REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P – 571/2024-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Nataši Vukić, u pravnoj stvari tužitelja AUTO ANDREA – TIM d.o.o. Ičići, Poljane 188, OIB: 57003161690, kojeg zastupa punomoćnik Teo Ranić, odvjetnik iz Rijeke, Riva 4, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnica Adrijana Jovanović, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Tulija Zele-Janjanin i Adrijana Jovanović u Rijeci, Školjić 8, radi isplate 19.734,36 EUR, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 29. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 12. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati 19.682,18 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose:

- od 9.382,18 EUR od 20. veljače 2024. do isplate;

- od 10.300,00 EUR od 13. travnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u preostalom dijelu u kojem tužitelj potražuje 52,18 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 20. veljače 2024. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak od 4.321,80 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje od 12. studenoga 2025. do isplate teku prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu radi naknade štete od 19.734,36 EUR s kamatama. Navodi da je tužitelj 29. 11. 2021. za vozilo marke Toyota Hilux, broj šasije: [broj šasije], snaga motora 110 kW, godina proizvodnje 2021., reg. oznake [registarska oznaka] (dalje u tekstu: Predmetno vozilo), zaključio ugovor o financijskom leasingu br. 160-02461 temeljem kojeg je trgovačko društvo PBZ-LEASING d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 5727798205 kao davatelj leasinga predao na korištenje tužitelju navedeno vozilo. Vozilo je oštećeno u prometnoj nesreći od 20.11.2023.. S obzirom da je tuženikov osiguranik odgovoran za prometnu nezgodu PBZ-LEASING d.o.o. je pokrenuo postupak naknade štete od tuženika. U prometnoj nezgodi je nastupila materijalna šteta na vozilu. Osim toga tužitelj je imao potrebu za drugim vozilom sa sličnim karakteristikama u grupi N1 vozila, obzirom da se bavi iznajmljivanjem, vučom i popravkom vozila. Tužitelj je sklopio Ugovor o najmu zamjenskog vozila 25/23/001 sa najmodavcem Autoklub Karlovac d.o.o., na temelju kojega je uzeo u najam vozilo SsangYong Grand Musso sa homologacijom N1 čija je cijena najma iznosila 120 EUR po danu, što ukupno iznosi 12.300,00 EUR-a. Temeljem izvida štete: 14-AO-20099/2023 od strane tužitelja izvršeni su popravci te je izdan račun br. 37-01-1 za popravak predmetnog vozila u ukupnom iznosu od 18.070,15 EUR, koji iznos je potom potraživan od tuženika u postupku naknade štete, također od tuženika je zatražena i naknada štete u iznosu 12.300,00 EUR, a koji iznos se odnosi na račun za najam zamjenskog vozila koji je podmiren prijebojem dana 12.04.2024.. Tužitelj je prema PBZ- LEASINGU d.o.o. podmirio sve troškove popravka predmetnog vozila, stoga su tužitelj i PBZ-LEASING d.o.o. dana 27.6.2024. zaključili ugovor o ustupu prava kojim je tužitelj preuzeo sva prava koja je PBZ LEASING d.o.o. imao prema tuženiku sa osnova štetnog događaja. Tužitelj i PBZ-LEASING d.o.o. su pokušali predmetni spor riješiti mirnim putem međutim tuženik je isplatio tek manji iznos naknade štete od ukupno 10.635,79 EUR (od kojega se dio od 8.635,79 EUR odnosi na popravak vozila, a dio od 2.000,00 EUR na naknadu za korištenje zamjenskog vozila). Isplaćeni iznos od 8.635,79 EUR-a na ime naknade štete za popravak nije sukladan izvidu štete sačinjenom od strane samog tuženika dana 23.11.2023. kao ni računu tužitelja pod brojem 37-01-1.. Naime, izvidom štete su popisani svi dijelovi koji su neophodni za zamjenu na predmetnom vozilu uz lakiranje istih te ukupan broj radnih sati potrebnih za popravak oštećenog vozila. Tuženik je suprotno vlastitom izvidu odbio naknaditi cjelokupni iznos te je kao neosnovane izbacio sljedeće stavke: ispušna cijev, bočni dio st D, bočni dio un D, letv rubnjaka, satnica – razmjerna naknada