Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Tomislava Tomašića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I-okr. pravne osobe OPTIKA LCL TOMIĆ d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe RC zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. podstavka 46. i stavka 2. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17), te članka 10. stavka 1. točke e) i stavka 2. Zakona o minimalnoj plaći (NN 118/18, 120/21), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 12. siječnja 2023., broj: 51. Pp-18677/2022, na sjednici vijeća održanoj 12. studenoga 2025.,

p r e s u d i o j e :

I. Odbija se kao neosnovana žalba I-okr. pravne osobe OPTIKA LCL TOMIĆ d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe RC, pa se potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), okrivljenici su obvezani naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 20,00 eura (dvadeset eura) - svaki, u roku od 90 (devedeset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni i to I-okr. ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 2.080,00 eura, te II-okr. odgovorna osoba ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 132,00 eura, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. podstavka 46. i stavka 2. Zakona o radu, te članka 10. stavka 1. točke e) i stavka 2. Zakona o minimalnoj plaći, činjenično opisanih u izreci pobijane presude.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura.

3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su pravodobno podnijeli žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći u bitnom da II-okrivljenik u svojoj obrani naveo kako je zaposlenik ĆC u svom radu I-okrivljeniku uzrokovao štetu te da iz tog razloga nije isplatio plaću zaposleniku za mjesec kolovoz 2022. U konkretnom slučaju radi se o prijeboju, tj. prestanku obveze prijebojem. Jednostranom izjavom o prijeboju II-okrivljenik je djelomično, budući je njegovo potraživanje prema zaposleniku veće, prebio svoje potraživanje sa zaposlenikovim potraživanjem. Na opisani način prestala je tražbina zaposlenika i II-okrivljenik nije niti bio dužan isplatiti zaposleniku plaću za mjesec kolovoz 2022.

4. Žalitelji predlažu da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što sud pazi po službenoj dužnosti, te je našao da je Općinski prekršajni sud u Zagrebu na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno pravno označio djela.

7. Naime, II-okr. kao odgovorna osoba i predstavnik I-okr. pravne osobe je u prvostupanjskom postupku u smislu odredbe članka 171.a stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona izričito naveo da priznaje počinjenje prekršaja, te se smatra krivim, kao i okolnosno je priznao sve činjenice, a što je konstatirano u zapisniku o glavnoj raspravi od 9. siječnja 2023., koji je uredno i bez primjedbi potpisao. Kako je odredbom članka 194. stavka 2. Prekršajnog zakona propisano da protiv odluke o prekršaju donesene prema članku 171.a ovoga Zakona žalba se može podnijeti samo zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji i drugim mjerama, a na što su okrivljenici upozoreni u uputi o pravnom lijeku u prvostupanjskoj presudi, to ovaj sud nije mogao ispitivati prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kako se navodi u žalbi, već isključivo zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama.

8. Imajući u vidu pravne oznake djela, ovaj sud je našao da su utvrđene novčane kazne okrivljenicima za navedene prekršaje u granicama zakona i primjerene težini djela, stupnju odgovornosti okrivljenika i u skladu s ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne, te nisu prestroge, time više što su ublažene znatno ispod zakonom propisanih minimumima.

9. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezan svaki okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

10. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, valjalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.

U Zagrebu 12. studenoga 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Diana Pavlečić v.r.

Mario Soljačić v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.