Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u

Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj P-3152/2019-43

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu tog suda Renati Slavić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Lovorki Vilenici, odvjetnici u Matuljima, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon glavne rasprave zaključene 15. rujna 2025., u nazočnosti punomoćnika stranaka, temeljem objave od 12. studenog 2025.

p r e s u d i o j e

I-Utvrđuje se da ne proizvode pravne učinke, odnosno ništetni su, u Ugovoru o kreditu broj 396-282/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 15. studenog 2005., solemniziran od javnog bilježnika Radosne Mavrinac, dana 17. studenog 2005., pod brojem OU-329/2005 sklopljenog između tužiteljice, kao korisnika kredita i tuženika i to :

Članak 6.

"Banka ugovorenu kamatnu stopu iz čl.3. ovog Ugovora neće mijenjati do 30.09.2006. (slovima : tridesetogrujnadvijetisućešeste) godine ako se Korisnik kredita pridržava svih odredbi ovog Ugovora. Ugovorne strane su suglasne da je Banka od

01.10.2006. (slovima:prvoglistopadadvijetisućešeste) godine ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-bank d.d. ovisno o skupini klijenta u kojoj pripada Korisnik kredita. Banka je ovlaštena promijeniti kamatnu stopu i prije isteka navedenog roka ako se Korisnik kredita ne pridržava bilo koje odredbe ovog Ugovora. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope i visini anuiteta u skladu s promijenjenom kamatnom stopom."

Aneksa br.1. uz Ugovor o kreditu broj 396-282/2005 od 15. studenog 2005., sklopljenog između istih stranaka, solemniziran kod javnog bilježnika Radosne Mavrinac pod brojem OV-709/12 od 22. veljače 2012.g. i to :

Članak 4.

"Članak 3….Kamatna stopa je promjenljiva…"

..Banka će o visini anuiteta i svakoj promjeni pisano obavijestiti Korisnika kredita, koji svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini i dospijeću anuiteta…".

II-Utvrđuje se da ne proizvode pravne učinke, odnosno ništetni su, u Ugovoru o kreditu broj 396-282/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 15. studenog 2005., solemniziran od javnog bilježnika Radosne Mavrinac, dana 17. studenog 2005., pod brojem OU-329/2005 sklopljenog između tužiteljice, kao korisnika kredita i tuženika i to :

Članak 2.

"…u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 93.600,00 CHF (slovima:devedesettritisućešesto švicarskih franaka) prema srednjem tečaju za devize Hypo Alpe-Adria-bank d.d. važećem na dan korištenja kredita…

Članak 3.

"Na kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 93.600,00 CHF (slovima:devedesettritisućešesto švicarskih franaka)…

"…Protuvrijednost mjesečnog anuiteta iznosi 446,32 CHF (slovima:četiristočetrdesetšest švicarskih franaka i 32/100), a podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria-bank d.d. za CHF na dan plaćanja…"

"…Kamata se obračunava u CHF a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za devize Hypo Alpe-Adria-bank d.d. za CHF na dan plaćanja…"

Članak 1.

"iznosi 84.529,10 CHF (osamdesetčetiritisućepetstodvadesetdevet švicarskih franaka i 10/100) prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-bank d.d. te da se ista uvećava za naknadu za provedbu moratorija…"

"da glavnica kredita uvećana za naknadu iznosi 85.374,39 CHF (osamdesetpettisućatristosedamdesetčetiri švicarskih franaka i 39/100) prema srednjem tečaju CHF Hypo Alpe-Adria-bank d.d. koji iznos predstavlja novu glavnicu kredita na dan 31.01.2012. godine"

Članak 4.

"Članak 3 … a plaćaju se u kunskoj protuvrijednosti obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-bank d.d. na dan plaćanja."

Članak 5.

"Banka za provedbu moratorija obračunava naknadu u iznosu od 1% (jedan posto) na iznos glavnice kredita što iznosi 845,29 CHF (osamstočetrdesetpet švicarskih franaka i 29/100) u kunskoj protuvrijednosti obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-bank d.d. te da se za iznos naknade uvećava glavnica kredita.

III.Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. Zagreb, OIB: 14036333877 isplatiti tužitelju TI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 15.473,41 EUR-a (slovima: petnaesttisućačetiristosedamdesettrieuraičetrdesetjedancent) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. prosinca 2007. godine po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. g. pa do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14% godišnje, od 01. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12% godišnje, od 01. kolovoza 2015. godine po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima koja se, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na iznose kako slijedi:

0,46 EUR-a od 01.01.2006. godine pa do isplate,

28,84 EUR-a od 2.11.2006. godine pa do isplate,

28,53 EUR-a od 1.12.2006. godine pa do isplate,

28,52 EUR-a od 01.01.2007. godine pa do isplate,

28,37 EUR-a od 01.02.2007. godine pa do isplate,

28,05 EUR-a od 01.03.2007. godine pa do isplate,

28,29 EUR-a od 01.04.2007. godine pa do isplate,

27,95 EUR-a od 01.05.2007. godine pa do isplate,

27,48 EUR-a od 01.06.2007. godine pa do isplate,

27,33 EUR-a od 01.07.2007. godine pa do isplate,

27,47 EUR-a od 2.8.2007. godine pa do isplate,

27,48 EUR-a od 4.9.2007. godine pa do isplate,

44,77 EUR-a od 6.10.2007. godine pa do isplate,

45,49 EUR-a od 15.11.2007. godine pa do isplate,

44,85 EUR-a od 14.12.2007. godine pa do isplate,

45,94 EUR-a od 17.1.2008. godine pa do isplate,

46,11 EUR-a od 01.02.2008. godine pa do isplate,

47,64 EUR-a od 15.4.2008. godine pa do isplate,

91,65 EUR-a od 15.4.2008. godine pa do isplate,

88,84 EUR-a od 17.5.2008. godine pa do isplate,

90,04 EUR-a od 13.6.2008. godine pa do isplate,

89,29 EUR-a od 15.7.2008. godine pa do isplate,

88,91 EUR-a od 14.8.2008. godine pa do isplate,

88,94 EUR-a od 16.9.2008. godine pa do isplate,

93,60 EUR-a od 18.10.2008. godine pa do isplate,

95,84 EUR-a od 13.11.2008. godine pa do isplate,

91,14 EUR-a od 17.12.2008. godine pa do isplate,

120,21 EUR-a od 17.1.2009. godine pa do isplate,

120,49 EUR-a od 17.2.2009. godine pa do isplate,

109,92 EUR-a od 18.3.2009. godine pa do isplate,

113,42 EUR-a od 17.4.2009. godine pa do isplate,

113,40 EUR-a od 15.5.2009. godine pa do isplate,

107,18 EUR-a od 18.6.2009. godine pa do isplate,

109,86 EUR-a od 17.7.2009. godine pa do isplate,

107,12 EUR-a od 20.8.2009. godine pa do isplate,

108,74 EUR-a od 18.9.2009. godine pa do isplate,

106,91 EUR-a od 17.10.2009. godine pa do isplate,

109,43 EUR-a od 19.11.2009. godine pa do isplate,

110,52 EUR-a od 19.12.2009. godine pa do isplate,

117,03 EUR-a od 19.1.2010. godine pa do isplate,

119,85 EUR-a od 23.2.2010. godine pa do isplate,

127,49 EUR-a od 10.4.2010. godine pa do isplate,

127,45 EUR-a od 10.4.2010. godine pa do isplate,

131,02 EUR-a od 3.6.2010. godine pa do isplate,

141,68 EUR-a od 11.6.2010. godine pa do isplate,

139,97 EUR-a od 11.8.2010. godine pa do isplate,

139,33 EUR-a od 11.8.2010. godine pa do isplate,

159,05 EUR-a od 19.10.2010. godine pa do isplate,

155,65 EUR-a od 19.10.2010. godine pa do isplate,

170,19 EUR-a od 10.12.2010. godine pa do isplate,

170,49 EUR-a od 23.2.2011. godine pa do isplate,

161,58 EUR-a od 23.2.2011. godine pa do isplate,

161,54 EUR-a od 23.2.2011. godine pa do isplate,

169,47 EUR-a od 8.5.2011. godine pa do isplate,

182,89 EUR-a od 2.6.2011. godine pa do isplate,

188,91 EUR-a od 3.6.2011. godine pa do isplate,

189,06 EUR-a od 3.6.2011. godine pa do isplate,

194,07 EUR-a od 1.10.2011. godine pa do isplate,

194,02 EUR-a od 1.10.2011. godine pa do isplate,

193,88 EUR-a od 4.10.2011. godine pa do isplate,

193,71 EUR-a od 13.12.2011. godine pa do isplate,

161,48 EUR-a od 18.12.2011. godine pa do isplate,

165,56 EUR-a od 18.12.2011. godine pa do isplate,

173,16 EUR-a od 4.2.2012. godine pa do isplate,

175,64 EUR-a od 6.9.2012. godine pa do isplate,

174,22 EUR-a od 6.9.2012. godine pa do isplate,

169,66 EUR-a od 5.10.2012. godine pa do isplate,

176,07 EUR-a od 16.11.2012. godine pa do isplate,

175,96 EUR-a od 20.12.2012. godine pa do isplate,

173,76 EUR-a od 19.1.2013. godine pa do isplate,

168,97 EUR-a od 19.2.2013. godine pa do isplate,

173,56 EUR-a od 20.3.2013. godine pa do isplate,

176,70 EUR-a od 20.4.2013. godine pa do isplate,

161,61 EUR-a od 17.5.2013. godine pa do isplate,

162,62 EUR-a od 20.6.2013. godine pa do isplate,

165,08 EUR-a od 19.7.2013. godine pa do isplate,

164,36 EUR-a od 20.8.2013. godine pa do isplate,

168,88 EUR-a od 20.9.2013. godine pa do isplate,

170,04 EUR-a od 1.10.2013. godine pa do isplate,

170,06 EUR-a od 19.11.2013. godine pa do isplate,

175,32 EUR-a od 20.12.2013. godine pa do isplate,

169,95 EUR-a od 17.1.2014. godine pa do isplate,

86,87 EUR-a od 19.2.2014. godine pa do isplate,

88,73 EUR-a od 20.3.2014. godine pa do isplate,

86,87 EUR-a od 18.4.2014. godine pa do isplate,

83,88 EUR-a od 20.5.2014. godine pa do isplate,

83,94 EUR-a od 19.6.2014. godine pa do isplate,

86,74 EUR-a od 19.8.2014. godine pa do isplate,

88,75 EUR-a od 19.8.2014. godine pa do isplate,

89,76 EUR-a od 14.10.2014. godine pa do isplate,

90,22 EUR-a od 14.10.2014. godine pa do isplate,

93,97 EUR-a od 20.11.2014. godine pa do isplate,

93,82 EUR-a od 19.12.2014. godine pa do isplate,

93,95 EUR-a od 6.2.2015. godine pa do isplate,

93,95 EUR-a od 13.2.2015. godine pa do isplate,

93,95 EUR-a od 27.3.2015. godine pa do isplate,

93,95 EUR-a od 16.4.2015. godine pa do isplate,

93,95 EUR-a od 19.5.2015. godine pa do isplate,

93,95 EUR-a od 25.6.2015. godine pa do isplate,

93,95 EUR-a od 17.7.2015. godine pa do isplate,

93,95 EUR-a od 12.9.2015. godine pa do isplate,

93,95 EUR-a od 20.10.2015. godine pa do isplate,

3.720,35 EUR-a od 1.10.2015. godine pa do isplate,

sve u roku od 15 dana.