za trošak rada te PDV čime je cijena zamjene dijelova i popravka oštećenog vozila umanjena za 9.434,36 EUR-a. Umanjenje iznosa štete od strane tuženika je neutemeljen obzirom da su predmetni izbačeni dijelovi bili oštećeni sukladno izvidu štete, te su isti zamijenjeni što je vidljivo iz predmetnog računa tužitelja. U odnosu na naknadu štete za korištenje zamjenskog vozila isplaćeni iznos od 2.000,00 EUR-a na ime naknade za zamjensko vozilo u iznosu od 50,00 EUR-a po danu ne odgovara stvarnoj šteti koju je tužitelj imao. Obzirom da je predmetno vozilo bilo oštećeno, isti je imao potrebu za drugim vozilom sa sličnim karakteristikama u grupi N1 vozila. Za iznos od 50,00 EUR-a po danu, sukladno cijenama na tržištu može se pronaći isključivo malo gradsko vozilo za osobne potrebe, a ne teretno vozilo s homologacijom N1 i karakteristikama koje pružaju vozila kao što su Toyota Hilux i Ssang Yong Grand Musso. Također isplaćeni iznos odgovora periodu od 40 dana, dok je tužitelju zamjensko vozilo bilo nužno 82 dana. Slijedom navedenog u predmetnom sporu nesporan je osnov štete, dok visina štete proizlazi iz dostavljene dokumentacije. Predložio je da sud prihvati tužbeni zahtjev.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu. Priznaje pasivnu legitimaciju, jer je na dan prometne nezgode bio osiguratelj po polici osiguranja od automobilske odgovornosti drugog sudionika iste. Ne osporava odgovornost za prometnu nezgodu. Osporava visinu štete. Oštećeno vozilo Toyota Hilus [registarska oznaka] prema podacima iz prometne dozvole spada u kategoriju vozila N1, a to su teretna vozila koja imaju specifičan položaj s motrišta poreza na dodanu vrijednost, za koja je dopušten odbitak pretporeza prilikom nabave i korištenja, a koja nisu predmet oporezivanja posebnim porezom na motorna vozila. Nakon što se vlasnik vozila PBZ Leasing d.o.o. (korisnik: AUTO ANDREA-TIM d.o.o.) obratio tuženiku u vansudskom postupku sa zahtjevom za naknadu štete na oštećenom vozilu Toyota Hilus [registarska oznaka], šteta je kod tuženika registrirana prvobitno pod oznakom 14 AO 20099/2023, a kasnije pod oznakom 14 AO 4377/2024. Radi utvrđivanja obima i visine štete na vozilu marke Toyota Hilus reg. oznake i broja [registarska oznaka], tuženik je sačinio osnovni izvid i procjenu štete br. L520099223, uz napomenu da će se po demontaži oštećenih dijelova po potrebi obaviti naknadni izvid i provjeriti isplativost popravka vozila. Na temelju osnovnog izvida i procjene štete br. L520099223 tuženik je utvrdio nespornu visinu štete u iznosu od 4.095,00 EUR (prijedlog iznosa nagodbe). Nesporan iznos od 4.095,00 EUR isplaćen je vlasniku vozila PBZ Leasigu d.o.o. dana 22.12.2023.. Na temelju naknadnog izvida i procjene štete br. L520099323 koji je izvršen u garaži tužitelja na demontiranoj nadogradnji-stražnjem teretnom dijelu vozila bez prisustva baznog vozila, koje je tužitelj naknadno fotografirao i tuženiku dostavio fotografije, tuženik je zatražio dostavu ulazne fakture za dijelove sa navedenim kataloškim dijelovima, odnosno dostavu konačne ponude popravka vozila, prije popravka vozila, a obzirom na sporno pitanje obima i visine štete. Predmetno vozilo Toyota Hilus [registarska oznaka] nabavljeno je kao bazno vozilo, što proizlazi iz ulazne fakture iz Francuske, koju je tužitelj dostavio tuženiku u vansudskom postupku, te iz iste tuženik nije mogao utvrditi da li su i koji dijelovi naknadno ugrađeni, jer na ulaznoj fakturi iz Francuske nisu pojedinačno navedeni dijelovi vozila s pripadajućom cijenom i kataloškim brojevima. Tužitelj je tuženiku dostavio račun popravka AUTO ANDREA-TIM d.o.o. br.37-01-1 od 19.2.2024. na iznos od 18.070,15 EUR (sa PDV-om ) odnosno 14.456,12 EUR (bez PDV-a), na temelju kojeg je tuženik utvrdio osnovanom visinu štete u daljnjem iznosu od 4.413,63 EUR. Iznos od 4.413,63 EUR isplaćen je vlasniku vozila PBZ Leasingu d.o.o. dana 26.3.2024.. Tako je na ime ukupne štete na vozilu [registarska oznaka] tuženik isplatio iznos od 8.508,63 