovornost 2. tužene za štetu koju prouzroče divlje vrste proizlazi iz odredaba čl. 170. do 172. Zakona o zaštiti prirode (NN 80/13, 15/18, 14/19, 127/19), te je tim zakonom propisano u čl. 170. kako RH ne odgovara za štetu koju prouzroči divlje vrste osim u slučajevima određenim ovim zakonom, dok je čl. 172. st. 1. propisano da oštećenik ima pravo na naknadu štete u visini direktne imovinske štete koju mu nanesu životinje strogo zaštićenih divljih vrsta, ako je poduzeo radnje i zahvate sukladno odredbi čl. 171. istog zakona.

22.1. Dakle obzirom na okolnosti konkretnog slučaja u ovom predmetu odnosno da je tužiteljici nanijeta direktna imovinska šteta od strogo zaštićene divlje vrste na njenom osobnom vozilu uslijed naleta na divlju mačku, nedvojbeno proizlazi da za štetu odgovara 2. tužena RH temeljem odredbe čl. 172. st. 1. Zakona o zaštiti prirode.

23. Nadalje odredba čl. 171. Zakona o zaštiti prirode propisuje obvezu pravne i fizičke osobe kojoj životinje strogo zaštićenih vrsta mogu uzrokovati direktnu imovinsku štetu da na primjeran način i o svom trošku poduzme sve dopuštene radnje i zahvate kako bi se spriječio nastanak štete.

23.1. U konkretnom slučaju nedvojbeno je da oštećenik nije mogao poduzimati nikakve radnje kojima bi spriječio nastanak štete jer se radilo o naletu vozila na divlju životinju, a tužiteljica odnosno vozač je nakon štetnog događaja poduzeo potrebne i razumne radnje za utvrđivanje štete i visine štete, pa je tako o štetnom događaju izviještena policija čiji djelatnici su bili na licu mjesta, izviještena je ophodarska služba 1. tuženika čiji djelatnici su također bili na licu mjesta, tužiteljica je sačinila i izvid štete.

24. Inače valja reći da je odredbom čl. 172. st. 2. do 6. Zakona o zaštiti prirode, propisano postupanje oštećenika kada mu štetu nanesu zaštićene divlje vrste pa je tako propisano da je oštećenik dužan prijaviti nastanak štetnog događaja Ministarstvu ili vještaku kojeg je ovlastio ministar bez odgađanja, a najkasnije od 3 dana od dana nastanka štete, da ako je oštećenik uredno prijavio štetu, a vještak ne obavi očevid u roku od tri dana od primitka prijave oštećenik može u daljnjem roku od 15 dana podnijeti odštetni zahtjev Ministarstvu, a oblik naknade i iznos naknade štete utvrđuje se sporazumno između Ministarstva i oštećenika, a tužba za naknadu štete može se podnijeti u roku od 60 dana od dana donošenja odluke Ministarstva. Stavkom 10. istog čl. je propisano da ako oštećenik ne prijavi štetu u roku iz st. 2.ovog čl. nema pravo na naknadu štete.

24.1. Iz sadržaja spisa ne proizlazi da se tužitelj prethodno podnošenju ove tužbe obratio Ministarstvu odnosno da je prijavio štetni događaj u propisanom roku.

24.2. Prethodno podnošenju tužbe tužiteljica se obratila nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora koji zahtjev je Odvjetništvo otklonilo – odgovor na zahtjev od 24. svibnja 2021. na str. 10 spisa.

224.3. Međutim bez obzira što se tužiteljica u propisanim rokovima iz čl. 172. st. 2., 4. i 6. Zakona o zaštiti prirode nije obratila nadležnom Ministarstvu sa zahtjevom za naknadu štete, nije došlo do gubitka prava tužiteljice na podnošenje tužbe sudu jer su propisani rokovi kratki prekluzivni rokovi, a i sudska praksa je u sličnim slučajevima zauzela stav da su ti propisani rokovi kratki i predstavljaju nesrazmjerni teret za oštećenika i praktično mu oduzimaju pravo na djelotvoran pravni lijek i na pošteno suđenje i ostvarivanje naknade štete koje domaći državljani imaju temeljem čl. 47. Povelje EU o temeljnim pravima te im se na taj način odriče pravo na mirno uživanje i zaštitu svog vlasništva u smislu čl. 17. Povelje pa se propisani rokovi ne moraju primjenjivati, a osim toga vezanost oštećenika za ovako kratke rokove kao preduvjet za ostvarenje prava na naknadu štete nastale od strogo zaštićene životinjske vrste dovodi ga u neravnopravan položaj u odnosu na druge građane koji ostvaruju naknadu štete od RH po nekom drugom pravnom osnovu.