IV-Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. Zagreb, OIB: 14036333877 naknaditi tužitelju TI, OIB: [osobni identifikacijski broj], prouzročene troškove ovoga spora u iznosu od 8.781,25 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi, izjavljenoj 12. lipnja 2019., navodi da je kao korisnik kredita, dana 15. studenog 2005. zaključio s davateljem kredita Hypo Alpe-Adra-Bank d.d. Ugovor o kreditu br. 396-282/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini i to za kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 93.600,00 CHF prema srednjem tečaju za devize iste banke važećem na dan korištenja kredita u svrhu kupovine stana.

2.Nakon sklapanja ugovora tuženik je provotno ugovorenu kamatnu stopu od 3,99% godišnje jednostrano mijenjao.

3.Stranke su 16. veljače 2012. sklopile Aneks br.1. uz predmetni ugovor o kreditu, potvrđen kod javnog bilježnika, kojim su izmijenile Ugovor na način da je ugovorena provedba moratorija te je promijenjena glavnica i kamatna stopa. U vrijeme zaključenja Ugovora i Aneksa 1, stranke nisu pojedinačno pregovarale o promjenjivoj kamatnoj stopi, odnosno nisu utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni kamatne stope ugovorene kamate.

4.Tužitelj nadalje navodi da su ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope bez pravnog učinka i to članak 6. Ugovora o kreditu, a isto tako i ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, članci 2. i 3. Ugovora o kreditu. Tuženik da je postupao suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, rečene odredbe ugovora su ništetne, pa da tužitelj ima pravo zahtijevati od tuženika ono što je neosnovno stekao i to preplaćeni iznos zbog promjenjive kamatne stope i preplaćeni iznos zbog valutne klauzule.

5.Tužitelj se poziva na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013., posl.br. P-1401/2012, presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Revt-249/14 od 9. travnja 2015., presude Visokog trgovačkog suda posl.br. Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. te posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. Temeljem članka 502 c Zakona o parničnom postupku i članka 118. Zakona o zaštiti potrošača, sud je vezan za utvrđenje da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi i odredba o valutnoj klauzuli. Temeljem odredbe članka 323. Zakona o obveznim odnosima, tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnim.

6.Tužitelj da ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa obračunatog pre,a početnoj stopi od 3,99% za redovnu kamatu. Isto tako ima pravo i na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika i iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF.

7.Stranke su 6. lipnja 2016. sklopile Aneks kojim su izmijenile odredbe Ugovora o namjenskom kreditu na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditu (NN 102/15) kojim su izmijenile ugovorne odredbe u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplećene glavnice kredita na način da su kredit konvertirale u kredit uz valutnu klauzulu u Eur, ugovorile kamatnu stopu koja se sastoji od fiksnog dijela i promjenjivog dijela. Također su suglasno utvrdile da preplaćeni iznos na dan 30. rujna 2015. iznosi 0,00 kn, a manjak 1.474,06 eur.

8.Vezano za dopuštenost i pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu u slučaju kada je kredit konvertiran, tužitelj se poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019.

9.Tuženik je ponudom konverzije postupio sukladno ZIDZPK koji je stupio na snagu 30. rujna 2015., a kojim je propisano načelo konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u eur na način da se položaj potrošača u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit s valtnom klauzulom eur. Kamatna stopa određena Aneksom od 6. lipnja 2016. određena je onako kako je vrijedila za kredite koji su u navedenom razdoblju ostvarivani u valuti eur, dakle i za te kamatne stope i promjenu istih nisu vođeni pojedinačni pregovori, već je kamatna stopa mienjana prema jednostranim odlukama tuženika (banke).

10.Osnovom nepoštenih i ništetnih odredbi o promjenjivim ugovornim kamatnim stopama i valutnoj klauzuli, tužitelj je preplatio još neutvrđeni iznos, a što nije otklonjeno predmetnim Aneksom, već je za ubuduće definiran ugovorni odnos. Dakle, stupanjem Aneksa od 6. lipnja 2016. nije uspostavljena ravnoteža u pravima i obvezama iz Ugovora o kreditu u vidu preplaćenih kamata i razlike u valutnom tečaju.

11.Tužbenim zahtjevom, konačno uređenim nakon provedenog financijskog vještačenja, tužitelj predlaže kao što je odlučeno u izreci.

12.Tuženik se u odgovoru na tužbu u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, njegovoj osnovi i visini. Tuženik ne spori da je s tužiteljem zaključio predmetni ugovor o kreditu od 15. studenog 2005.22. kao i Aneks tom Ugovoru, koji mu je bio obvezan ponuditi sukladno Izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15). Sklapanjem Aneksa, člankom 3., u cijelosti su izmijenjene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu. Aneks se primjenjuje na pravni odnos stranaka retroaktivno od dana sklapanja ugovora o kreditu, a što proizlazi i iz otplatnog plama uručenog tužitelju. Tako je visina otplate anuiteta određena istovrsno kao i u ugovorima o kreditu s valutnom klauzulom u eur valuti i to od dana početka otplate ugovora o kreditu. Navedene odredbe su zamijenjene s retroaktivnom primjenom kao da je odredba čl. 3 Aneksa ugovorena na dan sklapanja osnovnog ugovora, što je u skladu sa ZPK. Stoga je za cijelo vrijeme trajanja ugovora obveza po promjenjivoj kamatnoj stopi odrediva jer se mijenja sukladno objektivnom pokazatelju tj. promjeni EURIBORA-a na tržištu.

13.Po odredbi članka 324. st.1. ZOO-a, ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači i ništetnost samog ugovora pa da se na predmetnu pravnu situaciju ne može primijeniti odredba članka 326. st.1. ZOO-a koja zabranjuje konvalidaciju kada je ništetan cijeli ugovor.

14.Člankom 19.e. ZPK 102/15 tuženiku i ostalim bankama naloženo je da izjednače korisnike kredita s monetarnom klauzulom u CHF s korisnicima kredita s monetarnom klauzulom u eur valuti i to ponudom novog ili izmijenjenog ugovora. Tuženik je predložio tužitelju sklapanje aneksa kojim se mijenjaju odredbe ugovora, što uključuje i odredbu o kamatnim stopama.

15.Tuženik ističe da Aneksom nije došlo do konvalidacije eventualno ništetne odredbe, no tu ni nema govora o konvalidaciji ništetne odredbe, budući da više nije riječ o istoj odredbi.

16.Odredbe Aneksa u dijelu promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u Eur da treba promatrati kao nove odredbe kojima su ugovorne strane slobodno i u skladu s načelom slobode ugovaranja uredile svoje odnose s retroaktivnim učinkom i koje nisu ništetne.

17.Odredbe o valuti obveze i promjenjivoj kamatnoj stopi da su izmijenjene u skladu sa zakonom, tužitelj je stavljen u položaj kao da je od dana sklapanja ugovora iznos kredita i povrat vezan za Eur valutu. Tako je tužitelj nakon konverzije ispunjavao svoju obvezu iz ugovora o kreditu u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju banke za Eur valutu. Stoga da isti ne može osnovano zahtijevati pravnu zaštitu kao da još uvijek ima obvezu po ugovoru o kreditu u CHF valuti, isto jer je kolektivnom presudom utvrđeno pravo na zaštitu samo onih korinika kredita kojima je obveza vezana za CHF valutu.

18.Kako je napravljena konverzija i sporna je odredba zamijenjena novom, i to s retroaktivnim učinkom, tužitelj da nema više interesa voditi ovaj postupak, niti da ima pravo na kakvo obeštećenje.

19.Sklapanjem aneksa, ugovorne strane su suglasno izmijenile obvezu vraćanja kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eur za cijelo vrijeme trajanja ugovornog odnosa. Tako su odredbe čl. 2. i 3. u cijelosti zamijenjene odredbom čl. 2. aneksa i to retroaktivno.

20.Presuda u kolektivnom sporu da se primjenjuje isključivo na ugovore o kreditu u kojima je valuta vezana uz glavnicu u CHF, a koji su sklopljeni s tuženikom u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. i nije primjenjiva u ovom postupku. Stoga da tužitelj pogrešno tvrdi kako je pravna osnova njegovog tužbenog zahtjeva u kolektivnom sporu, za koju bi sud trebao biti vezan.

21.Također, ugovor s valutnom klauzulom u eur valuti ne uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer niti u vrijeme sklapanja ugovora, a ni danas ne postoji veliki rizik tečajnih razlika. Stranke su izmijenile valutu obveze iz CHF u eur aneksom, prije donošenja presude VTS RH posl.br. Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018., pa da tužitelj stoga ne može isticati prigovor kako je aneksom izmijenjena ništetna odredba.

22.Tuženik je o svim relevantnim okolnostima obavijestio tužitelja i upozorio ga na rizike valutne klauzule, a također je proveo i edukaciju djelatnika u pogledu komercijalnih uvjeta i prodaje tih proizvoda klijentima.Tuženik tvrdi da je u svemu postupao zakonito.

23.Ugovorom je ugovoren rok otplate kredita od 30 godina, pa da je u trenutku sklapanja istog bilo neizvjesno kretanje kune i CHF. Promjena tečaja valute nije mogla biti predvidiva, niti je tuženik mogao procijeniti kretanje tečaja CHF. Ni sam nije znao kakve će okolnosti nastupiti u idućih 30 godina.

24.ZID ZPK (NN 102/15) nametnuo je obvezu izmjene ugovornih odredbi isključivo tuženiku dok je tužitelj imao mogućnost samostalno procijeniti uspostavlja li Aneks ponovno pravnu i činjeničnu situaciju kao da eventualno nepoštenih odredbi nije bilo te je li predviđenom preplatom u cijelosti obeštećen.

25.Tuženik prigovara i visini postavljenog zahtjeva. Tužitelj zahtijeva isplatu u visini koja očigledno predstavlja razliku kao da se kamatna stopa nije mijenjala za cijelo vrijeme trajanja otplate. Time bi se ukinulo slobodno uređivanje obveznih odnosa iz čl. 2. ZOO-a i protivno volji ugovornih stranaka utvrdila fiksna kamatna stopa na predmetni ugovor o kreditu.

26.Stranke su slobodnom voljom sklopile ugovor s promjenjivom kamatnom stopom. Čak i da se utvrdi ništetnom odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, iznos navodne preplate da bi se mogao računati isključivo u odnosu na prosječnu kamatnu stopu na tržištu u utuženom razdoblju.