EUR. Preko iznosa od 8.508,63 EUR tuženik osporava visinu potraživanja štete na vozilu, koju sada u preostalom iznosu od 9.434,36 EUR potražuje tužitelj na temelju Ugovora o ustupanju prava od 27.6.2024. sklopljenog između PBZ Leasing d.o.o. i AUTO ANDREA-TIM d.o.o. Prema računu popravka vozila koji je izdao sam tužitelj (koji je oštećeno vozilo i popravio) AUTO ANDREA- TIM d.o.o. br.računa 37-01-1 od 19.2.2024. proizlazi da je za popravak oštećenog vozila [registarska oznaka] bilo potrebno: -za potrošni materijal iznos od 865,96 EUR, -za radne sate iznos od 4.850,00 EUR, -za dijelove iznos od 12.354,19 EUR. Tako je ukupan trošak popravka vozila fakturiran u iznosu od 18.070,15 EUR (PDV uključen) odnosno 14.456,12 EUR (bez PDV). Tuženik je od citiranog računa popravka AUTO ANDREA-TIM d.o.o. br.37-01-1 od 19.2.2024. odbio sljedeće stavke: -za ispušnu cijev iznos od -352,18 EUR, -za bočni dio st D iznos od -827,08 EUR, -za bočni dio un D iznos od -1.891,33 EUR, -za letvu rubnjaka iznos od -223,15 EUR, -za radne sate (razmjerna naknada za trošak rada) iznos od -2.653,75 EUR, -za PDV iznos od - 3.614,03 EUR. Tako ukupno odbijeni iznos pojedinačno navedenih stavki po računu iznosi 9.561,52 EUR. Nakon što je tuženik od ukupnog iznosa računa od 18.070,15 EUR (sa PDV-om) odbio iznos od 9.561,52 EUR na ime stavki koje nisu priznate i iznos od 4.095,00 EUR na ime isplaćenog nespornog dijela, izvršena je isplata preostalog dijela štete u iznosu od 4.413,63 EUR, a sve kako je već prethodno navedeno. Tuženik posebno naglašava da se obzirom da su vlasnik vozila pravna osoba - tvrtka PBZ Leasing d.o.o. i korisnik AUTO ANDREA-TIM d.o.o. obveznici poreza na dodanu vrijednost (PDV), u smislu odredbi Zakona o PDV-u imaju pravo odbitka pretporeza, slijedom čega se odšteta može priznati samo umanjena za iznos PDV-a. Sukladno navedenom, šteta na vozilu [registarska oznaka] prema priloženom računu popravka AUTO ANDREA-TIM d.o.o. br.37-01-1 od 19.2.2024. isplaćena je u ukupnoj visini od 8.508,63 EUR (bez PDV-a). Zbog svega navedenog, tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva za štetu na oštećenom vozilu [registarska oznaka] preko iznosa od 8.508,63 EUR., Upravo zbog nastalog prijepora između stranka oko obima i visine štete na oštećenom vozilu, tužitelj je odugovlačenjem s dostavom tražene dokumentacije tuženiku, potpuno neosnovano produžio prosječno razdoblje od minimalno 30 dana do maksimalno 45 dana (za slučaj totalne štete), koje vrijeme je razumno potrebno za nabavku oštećenih dijelova vozila i popravak vozila. Tužitelj je imao direktan utjecaj na dužinu vremena potrebnog za nabavu dijelova i popravak vozila, a ovo tim više jer je sam popravljao vozilo, a što je nastavno rezultiralo i daljnjom štetom zbog najma drugog vozila, koji trošak tužitelj nije sveo odnosno smanjio na razumnu mjeru, što je dužan učiniti. Tako je tužitelj na ime naknade štete zbog najma drugog (zamjenskog) vozila u razdoblju od 25.11.2023. do 15.2.2024. priložio tuženiku račun AUTOKLUB KARLOVAC d.o.o. br.53- 2000-1 od 15.2.2024. na iznos od 12.300,00 EUR ( 82 radna dana x 120,00 EUR dnevni najam vozila). Tuženik je kao nesporan isplatio tužitelju iznos od 2.000,00 EUR i to u dva navrata: - iznos od 1.500,00 EUR isplaćen je tužitelju dana 02.04.2024.godine -iznos od 500,00 EUR isplaćen je tužitelju dana 09.05.2024. . Obzirom da je tužitelj kao pravna osoba registriran „za iznajmljivanje, vuču i popravak vozila“, neposredno popravljao oštećeno vozilo [registarska oznaka], tuženik smatra da nije bilo realne potrebe da popravak vozila i najam drugog vozila traju više od 30 do maksimalno 45 dana. Isto tako, tuženik pretpostavlja da je tužitelj u svom portfelju imao na raspolaganju i drugih sličnih vozila kao oštećeno vozilo, te je upitno da li je bilo neophodno uzeti u dugoročni najam vozilo od drugog davatelja istih usluga. Osporava tijek zakonskih zateznih kamata na razlike odštete i najma drugog vozila. Predložio je da sud odbije tužbeni zahtjev.

3. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu preostale naknade materijalne štete nastale na njegovom vozilu marke Toyota Hilux, reg. oznaka [registarska oznaka] i za korištenje zamjenskog vozila u ukupnom iznosu od 19.734,36 EUR s kamatama, zbog odgovornosti tuženikova osiguranika za prometnu nezgodu i štetu.

4. Među strankama nije sporno da se 20.11.2023. dogodila prometna nezgoda za koju je odgovoran tuženikov osiguranik. Nije sporno da je tuženik nesporno platio tužitelju 8.635,79 EUR za popravak oštećenog vozila i 2.000,00 EUR za korištenje zamjenskog vozila.

5. Među strankama je sporna konačna visina štete, koliko je dana potrebno za popravak vozila, prosječna visina najma za vozilo istih karakteristika kao i oštećeno te da li je iznajmljeno vozilo u istoj kategoriji s oštećenim, pravo tužitelja na naknadu štete s PDV-om te da li je uopće tužitelju bilo nužno iznajmiti drugo vozilo.

6. Radi razjašnjena spornih, a odlučnih činjenica sud je u daljnjem tijeku postupka proveo dokaz uvidom u dokumentaciju u spisu, i vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prometne struke Srećku Hlišć na okolnost visine štete i ukupne odštete koja je nastala tužitelju. Navedene dokaze sud je cijenio svakog zasebno, jednako kao i sve dokaze zajedno u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP-a, Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 70/19 I 80/22) te je na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka ocijenio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

7. Na temelju provedenog dokaznog postupka (uvid u dokumentaciju u spisu) te osobito provedenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prometne struke Srećku Hlišć, sud je zaključio da tuženik nije u cijelosti namirio štetu tužitelju.