24.4. Upućuje se na odluke ŽS u Rijeci broj: Gž-862/2023, ŽS u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi broj Gž-333/2024, VTS broj: Pž-2568/2023.

25. Obzirom se u konkretnom slučaju radilo o naletu vozila na autocesti na divlju životinju, 2. tužena odgovara po načelu objektivne odgovornosti jer je divlja životinja na autocesti opasna stvar.

25.1. U konkretnom slučaju, 2. tužena odgovara kao imatelj opasne stvari po principu uzročnosti u kojem slučaju se u smislu odredbe čl. 1063. ZOO-a smatra da šteta nastala u vezi s opasnom stvari potječe od te stvari, osim ako se dokaže da ona nije bila uzrok štete, time da se može osloboditi odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog drugog nepredvidivog uzroka (čl. 1067. st.1. ZOO-a), a djelomično se može osloboditi odgovornosti ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete (čl. 1067. st.3. ZOO-a).

25.2. Kod objektivne odgovornosti, teret dokaza u pogledu potpunog ili djelomičnog oslobođenja od odgovornosti je na tuženiku.

25.3. Dakle, 2. tužena je ta koja je dužna dokazati postojanje razloga koji je u potpunosti ili djelomično oslobađaju od odgovornosti za štetu (u smislu da je do štete došlo jer se tužiteljica odnosno vozač kretao nedopuštenom brzinom, da vožnju nije prilagodilo uvjetima na cesti, važećoj prometnoj signalizaciji i sl.), kod čega 2. tužena nije ni prigovarala u navedenom pravcu već je svoju odgovornost osporavala prigovarajući pasivnoj legitimaciji tj. da je je odgovoran samo 1. tuženik koji upravlja cestom, te je osporavala da se uopće radilo o naletu na divlju mačku, te navodila da tužiteljica nije postupila sukladno važećim propisima i rokovima (a u odnosu na koje rokove je naprijed obrazloženo).

26. U postupku je provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za cestovni promet, strojarstvo i procjenu motornih vozila Zlatku Toth, a obzirom u postupku tuženici nisu isticali prigovor doprinosa tužitelja u pravcu načina vožnje tužitelja, vještačenje je provedeno samo na okolnost visine štete (a ne i dinamike prometne nezgode).

Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Zlatka Toth od 8.4.2025. na str. 161 do 168 spis proizlazi:

-da je vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka] oštećeno u prometnoj nezgodi i to pri naletu na životinju – divlju mačku, a na vozilu je oštećen prednji lijevi dio vozila,

-da je oštećeno vozilo pregledao procjenitelj Wiener osiguranja, a u Izvidu štete u detaljno navedena oštećenja na vozilu i za popravak potreban broj radnih sati (str. 4 spsia),

-da je prema Izvidu štete i provedenoj kalkulaciji troškova trošak popravka vozila po današnjim cijenama s uključenim PDV-om iznosio 2.320,34 EUR.

27. Stranke na nalaz i mišljenje vještaka nisu imale primjedbe, te je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka ocjenjujući ga stručnim i objektivnim, a imajući u vidu da se radi o ovlaštenoj i stručnoj osobi za vještačenje, da je nalaz dao temeljem dokumentacije u spisu, i da stranke dakle nisu imale prigovora na nalaz

28. Prema odredbi čl. 1085. st. 1. ZOO-a odgovorna osoba je dužna uspostaviti stanje postojeće prije nego što je šteta nastala, a ako uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna je osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete (st.2.) a prema odredbi čl. 1090. ZOO-a, sud će uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije uzrokovanja štete, dosuditi naknadu u svoti koja je potrebna da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

28. Iz iskaza svjedoka BE, proizlazi da je vozilo je popravljeno, i da je platio popravak vozila prema ponudi koji prileži u spisu.