27.Ukoliko tužitelj tvrdi da se predmetni ugovor treba smatrati "kunskim kreditom", to tuženik ističe kako bi se u tom slučaju izračun trebao izvršiti primjenom kamatne stope primjenjive na kredite u HRK valuti u predmetnom vremenskom peridou. Izračun u konverziji da je sačinjen u skladu sa zakonom, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene istovrsnim skupinama potrošača temeljem ročnosti, namjene kredita, iste vrste i trajanja u eur i u kunama s valutnom klauzulom u eur na dan sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF. Također, tužitelju da je u cijelosti obeštećen.

28.Tuženik ističe i prigovor zastare. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te obvezati tužitelja da mu naknadi troškove ovog postupka.

29.Sud je proveo dokaze uvidom u Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini broj 396-282/2005 od 15. studenog 2005., solemniziran 17. studenog 2005. kod javnog bilježnika Radosne Mavrinac u Kastvu pod br. OU-329/05, u izvadak iz zemljišne knjige, u Aneks br.1. tom ugovoru od 16. veljače 2012., solemniziran 22. veljače 2012. kod istog javnog bilježnika pod br. OV-709/12, u Aneksa od 6. lipnja 2016., solemniziran kod istog javnog bilježnika 10. lipnja 2016., u Izračun konverzije od 5. studenog 2015., u Obavijest o provedenoj konverziji, u otplatni plan, u Obavijesti o promjenama kamatnih stopa, u specifikacije uplata, u pregled prometa za klijenta, odnosno kreditnu dokumentaciju, u izjavu TIB, osobnim saslušanjem tužitelja, financijskim vještačenjem po vještaku Tomislavu Prpiću i uvidom u nalaz i mišljenje vještaka i u očitovanje vještaka.

30.Tuženik je odustao od dokaznog prijedloga za saslušanje svjedoka NI. Pisana izjava TIB dana je uopćeno i ne navodi ništa o konkretnom ugovornom odnosu.

31.Provedenim dokazima utvrđeno je da su tužitelj, kao korisnik kredita (te HI i NIB kao sudužnici te FI kao založni dužnik) i tuženik, tada Hypo Alpe – Adria Bank d.d., dana 15. studenog 2005. zaključili Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini br. 396-282/2005, solemniziran od strane Javnog bilježnika Radosne Mavrinac u Kastvu 17. studenog 2005. pod br. OU-329/056., sa slijedećim osnovnim i relevantnim odredbama :

-U članku 2. ugovoren je stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 93.600,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, a po članku 3. na isti se zaračunavaju kamate od 3,99% dekurzivno godišnje. Kredit je odobren na rok do 30. studenog 2005., a otplaćuje se u jednakim mjesečnim anuitetima od 446,32 CHF te se podmiruje u kunama obračunatim po srednjem tečaju Hypo Alpe – Adria Bank d.d., na dan plaćanja, kako je to određeno važećom Odlukom o kamatnim stopama Banke, počevši od 31. prosinca 2005. Dospijeće svakog slijedećeg anuiteta je svakog posljednjeg dana u mjesecu. Banka zaračunava interkalarnu kamatu na kredit u visini redovne kamatne stope, u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za devize banke na dan plaćanja. Člankom 6. ugovorena je promjenjiva kamatna stopa, odnosno banka ugovorenu kamatnau stopu iz članka 3. neće mijenjati do 30. rujna 2006. ako se korisnik kredita pridržava svih odredbi ugovora.

32.Stranke su sklopile Aneks br. 1. rečenom Ugovoru dana 16. veljače 2012. kojim sporazumno mijenjaju odredbe članaka 3., 4., 12. i 17. Osnovnog ugovora. Po članku 3. na glavnicu kredita obračunavaju se kamate od 5,45% godišnje. Kamatna stopa je promjenjiva. Banka će o visini anuiteta i svakoj promjeni visine anuiteta pismeno obavijestiti korisnika kredita koji svojim potpisom na ovom ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest banke o visini i dospijeću anuiteta.

33.Stranke su zaključile i Aneks Ugovoru o kreditu, dana 6. lipnja 2016., solemniziran kod javnog bilježnika Radosne Mavrinac 10. lipnja 2016. pod br. OV- 3062/16, kojim na temelju pisanog prihvata konverzije od strane korisnika kredita, reguliraju konverziju kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eur. Sukladno izračunu konverzije, stanje glavnice kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u eur na dan 30. rujna 2015. iznosi 52.477,03 eur.

34.Ugovorne strane suglasno utvrđuju da preplata na dan 30. rujna 2015. iznosi 0,00 kn te se ista može promijeniti u prijelaznom razdoblju o čemu će banka pisanim putem obavijestiti korisnika odmah po provedbi aneksa u poslovnim knjigama banke. Iznos preplate koristi se za namirenje budućih anuiteta i to najviše do 50% dospjelog anuiteta, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi.

35.Banka je izradila otplatni plan, a vještak je imao na uvidu kompletnu kreditnu dokumentaciju prilikom izrade nalaza i mišljenja, o čemu će se nastavno navesti.

36.Tužitelj TI, osobno saslušan, izjavio je da je kredit podizao radi rješavanja stambenog pitanja njega i obitelji. Blili su u par banaka, Hypo banka im je predložila kredit u CHF rekavši da su za isti kreditno sposobni. Nije im ništa detaljnije objašnjavano, nije imao utjecaja na sadržaj odredbi ugovora. Ono što je dobio, to je potpisao. Ugovor je pročitao prije potpisa. Bilo mu je jasno kolika mu je rata kredita i koji je rok otplate, pisalo je 30 godina. Javni bilježnik mu je čitao dio ugovora. Nije ništa dodatno pojašnjavao. U početku mu je rata iznosila oko 2.000,00 kuna te je narasla na 3.500,00 do 4.000,00 kuna. Jedno vrijeme nisu bili u mogućnosti plaćati, supruga je ostala bez posla pa su napravili moratorij. Sklopio je aneks ugovora.

37.Pri sklapanju ugovora u banci nisu uopće razgovarali da bi rata mogla rasti. Završio je ugostiteljsku školu. Tužitelj nije u banci pitao što znači promijenjiva kamatna stopa i valutna klauzula. Nije pitao da li se pojedine odredbe ugovora mogu izmijeniti. Prije par godina je dobio od roditelja stan u koji se preselio, pa je kupljenu nekretninu po ovom ugovoru dao u najam za stanovanje.

38.Kod aneksa o moratoriju i konverziji shvatio je da 6 mjeseci ne mora platiti i da mu se povećava glavnica, a nije bio u mogućnosti isplaćivati rate pa se zato na to odlučio. Prihvatio je konverziju kako mu je ponuđena u eurima i da će mu biti to lakše i sigurnije plaćati. Nije prigovorio izračunu pretplate.

39.Provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Tomislavu Prpiću, dipl. oec. Uvidom u Nalaz i mišljenje vještaka utvrđeno je da je isti sačinjen na temelju slijedeće financijske i ostale relevantne dokumentacije : Ugovor o kreditu broj 396-282/2005, partija 25319810, Aneks uz Ugovor o kreditu broj 396-282/2005, partija 25319810 (konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR) od 06.06.2016., Preliminarni izračun, Izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF na dan 30.09.2015., Obavijest o provedenoj konverziji, Realizirani otplatni plan (CHF), Realizirani otplatni plan (EUR), Početni otplatni plan (CHF), Početni otplatni plan (EUR), Povijesni pregled promjena kamatnih stopa (CHF), Povijesni pregled promjena kamatnih stopa (EUR), Pregled prometa za klijenta po kreditu broj 396-282/2005, partija 25319810 (knjigovodstvena kartica), Pregled prometa za klijenta po kreditu broj 396- 282/2005, partija 25322567 (knjigovodstvena kartica), Specifikacija uplata (CHF ), Specifikacija uplata (EUR), Obavijesti o promjenama kamatnih stopa po kreditu, pojedinačne. Vještak je koristio arhivsku tečajnu listu banke, dostupnu na web stranici www.addiko.hr U nalazu i mišljenju korišten je fiksni tečaj konverzije 7,53450 kuna za 1 EUR.

40.Utvrđeno je da je tužitelj sklopio Ugovor o kreditu broj 396-282/2005, partija 25319810 sa Hypo Alpe-Adria Bank d.d. (sada Addiko bank d.d.), sa slijedećim bitnim odredbama kredita:

Korisnik kredita TI

Kreditor Hypo Alpe-Adria Bank d.d. (sada Addiko bank d.d.)

Ugovor/ kreditna parija 396-282/2005, partija 25319810

Datum ugovora 22.11.2005

Iznos kredita 93.600,00 CHF/ 447.241,10 HRK

Jednokratna otplata sa zadnjom ratom kredita

Iznos kredita koji se vraća u anuitetima 93.600,00 CHF

Isplata kredita (odobrenje) 23.11.2005.

Tečaj CHF na dan puštanja kredita u otplatu 4,778217

Rok otplate (mjeseci) 360

Rok otplate godine 30

Kamatna stopa prilikom potpisa Ugovora 3,990%

Efektivna kamatna stopa

Anuitet prilikom ugovaranja u valuti 446,32 CHF

Iznos anuiteta na dan puštanja kredita 2.132,61 HRK

Tečaj po ugovoru srednji tečaj banke na dan plaćanja

Zatvaranje kredita Konverzija u kredit sa valutnom klauzulom EUR na dan 30.09.2015 Stanje nedospjelog duga na dan otplate/konverzije 78.027,49 CHF

41.Kamatna stopa koja je iskazana prilikom plasmana kredita tužitelju iznosila je 3,99 % godišnje, sa primijenjenom proporcionalnom metodom obračuna. Tužitelj je ugovorio iznos od 93.600,00 CHF, što na dan isplate 23.11.2005. (podatak sa dokumenta „Konverzija na dan 30.09.2015.“) iznosi 447.241,10 HRK, prema srednjem tečaju banke na dan 4,778217 HRK za 1 CHF. Prema ugovoru i otplatnom planu, kredit se otplaćuje kroz 360 mjesečnih anuiteta u visini od 446,32 CHF, sve prema srednjem tečaju banke na dan plaćanja. Anuiteti dopijevaju na naplatu posljednjeg dana u mjesecu. Prema isplatnom tečaju navedeni anuitet iznosi 2.132,61 HRK.

42.Za period dospijeća anuiteta od 28.08.2012. do 31.07.2012. ugovoren je moratorij, za vrijeme kojega na naplatu ne dospijeva glavnica, niti se za vrijeme trajanja obračunava ni naplaćuje redovna kamata. Za navedeni moratorij naplaćuje se naknada od 1,00% od nedospjele glavnice, koji iznos se pripisuje glavnici za daljnji tijek otplate.

43.S danom 30.09.2015. provedena je konverzija kredita s valutnom klauzulom CHF u kredit sa valutnom klauzulom EUR, sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15). Konverzija je provedena sukladno potpisanom Dodatku ugovoru o kreditu od 06.06.2016.