8. Vještak je podnio pisani nalaz i mišljenje 27.4.2025. (list 96-102 spisa). Zaključak vještaka na temelju provedene analize je slijedeći: na vozilu tužitelja nastala je šteta u visini troškova popravka od 18.017,97 EUR (s uključenim PDV-om), koji je umanjen za amortizaciju ispušne cijevi. Za popravak vozila je teoretski bilo potrebno 20 dana. Tužitelj je popravio vozilo kroz 21 dan od dana ispisa Izvida štete prema kojem je popravak obavljen. Međutim, vrijeme trajanja popravka nije jednako vremenu za koje je vozilo bilo izvan službe. Budući da se štetni događaj dogodio 20.11.2023. od štetnog događaja do ispisa Izvida štete prema kojem je vozilo popravljeno proteklo je 70 dana, a od štetnog događaja do popravka je protekao 91 dan. Vozilo Toyota Hilux je iste/slične kategorije kao i SSangYong Grand Musso. Dnevni trošak najma zamjenskog vozila od 120,00 EUR bez ili 150,00 EUR s PDV- om je prihvatljiv.

9. Vještak je usmeno obrazložio nalaz i mišljenje na ročištu 29.9.2025. te je detaljnim pojašnjenjem otklonio primjedbe tužitelja i tuženika.

10. Sud je nalaz i mišljenje prihvatio kao stručan, objektivan, logičan i utemeljen na ostaloj dokumentaciji u spisu, poglavito onoj koju je sačinio tuženik u izvansudskom postupku procjene štete.

11. Odredbama Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO-a, "Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.), propisano je: oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi (čl. 1089. st. 1.); sud će, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja (čl. 1090.).

12. Da nije bilo štetne radnje tužitelj ne bi imao štetu na vozilu niti troškove korištenja zamjenskog vozila.

13. Prema detaljnoj procjeni i analizi vještaka šteta na vozilu iznosi 18.017,97 EUR, a za zamjensko vozilo iznosi 12.300,00 EUR koliko iznosi i obračun temeljem ugovora o najmu zamjenskog vozila broj 25423/001 na str. 5 spisa.

14. Tužitelj smatra da bi tuženiku trebalo uskratiti naknadu štete jer nije dostavio oštećene dijelove, ulazne fakture i sl.. Prema mišljenju suda navedeno nije pretpostavka za naknadu štete. Tužitelj nije u ugovornom odnosu s tuženikom, da bi tuženik na taj način uvjetovao isplatu naknade štete (predajom oštećenih dijelova). Za slučaj da tuženik ima određeni zahtjev prema tužitelju postavljanje takvog zahtjeva je na dispoziciji samog tuženika, što je u ovom postupku izostalo.

15. Tuženik je isticao i da je tužitelj sam popravio vozilo te da nije dostavio ulazne račune za dijelove. I u odnosu na ovo osporavanje tuženiku valja navesti da ni ta okolnost ne može dovesti do osnovanog umanjenja štete tužitelju. Tužitelju je nastala ona šteta koju je pretrpio, pa je istu tuženik dužan naknaditi, neovisno o tome da li je štetu popravio sam, putem druge osobe ili štetu nije popravio.

16. Isto vrijedi i za zamjensko vozilo koje tužitelj potražuje prema primjerenoj cijeni i za neophodno razdoblje od nastanka štete do popravka, kako je to utvrdio stalni sudski vještak, a sve i s obzirom na vrstu i kategoriju oštećenog vozila (str. 102 spisa).