28.1. U spisu prileži Ponuda Auto-Din Karlovac, od 2.6.20220. za uslugu popravka na iznos od 12.161,25 kn (prvotno utuženi iznos u tužbi), međutim tužitelj nije dostavio dokaz odnosno račun da je platio trošak popravka, pa stoga obzirom nema računa radi se o imovinskoj nenovčanoj šteti čija visina se utvrđuje prema cijenama u vrijeme donošenja presude (a kako je vještak sukladno zadatku suda i sačinio procjenu štete), pa stoga kamate prema ustaljenoj sudskoj praksi, pripadaju tekuće od dana donošenje presude, pa je stoga tužiteljici valjalo dosuditi iznos od 2.320,34 EUR, ali sa zz kamatom tekućom od dana donošenja presude, dok je s dijelom zahtjeva u pogledu tijeka zz kamate (za period od 12.2.2020. do 11.11.2025.) tužiteljicu valjalo odbiti.

29. Kod toga valja reći u odnosu na prigovor umješača da tužiteljica nema pravo na PDV dakle da nema pravo na naknadu štetu u vidu troška popravka s PDV-om da taj prigovor nije osnovan.

29.1. Naime prema ustaljenoj sudskoj praksi oštećenik ima pravo na naknadu štete koja uključuje i porez na dodanu vrijednost jer oštećeniku pripada naknada štete odnosno novčana svota koja je potrebna da se njegova materijalna situacija dovede u stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje, te je i na sjednici građanskog odjela VSRH od 5. prosinca 2013. broj Su-IV-127/13-9 prihvaćeno pravno shvaćanje prema kojem oštećenik ima pravo na naknadu štete koja uključuje i porez na dodanu vrijednost, a to pravno shvaćanje je izraženo i u drugim odlukama VSRH, pa se upućuje na odluke broj: Rev-x-341/10 od 12. rujna 2013., Rev-2480/10 od 14. siječnja 2014., Rev-818/11 od 4. lipnja 2014., Rev-1011/2020 od 14. ožujka 2023. , Revd- 709/2021 od 20. listopada 2021., Rev-512/2023 od 28. kolovoza 2024.

O troškovima postupka.

30. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 173/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19), te tužiteljici trošak pripada u cijelosti obzirom nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva u pogledu tijeka zz kamate, a zbog kojeg dijela nisu nastali posebni troškovi.

30.1. Trošak tužiteljice sastoji se od zastupanja po punomoćniku odvjetniku a koji trošak pripada sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023), troška vještačenja te troška sudske pristojbe.

30.2. Tužiteljici pripada trošak kako slijedi:

- sastava tužbe od 200,00 EUR,

-sastava podneska očitovanja na odgovor na tužbu u iznosu od 200,00 EUR

-zastupanja na ročištu 22.2.2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t.1)

-zastupanja na ročištu 23. 4. 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t.1)

-zastupanje na ročištu 12. 9. 2024. u iznosu od 50,00 EUR (25% nagrade Tbr. 9. t. 5.)

-zastupanje na ročištu 21. 11. 2024. u iznosu od 200,00 EUR

-zastupanje na ročištu 30. 9. 2025. u iznosu od 200,00 EUR,

-sastava podneska od 3. 9. 2025. u iznosu 200,00 EUR (očitovanje na nalaz vještaka i preinaka ),

što je sveukupno 1.450,00 EUR što uvećano za iznos od 362,50 EUR na ime PDV-a čini ukupno 1.812,50 EUR, čemu treba pridodati trošak plaćenog predujma za vještačenje u iznosu od 350,00 EUR, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 33,18 EUR (polovica pristojbe obzirom je tužba podnijela elektronski pa je tužiteljica imala mogućnost platiti polovicu pristojbe), sudske pristojbe na presudu u iznosu od 69,66 EUR (prema povišenoj VPS) pa je ukupni trošak tužiteljice 2.265,34 EUR.

30.3. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 16. 12. 2024. uz koji dostavlja dokaz tj. uplatnicu o plaćenom predujmu jer taj podnesak i trošak u svezi njega nije bio neophodan za postupak jer je bilo dovoljno da tužiteljica dostavi samo dokaz o plaćanju.

U Karlovcu 12. studenog 2025.

Sudac

Marija Mesić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335. st. 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz st. 9. čl. 335. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e- oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. Davor Popović, odvjetnik u Karlovcu

2. HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o. Zagreb, Širolina ulica 4, Zagreb

3. ODO u Karlovcu

4. OD Kožul, Petrinović i dr. iz Zagreba,