44.Utvrđeno je da je tuženik u periodu otplate kredita sedam puta mijenjao kamatnu stopu te se ona kretala kako slijedi:

23.11.2005 do 30.09.2006 3,99% 31.12.2005 446,32 CHF

30.09.2006 do 31.08.2007 4,60% 31.10.2006 479,11 CHF

31.08.2007 do 29.02.2008 5,00% 30.09.2007 500,72 CHF

29.02.2008 do 30.11.2008 5,99% 31.03.2008 555,47 CHF

30.11.2008 do 30.11.2010 6,20% 31.12.2008 567,20 CHF

30.11.2010 do 30.09.2010 5,95% 31.12.2010 553,95 CHF

30.09.2010 do 31.07.2012 5,45%

31.10.2011 528,53 CHF

31.07.2012 do 31.12.2013 31.08.2012 539,41 CHF

31.12.2013 do 30.09.2015 3,23% 31.01.2014 439,18 CHF

45.Posljednja izmjena je učinjena sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 143/2013) čijim odredbama je regulirala kamatnu stopu na stambene kredite sa valutnom klauzulom CHF.

46.Temeljem prethodno navedene dokumentacije vještak je izvršio izračun visine potraživanja nastale na ime više uplaćenoga s osnova kamata i tečajnih razlika, sve navedeno po mjesecima u utuženom razdoblju.

47.Vještak je rekonstruirao početni otplatni plan u CHF prema svim ugovornim odredbama za sve anuitete koji dospijevaju u razdoblju od 31.12.2005. do 30.09.2015. godine, sa simulacijom moratorija na isti način na koji je realiziran u naravi, ali na zatečenu glavnicu po inicijalnom otplatnom planu. Prilikom rekonstrukcije inicijalnog plana korištena je dokumentacija : Ugovor o kreditu broj 396-282/2005, partija 25319810, Početni otplatni plan (CHF).

48.Otplatni plan u CHF prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa, za sve anuitete koji dospijevaju u razdoblju od 31.12.2005. do 30.09.2015. godine, s prikazom datuma na koje je dospjela obveza zatvarana u cijelosti, izrađen na temelju dostavljene dokumentacije : Realizirani otplatni plan (CHF), Povijesni pregled promjena kamatnih stopa (CHF), Pregled prometa za klijenta po kreditu broj 396- 282/2005, partija 25319810 (knjigovodstvena kartica), Specifikacija uplata (CHF), Obavijesti o promjenama kamatnih stopa po kreditu, pojedinačne, Tablica 4.

49.Prva zadaća vještaka je da izračuna ukupnu pozitivnu razliku preplate (zbrojena razlika kamata i razlika tečaja) po anuitetima izraženo u kunama, u odnosu na razliku iznosa koji je tužitelj platio na ime ugovorene, a promjenjive kamatne stope i iznosa koji bi tužitelj platio tuženiku da je kamatna stopa ostala u visini koja je bila u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu te u odnosu na razliku iznosa koliko je tužitelj platio tuženiku na ime rasta tečaja valute u CHF u odnosu na HRK i iznosa koji bi tužitelj platio tuženiku da do toga rasta nije došlo u odnosu na trenutak korištenja kredita, dakle da je tijekom cijele otplate tečaj CHF prema HRK ostao jednak onome kakav je bio na dan isplate kredita, od početka otplate kredita sve do dana konverzije.

50.S obzirom na razdvojeni zahtjev, razdvojen je i prikaz preplate na preplatu po kamati u ovom poglavlju, i po valutnoj klauzuli u slijedećem poglavlju.

51.Načelno, promjena kamatne stope rezultira većim iznosom povećanja kamate u odnosu na rast anuiteta. Razlog tome je to što je anuitet zbroj dva parametra, kamate i otplate glavnice. Prilikom plaćanja pojedinog anuiteta korisnik kredita otplaćuje kamatu i vrši otplatu glavnice, tj. isplaćenog kredita. Promjenom kamatne stope mijenja se iznos kamate koju korisnik kredita plaća kreditoru (banci), iznos otplate glavnice i sumarno iznos anuiteta. Pri tome povećanje kamatne stope povećava kamatu, umanjuje otplatu glavnice i sveukupno povećava iznos anuiteta. To znači da kada se poveća kamatna stopa, plaćanjem povećanog anuiteta korisnik kredita otplaćuje i novi povećani iznos kamate, ali iznos povećanja plaćene kamate je veći od povećanja iznosa ukupnog anuiteta i to upravo onoliko koliko se istovremeno smanjila otplata glavnice od otplate glavnice prema početnom otplatnom planu.

52.Kako je korisnik kredita smanjio otplatu glavnice, tj povećanjem kamate, usporio smanjivanje ukupnog duga u danom trenutku otplate, tako se može zaključiti da je razlika plaćene kamate novoga otplatnog plana i inicijalnoga otplatnog plana unutar anuiteta, zapravo ona razlika koja se traži, budući da se nedovoljno umanjeni dug ne može uzeti u obzir, jer isti ostaje kao daljnje dugovanje korisnika kredita, dok razlika preplaćenoga iznosa temeljem promjene kamate nastaje upravo u vrijeme kada je korisnik uplatio.

53.Tijekom otplate kredita otplata glavnice po obračunu banke postaje veća od otplate glavnice prema početnom otplatnom planu, i to da bi dostigla usporenje iz prvog dijela otplatnog razdoblja. Razdoblje manje i veće otplate glavnice se do eventualne konačne otplate neutraliziraju, ali u slučaju prijevremene otplate ili konverzije kredita, zatečena glavnica u tome trenutku različita je od one u početnom otplatnom planu i to kao posljedica gore opisanoga.

54.U razdoblju od odobrenja kredita do konverzije kredita, kamata se mijenjala sedam puta, te se kretala u rasponu od 3,23 do 6,20 postotnih bodova. U prvi obračun su uzeti pozitivni, preplaćeni iznosi, (manje plaćena nije utvrđena jer je kamata samo rasla, osim za vrijeme primjene zakonske od 3,23%) iskazani kao više uplaćeno na ime plaćene kamate i predstavljaju tužiteljevo potraživanje.

54.Vještak je prilikom izračuna razlika utvrdio iznose koji su više plaćeni na ime kamate u odnosu na inicijalno ugovoreni otplatni plan pod pretpostavkom da je kamatna stopa cijelo vrijeme otplate kredita jednaka onoj navedenoj u Ugovoru o kreditu (3,99%), koristeći pri tome prosječni tečaj prema stvarnom plaćanju, kako ga je tuženik proveo u knjigovodstvenoj kartici, a prikazujući datum kada je u potpunosti zatvarana dospjela obveza, odnosno datum dospijeća ako je obveza zatvarana prijevremeno, te ih prikazuje u tablici 5. Uplate na ime zateznih kamata i troškova nisu se uzimale u obzir kao uplate za zatvaranje dospjele glavnice i redovne kamate.

55.U razdoblju otplate kredita, do konverzije, pod pretpostavkom da je bila primijenjena kamatna stopa koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužitelj je preplatio na ime kamate iznos od 7.145,68 €.

56.Slijedeća zadaća vještaka jest izračunati tečajnu razliku između svakog plaćenog anuiteta po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja i plaćenog anuiteta po tečaju na dan isplate kredita sve navedeno po mjesecima od dana puštanja kredita do dana zaključenja aneksa, odnosno izvršene konverzije. U razdoblju od odobrenja kredita do konačne otplate kredita tečaj CHF je oscilirao, te je u razdoblju otplate bio i niži i viši od tečaja prilikom plasmana kredita, a u nastavku su, sukladno zadaći kojom se traže preplate, navedeni iznosi potraživanja za period kada je tečaj dospijeća anuiteta bio viši od tečaja prilikom isplate kredita.

57.Kredit je i isplaćen i otplaćivan prema srednjem tečaju banke, a potraživanje tužitelja predstavljaju vrijednosti koje odgovaraju iznosu koji čini umnožak dospjelog anuiteta i pozitivne razlike primijenjenog tečaja i tečaja na dan puštanja kredita (4,778217 HRK za 1 CHF), umanjeno za pripadajuću tečajnu razliku već prikazane preplaćene kamate, prikazujući uz to stvarne uplate i prosječni tečaj po uplaćenome, kako ih je tuženik knjižio u svojoj knjigovodstvenoj kartici, te datume plaćanja, odnosno datume kada je u potpunosti zatvarana dospjela obveza, odnosno datume dospijeća ako je obveza zatvorena prijevremeno.

58.U razdoblju otplate kredita do konverzije, pod pretpostavkom da se tečaj CHF nije mijenjao, tužitelj je tako preplatio na ime tečajnih razlika iznos od 4.607,41 € , a razlike se prikazuju u tablici 6.

59.U nastavku se daje pregled zbroja potraživanja tužiteljevih preplata po valuti i kamati. Ukupna preplata tako iznosi 11.753,06 €, Tablica 7.

60.U nastavku su informativno navedeni i iznosi za period kada je prosječni tečaj plaćenog anuiteta bio manji od tečaja prilikom isplate kredita, odnosno vrijednosti koje odgovaraju iznosu koji čini umnožak dospjelog anuiteta i anuiteta i negativne razlike primijenjenog tečaja i tečaja na dan puštanja kredita (4,778217 HRK za 1 CHF). U razdoblju otplate kredita do konverzije, pod pretpostavkom da se tečaj CHF nije mijenjao, tužitelj je tako manje platio na ime tečajnih razlika iznos od 528,47 € ,a razlike se prikazuju u tablici 8.

61.Posljednja zadaća vještaku bila je da analizira provedenu konverziju i :

-izračuna iznos preostale neotplaćene glavnice u trenutku konverzije, uzimajući u obzir početni tečaj i početnu kamatnu stopu, odnosno anuitete po početnom otplatnom planu.

-izračuna koliko je iznosila nova glavnica u konverziji te da se utvrdi razlika između EUR glavnice definirane od strane banke u postupku konverzije na dan 30. 09.2015. godine prema srednjem tečaju HNB-a i stanju CHF glavnice prema realiziranoj otplati na dan 30.09.2015. godine, a prema CHF/HRK tečaju isplate kredita.

-izračuna/izjasni se da li je tužitelju prilikom konverzije umanjena obveza u daljnjoj otplati kredita nakon konverzije, odnosno da li je tužitelj kroz konverziju stavljen u položaj u kojem bi bio da je kredit obračunat od isplate kredita do konverzije po početnoj kamatnoj stopi i po početnom tečaju.

62.Vještak je analizirao provedenu konverziju temeljem slijedeće dokumentacije :

Aneks uz Ugovor o kreditu broj 396-282/2005, partija 25319810 (konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR) od 06.06.2016., Izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF na dan 30.09.2015., Obavijest o provedenoj konverziji.