17. Tuženik nadalje, neosnovano smatra i da tužitelju ne pripada pravo na porez na dodanu vrijednost (dalje: PDV). Naprotiv, tužitelj uz troškove koji su nužni za popravak automobila ima prava i na naknadu PDV-a jer se samo tako oštećenikova materijalna situacija dovodi u ono stanje u kojem je bila prije štetne radnje. To što tužitelj kao obveznik PDV-a u smislu odredbi Zakona o porezu na dodanu vrijednost ima pravo na odbitak pretporeza ne utječe na obvezu tužitelju da naknadu štete isplati s PDV-om.

18. Tuženik se pozivao i na neku dogovorenu satnicu s ovlaštenim servisima, upirući da je tužiteljeva snižena satnica previsoka (50,00 EUR ujesto 40,00 EUR). I ovdje valja istaći da tuženik „dogovorenu“ satnicu može primjenjivati samo s onim servisima s kojima je istu dogovarao i da se ne može na te dogovore pozivati u sudskom postupku s onima s kojima nije dogovarao satnicu. Cijena sata rada od 50,00 EUR doista nije pretjerana za kategoriju kojoj pripada oštećeno vozilo.

19. Odredbom čl. 1085. ZOO-a propisano je odgovorna osoba je dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala. Sud smatra da tužitelj gotovo u cijelosti osnovano potražuje naknadu štete.

20. Slijedom navedenog, sud je pozivom na odredbu čl. 1085. ZOO-a prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu preostale naknade materijalne štete na vozilu od 9.382,18 EUR i za korištenje zamjenskog vozila od 10.300,00 EUR s kamatama, odnosno donio je odluku sukladno točki I. izreke presude.

21. Na dosuđeni iznos tužitelju je dosuđena zakonska zatezna kamata i to na iznos od 9.382,18 EUR od kada je šteta otklonjena 20.2.2024. i na iznos od 10.300,00 EUR od dana plaćanja iste (prijebojem na str. 14 spisa) 13.4.2024., sve sukladno odredbi čl. 1086. ZOO-a.

22. Tužitelju sud nije priznao 52,18 EUR jer uvažavajući nalaz i mišljenje vještaka tužitelj ne može naknaditi novu vrijednost za stražnju ispušnu cijev vozila zbog amortizacije koju je vještak obračunao u visini od 8% novonabavne vrijednosti i za taj iznos umanjio odštetu. Slijedom navedenog, sud je u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev i donio odluku sukladno točki II. izreke presude.

23. Odluku o parničnom trošku sud je donio pozivom na odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tužitelj je gotovo u cijelosti uspio u sporu u kojem je zastupan po punomoćniku koji je odvjetnik, pa je tužitelju priznat trošak prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa) za slijedeće radnje u postupku:

- sastav tužbe od 18.10.2024. od 500,00 EUR (Tbr. 11.);

- sastav obrazloženog podneska od 3.2.2025., i 17.9.2025. od 500,00 EUR za svako (Tbr. 8. t. 1.) ukupno 1.000,00 EUR;

- pristup na ročišta 5.2.2025. i 29.9.2025. od 500,00 EUR za svako (Tbr. 9. t. 1.), ukupno 1.000,00 EUR;

- za PDV (25%) 625,00 EUR (Tbr. 42.), odnosno ukupno 3.125,00 EUR. Priznat mu je i trošak sudske pristojbe na tužbu od 121,90 EUR i presudu od 121,90 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama.

Tužitelju je priznat i trošak vještačenja po stalnom sudskom vještaku za promet Srećku Hlišć od 953,30 EUR, koji iznos je isplaćen iz položenog predujma.

24. Slijedom navedenog, sud je obvezao tuženika da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak od 4.321,80 EUR s kamatama, odnosno donio je odluku sukladno točki III. izreke presude.

25. Slijedom svega iznijetoga, sud je donio odluke kao u izreci presude.

Rijeka, 12. studenoga 2025.

Sudac

Nataša Vukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.