63.Tuženik je proveo konverziju tužiteljevog kredita iz CHF u EUR na dan 30.09.2015., sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15). Suština konverzije jest da se kredit konvertira na način da se simulira otplatni plan EUR kredita, koji za pretpostavku ima slijedeće :

-Početni iznos jest stvarno isplaćeni iznos u kunama pretvoren u EUR po tečaju na dan isplate kredita, tj 447.241,10 kn, odnosno 60.515,93 €

-Ročnost, odnosno trajanje kredita je ista kao i kod CHF kredita

-Banka na simulirani EUR kredit primjenjuje kamatne stope koje su vrijedile za EUR kredite

64.S takvim pretpostavkama simulirani EUR kredit postaje konvertirani, uzimajući u obzir sve uplate koje je tužitelj izvršio u periodu otplate, do trenutka konverzije. Iznos preostale glavnice prema tako simuliranom (konvertiranom) kreditu prema obračunu banke na dan 30.09.2015.godine, naveden u Dodatku Ugovora o kreditu jest 52.477,03 €, odnosno 400.863,22 kn po primijenjenom tečaju 7,638832 za 1 EUR. Navedeni iznos ostatka glavnice neovisan je o uplatama tužitelja, već predstavlja stanje glavnice po simuliranom EUR kreditu.

65.Preostala glavnica prema stvarno realiziranom otplatnom planu iznosi 78.027,49 CHF, odnosno primjenom tečaja CHF/HRK na dan isplate kredita 372.832,28 kn.

66.Razlika gore navedenih iznosa, odnosno preostale glavnice prema obračunu banke u odnosu na iznos preostale glavnice prema realiziranom otplatnom planu primjenom tečaja na dan isplate kredita stoga je jednaka razlici 400.863,22 kn - 372.832,28 kn, što iznosi 28.030,94 kn / 3.720,35 € na dan 30.09.2015 i predstavlja nedovoljno umanjenu glavnicu u provedenoj konverziji , odnosno tablično u Tablici 9.

Glavnica na dan 30.09.2015 prema obračunu banke (EUR) 52.477,03 €

Tečaj pretvorbe (30.09.2015) EUR/HRK 7,638832

Glavnica na dan 30.09.2015 prema obračunu banke (HRK) 400.863,22 kn

Glavnica na dan 30.09.2015 - stanje CHF glavnice prema realiziranoj otplati 78.027,49 CHF

Tečaj pretvorbe - tečaj isplate CHF/HRK 4,778217

Glavnica na dan 30.09.2015 prema realiziranoj otplati (HRK) 372.832,28 kn

Razlika glavnice prilikom konverzije na dan 30.09.2015 28.030,94 kn

67.Gledajući iz perspektive da valutna klauzula CHF nije ništetna, tuženik je umanjio preostalu glavnicu u procesu konverzije za 144.642,18 kn (sa 545.505,40 kn na 400.863,22 kn), no s pretpostavkom da je valutna klauzula ništava, potrebno je bilo glavnicu umanjiti za dodatnih 28.030,94 kn / 3.720,35 € , kao što je navedeno u tablici 9.

68.Utvrđeno je da je tuženik proveo konverziju tužiteljevog kredita iz CHF u EUR na dan 30.09.2015, sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15), uzevši u obzir sve uplate tužitelja, pa tako i one iznose koji su u nalazu iskazane kao njegova preplata po kamati i valuti u odnosu na ništetnost promjene kamate i valutne klauzule CHF, te je na taj način matematički izjednačio tužitelja s jednakim kreditom podignutim s valutnom klauzulom EUR. No to je usporedba sa simuliranim EUR kreditom, tj. to nije matematičko izjednačavanje koje bi bilo jednako onome kada bi ga usporedili s kreditom s valutnom klauzulom u CHF, pod pretpostavkom da se tijekom razdoblja otplate nije mogla mijenjati kamatna stopa i tečaj, a čega je predmet prethodna točka zadaće vještačenja.

69.Iz mišljenja vještaka sud je utvrdio slijedeće :

-Pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužitelj je, na ime kamata, do konverzije kredita više uplatio 7.145,68 €.

-Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita do konverzije tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužitelj je, na ime tečajnih razlika, više uplatio 4.607,41 €.

-Zbroj potraživanja tužiteljevih pojedinih preplata po valuti i kamati (točka 1 i 2) ukupno iznosi 11.753,06 €.

-Nepriznati iznos umanjena glavnice u provedenoj konverziji (razlika glavnice) na dan 30.09.2015. iznosi 3.720,35 € . Dakle, tuženik je za navedeni iznos manje umanjio glavnicu prilikom konverzije.

-Tuženik je proveo konverziju tužiteljevog kredita iz CHF u EUR na dan 30.09.2015, sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15), uzevši u obzir sve uplate tužitelja, pa tako i one iznose koji su ovdje iskazani kao njegova preplata po kamati i valuti u odnosu na ništetnost promjene kamate i valutne klauzule CHF, te je na taj način matematički izjednačio tužitelja s jednakim kreditom podignutim sa valutnom klauzulom EUR, ali ne i s CHF kreditom sa ništetnim odredbama o promjeni kamate i valutnom klauzulom, za kakvo bi obeštećenje tuženik još dugovao iznose po gornjim točkama.

70.Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka te je sukladno istome, podneskom zaprimljenim 30. srpnja 2024. i uredio te precizirao tužbeni zahtjev.

71.Tuženik se očitovao podneskom od 14. listopada 2024. u kojem navodi kako se prvenstveno protivi preinaci, odnosno povećanju visine tužbenog zahtjeva.

72.U odnosu na izračun razlike tečaja, tuženik prigovara predmetnom nalazu zbog činjenice da je vještak koristio pogrešan tečaj. Naime, ugovorom o kreditu (čl. 3.) predviđeno je da će se prilikom otplate mjesečnih anuiteta koristiti srednji tečaj banke na dan plaćanja, dok je vještak u izračunu koristio datum dospijeća anuiteta. Tuženik je sukladno zadatku suda napravio vlastitu simulaciju izračuna preplate zbog promjene početnog tečaja CHF. Dodatno, tuženik osporava izračun u dijelu u kojem je vještak uračunao anuitet od 30.09.2015. budući da je on plaćen nakon provođenja konverzije i uračunat je u konverziju.

73.Tuženik osporava metodologiju koju je vještak koristio prilikom izračuna budući da je isti izvršen na način kao da su stranke ugovorile fiksnu kamatnu stopu i kunski kredit. Naime, navedenim se načinom predmetni ugovor o kreditu pretvara u kunski ugovor s fiksnom kamatnom stopom, a što je protivno volji stranaka u trenutku njegovog sklapanja, budući da je bila ugovorena promjenjiva kamatna stopa. Također, tuženik je za različite vrste kreditnih proizvoda nudio različite uvjete pa se niti ne može uzeti kao da je za kunski kredit primijenjena kamatna stopa za kredite s valutnom klauzulom u CHF. U prilog tom stavu da govori i činjenica da je Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne Novine 102/15) prilikom konverzije naložio primjenu kamatne stope jednake kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju su banke primjenjivale na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu. Stoga da je tada predmetni izračun sačinjen u skladu sa zakonom, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem ročnosti, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF. Upravo iz navedenog je razloga tuženik predložio razliku računati u odnosu na kamatu primjenjivu na kunske kredite u predmetnom razdoblju te predlaže nalaz dopuniti u tom smislu.

74.Tuženik smatra kako se u obzir se može uzeti isključivo sveukupna razlika, odnosno onaj izračun koji uključuje razliku u svakom pojedinom anuitetu pa tako i tzv. negativne razlike. Nesporno je da izračun samo tzv. pozitivnih razlika ne odgovara niti tužbi, budući da tužitelj ističe ništetnost odredbi kojima se ugovaraju promjenjivost kamatne stope i valutna klauzula, te potražuje isplatu razlike uslijed promjena kamate i tečaja. Ukoliko je ništetna odredba kojom je ugovoreno da su određeni parametri promjenjivi (kamatna stopa i tečaj), a čemu se tuženik izričito protivi, onda je ništetna promjena tih parametara i kad se isti smanjuju u odnosu na početno ugovorene, jer i smanjenje predstavlja promjenu!

75.Slijedom istaknutoga, tuženik smatra da bi se, ukoliko sud (suprotno tuženikovom stavu) utvrdi da bi predmetne promjene tečaja bile ništetne, u obzir morale uzeti i razlike nastale uslijed smanjenja tečaja u odnosu na početni. Da je tuženik u pravu potvrđuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju posl. broj Rev 1277/2022 od 8. ožujka 2023. kojim prihvaća reviziju u istovjetnom predmetu, a u kojem je zauzeo stav kako se u obračun razlika u obzir moraju uzeti sve, pa tako i tzv. negativne razlike, neovisno o tome što tuženik nije postavio protutužbeni zahtjev niti izjavio prigovor prijeboja. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja te da naloži tužitelju naknaditi parnične troškove tuženiku.

76.Vještak se pisano očitovao podneskom od 18. siječnja 2025. navodeći kako tuženik prigovara predmetnom nalazu zbog činjenice da je vještak koristio pogrešan tečaj. Naime, tuženik navodi da je ugovorom o kreditu (čl. 3.) predviđeno da će se prilikom otplate mjesečnih anuiteta koristiti srednji tečaj banke na dan plaćanja, dok je vještak u izračunu koristio datum dospijeća anuiteta. Tuženik je sukladno zadatku suda napravio vlastitu simulaciju izračuna preplate zbog promjene početnog tečaja CHF koju dostavlja uz podnesak.

77.Kako tuženik razdvaja specifikaciju uplata od pregleda prometa (knjigovodstvene kartice), tj. u samoj specifikaciji uplata nije vidljivo na što se pojedina uplata odnosi (znači redovna kamata-glavnica-zatezna kamata), vještak je prikazao uplate sukladno navedenim knjiženjima u knjigovodstvenoj kartici prikazujući prosječni tečaj (znači tečaj nije korišten, nego je prikazan kao prosjek prema stvarnoj kunskoj uplati kako je to tuženik i evidentirao u poslovnim knjigama) po takvim uplatama, prikazujući datum kada je u potpunosti zatvarana dospjela obveza, odnosno datum dospijeća ako je obveza zatvarana prijevremeno.

78.Knjiženja u knjigovodstvenoj kartici su temelj za vještačenja, jer je samo iz njih vidljivo kako se pojedina uplata raščlanjuje, kako po CHF potraživanjima, tako i po kunskim potraživanjima, konkretno ovdje traženo za preplatu tečajnih razlika i kamata redovnih anuiteta. Kada se tako cjelovito zatvoreno potraživanje, naplaćeno u kunama podijeli s onim koje je nominirano u CHF tada se prikazuje prosječni tečaj stvarne proknjižene uplate, a što nije moguće učiniti prema samoj specifikaciji uplate, a kakve datume i tečajeve je tuženik dostavio. Dakle navod da je vještak koristio tečaj dospijeća nije točan.

79.Dodatno, tuženik osporava izračun u dijelu u kojem je vještak uračunao anuitet od 30.09.2015. budući da je „on plaćen nakon provođenja konverzije i uračunat je u konverziju“.Tuženik je proveo konverziju tužiteljevog kredita iz CHF u EUR na dan 30.09.2015., sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15), a što je realizirano Aneksom od 06.06.2016., do kada su se uplate knjižile kao CHF, pa tako i uplata 19.10.2015. na koju tuženik ukazuje. Obzirom da je kod izračuna konverzije u izračun obveza tužitelja po kreditu do 30.09.2015. uzeo i navedenu obvezu, te temeljem toga formirao iznos preplaćenoga iznosa u postupku konverzije, to je i s druge strane uzet iznos zatvaranja tih obveza, budući da se zadaćom traži preplata po kamati i valuti do konverzije, odnosno pretpostavka da nije riječ o simuliranom EUR kreditu, već o ništetnim odredbama promjene kamate i primjene valutne klauzule.

80.Posljednji prigovor koji se tiče metodologije, zapravo je prigovor zadaći kojom se odredilo kako se mora računati, te predstavlja pravno pitanje.

81.Vještak smatra izračun tuženika pogrešnim uslijed primjene krivih činjeničnih parametara, te ostaje pri svome Nalazu i mišljenju u cijelosti, ne ulazeći u dijelove koji su pravne prirode.

82.Ocjenom svih provedenih dokaza, kako svakog posebno, tako i svih u cjelini, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

83.Nije osnovan tuženikov prigovor zastare. U konkretnom slučaju ne radi se o naknadi štete već o stjecanju bez osnove – odredba članka 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje : ZOO) čijim stavkom 1. je određeno da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Po odredbi stavka 2. istog članka, pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Stavkom 3. je propisano da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

84.U tom slučaju se na potraživanje tužitelja ima primijeniti opći zastarni rok od pet godina. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 4. travnja 2012. došlo je do prekida zastare, te je ona počela teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti presude donesene u tom postupku. U odnosu za zahtjev koji se odnosi na preplatu na temelju ništetne odredbe koja se odnosi na promjenjivost kamatne stope zastara je počela ponovo teći s danom 13. lipnja 2014. kada je pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13, za dio zahtjeva koji se odnosi na stjecanje bez osnove na temelju ništetne odredbe o valuti zastara je ponovo počela teći od 14. lipnja 2018., kada je pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17.

85.Tužbu je tužitelj podnio 12. lipnja 2019. dakle nije protekao rok od pet godina tj. zastarni rok za stjecanje bez osnove kada se uzme u obzir datum kada je postala pravomoćna odluka iz kolektivnog spora.

86.Presudom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13–4 od 13. lipnja 2014. koja je donesena po žalbi izjavljenoj na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P–1401/12 od 4. srpnja 2013. u parnici tužitelja Udruge potrošač, protiv ovdje tužene banke i drugih radi zaštite kolektivnih interesa, utvrđeno je u točki 2. da su kamatne stope banke mijenjale bez ugovorenih parametara, s jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe. Istovremeno je sud u točki 1. izreke preinačio navedenu presudu Trgovačkog suda i odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da su banke, među njima i tužena banka, u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese prava potrošača, kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koji je vezana glavnica CHF, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

87.Vrhovni sud je u svojoj odluci Revt–249/14 od 9. travnja 2015. odbio revizije tuženika od 1 – 7, a koje su izjavljene protiv presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž–7129/13–4 od 13. lipnja 2014. kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P–1401/12 od 4. srpnja 2013.

88.Odlukom broj U–III–2521/2015, U-III–2536/2015, U-III–2547/2015, U-III– 2565/2015, U-III–2603/2015, U-III–2604/2015, U-III–2605/2015 od 13. prosinca 2016. Ustavni sud RH je djelomično usvojio ustavnu tužbu tužitelja, te je ukinuo odluku VSRH broj Revt–249/14-2 od 9. travnja 2015. u dijelu u kojem je odbijena revizija tužitelja protiv presude VTSRH broj Pž–7129/13 od 13. lipnja 2014., a kojim je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da su tuženici „povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

89.Ponovno odlučujući o reviziji VSRH je rješenjem broj Revt-575/16–5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu VTSRH broj Pž–7129/13 od 13. lipnja 2014. u dijelu koji se tiče zahtjeva za utvrđenje da su 1 do 7 tuženici povrijedili kolektivne interese i prava potrošača ugovaranjem valutne klauzule uz koji je vezana glavnica CHF.

90.VTSRH je donio novu presudu po posl.br. Pž–6632/2017–10 od 14. lipnja 2018. kojom je odbio žalbu tuženih banaka i potvrdio presudu TS u Zagrebu posl.br. P– 1401/2012. od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koji je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke temeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu. Dakle, VTSRH je novom odlukom pravomoćno utvrdio da su svih 8 tuženih banaka koristile nepoštene ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, kako je bilo utvrđeno prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu.

91.Vrhovni sud RH je po podnesenim revizijama donio odluku broj Rev– 2221/2018-11 od 3. rujna 2019., kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja VTS-a o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi.

92.Ishod parnice radi zaštite kolektivnih interesa omogućio je potrošačima da u individualnim restitucijskim sudskim parnicama kakva je i ova potražuju preplaćeno s osnove promjene kamatne stope, te s osnove valutne klauzule kod koje je zbog povećanja tečaja švicarskog franka došlo do povećanja mjesečnih iznosa anuiteta jer je plaćanje bilo vezano za valutu CHF.

93.Tužitelj je postavio kondemnatorni zahtjev za isplatom. Ništetnost nastupa po samom zakonu i konverzija ne može osnažiti ništetne odredbe.

94.Ovaj je sud ocijenio da su odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene i time ništetne.

95.U vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača (2003-NN 96/03), koji u odredbama članaka 81. do 88. određuje o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima.

96.Prema odredbi članka 81. stavak 1. toga Zakona, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. istog članka, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Sukladno stavku 4. istog članka, ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prema odredbi članka 87. stavak 1. istog Zakona, nepoštena odredba ugovora je ništava, a po odredbi stavka 2. istog članka, ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

97.U konkretnom slučaju stranke su sklopile Ugovor o kreditu u unaprijed formuliranom sadržaju od strane tuženika. Tuženik je pri tom u ugovor unio nepoštene odredbe o ugovorenoj valuti uz koju je vezana glavnica kredita, CHF, te odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi kojom je tuženiku omogućeno da ju jednostrano mijenja, a kojim se odredbama nije pojedinačno pregovaralo, odredbe su unaprijed formulirane od strane tuženika, tužitelj na iste nije imao utjecaja, a što sve te odredbe čini ništavima, odnosno ništetnima. Navedeno je utvrđeno i uvidom u ugovor te osobnim saslušanjem tužitelja.

98.Tužitelj je iskazao da mu je banka tuženika predložila kredit u CHF valuti za koji da je jedino kreditno sposoban, da mu ništa nije detaljnije pojašnjavano, da je banka pripremila ugovora i da on nije imao utjecaj na sadržaj ugovora. Nije upozoren na nikakve rizike, niti mu je u banci išta dodatno pojašnjavano.

99.Nadalje, u kolektivnoj tužbi Udruge Potrošač u predmetu koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 donesena je pravomoćna i ovršna presuda. Utvrđeno je da je tuženik (jedna od ukupno 8 banaka) sklapao s korisnicima kredita u određenom vremenskom razdoblju ugovore koji su sadržavali nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u valuti CHF te nepoštene i ništetne odredbe da banka može svojom jednostranom odlukom, bez utvrđenih egzaktnih parametara i metode njihovog izračuna, mijenjati visinu kamatne stope za vrijeme trajanja ugovora.

100.Odredbe o promjenjivim kamatnim stopama utvrđene su ništetnima, kao i odredbe o valutnoj klauzuli u valuti CHF, osim ukoliko bi banka dokazala da je potrošača informirala na način da je isti mogao donijeti razboritu i informiranu odluku, što tuženi nije dokazao.

101.Na konkretan slučaj odnosno predmetni ugovor sklopljen između stranaka, primjenjuje se navedena presuda u kolektivnom sporu (članak 502.c ZPP-a).

102.Vezano za promjenjivu kamatnu stopu, iz presude u kolektivnom sporu proizlazi da se radi o ništetnoj odredbi u dijelu kojom se mijenja kamatna stopa i to iz razloga jer banka nije ugovorila parametre za promjenu kamatne stope pa je predmetna odredba nepoštena. Razlozi promjene kamatnih stopa nisu bili jasni i provjerljivi.

103.Nepoštena je i ništetna ugovorna odredba kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da prije i u vrijeme sklapanja ugovora banka nije s potrošačem pojedinačno pregovarala i utvrdila egzaktne parametre i metode izračuna, što je dovelo za posljedicu nastanak neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka, na štetu tužitelja.

104.Iz odluke Vrhovnog suda RH proizlazi da je odredba o kamatnoj stopi ništetna, osim u dijelu u kojem je utvrđena početna kamatna stopa (Revt-249/14-2) od 9. travnja 2015. Početna kamatna stopa nije sporna, a odredba o načinu promjene kamatne stope je ništetna. Među strankama ostaje valjano dogovorena početna kamatna stopa.

105.Tuženik je u unaprijed formulirani ugovor unio nepoštenu odredbu o načinu promjene kamatne stope koju je sud proglasio ništetnom. Time što je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu, povrijeđena su tužiteljeva prava kao potrošača, na način da je tuženik koristio nedopuštenu ugovornu odredbu.

106.Navedena povreda ugovornih odredbi utvrđena je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesenoj u kolektivnom sporu koji je radi zaštite prava potrošača pokrenula udruga Potrošač protiv osam banaka koje posluju u RH između ostalog i tuženika. Pravomoćnost se odnosi na dio vezan uz promjenu kamatne stope jednostranom odlukom tuženika.

107.Odredbe predmetnog Ugovora o kreditu o kamatnoj stopi, te Aneksa, navedene u izreci, su nepoštene ugovorne odredbe. Tuženik je bio dužan, sukladno Zakonu o zaštiti potrošača, tužitelju kao potrošaču, u pisanom obliku dati sve potrebne informacije koje se odnose na ukupan iznos kredita, da bi tužitelj kao potrošač donio informiranu odluku. Bio je dužan prije sklapanja ugovora pružiti tužitelju odgovarajuća objašnjenja koja bi tužitelju omogućio procjenu da li je predloženi ugovor prilagođen njegovim potrebama i financijskoj situaciji te mu pojasniti bitne značajke predloženog proizvoda i posebnih učinaka koje oni mogu imati na tužitelja, a koja obveza tuženika proizlazi i iz Zakona o kreditnim institucijama. Tuženika na ovakvo ponašanje obvezuju i sama načela obveznog prava i to načelo savjesnosti i poštenja s dužnom primjenom profesionalne pažnje, načelo jednake vrijednosti prestacija sa zabranom zloupotrebe prava i načelo zabrane prouzročenja štete drugoj strani. Tuženik provedenim dokazima nije dokazao da bi tako postupio.

108.Predmetni ugovor o kreditu sklopljen je na unaprijed formuliranom standardnom obrascu, te se temeljem zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale, pa tužitelj nije imao nikakvog utjecaja na njihov sadržaj. To proizlazi i iz stranačkog iskaza tužitelja, a koji je prethodno citiran.

109.Zakon o zaštiti potrošača (2003.) u članku 81. stavak 1. propisuje da se odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odredbom članka 82. ZZP utvrđeno je koje se odredbe mogu smatrati nepoštenima, a primjenjivo na konkretan slučaj to su : odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog, razloga, odredba kojom se potrošač obvezuje na ispunjenje ugovorne činidbe, dok je ispunjenje obveze trgovca uvjetovano okolnošću čije ispunjenje ovisi isključivo o volji trgovca, odredba kojom se potrošaču nameću određene obveze, a da potrošač prije sklapanja ugovora nije bio u mogućnosti upoznati se s tom odredbom.

Nepoštena ugovorna odredba je ništetna.

110.Zakon o obveznim odnosima u članku 270. stavak 1. propisuje da je ugovor ništetan u slučaju da je činidba neodređena ili neodrediva, a po članku 272. činidba je odrediva u slučaju da ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane postavile trećoj strani da je odredi. Dakle, ništetna je odredba po kojoj je jednoj od ugovornih strana ostavljeno da određuje činidbu. Naknadno određivanje moguće je samo ukoliko to obavlja treća strana, u suprotnom činidba mora biti određena u samom ugovoru.

111.U predmetnom ugovoru visina kamatne stope nije određena niti je odrediva obzirom je ugovorena kao promjenjiva na temelju odluke tuženika, tj. jedne od ugovornih strana. Odredba o promjeni ugovorne kamate ovisi isključivo o odluci jednog ugovaratelja, a nisu ujedno precizno bili određeni uvjeti promjenjivosti i referentne stope za koje se veže promjena. Isto uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača. Banka je jednostrano odredila obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a nema niti egzaktnih kriterija kojima bi mogao provjeriti pravilnost promjene. Radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama stranaka, na štetu potrošača. Povrijeđeno je pravo potrošača na informiranje, kao osnovno načelo zaštite potrošača, jer prilikom sklapanja ugovora potrošaču kao neprofesionalcu nisu pružene dostatne informacije o kalkulaciji koja utječe na promjenjivost kamatne stope. Za vrijeme trajanja ugovornog odnosa, kamatna stopa tužitelju je povećavana i mijenjana nekoliko puta, a kako to i proizlazi iz dokumentacije te nalaza i mišljenja vještaka. To je rezultiralo porastom rate kredita.

112.Nadalje, tuženik je bio dužan tužitelju kao potrošaču, a sukladno Zakonu o zaštiti potrošača, dati sve potrebne informacije i objašnjenja koji se tiču valute i vrste tečaja, te druge potrebne podatke, a kako bi tužitelj donio informiranu odluku.

113.Zakon o obveznim odnosima dopušta valutnu klauzulu, no sukladno Zakonu o zaštiti potrošača ta konkretna odredba nije jasna i razumljiva te ne daje dovoljno informacija, a ni sam tuženik to nije učinio na drugi način koji bi bio prikladan. Odredba o riziku promjene tečaja mora biti razumljiva, odnosno potrošač mora biti uredno obaviješten, mora znati za mogućnost deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu i moći procijeniti gospodarske posljedice koje bi takva odredba moga imati za njegove financijske obveze.

114.Teret dokaza o tome da je tuženik informirao tužitelja na prikladan način o valutnom riziku jest na tuženiku koji to nije dokazao. Ovaj sud ocjenjuje da tuženik nije, sukladno svojoj obvezi, detaljno i razumljivo informirao tužitelja, a kako bi isti donio razboritu i informiranu odluku.

115.U presudi poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. Vrhovni sud RH odbio je revizije banaka u kolektivnom sporu Udruge Potrošač čime je riješeno i pitanje valutne klauzule za valutu CHF te je odlučeno da pojedinačni potrošači imaju pravo tražiti povrat iznosa preplaćenih s osnova valutne klauzule u toj valuti.

116.Utvrđeno je da su banke propustile u fazi pregovaranja i komuniciranja s potrošačima dati im sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima u ugovorima o kreditu i sve rizike koje takve ugovorne odredbe nose, a priroda i specifičnost valute CHF je poznata bankama.

117.Iz rečene Presude Vrhovnog suda RH br. Rev-2221/2018 proizlazi da su ugovorne odredbe u ugovorima o kreditu u kojima je glavnica kredita vezana uz valutu CHF bile za klijente nerazumljive, da nisu na valjani način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi, da su banke (među njima i ovdje tuženik) kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF i da su svjesno propustile o tome informirati klijente.

118.Iz svega navedenog proizlazi i da su ugovorne odredbe u kojima se glavnica kredita vezana uz CHF, navedene u izreci, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo, nepoštene, time i ništetne.

119.Tužitelj u svom iskazu navodi da mu je tuženik ponudio kredit u valuti CHF kao najpovoljniji, proizlazi iz iskaza da nije upozoren na rizike i ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule, da je ugovor bio pripremljen i da nije imao utjecaja na njegov sadržaj.

120.Temeljem odredbe članka 323. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje ZOO), posljedica ništetnosti je da je svaka ugovorna strana dužna vratiti ono što je primila na temelju ništetne odredbe. Početna visina kamatne stope je između stranka usuglašena, utvrđen je i nesporan iznos glavnice kojeg je tuženik isplatio tužitelju, te tužitelju osnovano pripadaju iznosi koje je tuženik stekao temeljem ništetnih odredaba odnosno koje je stekao bez osnove.

121.Tužitelj je tužbeni zahtjev konačno uredio te ga postavio nakon provedenog financijskog vještačenja, a što je i mogao učiniti tek po izradi nalaza i mišljenja vještaka, te se ne radi o nedopuštenoj preinaci tužbe, odnosno sud je istu dopustio, sukladno odredbi članka 190. stavak 3. ZPP-a, kao svrsishodnu za konačno rješenje odnosa među strankama.

122.Sklapanjem Dodatka ugovora nije otklonjena posljedica ništetnosti dijela odredbi Ugovora o kreditu u pogledu kamatne stope i valutne klauzule i nije uspostavljeno stanje kakvo je bilo prije ispunjenja ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

123.Dana 30. rujna 2015. donijet je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (ZID ZPK) temeljem kojeg je pružena mogućnost korisnicima kredita konvertirati svoje kreditne obveze iz valute CHF u valutu EUR. Rečenim zakonom određena je metodologija izračuna novog iznosa kreditne obveze potrošača koja se u bitnom sastojala u tome da se od početka kredita izradi preračun iz valute CHF u valutu EUR kako bi se dobila nova glavnica kredita na dan 30. rujna 2015. u EUR po kojoj će se pro futuro plaćati kredit. Način izračuna konverzije propisan je člankom 19.c ZID ZPK, a sastojao se u tome da su se uplate potrošača po stvarnom kreditu uspoređivale s uvjetima simuliranog kredita u valuti EUR, stvarnim uplatama se zatvarao fiktivni kredit i na taj način se izradilo stanje kredita na dan 30. rujna 2015. Navedenom usporedbom potrošači su imali manjak ili višak plaćenih sredstava te im je na temelju tog stanja ponuđena mogućnost sklapanja dodataka ugovora o kreditu za daljnju otplatu kredita (čl. 19.e st. 1. ZID ZPK). Tužitelj je potpisao dodatak ugovora. Time je osigurana istovjetnost postojećeg ugovornog odnosa.

124.U vrijeme sklapanja Dodatka ugovora primjenom ZID ZPK, presuda u kolektivnom sporu nije postala pravomoćna, niti je u pojedinačnom sporu između ugovornih strana utvrđena ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli iz osnovnog ugovora o kreditu i promjenjivoj kamatnoj stopi. Naime, aneks osnovnog ugovora sklopljen je 6. lipnja 2016., dok je u odnosu na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli izraženoj u valuti švicarski franak, presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., postala pravomoćna 14. lipnja 2018., (dan donošenja presude Visokog trgovačkog suda RH). Prethodno sklapanju aneksa primjenom ZID ZPK, tužitelj kao prosječan potrošač nije znao, niti je razumno mogao znati za ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, te shodno tome pretpostaviti ishod postupka po kolektivnoj tužbi.

125.Iako je sklapanjem dodataka ugovora primjenom ZID ZPK, izvršen povrat dijela preplaćenih iznosa anuiteta na način propisan odredbama članka 19.c, time nije prestalo pravo tužitelja na potpunu restituciju odnosno povrat preostalih preplaćenih iznosa u ispunjenju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi prema odluci banke.

126.Cilj ZID ZPK bio je izjednačiti korisnike kredita u CHF s korisnicima kredita u valuti EUR. Tužitelj se nije odrekao svog potraživanja niti prava na potpuno obeštećenje, a što je i propisano odredbom članka 41. Zakona o zaštiti potrošača. Potrošač se ne može odreći svojih prava niti mu se ista mogu ograničiti. Sukladno pravnom shvaćanju iz presude Suda EU C-452/18 (Ibercaja Banco) odricanje potrošača od zaštite koju mu pruža Direktiva 93/13 može biti samo ukoliko to potrošač želi i izričito iskaže (slobodno i informirano). Cilj ZID ZPK bio je prvenstveno gospodarske prirode, a to je da se olakša otplata kredita potrošačima i da ih se dovede u situaciju da od 30. rujna 2015. otplaćuju kredite na način kako ih otplaćuju potrošači koji su ugovorili kredite s valutnom klauzulom u EUR. ZID ZPK nije do 30. rujna 2015. ispravljao odredbu o kamatnoj stopi niti je propisana posebna metodologija obračuna kamata u konverziji, a niti je kredit sveden na kredit u kunama bez valute CHF. Primjenom tog propisa nije se za potrošača utvrđivao pojedinačni iznos za koji je potrošač bio oštećen po nepoštenim ugovornim odredbama, niti su utvrđivani iznosi koje je trgovac neosnovano stekao. Vrhovni sud Republike Hrvatske u obrazloženju svoje odluke Gos 1/2019 navodi da je cilj navedenog propisa bilo otklanjanje nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i otklanjanje dužničke krize.

127.Konverzija dakle ima samo učinak promjene valute kredita, a ne i saniranja nevaljane odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi odnosno ne i obeštećenje potrošača.

128.Vrhovni sud Republike Hrvatske je u oglednom postupku broj Gos 1/2019 4. ožujka 2020. donio odluku da "Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli." Ustavni sud Republike Hrvatske ZID ZPK ocijenio je usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske, te Rješenjem broj U-I-3685/20'15 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog za ocjenu suglasnosti s Ustavom tog Zakona. Ustavni sud navodi da pored formalne i materijalne ustavnosti ZID ZPK ima legitiman cilj koji se ogleda u povećanju socijalne zaštite, sprječavanju nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprječavanju produbljivanja dužničke krize, te da je navedena mjera (konverzija) razmjerna legitimnom cilju koji se htio postići jer su propisane mjere bile prikladne i nužne te nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera, a niti je njome nametnut prekomjeran teret kreditinim institucijama.

129.Vrhovni sud Republike Hrvatske u oglednom postupku nije eksplicitno dao odgovor na pitanje obeštećenja potrošača po provedenoj konverziji. Iako ukazuje na to da presuda T ne bi bila primjenjiva iz razloga što je konverzija u Republici Hrvatskoj bila dobrovoljna, u citiranoj je presudi sud zauzeo shvaćanje o utjecaju zakonodavne intervencije na prava potrošača temeljem Direktive 93/13 na način da ona ne ukida pravo na obeštećenje potrošača i da ne može ukinuti pravo potrošača na povrat koristi koju je trgovac stekao na temelju nepoštenog ugovora odnosno nepoštenih ugovornih odredbi, a da pravo na potpuno obeštećenje nema posebnog utjecaja na karakter intervencije, da li je bila izravna ili dobrovoljna.

130.Vrhovni sud Republike Hrvatske je Rješenjem posl. br. Gos-1/2019 od 4. ožujka 2020. odgovorio na postavljeno pitanje na način da sporazum o konverziji koji je zaključen na osnovu Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Također je zauzet stav da bez obzira na sklapanje Dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja ih pripadaju, a riječ je o kondemnatornim novčanim zahtjevima. 131.Prema praksi Suda Europske unije u predmetu broj C-186/16 navodi se da kod obveza banaka prema korisnicima kredita nije dovoljno da je odredba jasna i razumljivo sastavljena, već je nužno potrošaču ponuditi dovoljno informacija kako bi mogli donijeti razborite odluke, a koje informacije tuženik nije pružio tužitelju, niti je tuženik dokazao da je tužitelju pružio dovoljno informacija kako bi mogao shvatiti ekonomske posljedice svoje odluke.

132.Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2018. zauzeto je stajalište da nakon zaključenja sporazuma o konverziji kredita nema zapreke da se utvrđuje ništetnost odredbi ugovora o kreditu te da treba imati u vidu da je do sklapanja sporazuma o konverziji bio na snazi osnovni ugovor o kreditu koji je proizvodio pravne učinke, a koji se odnose na ispunjenje obveze korisnika kredita temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

133.Iz presude C-452/18 proizlazi da se potrošač kod dobrovoljnog sporazuma zaštite iz Direktive 93/13 pa i prava na potpuno obeštećenje može odreći samo izričito, slobodno i informirano. U konkretnom slučaju takvog odreknuća nema.

134.Temeljem Direktive 93/13 i citiranih presuda Dunai i Ibercaja Banco, proizlazi da neovisno o tome na koji način nacionalni sud cijeni na temelju zakonske intervencije sklopljene dodatke ugovora, da li kao izravnu intervenciju ili volju stranaka, oni ne smiju i ne mogu umanjiti zaštitu koju jamči Direktiva 93/13 na način da ne smiju onemogućiti povrat koristi koju je trgovac neosnovano stekao, a pogotovo ne protivno volji potrošača ako se takve zaštite i obeštećenja nije odrekao.

135.Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. navodi da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju.

136.Presudom Europskog suda u predmetu broj C-26/13 od 30. travnja 2014. određeno je da se čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da: ''ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva'' već da se istome trebalo na precizan, razumljiv i transparentan način pojasniti uvjete i okolnosti sklapanja ugovora, metodiku promjene kamatne stope, te odnos te odredbe s drugim odredbama ugovora, tako da korisnik kredita može jasno predvidjeti ekonomske posljedice ugovora.

137.U presudi Suda Europske unije u predmetu C-118/17 od 14. ožujka 2019. zauzeto je pravno shvaćanje da okolnost što su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene ništetnim i nepoštenim te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača.

138.Iz predmeta C-452/18 od 9. srpnja 2020. slijedi da bi se potrošač mogao sklapanjem sporazuma kojim se zamjenjuje nevaljana ugovorna odredba drugom odredbom, odreći zaštite koju mu pruža Direktiva 93/13 odnosno prava temeljem iste, samo i isključivo kada bi dao slobodan i informiran pristanak na takvo odricanje i znao čime se tim pristankom odriče. Tužitelj se, kako to proizlazi i iz njegovog iskaza, sklapanjem dodatka ugovora nije odrekao tog prava niti je dao niti je mogao dati slobodan i informiran pristanak te se nije odrekao svojih prava na obeštećenje niti je takvo odricanje u istome sadržano. Da je i dao takav pristanak, ne bi se radilo o slobodnom i informiranom pristanku obzirom da u vrijeme sklapanja dodatka ugovora valutna klauzula u CHF nije bila utvrđena ništetnom.

139.Potpisivanje dodatka ugovoru o kreditu između stranaka nije od značaja na utvrđenje u ovom postupku obzirom se niti odredbama ZID ZPK, a niti u Dodatku ugovora izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditu sa valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa te se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope.

140.Zakonom se položaj korisnika kredita u CHF kao potrošača izjednačio s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valutu EUR, a Dodatkom ugovora se uređuje pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja dodataka. Njime se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz utuženi period, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka.

141.To što su stranke zaključile Dodatak ugovoru o kreditu kojom je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR i utvrđen iznos preplate, ne upućuje na to da je tužitelju vraćen iznos razlike između plaćenih ugovornih kamata na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i početno ugovorenoj kamatnoj stopi.

142.Ovaj sud je ocijenio, a temeljem rezultata provedenog financijskog vještačenja, da provedena konverzija nije dovela do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima među strankama.

143.Prihvaćajući nalaz i mišljenje kao stručan i nepristran, ovaj je sud utvrdio da, prema Aneksu uz Ugovor o kreditu, konverzijom nije u cijelosti uspostavljena ravnoteža narušena nepoštenim ugovornim odredbama, to tužitelj ima pravo na ostvarivanje pune zaštite.

144.U ovom postupku bilo je potrebno utvrditi kakav je učinak proizvela konverzija u odnosu na ugovorne odredbe koje su naknadno utvrđene nepoštenim i posljedično ništetnim, a što je po prijedlogu tužitelja utvrđeno financijsko knjigovodstvenim vještačenjem.

145.Konverzija i izračun na kojem se konverzija temelji nije polazila od nepoštenog ugovaranja naprijed navedenih ugovornih odredbi, već od toga da se jedan bankarski proizvod (kredit ugovoren s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom u CHF) konvertira, tj. denominira u jedan drugi bankarski proizvod (kredit denominiran u EUR), a sve sa svrhom da bi se tužitelj kao potrošač zaštitio od posljedica ugovornih odredbi koje su plaćanje vezale uz promjenjivu kamatnu stopu i valutu CHF.

146.Provedenim vještačenjem utvrđeno je da konverzija nije proizvela pozitivan učinak za potrošača, jer nije izjednačila njegov položaj kao da je ugovorio kredit vezan uz valutu eur.

147.Kako zaštita potrošača omogućava ostvarivanje restitucije i uspostavu pravednog stanja u ugovornom odnosu koji sadrži nepoštene odredbe, to tužitelj, i u slučaju provođenja konverzije ima pravo na restitucijski zahtjev kada provedena konverzija nije dovela do ravnoteže pravima o obvezama stranaka u odnosu na nepošteno ugovaranje po pitanju promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, kao u konkretnom slučaju.

148.Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao stručan i nepristran, sačinjen sukladno određenoj zadaći, a tužitelj je svoj tužbeni zahtjev i postavio sukladno istom. Visina tužbenog zahtjeva je dakle utvrđena financijskim vještačenjem.

149.Iz mišljenja vještaka, koje sud prihvaća, utvrđeno je slijedeće :

-Zbroj potraživanja tužiteljevih pojedinih preplata po valuti i kamati ukupno iznosi 11.753,06 €.

150.Tužitelj, slijedom svega navedenog, navedene iznose osnovano zahtijeva u tužbenom zahtjevu, sukladno tablicama sadržanim u nalazu i mišljenju vještaka, sve sa zateznom kamatom tekućom za svaki pojedinačno navedeni mjesec plaćanja, pa do isplate, sukladno članku 29. ZOO-a.

151.Tužitelj je tužbeni zahtjev postavio sukladno nalazu i mišljenju vještaka te je tuženik dužan istom vratiti utužene iznose, temeljem odredbe članka 1111. ZOO-a, sa zahtijevanom zakonskom zateznom kamatom, jer je tuženik nesavjesni stjecatelj, obzirom je do stjecanja došlo po njemu sastavljenih ništetnih ugovornih odredbi.

152.U odnosu na tzv. negativne razlike, a iz nalaza i mišljenja proizlazi da je, pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita do konverzije tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužitelj, na ime tečajnih razlika, manje uplatio 528,47 € . No tužitelj nije ništa primio, da bi bio dužan vraćati tuženiku, pa sud toga nije umanjio njegovu tražbinu. Stoga tražbina tužitelja s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koje se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK-CHF bio manji od tečaja HRK-CHF na dan isplate kredita, nije umanjena.

153.U odnosu na činjenicu da je ugovor solemniziran kod javnog bilježnika, pa da se razumljivost ugovora predmnijeva obzirom na obvezu javnog bilježnika da upozori stranke na nerazumljive odredbe, valja navesti da javni bilježnik ispituje da li su stranke ovlaštene i sposobne za poduzimanje i sklapanje posla, isti im objašnjava smisao i posljedice posla te je dužan uvjeriti se o njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji. Javni bilježnik neće ovjeriti ugovor ako korisnik kredita izjavi da ugovor podnesen na solemnizaciju ne razumije. No razumijevanje se odnosi na smisao i posljedice posla, a ne na smisao i posljedice pojedinih ugovornih odredaba.

154.Tuženikove primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka nisu osnovane te predstavljaju ustvari tuženikovu pravnu ocjenu ovog spora, a tužitelj je tužbeni zahtjev postavio sukladno nalazu i mišljenju vještaka koji je i odgovorio na primjedbe tuženika, a koje očitovanje ovaj sud prihvaća kao stručno i nepristrano.

155.Tužitelj je dakle u cijelosti uspio u sporu. Stoga je sud odluku o parničnom trošku temeljio na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje : ZPP).

156.Trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i troškovniku tužitelja. To su radnje sastava tužbe (tbr.7.st.1.), sastava obrazloženih podnesaka od 10. siječnja 2020., 19. listopada 2020., 28. travnja 2021., 28. ožujka 2023. i 30. srpnja 2024. (tbr.8.st.1.) i zastupanja na ročištima od 28. listopada 2020., 6. listopada 2021., 5. travnja 2023., 4. srpnja 2023., 25. listopada 2023., 16. listopada 2024. i 15. rujna 2025. (tbr.9.st.1.), sve u iznosima od po 500,00 eur po radnji, te za sastav podneska od 14. lipnja 2019. u 25% tarife – 125,00 eur, ukupno 6.625,00 eur, koji iznos je uvećan za PDV od 25%, odnosno za iznos od 1.656,25 eur. U trošak je uračunat i trošak vještačenja od 500,00 eur. Sveukupno trošak iznosi 8.781,25 eur. Tužitelj nije obveznik plaćanja sudske pristojbe za presudu.

168.Sveukupno je tuženik dužan tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 8.781,25 eur, sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

169.Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Opatiji, 12. studenog 2025.

S u d a c :

Renata Slavić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. Žalba se podnosi pismeno, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Pun tužitelja

2. Pun. tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte