Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u

Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj P-3380/2019-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu tog suda Renati Slavić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Maji Kuvač, odvjetnici u Odvjetničkom uredu Kuvač, u Rijeci, protiv tuženika Addiko bank d.d., OIB:14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon glavne rasprave zaključene 15. rujna 2025., u nazočnosti punomoćnika stranaka, temeljem objave od 12. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I-Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 6. Ugovora o kreditu broj 306-656/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine sklopljenog između tužitelja u svojstvu korisnika kredita i tuženika kao davatelja kredita dana 22. studenog 2006. potvrđenog kod Javnog bilježnika Marije Grozdanić-Dekleva iz Rijeke dana 12. prosinca 2006. pod brojem OU-2248/2006, u dijelu koji sadržava utvrđenje da je kamatna stopa promjenjiva jednostranom odlukom banke, a koja odredba glasi:

"Promjenjivost kamatne stope

Banka je ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ili drugog akta Banke.

Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope, visini anuiteta, te novi otplatni plan u skladu s promijenjenom kamatnom stopom.", kao i sve izmjene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i načinu izračuna iste donesene jednostranom odlukom tuženika nakon sklapanja ugovora o kreditu, te predmetne odredbe ne proizvode pravne učinke između stranaka.

II-Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju iznos od 6.014,46 eur zajedno s pripadajućom zakonskom zatezno kamatom tekućom na iznos od :

21,49€ od 1.10.2007.

21,42 € od 2.11.2007.

21,67 € od 3.12.2007.

21,64 € od 2.1.2008.

22,04 € od 1.2.2008.

22,19 € od 29.2.2008.

78,03 € od 31.3.2008.

76,10 € od 30.4.2008.

75,34 € od 2.6.2008.

76,26 € od 30.6.2008.

74,88 € od 31.7.2008.

74,94 € od 1.9.2008.

75,96 € od 1.10.2008.

81,91 € od 31.10.2008.

78,79 € od 2.12.2008.

95,41 € od 31.12.2008.

96,33 € od 2.2.2009.

96,73 € od 2.3.2009.

95,57 € od 31.3.2009.

95,78 € od 30.4.2009.

93,89 € od 4.6.2009.

92,69 € od 30.6.2009.

93,02 € od 31.7.2009.

93,69 € od 31.8.2009.

93,62 € od 30.9.2009.

92,91 € od 2.11.2009.

94,19 € od 30.11.2009.

95,22 € od 31.12.2009.

96,68 € od 1.2.2010.

96,16 € od 4.3.2010.

98,32 € od 31.3.2010.

97,92 € od 30.4.2010.

98,95 € od 1.6.2010.

105,04 € od 30.6.2010.

101,87 € od 6.8.2010.

107,71 € od 31.8.2010.

106,29 € od 30.9.2010.

104,02 € od 2.11.2010.

108,73 € od 30.11.2010.

97,40 € od 31.12.2010.

93,74 € od 31.1.2011.

95,10 € od 28.2.2011.

93,46 € od 31.3.2011.

93,72 € od 30.4.2011.

100,51 € od 31.5.2011.

101,15 € od 30.6.2011.

106,81 € od 1.8.2011.

100,60 € od 23.9.2011.

100,60 € od 30.9.2011.

64,93 € od 31.10.2011.

64,72 € od 30.11.2011.

65,69 € od 31.12.2011.

66,52 € od 31.1.2012.

66,60 € od 29.2.2012.

65,96 € od 31.3.2012.

66,33 € od 30.4.2012.

66,56 € od 31.5.2012.

66,07 € od 11.7.2012.

66,16 € od 31.7.2012.

65,77 € od 31.8.2012.

64,88 € od 2.10.2012.

66,02 € od 26.11.2012.

65,30 € od 7.12.2012.

65,77 € od 31.12.2012.

64,23 € od 31.1.2013.

65,46 € od 28.2.2013.

65,53 € od 2.4.2013.

64,99 € od 30.4.2013.

63,40 € od 31.5.2013.

63,32 € od 1.7.2013.

63,65 € od 31.7.2013.

64,22 € od 31.8.2013.

65,01 € od 30.9.2013.

64,54 € od 31.10.2013.

64,79 € od 30.11.2013.

65,09 € od 31.12.2013.

4,65 € od 31.1.2014.

4,68 € od 28.2.2014.

4,66 € od 31.3.2014.

4,61 € od 6.5.2014.

4,59 € od 4.7.2014.

4,58 € od 4.7.2014.

4,60 € od 1.8.2014.

4,61 € od 5.9.2014.

4,61 € od 30.9.2014.

4,63 € od 31.10.2014.

4,64 € od 1.12.2014.

4,61 € od 31.12.2014.

4,61 € od 2.2.2015.

4,59 € od 28.2.2015.

4,58 € od 31.3.2015.

4,56 € od 30.4.2015.

4,55 € od 1.6.2015.

4,55 € od 7.7.2015.

4,53 € od 31.7.2015.

4,52 € od 31.8.2015.

4,50 € od 30.9.2015.

pa do isplate, po stopi koja za period do 31.12.2007. iznosi 15%, od 1.1.2008. do 30.6.2011. iznosi 14%, od 01.07.2011. do 31.7.2015. iznosi 12%, od 1.8.2015. do 31.12.2015. iznosi 8,14%, od 1.1.2016. do 30.6. 2016. iznosi 8,05%, od 1.7.2016. do 31.12.2016. iznosi 7,88%, od 1.1.2017. do 30.6.2017. iznosi 7,68%, od 1.7.2017. do 31.12.2017. iznosi 7,41%, od od 1.1.2018. do 30.06.2018. iznosi 7,09%, od 1.07.2018. do 31.12.2018. iznosi 6,82%, a od 01.01.2019. pa nadalje iznosi 6,54%, a za slučaj izmjene po stopi u visini zakonske zatezne kamate po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29 st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15), koja je jednaka uvećanju prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3(tri) postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III-Utvrđuju se ništetnima odredbe sadržane u čl. 2. st. 1. i čl. 4. st. 3. Ugovora o kreditu 306-656/2006 sklopljenog između tužitelja u svojstvu korisnika kredita i tuženika kao davatelja kredita dana 22. studenog 2006. potvrđenog kod Javnog bilježnika Marije Grozdanić-Dekleva iz Rijeke dana 12. prosinca 2006. pod brojem OU-2248/2006, u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a koje odredbe glase:

„Čl. 2. st. 1. – Iznos, namjena i korištenje kredita

Banka odobrava Korisniku kredita stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 111.660,00 CHF (stojedanaesttisućašestošezdeset švicarskih franaka) prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita, i to pod niže navedenim uvjetima.

Čl. 4. st. 3. – Otplata kredita

Kredit se otplaćuje u 360 (tristošezdeset) mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 572,42 CHF (petstosedamdesetdva švicarskih franaka i 42/100) obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja.“,

te predmetne odredbe ne proizvode pravne učinke između stranaka.

IV-Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju iznos od 7.537,21 eur zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos :

2,23 € od 31.3.2008.

18,91 € od 31.10.2008.

5,72 € od 2.12.2008.

23,45 € od 31.12.2008.

26,84 € od 2.2.2009.

28,38 € od 2.3.2009.

24,15 € od 31.3.2009.

24,96 € od 30.4.2009.

18,06 € od 4.6.2009.

13,74 € od 30.6.2009.

15,01 € od 31.7.2009.

17,52 € od 31.8.2009.

17,30 € od 30.9.2009.

14,77 € od 2.11.2009.

19,52 € od 30.11.2009.

23,34 € od 31.12.2009.

28,77 € od 1.2.2010.

26,91 € od 4.3.2010.

34,90 € od 31.3.2010.

33,50 € od 30.4.2010.

37,35 € od 1.6.2010.

59,82 € od 30.6.2010.

48,26 € od 6.8.2010.

69,80 € od 31.8.2010.

64,68 € od 30.9.2010.

56,44 € od 2.11.2010.

73,84 € od 30.11.2010.

96,99 € od 31.12.2010.

81,16 € od 31.1.2011.

81,49 € od 30.4.2011.

111,44 € od 31.5.2011.

114,36 € od 30.6.2011.

139,39 € od 1.8.2011.

112,31 € od 23.9.2011.

112,49 € od 30.9.2011.

113,43 € od 31.10.2011.

112,33 € od 30.11.2011.

119,20 € od 31.12.2011.

125,19 € od 31.1.2012.

126,00 € od 29.2.2012.

121,87 € od 31.3.2012.

124,68 € od 30.4.2012.

126,60 € od 31.5.2012.

123,39 € od 11.7.2012.

124,25 € od 31.7.2012.

121,84 € od 31.8.2012.

115,91 € od 2.10.2012.

124,20 € od 26.11.2012.

119,45 € od 7.12.2012.

123,03 € od 31.12.2012.

112,55 € od 31.1.2013.

121,48 € od 28.2.2013.

122,27 € od 2.4.2013.

118,78 € od 30.4.2013.

107,93 € od 31.5.2013.

107,66 € od 1.7.2013.

110,34 € od 31.7.2013.

114,63 € od 31.8.2013.

120,57 € od 30.9.2013.

117,52 € od 31.10.2013.

119,70 € od 30.11.2013.

122,17 € od 31.12.2013.

112,78 € od 31.1.2014.

115,73 € od 28.2.2014.

114,77 € od 31.3.2014.

111,43 € od 6.5.2014.

111,24 € od 4.7.2014.

111,27 € od 4.7.2014.

113,85 € od 1.8.2014.

116,75 € od 5.9.2014.

117,12 € od 30.9.2014.

119,82 € od 31.10.2014.

121,65 € od 1.12.2014.

120,57 € od 31.12.2014.

120,87 € od 2.2.2015.

120,88 € od 28.2.2015.

120,88 € od 31.3.2015.

120,89 € od 30.4.2015.

120,89 € od 1.6.2015.

120,89 € od 7.7.2015.

120,90 € od 31.7.2015.

120,90 € od 31.8.2015.

120,91 € od 30.9.2015.

pa do isplate, po stopi koja za period do 31.12.2007. iznosi 15%, od 1.1.2008. do 30.6.2011. iznosi 14%, od 01.07.2011. do 31.7.2015. iznosi 12%, od 1.8.2015. do 31.12.2015. iznosi 8,14%, od 1.1.2016. do 30.6. 2016. iznosi 8,05%, od 1.7.2016. do 31.12.2016. iznosi 7,88%, od 1.1.2017. do 30.6.2017. iznosi 7,68%, od 1.7.2017. do 31.12.2017. iznosi 7,41%, od 1.1.2018. do 30.06.2018. iznosi 7,09%, od 1.07.2018. do 31.12.2018. iznosi 6,82%, a od 01.01.2019. pa nadalje iznosi 6,54%, a za slučaj izmjene po stopi u visini zakonske zatezne kamate po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29 st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15), koja je jednaka uvećanju prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3(tri) postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

V-Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju iznos od 4.315,90 Eur zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 23. veljače 2016. godine pa do isplate, po stopi koja za period do 30.6.2017. iznosi 7,68%, od 1.7.2017. do 31.12.2017. iznosi 7,41%, od 1.1.2018. do 30.06.2018. iznosi 7,09%, od. 1.07.2018. do 31.12.2018. iznosi 6,82%, a od 01.01.2019. pa nadalje iznosi 6,54%, a za slučaj izmjene po stopi u visini zakonske zatezne kamate po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29 st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15), koja je jednaka uvećanju prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3(tri) postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

VI-Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 4.975,00 eur uvećan za zakonsku zateznu kamatu po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29 st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15), koja je jednaka uvećanju prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdo-blje koje prethodi tekućem polugodištu za 3(tri) postotna poena, a koja teče od donošenja presude do namirenja tužitelja, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi, izjavljenoj 12. lipnja 2019., navodi da su stranke 22. studenog 2006. zaključile Ugovor o kreditu br. 306-656/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine s namjenom kupovine stana, s valutnom klauzulom, u iznosu od 111.660,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju na dan korištenja kredita.

2.Predmetnim ugovorom u članku 3. ugovorena je visina kamatne stope od 4,60% godišnje. U članku. 6. određeno je da je kamatna stopa promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama ili drugog akta banke.

3.Nadalje, Ugovorom je utvrđeno da je iznos kredita kunska protuvrijednost od 111.660,00 CHF, dakle ugovorena je valutna klauzula pri čemu je glavnica kredita vezana uz valutu CHF.

4.užitelj se poziva na utvrđenja iz presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17.

5.O odredbi članka 6. Ugovora da se nije pojedinačno raspravljalo i pregovaralo, ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, odnosno nije precizno predviđen način utvrđivanja promjene kamatne stope. Ta odredba da je nerazumljiva, nepoštena i ništetna te uzrokuje očit nesrazmjer između prava i obveza na štetu potrošača.

6.Stranke su 20. siječnja 2016. zaključile Aneks uz Ugovor o kreditu kojim je provedena konverzija kredita u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eur. Tužitelj drži da konverzijom nisu konvalidirale ništetne odredbe ugovora.

7.I odredba o valutnoj klauzuli da je ništetna i nepoštena, jer banka nije tužitelja u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

8.Tužitelju je nametnuto ugovaranje kredita s valutnom klauzulom vezanom uz CHF, obrazlažući to stabilnijim tečajem, nižom kamatnom stopom u odnosu na euro, tadašnjom poslovnom politikom banke koja je za odobravanje kredita s valutnom klauzulom u eurima određivala znatno strože uvjete kreditiranja koje veina primatelja kredita nije mogla ispuniti.

9.Također, tuženik da je pogrešno obračunao nedospjelu glavnicu prilikom konverzije na način da je primijenio tečaj CHF na dan konverzije što je nezakonito jer se primjena takvog tečaja temelji na ništetnoj odredbi o valutnoj klauzuli.

10.Kredit je u cijelosti isplaćen 23. veljače 2016.

11.Tužbenim zahtjevom, konačno uređenim nakon provedenog financijskog vještačenja, tužitelj predlaže kao što je odlučeno u izreci.

12.Tuženik se u odgovoru na tužbu u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, njegovoj osnovi i visini. Tuženik ne spori da je s tužiteljem zaključio predmetni ugovor o kreditu od 22. studenog 2006., kao i Aneks uz ugovor o kreditu od 20. siječnja 2016., koji mu je bio obvezan ponuditi sukladno Izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15). Sklapanjem Aneksa, člankom 3., u cijelosti su izmijenjene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu. Aneks se primjenjuje na pravni odnos stranaka retroaktivno od dana sklapanja ugovora o kreditu, a što proizlazi i iz otplatnog plama uručenog tužitelju. Tako je visina otplate anuiteta određena istovrsno kao i u ugovorima o kreditu s valutnom klauzulom u eur valuti i to od dana početka otplate ugovora o kreditu. Navedene odredbe su zamijenjene s retroaktivnom primjenom kao da je odredba čl. 3 Aneksa ugovorena na dan sklapanja osnovnog ugovora, što je u skladu sa ZPK. Stoga je za cijelo vrijeme trajanja ugovora obveza po promjenjivoj kamatnoj stopi odrediva jer se mijenja sukladno objektivnom pokazatelju tj. promjeni EURIBORA-a na tržištu.

13.Po odredbi članka 324. st.1. ZOO-a, ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači i ništetnost samog ugovora pa da se na predmetnu pravnu situaciju ne može primijeniti odredba članka 326. st.1. ZOO-a koja zabranjuje konvalidaciju kada je ništetan cijeli ugovor.

14.Člankom 19.e. ZPK 102/15 tuženiku i ostalim bankama naloženo je da izjednače korisnike kredita s monetarnom klauzulom u CHF s korisnicima kredita s monetarnom klauzulom u eur valuti i to ponudom novog ili izmijenjenog ugovora. Tuženik je predložio tužitelju sklapanje aneksa kojim se mijenjaju odredbe ugovora, što uključuje i odredbu o kamatnim stopama.

15.Tuženik ističe da Aneksom nije došlo do konvalidacije eventualno ništetne odredbe, no tu ni nema govora o konvalidaciji ništetne odredbe, budući da više nije riječ o istoj odredbi.

16.Odredbe Aneksa u dijelu promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u Eur da treba promatrati kao nove odredbe kojima su ugovorne strane slobodno i u skladu s načelom slobode ugovaranja uredile svoje odnose s retroaktivnim učinkom i koje nisu ništetne.

17.Odredbe o valuti obveze i promjenjivoj kamatnoj stopi da su izmijenjene u skladu sa zakonom, tužitelj je stavljen u položaj kao da je od dana sklapanja ugovora iznos kredita i povrat vezan za Eur valutu. Tako je tužitelj nakon konverzije ispunjavao svoju obvezu iz ugovora o kreditu u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju banke za Eur valutu. Stoga da isti ne može osnovano zahtijevati pravnu zaštitu kao da još uvijek ima obvezu po ugovoru o kreditu u CHF valuti, isto jer je kolektivnom presudom utvrđeno pravo na zaštitu samo onih korinika kredita kojima je obveza vezana za CHF valutu.

18.Kako je napravljena konverzija i sporna je odredba zamijenjena novom, i to s retroaktivnim učinkom, tužitelj da nema više interesa voditi ovaj postupak, niti da ima pravo na kakvo obeštećenje.

19.Sklapanjem aneksa, ugovorne strane su suglasno izmijenile obvezu vraćanja kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eur za cijelo vrijeme trajanja ugovornog odnosa. Tako su odredbe čl. 2. i 3. u cijelosti zamijenjene odredbom čl. 2. aneksa i to retroaktivno.

20.Presuda u kolektivnom sporu da se primjenjuje isključivo na ugovore o kreditu u kojima je valuta vezana uz glavnicu u CHF, a koji su sklopljeni s tuženikom u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. i nije primjenjiva u ovom postupku. Stoga da tužitelj pogrešno tvrdi kako je pravna osnova njegovog tužbenog zahtjeva u kolektivnom sporu, za koju bi sud trebao biti vezan.

21.Također, ugovor s valutnom klauzulom u eur valuti ne uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer niti u vrijeme sklapanja ugovora, a ni danas ne postoji veliki rizik tečajnih razlika. Stranke su izmijenile valutu obveze iz CHF u eur aneksom, prije donošenja presude VTS RH posl.br. Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018., pa da tužitelj stoga ne može isticati prigovor kako je aneksom izmijenjena ništetna odredba.

22.Tuženik je o svim relevantnim okolnostima obavijestio tužitelja i upozorio ga na rizike valutne klauzule, a također je proveo i edukaciju djelatnika u pogledu komercijalnih uvjeta i prodaje tih proizvoda klijentima.Tuženik tvrdi da je u svemu postupao zakonito.

23.Ugovorom je ugovoren rok otplate kredita od 30 godina, pa da je u trenutku sklapanja istog bilo neizvjesno kretanje kune i CHF. Promjena tečaja valute nije mogla biti predvidiva, niti je tuženik mogao procijeniti kretanje tečaja CHF. Ni sam nije znao kakve će okolnosti nastupiti u idućih 30 godina.

24.ZID ZPK (NN 102/15) nametnuo je obvezu izmjene ugovornih odredbi isključivo tuženiku dok je tužitelj imao mogućnost samostalno procijeniti uspostavlja li Aneks ponovno pravnu i činjeničnu situaciju kao da eventualno nepoštenih odredbi nije bilo te je li predviđenom preplatom u cijelosti obeštećen.

25.Tuženik prigovara i visini postavljenog zahtjeva. Tužitelj zahtijeva isplatu u visini koja očigledno predstavlja razliku kao da se kamatna stopa nije mijenjala za cijelo vrijeme trajanja otplate. Time bi se ukinulo slobodno uređivanje obveznih odnosa iz čl. 2. ZOO-a i protivno volji ugovornih stranaka utvrdila fiksna kamatna stopa na predmetni ugovor o kreditu.

26.Stranke su slobodnom voljom sklopile ugovor s promjenjivom kamatnom stopom. Čak i da se utvrdi ništetnom odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, iznos navodne preplate da bi se mogao računati isključivo u odnosu na prosječnu kamatnu stopu na tržištu u utuženom razdoblju.

27.Ukoliko tužitelj tvrdi da se predmetni ugovor treba smatrati "kunskim kreditom", to tuženik ističe kako bi se u tom slučaju izračun trebao izvršiti primjenom kamatne stope primjenjive na kredite u HRK valuti u predmetnom vremenskom peridou. Izračun u konverziji da je sačinjen u skladu sa zakonom, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene istovrsnim skupinama potrošača temeljem ročnosti, namjene kredita, iste vrste i trajanja u eur i u kunama s valutnom klauzulom u eur na dan sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF. Također, tužitelju e utvrđena preplata u iznosu od 14.718,04 kn, čime da je isti u cijelosti obeštećen.

28.Tuženik ističe i prigovor zastare. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te obvezati tužitelja da mu naknadi troškove ovog postupka.

29.Sud je proveo dokaze uvidom u Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine br. 306-656/2006 od 22. studenog 2006., solemniziran 12. prosinca 2006. kod javnog bilježnika Marije Grozdanić – Dekleva pod br. OU-2248/2006, u Aneks tom ugovoru od 20. siječnja 2016., solemniziran istog dana kod javnog bilježnika Vesne Ćuzela pod br. OV-505/16, u Obavijest o prijevremenom zatvaranju od 12. veljače 2016., u izvode po kreditu, u Otplatni plan, u Izračun konverzije od 5. studenog 2015., u prihvaćanje izračuna konverzije, u popis uplata, u obavijesti o promjeni kamatne stope, te o parametrima kamatne stope, u , potvrde o plaćenim kamatama, otplatni plan, u izjavu VCO, osobnim saslušanjem tužitelja, financijskim vještačenjem po vještaku Tomislavu Prpiću i uvidom u nalaz i mišljenje vještaka.

30.Tuženik je odustao od dokaznog prijedloga za saslušanje svjedoka ZC. Pisana izjava VCO dana je uopćeno i ne navodi ništa o konkretnom ugovornom odnosu.

31.Provedenim dokazima utvrđeno je da su tužitelj, kao korisnik kredita (te ĐC kao založni dužnik) i tuženik, tada Hypo Alpe – Adria Bank d.d.) dana 22. studenog 2006. zaključili Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine br. 306-656/2006, solemniziran od strane Javnog bilježnika Marije Grozdanić – Dekleva pod br. OU-2248/2006, sa slijedećim osnovnim i relevantnim odredbama :

-U članku 2. ugovoren je stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 111.660,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF banke tuženika važećem na dan korištenja kredita, a za kupovinu stana

-U članku 3. ugovoreno je da se na iznos odobrenog kredita obračunavaju kamate od 4,60 % dekurzivno godišnje. Kamate se obračunavaju mjesečno, od dana stavljanja kredita u otplatu i uključene su u anuitete.

-U članku 4. ugovoren je rok otplate kredita od 30 godina te se otplaćuje u 360 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 572,42 CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF banke tuženika na dan plaćanja.

-U članku 6. ugovoreno je da je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama banke ili drugog akta banke. Korisnik kredita suglasan je i bez prigovora prihvaća pismenu obavijest banke o visini kamatne stope i visini anuiteta te novi otplatni plan u skladu s promijenjenom kamatnom stopom.

32.Banka je izradila otplatni plan, a vještak je imao na uvidu kompletnu kreditnu dokumentaciju prilikom izrade nalaza i mišljenja, o čemu će se nastavno navesti.

33.Stranke su sklopile Aneks rečenom Ugovoru dana 20. siječnja 2016., solemniziran istog dana, kojim na temelju pisanog prihvata konverzije od strane korisnika kredita, reguliraju konverziju kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eur. Sukladno izračunu konverzije, stanje glavnice kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u eur na dan 30. rujna 2015. iznosi 60.853,32 eur.

34.Ugovorne strane suglasno utvrđuju da preplata na dan 30. rujna 2015. iznosi 14.718,04 kn te se ista može promijeniti u prijelaznom razdoblju o čemu će banka pisanim putem obavijestiti korisnika odmah po provedbi aneksa u poslovnim knjigama banke. Iznos preplate koristi se za namirenje budućih anuiteta i to najviše do 50% dospjelog anuiteta, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi.

35.Tužitelj, osobno saslušan, izjavio je da je negdje 2006.-2007. odlučio podignuti kredit za kupnju prve nekretnine. Obišao je više banaka i sve su više manje imale slične kamate. Odlučio se za Hypo banku.Ponudili su mu kredit u CHF koji da je najsigurniji te su ga svi manje više uzimali. Kredit u eur mu nisu niti nudili. Ugovor je bio sastavljen u banci. Nije mogao utjecati na njegov sadržaj. Bilo je ili ga uzeti ili ne. Nisu mu pojašnjavali detalje ugovora, samo osnovne stvari npr. koliko će trajati ugovor. Kamata je bila promjenjiva, ali to nije sad nešto da se može samo tako promijeniti. O tečaju valute nisu ništa govorili. Tada su svi uzimali te kredite te je imao povjerenja u banku. Rata kredita u početku je iznosila 2.300,00 da bi narasla na oko 4.000,00 kn. Odlučio se na konverziju, imao je tada dvoje djece, troškove koji su se povećali, a na televiziji se pričalo te je i guverner Narodne banke govorio o konverziji. Stan je svo vrijeme služio za stanovanje. Nije ga iznajmljivao niti imao u njemu prijavljen obrt ili trgovačko društvo.

36.Ugovor je pročitao iako ne u detalje. Ugovor mu je tada bio jasan no nije shvaćao koliko to može ići dalje u smislu povećanja. Ponuđen mu je napisani ugovor pa nije niti pitao da li se nešto može mijenjati u njegovom sadržaju. To je bilo ili uzeti ili ostaviti. Kada je rata počela rasti otišao je u banku pitati no sjeća se samo da su stizali neki dopisi da je zbog promjene tečaja CHF rata sad toliko. To mu je bio prvi kredit u životu.

37.Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka utvrđeno je da je sačinjen temeljem slijedeće financijske i ostale relevantne dokumentacije: Ugovor o kreditu broj 306- 656/2006 od 22.11.2006.,Aneks uz Ugovor o kreditu 306-656/2006 (konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR) od,20.01.2016., Obavijest o prijevremenom zatvaranju, Izvodi po kreditu, Inicijalni otplatni plan, Izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF na dan 30.09.2015., Realizirani otplatni plan EUR, Obavijesti o promjenama kamatne stope – pojedinačne, Preliminarni izračun, Pregled prometa za klijenta po kreditu br 306-656/2006, partija 25318053 (knjigovodstvena kartica),Pregled prometa za klijenta po kreditu br 306-656/2006, partija 25306825 (knjigovodstvena kartica).Vještak je koristio arhivsku tečajnu listu banke, dostupnu na web stranici www.addiko.hr U nalazu i mišljenju korišten je fiksni tečaj konverzije 7,53450 kuna za 1 EUR.

38.Utvrđeno je da je tužitelj dana 22.11.2006. godine sklopio ugovor o kreditu broj 306-656/2006 (solemniziran 12.12.2006.) s Hypo Alpe-Adria Bank d.d. (sada Addiko bank d.d.), sa sljedećim bitnim odredbama kredita:

Korisnik kredita KC

Kreditor Hypo Alpe-Adria Bank d.d. (sada Addiko bank d.d.)

Ugovor/ kreditna parija 306-656/2006, partija 25318053

Datum ugovora 22.11.2006.

Iznos kredita111.660,00 CHF/512.407,78 HRK

Jednokratna otplata sa zadnjom ratom kredita

Iznos kredita koji se vraća u anuitetima 111.660,00 CHF

Isplata kredita (odobrenje) 20.12.2006

Tečaj CHF na dan puštanja kredita u otplatu 4,589000

Rok otplate (mjeseci) 360

Rok otplate godine 30

Kamatna stopa prilikom potpisa Ugovora 4,600%

Efektivna kamatna stopa 4,780%

Anuitet prilikom ugovaranja u valuti 572,42 CHF

Iznos anuiteta na dan puštanja kredita 2.626,84 HRK

Tečaj po ugovoru srednji tečaj banke na dan plaćanja

Zatvaranje kredita Konverzija u kredit sa valutnom klauzulom EUR na dan 30.09.2015 Stanje nedospjelog duga na dan otplate/konverzije 94.210,10 CHF

39.Kamatna stopa koja je iskazana u Ugovoru i inicijalnom otplatnom planu koji je dostavljen tužitelju prilikom plasmana kredita iznosila je 4,600% godišnje, sa primijenjenom proporcionalnom metodom obračuna. Tužitelj je ugovorio iznos od 111.660,00 CHF, što na dan isplate 20.12.2006 (utvrđeno prema podatku na dokumentu izračuna konverzije ) iznosi 512.407,78 kn, prema srednjem tečaju banke na dan 4,589000 HRK za 1 CHF.

40.Prema ugovoru i inicijalnom otplatnom planu, kredit se otplaćuje kroz 360 mjesečnih anuiteta u visini od 572,42 CHF, sve prema srednjem tečaju banke na dan plaćanja. Anuiteti dopijevaju na naplatu posljednjeg dana u mjesecu. Prema isplatnom tečaju navedeni anuitet iznosi 2.626,84 kn.

41.S danom 30.09.2015 provedena je konverzija kredita sa valutnom klauzulom CHF u kredit s valutnom klauzulom EUR, sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15). Konverzija je provedena sukladno potpisanom Dodatku ugovoru o kreditu od 20.01.2016.

42.Tuženik je u periodu otplate kredita šest puta mijenjao kamatnu stopu te se ona kretala kako slijedi:

20.12.2006 do 31.08.2007 4,60% 31.01.2007 572,42 CHF

31.08.2007 do 29.02.2008 5,00% 30.09.2007 598,98 CHF

29.02.2008 do 30.11.2008 5,99% 31.03.2008 666,31 CHF

30.11.2008 do 30.11.2010 6,20% 31.12.2008 680,76 CHF

30.11.2010 do 30.09.2011 5,95% 31.12.2010 664,40 CHF

30.09.2011 do 31.12.2013 5,45% 31.10.2011 632,95 CHF

31.12.2013 do 30.09.2015 3,23% 31.01.2014 511,12 CHF

43.Posljednja izmjena je učinjena sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 143/2013) čijim odredbama je regulirana kamatna stopu na stambene kredite sa valutnom klauzulom CHF.

44.Temeljem prethodno navedene dokumentacije vještak je izvršio izračun visine potraživanja nastale na ime više uplaćenoga s osnova kamata i tečajnih razlika, sve navedeno po mjesecima u utuženom razdoblju.

45.Vještak je rekonstruirao početni otplatni plan u CHF prema svim ugovornim odredbama za sve anuitete koji dospijevaju u razdoblju od 31.01.2007 do 30.09.2015. godine, uz primjenu zakonske kamate od 3,23% nakon 01.01.2014. Prilikom rekonstrukcije inicijalnog plana korištena je dokumentacija: Ugovor o kreditu broj 306- 656/2006 od 22.11.2006., Inicijalni otplatni plan. Prikaz u Tablici 3.

46.Otplatni plan u CHF prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa, za sve anuitete koji dospijevaju u razdoblju od 31.01.2007 do 30.09.2015. godine, sa prikazom datuma na koje je dospjela obveza zatvarana u cijelosti, izrađen na temelju dostavljene dokumentacije: Izvodi po kreditu, Obavijesti o promjenama kamatne stope – pojedinačne, Pregled prometa za klijenta po kreditu br 306-656/2006, partija 25318053 (knjigovodstvena kartica)- prikaz u Tablici 4.

47.Prva zadaća vještaka je izračunati preplaćene kamate na način da se u svakom pojedinom anuitetu od naplaćenih kamata odbiju kamate kakve su trebale biti naplaćene po početno ugovorenoj kamatnoj stopi, s tim da se u stambenim kreditima za razdoblje od 1.1.2014. uzima kao redovna kamatna stopa 3,23 %. Razliku kamata valja izračunati na temelju početnog tečaja CHF-a po kojemu je isplaćen kredit.

48.Načelno, promjena kamatne stope rezultira većim iznosom povećanja kamate u odnosu na rast anuiteta. Razlog tome je to što je anuitet zbroj dva parametra, kamate i otplate glavnice. Prilikom plaćanja pojedinog anuiteta korisnik kredita otplaćuje kamatu i vrši otplatu glavnice, tj. isplaćenog kredita. Promjenom kamatne stope mijenja se iznos kamate koju korisnik kredita plaća kreditoru (banci), iznos otplate glavnice i sumarno iznos anuiteta. Pri tome povećanje kamatne stope povećava kamatu, umanjuje otplatu glavnice i sveukupno povećava iznos anuiteta. To znači da kada se poveća kamatna stopa,plaćanjem povećanog anuiteta korisnik kredita otplaćuje i novi povećani iznos kamate, ali iznos povećanja plaćene kamate je veći od povećanja iznosa ukupnog anuiteta i to upravo onoliko koliko se istovremeno smanjila otplata glavnice od otplate glavnice prema početnom otplatnom planu.

49.Kako je korisnik kredita smanjio otplatu glavnice, tj povećanjem kamate, usporio smanjivanje ukupnog duga u danom trenutku otplate, tako se može zaključiti da je razlika plaćene kamate novoga otplatnog plana i inicijalnoga otplatnog plana unutar anuiteta, zapravo ona razlika koja se traži, budući da se nedovoljno umanjeni dug ne može uzeti u obzir, jer isti ostaje kao daljnje dugovanje korisnika kredita, dok razlika preplaćenoga iznosa temeljem promjene kamate nastaje upravo u vrijeme kada je korisnik uplatio.

50.Tijekom otplate kredita otplata glavnice po obračunu banke postaje veća od otplate glavnice prema početnom otplatnom planu, i to da bi dostigla usporenje iz prvog dijela otplatnog razdoblja. Razdoblje manje i veće otplate glavnice se do eventualne konačne otplate neutraliziraju, ali u slučaju prijevremene otplate ili konverzije kredita, zatečena glavnica u tome trenutku različita je od one u početnom otplatnom planu i to kao posljedica gore opisanoga.

51.U razdoblju od odobrenja kredita do konverzije kredita, kamata se mijenjala šest puta, te se kretala u rasponu od 4,60 do 6,20 postotnih bodova. U prvi obračun su uzeti pozitivni, preplaćeni iznosi, (manje uplaćenih iznosa nije ni bilo jer je kamata samo rasla u odnosu na osnovnu, osim kod primjene zakonske kamatne stope 3,23%) iskazani kao više uplaćeno na ime plaćene kamate i predstavljaju tužiteljevo potraživanje.

52.Vještak je prilikom izračuna razlika utvrdio iznose koji su više plaćeni na ime kamate u odnosu na inicijalno ugovoreni otplatni plan pod pretpostavkom da je kamatna stopa cijelo vrijeme otplate kredita jednaka onoj navedenoj u Ugovoru o kreditu (4,60%), koristeći pri tome prosječni tečaj prema stvarnim uplatama, a kako ih je tuženik knjižio u dostavljenoj knjigovodstvenoj kartici , prikazujući datum kada je u potpunosti zatvarana dospjela obveza, odnosno datum dospijeća ako je obveza zatvarana prijevremeno , te ih prikazuje u tablici 5.

53.Uplate na ime zateznih kamata i troškova nisu se uzimale u obzir kao uplate za zatvaranje dospjele glavnice i redovne kamate.

54.U razdoblju otplate kredita, do konverzije, pod pretpostavkom da je bila primijenjena kamatna stopa koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, odnosno zakonska kamata 3,23% nakon 01.01.2014., tužitelj je preplatio na ime kamate iznos od 6.014,46 € .

55.Slijedeća zadaća vještaka jest izračunati preplaćeni tečaj u svakom pojedinom anuitetu na način da se u svakom naplaćenom anuitetu izračuna razlika cijelog anuiteta koji je naplaćen i anuiteta kakav je trebao biti naplaćen po tečaju realizacije kredita.U razdoblju od odobrenja kredita do konačne otplate kredita tečaj CHF je oscilirao, te je u razdoblju otplate bio i niži i viši od tečaja prilikom plasmana kredita ,a u nastavku su, sukladno zadaći kojom se traže preplate, navedeni iznosi potraživanja za period kada je tečaj dospijeća anuiteta bio viši od tečaja prilikom isplate kredita. Kredit je i isplaćen i otplaćivan prema srednjem tečaju banke, a potraživanje tužitelja predstavljaju vrijednosti koje odgovaraju iznosu koji čini umnožak dospjelog anuiteta i pozitivne razlike primijenjenog tečaja i tečaja na dan puštanja kredita (4,589000 HRK za 1 CHF), umanjeno za pripadajuću tečajnu razliku već prikazanih preplaćenih kamata, da bi se izbjeglo udvostručenje potraživanja, prikazujući uz to stvarne uplate i prosječni tečaj po uplaćenome, te datume plaćanja, odnosno datume kada je u potpunosti

zatvarana dospjela obveza, odnosno datume dospijeća ako je obveza zatvorena prijevremeno.

56.U razdoblju otplate kredita do konverzije, pod pretpostavkom da se tečaj CHF nije mijenjao, tužitelj je tako preplatio na ime tečajnih razlika iznos od 7.537,21 € , a razlike se prikazuju u tablici 6.

57.U nastavku su navedeni i iznosi za period kada je prosječni tečaj plaćenog anuiteta bio manji od tečaja prilikom isplate kredita, odnosno vrijednosti koje odgovaraju iznosu koji čini umnožak dospjelog anuiteta i anuiteta i negativne razlike primijenjenog tečaja i tečaja na dan puštanja kredita (4,589000 HRK za 1 CHF). U razdoblju otplate kredita do konverzije, pod pretpostavkom da se tečaj CHF nije mijenjao, tužitelj je tako manje platio na ime tečajnih razlika iznos od 194,93 € , a razlike se prikazuju u tablici 7.

58.Slijedeća zadaća vještaku je da analizira provedenu konverziju i utvrdi:

- je li provedbom konverzije, a uzevši pri tome sve efekte provedene konverzije u obzir, tužiteljeva obveza po kreditu dovedena na onaj iznos kolika bi bila prema početnim uvjetima kredita uz eliminaciju ništetnih ugovornih odredbi (ništetne odredbe kojom je ugovorena valutna klauzula vezana uz valutu CHF i odredba o načinu promjenjivosti kamatne stope) na način da:

- izvrši izračun na okolnost razlike glavnice, odnosno nepriznati iznos umanjene glavnice u provedenoj konverziji, tj. novčanu razliku između stanja neotplaćene glavnice u EUR kreditu prema novom otplatnom planu na dan konverzije 30.9.2015.g. iskazano u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan 30.9.2015.g. i stanja neotplaćene glavnice u CHF, stvarno zatečene na dan 30.9.2015.g. obračunato u kunama prema tečaju za CHF koji je primijenjen na dan isplate kredita

- izvrši izračun da li je provedbom konverzije tuženik utvrdio eventualnu preplatu ili manjak na dan 30.9.2015. i u kojem iznosu te

- napravi rekapitulaciju eventualnog potraživanja na dan 30.9.2015. na način da se obračuna kumulativni efekt preplate po kamati i valuti, eventualne razlike glavnice, eventualne preplate ili manjka sukladno ZOO/05 čl. 171. red uračunavanja, i čl. 172. uračunavanje kamata i troškova, imajući u vidu da je na dan potraživanja temeljem preplaćene kamate i valute do dana 30.9.2015. obračunata i zakonska zatezna kamata

- obračuna zakonsku zateznu kamatu na svaki preplaćeni iznos od dana uplate tužitelja do dana konverzije ugovora o kreditu

- sve iznose prikaže u kunama i eurima prema Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22, 88/22) uz primjenu fiksnog tečaja konverzije od 7,53450.

59.Također da se vještak očituje:

- i na okolnost ispravnosti konverzije te je li tuženik sve uplate koje je tužitelj izvršio na temelju Ugovora o kreditu u CHF, dakle uključujući i plaćanja koja su posljedica povećanja tečaja CHF i povećanja kamatne stope, iskoristio za zatvaranje obveza po konvertiranom kreditu

- i na okolnost je li tuženik umanjio neotplaćeni dio glavnice konverzijom i u kojem iznosu

- u izračun uračuna preplata iskazana kao konačni saldo preplate iz postupka konverzije na dan provođenja konverzije

- u izračun uključe sve nastale razlike, uključivo i one nastale uslijed niže kamate i tečaja od početnih vrijednosti (tzv. negativne razlike), a ne samo iznosi preplate.

60.Vještak je analizirao provedenu konverziju temeljem slijedeće dokumentacije:

Aneks uz Ugovor o kreditu 306-656/2006 (konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR) od 20.01.2016., Izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF na dan 30.09.2015., Pregled prometa za klijenta po kreditu br 306- 656/2006, partija 25318053 (knjigovodstvena kartica).

61.Tuženik je proveo konverziju tužiteljevog kredita iz CHF u EUR na dan 30.09.2015, sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15). Suština konverzije jest da se kredit konvertira na način da se simulira otplatni plan EUR kredita, koji za pretpostavku ima slijedeće:

- Početni iznos jest stvarno isplaćeni iznos u kunama pretvoren u EUR po tečaju na dan isplatekredita, tj 512.407,78 kn, odnosno 69.686,90 €

- Ročnost, odnosno trajanje kredita je ista kao i kod CHF kredita

- Banka na simulirani EUR kredit primjenjuje kamatne stope koje su vrijedile za EUR kredite

62.S takvim pretpostavkama simulirani EUR kredit postaje konvertirani, uzimajući u obzir sve uplate koje je tužitelj izvršio u periodu otplate, do trenutka konverzije. Iznos preostale glavnice prema tako simuliranom (konvertiranom) kreditu prema obračunu banke na dan 30.09.2015.godine, naveden u Dodatku Ugovora o kreditu jest 60.853,32 €, odnosno 464.848,29 kn po primijenjenom tečaju 7,638832 za 1 EUR. Navedeni iznos ostatka glavnice neovisan je o uplatama tužitelja, već predstavlja stanje glavnice po simuliranom EUR kreditu.

63.Preostala glavnica prema stvarno realiziranom otplatnom planu iznosi 94.210,10 CHF, odnosno primjenom tečaja CHF/HRK na dan isplate kredita 432.330,15 kn. Razlika gore navedenih iznosa, odnosno preostale glavnice prema obračunu banke u odnosu na iznos preostale glavnice prema realiziranom otplatnom planu primjenom tečaja na dan isplate kredita stoga je jednaka razlici 464.848,29 kn - 432.330,15 kn, što iznosi 32.518,14 kn / 4.315,90 € na dan 30.09.2015. i predstavlja nedovoljno umanjenu glavnicu u provedenoj konverziji , Tablica 8.

Glavnica na dan 30.09.2015 prema obračunu banke (EUR) 60.853,32 €

Tečaj pretvorbe (30.09.2015) EUR/HRK 7,638832

Glavnica na dan 30.09.2015 prema obračunu banke (HRK) 464.848,29 kn Glavnica na dan 30.09.2015 - stanje CHF glavnice prema realiziranoj otplati 94.210,10 CHF

Tečaj pretvorbe - tečaj isplate CHF/HRK 4,589000

Glavnica na dan 30.09.2015 prema realiziranoj otplati (HRK) 432.330,15 kn 3 = 1 -2 Razlika glavnice prilikom konverzije na dan 30.09.2015 32.518,14 kn

64.Gledajući iz perspektive da valutna klauzula CHF nije ništetna, tuženik je umanjio preostalu glavnicu u procesu konverzije za 193.792,89 kn (sa 658.641,18 kn na 464.848,29 kn), no sa pretpostavkom da je valutna klauzula ništava, potrebno je bilo glavnicu umanjiti za dodatnih 32.518,14 kn / 4.315,90 € , kao što je navedeno u tablici 9.

65.Tuženik je u obzir uzeo sve uplate tužitelja po CHF kreditu, te ih stavio u odnos sa uplatama koje su bile potrebne da bi se namirila potraživanja po simuliranom EUR kreditu, te primijenjenim tečajem EUR/kn na dan pojedinih uplata tužitelja.

66.Tužitelj je tako sa svim svojim realiziranim uplatama premašio iznos koji je potreban da bi se namirile uplate prema simuliranome EUR kreditu, te tako utvrđena preplata (navedena u dodatku ugovora) iznosi 14.718,04 kn / 1.926,74 € (1.953,42 €) na dan 30.09.2015 (utvrđeno prema dokumentu Dodatka ugovora o kreditu).

67.Iskazana preplata veća je u EUR prikazu, jer se prvobitno pretvorila u HRK prema tečaju pretvorbe na dan 30.09.2015. sukladno aneksu (7,637500 HRK za 1 EUR), a potom je pretvorena u EUR prikaz sukladno fiksnom tečaju konverzije od 2023.

( 7,5345 HRK za 1 EUR).

68.Vještak ističe da je slijedom svega navedenoga tuženik proveo konverziju tužiteljevog kredita iz CHF u EUR na dan 30.09.2015, sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15), te je na taj način matematički izjednačio tužitelja sa jednakim kreditom podignutim sa valutnom klauzulom EUR. No valja istaknuti da je to usporedba sa simuliranim EUR kreditom, tj. to nije matematičko izjednačavanje koje bi bilo jednako onome kada bi ga usporedili sa kreditom sa valutnom klauzulom u CHF, pod pretpostavkom da se tijekom razdoblja otplate nije mogla mijenjati kamatna stopa i tečaj, a čega je predmet prethodna točka zadaće vještačenja.

69.Obzirom na traženo u zadaći da se navede koji je iznos tuženik priznao tužitelju na ime preplate u konverziji te da takav iznos odbije od zateznih kamata koje teku na preplaćene iznose od uplate svakog pojedinog iznosa pa do izvršene konverzije, sukladno zadaći, uzimajući u obzir članak 171 i 172 Zakona o obveznim odnosima, daje se rekapitulacija.

70.Nakon obračuna preplate po tečaju i kamati u odnosu na početni plan/inicijalni tečaj, izračuna zatezne kamate za razdoblje od dana plaćanja pa do 30.09.2015, kao i nakon uračunavanja efekata konverzije ( priznate preplate i razlike glavnice), preostalo dospjelo potraživanje s danom 30. rujna 2015. iznosilo je 21.864,47 € (17.867,57 € glavnice - preplate po kamati, valuti i razlike glavnice na koje teku pripadajuće zatezne kamate od 01.10.2015 do isplate, te 3.996,90 € preostale dospjele zatezne kamate). Tablica 10 B.

71.Nakon obračuna preplate po tečaju i kamati u odnosu na početni plan/inicijalni tečaj , izračuna zatezne kamate za razdoblje od dana plaćanja pa do 30.09.2015, kao i nakon uračunavanja efekata konverzije ( priznate preplate i razlike glavnice), preostalo dospjelo potraživanje s danom 30. rujna 2015. iznosilo je 21.474,07 € (17.672,64 € glavnice - preplate po kamati, valuti i razlike glavnice na koje teku pripadajuće zatezne kamate od 01.10.2015 do isplate, te 3.801,43 € preostale dospjele zatezne kamate). Izračun zateznih kamata nije prikazan iz razloga ekonomičnosti (veliki broj stranica), a za izračun su korištene kamatne stope kako slijedi 01.01.2004. – 31.12.2007. 15,00%; 01.01.2008. - 30.6.2011. 14,00%; 01.07.2011. – 31.07.2015. 12,00%; 01.08.2015. – 30.09.2015. 8,14%.

72.Razlika plaćenog anuiteta zbog promjene kamatne stope i primjene valutne klauzule, primjena kamatne stope koja je vrijedila na kunske kredite.Posljednja zadaća vještaka je izvršiti izračun na način da se primjeni kamatna stopa koja je vrijedila na kunske kredite.

73.Vještak je rekonstruirao početni otplatni plan prema svim ugovornim odredbama za sve anuitete koji dospijevaju u razdoblju od 31.01.2007. do 30.09.2015. godine. Za prikaz inicijalnog plana korištena je dokumentacija: Tablica G1 – kamatne stope na kunske kredite bez valutne klauzule, HNB (javno dostupno na www.hnb.hr)

74.Sukladno navedenom pregledu, kamatna stopa na kunske kredite bez valutne klauzule, dugoročne prema stanovništvu iznosila je 9,44% u vrijeme realizacije predmetnog ugovora, odnosno za mjesec prosinac 2006. Tablica 11.

75.Inicijalni otplatni plan u CHF za ovaj izračun prikazan je u tablici 11, a za usporedbu sa inicijalnim planom, realizirani otplatni plan u CHF prema obračunu banke prikazan je u tablici 4. U razdoblju od odobrenja kredita do konačne otplate kredita, kamata se mijenjala šest puta, te je iznosila 3,23 do 6,20 postotnih bodova. U istom periodu tečaj CHF je oscilirao te je u razdoblju otplate bio i niži i viši od tečaja prilikom plasmana kredita.

76.U razdoblju otplate kredita do konverzije, pod pretpostavkom da se tečaj CHF nije mijenjao, a kamata cijelo vrijeme bila jednaka kamatnoj stopi na kunske kredite bez valutne klauzule, dugoročne prema stanovništvu u vrijeme realizacije predmetnog ugovora, tužitelj je više platio na ime razlike anuiteta iznos od 6,93 €, a riječ je samo o anuitetu od 31.07.2011. , koji je podmiren 01.08.2011. U razdoblju otplate kredita do konverzije, pod pretpostavkom da se tečaj CHF nije mijenjao, a kamata cijelo vrijeme bila jednaka kamatnoj stopi na kunske kredite bez valutne klauzule, dugoročne prema stanovništvu u vrijeme realizacije predmetnog ugovora, tužitelj je manje platio na ime razlike anuiteta iznos od 11.878,81 €, a razlike se prikazuju u tablici 12.

77.Iz mišljenja vještaka utvrđeno je slijedeće :

-Pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, odnosno zakonska kamata 3,23% nakon 01.01.2014., tužitelj je, na ime kamata, do konverzije kredita više uplatio iznos od 6.014,46 €. Manje uplaćene kamate u ovoj varijanti nije bilo.

-Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita do konverzije tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužitelj je, na ime tečajnih razlika, više uplatio 7.537,21 € .

-Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita do konverzije tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužitelj je, na ime tečajnih razlika, manje uplatio 194,93 € .

-Nepriznati iznos umanjena glavnice u provedenoj konverziji (razlika glavnice) na dan 30.09.2015. iznosi 4.315,90 € . Dakle, tuženik je za navedeni iznos manje umanjio glavnicu prilikom konverzije.

-Tužitelj je sa svim svojim realiziranim uplatama premašio iznos koji je potreban da bi se namirile uplate prema simuliranome EUR kreditu, te tako utvrđena preplata iznosi 1.953,42 € na dan 30.09.2015.

-REKAPITULACIJA – Varijanta A (više plaćeno) Nakon uzetih iznosa iz točke 1 i 2 u obračun, obračuna zateznih kamata na te iznose do 30.09.2015., kao i nakon uračunavanja efekata konverzije (priznate preplate i razlike glavnice), preostalo ukupno dospjelo potraživanje s danom 30. rujna 2015. iznosi 21.864,47 € i to:

- 17.867,57 € glavnice - preplate po valuti, kamati i razlike glavnice na koje teku pripadajuće zatezne kamate od 01.10.2015 do isplate, te

- 3.996,90 € preostale dospjele zatezne kamate na dan 30.09.2015

-REKAPITULACIJA – Varijanta B (više i manje plaćeno) Nakon uzetih iznosa iz točke 1, 2 i 3 u obračun, obračuna zateznih kamata na te iznose do 30.09.2015., kao i nakon uračunavanja efekata konverzije (priznate preplate i razlike glavnice), preostalo ukupno dospjelo potraživanje s danom 30. rujna 2015. iznosi 21.474,07 € i to:

- 17.672,64 € glavnice - preplate po valuti, kamati i razlike glavnice na koje teku pripadajuće zatezne kamate od 01.10.2015 do isplate, te

- 3.801,43 € preostale dospjele zatezne kamate na dan 30.09.2015

-Tuženik je proveo konverziju tužiteljevog kredita iz CHF u EUR na dan 30.09.2015, sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15), te je na taj način matematički izjednačio tužitelja sa jednakim kreditom podignutim sa valutnom klauzulom EUR. U obzir su uzete sve uplate tužitelja, pa tako i oni iznose koji su ovdje iskazani kao njegova preplata po kamati i valuti u odnosu na ništetnost promjene kamate i valutne klauzule CHF, ali samo ako se gleda kao usporedba sa kreditom podignutim sa valutnom klauzulom EUR, ali ne i sa CHF kreditom sa ništetnim odredbama o promjeni kamate i valutnom klauzulom, za kakvo bi obeštećenje tuženik još dugovao iznose po točkama mišljenja 1, 2 i 4 , odnosno one sukladno rekapitulacijama .

-Usporedba s kunskim kreditom:

Da nije primijenjena Valutna klauzula, a kamatna stopa je cijelo vrijeme bila jednaka kamatnoj stopi na kunske kredite bez valutne klauzule, dugoročne prema stanovništvu u vrijeme realizacije predmetnog ugovora, tužitelj je na ime anuiteta, u razdoblju otplate kredita do konverzije više uplatio iznos od 6,93 €.

-Da nije primijenjena Valutna klauzula, a kamatna stopa je cijelo vrijeme bila jednaka kamatnoj stopi na kunske kredite bez valutne klauzule, dugoročne prema stanovništvu u vrijeme realizacije predmetnog ugovora, tužitelj je, na ime anuiteta, u razdoblju otplate kredita manje uplatio iznos od 11.878,81 €.

78.Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka te je sukladno istome, podneskom zaprimljenim 5. svibnja 2025. i uredio te precizirao tužbeni zahtjev.

79.Tuženik se očitovao podneskom od 29. srpnja 2005. u kojem navodi kako se prvenstveno protivi preinaci, odnosno povećanju visine tužbenog zahtjeva.

80.U odnosu na nalaz i mišljenje vještaka, tuženik prigovara izračunu vještaka koji se odnosi na izračun razlike zbog promjene kamatne stope. Naime, da bismo ispravno prikazali razliku zbog promjene kamatne stope potrebno je usporediti anuitete po primijenjenom otplatnom planu i anuitete po početno ugovorenim uvjetima. Povećanje kamatne stope povećava iznos kamate, ali smanjuje iznos glavnice tako da ukoliko uspoređujemo samo iznos kamate za kredite koji nisu otplaćeni u cijelosti, dobiveni iznos razlike je veći od onoga što je klijent zaista uplatio. Vještak je prikazao veći iznos razlike od one koju dobijemo ukoliko od ukupne uplate korisnika oduzmemo iznos anuiteta po početno ugovorenim uvjetima.

81.Ukoliko tužitelj tvrdi da se predmetni ugovor o kreditu treba smatrati „kunskim kreditom“, u obzir bi trebao uzeti izračun primjenom kamatne stope primjenjive na kredite u HRK valuti u predmetnom vremenskom periodu. Naime, svaki ugovor o kreditu, ovisno je li ugovorena primjena CHF, EUR valutne klauzule ili se radi o kunskom kreditu, sadrži različite visine kamatne stope. Stoga se u takvim pravnim situacijama predmetni izračun izvršava uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF. Iz dostavljenog izračuna vidljivo je da je tužitelj na ime anuiteta, u usporedbi s uvjetima koji su vrijedili za kredite bez valutne klauzule, u razdoblju otplate kredita manje uplatio 11.878,81 EUR. U prilog tom stavu govori i činjenica da je Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/15) prilikom konverzije naložio primjenu kamatne stope jednake kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju su banke primjenjivale na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu.

82.Takvim načinom izračuna, primjenjujući iste kamate za istovrsne ugovore o kreditu, štiti se ravnopravnost ugovornih strana na način da tuženik kao kreditna institucija ima pravo plasirati ugovore o kreditu s različitim kamatnim stopama ovisno o vrsti kredita.

83.U odnosu na tužiteljev podnesak od 5. svibnja 2025., tuženik prvenstveno prigovara iz razloga jer tužitelj zahtjev za isplatu nije umanjio za aneksom priznatu preplatu. Stoga se ističe kako se, sukladno sudskoj praksi, u obračun razlika mora uzeti i preplata priznata konverzijom. (Vrhovni sud Republike Hrvatske, rješenjeu posl. broj Rev 1096/2022 od 8. studenoga 2022., Županijski sud u Karlovcu, presuda posl. broj Gž- 196/2022 od 28. kolovoza 2024.)

84.Stoga, tuženik ističe kako je u slučaju osnovanosti tužbenog zahtjeva potrebno preplaćeni iznos razlike umanjiti za iznos preplate priznate prilikom konverzije.

85.Nadalje, tuženik prigovara jer je zahtjev za isplatu utemeljen na dijelu nalaza vještaka koji ne uključuje sve razlike. Tuženik smatra kako se u obzir se može uzeti isključivo sveukupna razlika, odnosno onaj izračun koji uključuje razliku u svakom pojedinom anuitetu pa tako i tzv. negativne razlike.

86.Nesporno je da izračun samo tzv. pozitivnih razlika ne odgovara niti tužbi, budući da tužitelj ističe ništetnost odredbi kojima se ugovaraju promjenjivost kamatne stope i valutna klauzula, te potražujesplatu razlike uslijed promjena kamate i tečaja. Ukoliko je ništetna odredba kojom je ugovoreno da su određeni parametri promjenjivi (kamatna stopa i tečaj), a čemu se tuženik izričito protivi, onda je ništetna promjena tih parametara i kad se isti smanjuju u odnosu na početno ugovorene, jer i smanjenje predstavlja promjenu!

87.Slijedom istaknutoga, tuženik smatra da bi se, ukoliko sud (suprotno tuženikovom stavu) utvrdi da bi predmetne promjene tečaja bile ništetne, u obzir morale uzeti i razlike nastale uslijed smanjenja tečaja u odnosu na početni. Da je tuženik u pravu potvrđuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju posl. broj Rev 1277/2022 od 8. ožujka 2023. kojim prihvaća reviziju u istovjetnom predmetu, a u kojem je zauzeo stav kako se u obračun razlika u obzir moraju uzeti sve, pa tako i tzv. negativne razlike, neovisno o tome što tuženik nije postavio protutužbeni zahtjev niti izjavio prigovor prijeboja. Takav stav je zauzela i sudska praksa pa tako npr. Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi u presudi posl. broj Gž-1077/2020 od 2. veljače 2021.

88.Tuženik osporava da bi tužitelj imao pravo na razliku između iznosa glavnice koji bi se dobio uzimajući u obzir početne vrijednosti kredita, odnosno anuitete i kamate po početnim uvjetima i preostale glavnice koja je utvrđena Aneksom. Naime, tuženiku je ZIP ZPK naložio ponuditi korisnicima kredita konverziju u EUR na način da se krediti u CHF izjednače s kreditima u EUR kao da su ti krediti od samog početka bili vezani za valutu EUR. Tuženik ističe dio predmetnog nalaza i mišljenja u kojem vještak potvrđuje navode tuženika da je „tuženik proveo konverziju tužiteljevog kredita … sukladno odredbama ZID ZPK te je na taj način matematički izjednačio tužitelja s jednakim kreditom podignutim s valutnom klauzulom u EUR“.

89.Tuženik je sukladno Zakonu sastavio Aneks o konverziji te na taj način izračunao preostalu glavnicu, a tužitelj je na točno takav Aneks pristao i potpisao ga. Stoga nema govora o isplati navodne razlike u glavnicama budući da bi na taj način došlo u pitanje samo postojanje aneksa imajući uvidu da je iznos glavnice bitan sastojak ugovora, odnosno aneksa.

90.Dodatno, a u odnosu na tužiteljevo pravo na isplatu nakon provedene konverzije, tuženik ističe da je Vrhovni sud RH u istovjetnom predmetu u presudi Rev 637/2019 od 15.11.2022. prihvatio tuženikovu reviziju i u cijelosti odbio tužbeni zahtjev te odgovorio na postavljeno revizijsko pitanje:„Tužitelj koji je kao korisnik (potrošač) prihvatio konverziju (…) nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope (…) zato što izračun konverzije kredita iz članka 19.c ZID ZPK/15 stavka 1. uključuje i te uplate.“

91.Tuženik se dodatno očituje u odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim se traži utvrđenje ništetnosti čl. 2. predmetnog ugovora, kojim je ugovorena glavnica kredita vezana za valutu CHF, te ističe kako isto nije obuhvaćeno kolektivnim presudama na koje se poziva, a tužitelj ne obrazlaže ni zbog čega bi odredba čl. 2. baš u tom dijelu bila ništetna. Naime, navedena odredba predstavlja samu srž ugovora o kreditu i obvezu banke da korisniku isplati određen iznos na ime kredita, a koji se u ovom slučaju izračunava prema srednjem tečaju valute CHF važećem na dan korištenja kredita.

92.Za razliku od argumentacije u kolektivnim presudama koja se odnosi na nepoštenost ugovaranja otplate kredita uz valutnu klauzulu, jer je visina tečaja CHF u odnosu na HRK valutu bila nepredvidiva s obzirom na razdoblje na koje se sklapaju ugovori o kreditu, isti zaključak nije primjenjiv na odredbu u čl. 2. Slijedom navedenog, neutemeljene su i tvrdnje tužitelja da se o odredbi u čl. 2. nije moglo pojedinačno pregovarati te da je njezinim ugovaranjem tužitelj imao slabiji položaj u odnosu na tuženika. Jednak stav zauzima i sudska praksa, pa je tako Županijski sud u Varaždinu u predmetu posl. broj Gž-395/2023 od 20. lipnja 2024.

93.Ocjenom svih provedenih dokaza, kako svakog posebno, tako i svih u cjelini, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

94.Nije osnovan tuženikov prigovor zastare. U konkretnom slučaju ne radi se o naknadi štete već o stjecanju bez osnove – odredba članka 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje : ZOO) čijim stavkom 1. je određeno da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Po odredbi stavka 2. istog članka, pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Stavkom 3. je propisano da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

95.U tom slučaju se na potraživanje tužitelja ima primijeniti opći zastarni rok od pet godina. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 4. travnja 2012. došlo je do prekida zastare, te je ona počela teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti presude donesene u tom postupku. U odnosu za zahtjev koji se odnosi na preplatu na temelju ništetne odredbe koja se odnosi na promjenjivost kamatne stope zastara je počela ponovo teći s danom 13. lipnja 2014. kada je pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13, za dio zahtjeva koji se odnosi na stjecanje bez osnove na temelju ništetne odredbe o valuti zastara je ponovo počela teći od 14. lipnja 2018., kada je pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17.

96.Tužbu je tužitelj podnio 12. lipnja 2019. dakle nije protekao rok od pet godina tj. zastarni rok za stjecanje bez osnove kada se uzme u obzir datum kada je postala pravomoćna odluka iz kolektivnog spora.

97.Presudom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13–4 od 13. lipnja 2014. koja je donesena po žalbi izjavljenoj na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P–1401/12 od 4. srpnja 2013. u parnici tužitelja Udruge potrošač, protiv ovdje tužene banke i drugih radi zaštite kolektivnih interesa, utvrđeno je u točki 2. da su kamatne stope banke mijenjale bez ugovorenih parametara, s jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe. Istovremeno je sud u točki 1. izreke preinačio navedenu presudu Trgovačkog suda i odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da su banke, među njima i tužena banka, u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese prava potrošača, kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koji je vezana glavnica CHF, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

98.Vrhovni sud je u svojoj odluci Revt–249/14 od 9. travnja 2015. odbio revizije tuženika od 1 – 7, a koje su izjavljene protiv presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž–7129/13–4 od 13. lipnja 2014. kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P–1401/12 od 4. srpnja 2013.

99.Odlukom broj U–III–2521/2015, U-III–2536/2015, U-III–2547/2015, U-III– 2565/2015, U-III–2603/2015, U-III–2604/2015, U-III–2605/2015 od 13. prosinca 2016. Ustavni sud RH je djelomično usvojio ustavnu tužbu tužitelja, te je ukinuo odluku VSRH broj Revt–249/14-2 od 9. travnja 2015. u dijelu u kojem je odbijena revizija tužitelja protiv presude VTSRH broj Pž–7129/13 od 13. lipnja 2014., a kojim je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da su tuženici „povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

100.Ponovno odlučujući o reviziji VSRH je rješenjem broj Revt-575/16–5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu VTSRH broj Pž–7129/13 od 13. lipnja 2014. u dijelu koji se tiče zahtjeva za utvrđenje da su 1 do 7 tuženici povrijedili kolektivne interese i prava potrošača ugovaranjem valutne klauzule uz koji je vezana glavnica CHF.

101.VTSRH je donio novu presudu po posl.br. Pž–6632/2017–10 od 14. lipnja 2018. kojom je odbio žalbu tuženih banaka i potvrdio presudu TS u Zagrebu posl.br. P– 1401/2012. od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koji je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke temeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu. Dakle, VTSRH je novom odlukom pravomoćno utvrdio da su svih 8 tuženih banaka koristile nepoštene ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, kako je bilo utvrđeno prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu.

102.Vrhovni sud RH je po podnesenim revizijama donio odluku broj Rev– 2221/2018-11 od 3. rujna 2019., kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja VTS-a o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi.

103.Ishod parnice radi zaštite kolektivnih interesa omogućio je potrošačima da u individualnim restitucijskim sudskim parnicama kakva je i ova potražuju preplaćeno s osnove promjene kamatne stope, te s osnove valutne klauzule kod koje je zbog povećanja tečaja švicarskog franka došlo do povećanja mjesečnih iznosa anuiteta jer je plaćanje bilo vezano za valutu CHF.

104.Tužitelj je postavio kondemnatorni zahtjev za isplatom. Ništetnost nastupa po samom zakonu i konverzija ne može osnažiti ništetne odredbe.

105.Ovaj je sud ocijenio da su odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene i time ništetne.

106.U vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača (2003-NN 96/03), koji u odredbama članaka 81. do 88. određuje o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima.

107.Prema odredbi članka 81. stavak 1. toga Zakona, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. istog članka, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Sukladno stavku 4. istog članka, ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prema odredbi članka 87. stavak 1. istog Zakona, nepoštena odredba ugovora je ništava, a po odredbi stavka 2. istog članka, ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

108.U konkretnom slučaju stranke su sklopile Ugovor o kreditu u unaprijed formuliranom sadržaju od strane tuženika. Tuženik je pri tom u ugovor unio nepoštene odredbe o ugovorenoj valuti uz koju je vezana glavnica kredita, CHF, te odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi kojom je tuženiku omogućeno da ju jednostrano mijenja, a kojim se odredbama nije pojedinačno pregovaralo, odredbe su unaprijed formulirane od strane tuženika, tužiteljica na iste nije imala utjecaja, a što sve te odredbe čini ništavima, odnosno ništetnima. Navedeno je utvrđeno i uvidom u ugovor te osobnim saslušanjem tužitelja.

109.Tužitelj je iskazao da je banka pripremila ugovora i da on nije imao utjecaj na sadržaj ugovora, da nije upozoren na nikakve rizike, niti mu je u banci išta dodatno pojašnjavano. Ugovor u valuti CHF banka mu je ponudila kao najsigurniji.

110.Nadalje, u kolektivnoj tužbi Udruge Potrošač u predmetu koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 donesena je pravomoćna i ovršna presuda. Utvrđeno je da je tuženik (jedna od ukupno 8 banaka) sklapao s korisnicima kredita u određenom vremenskom razdoblju ugovore koji su sadržavali nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u valuti CHF te nepoštene i ništetne odredbe da banka može svojom jednostranom odlukom, bez utvrđenih egzaktnih parametara i metode njihovog izračuna, mijenjati visinu kamatne stope za vrijeme trajanja ugovora.

111.Odredbe o promjenjivim kamatnim stopama utvrđene su ništetnima, kao i odredbe o valutnoj klauzuli u valuti CHF, osim ukoliko bi banka dokazala da je potrošača informirala na način da je isti mogao donijeti razboritu i informiranu odluku, što tuženi nije dokazao.

112.Na konkretan slučaj odnosno predmetni ugovor sklopljen između stranaka, primjenjuje se navedena presuda u kolektivnom sporu (članak 502.c ZPP-a).

113.Vezano za promjenjivu kamatnu stopu, iz presude u kolektivnom sporu proizlazi da se radi o ništetnoj odredbi u dijelu kojom se mijenja kamatna stopa i to iz razloga jer banka nije ugovorila parametre za promjenu kamatne stope pa je predmetna odredba nepoštena. Razlozi promjene kamatnih stopa nisu bili jasni i provjerljivi.

114.Nepoštena je i ništetna ugovorna odredba kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da prije i u vrijeme sklapanja ugovora banka nije s potrošačem pojedinačno pregovarala i utvrdila egzaktne parametre i metode izračuna, što je dovelo za posljedicu nastanak neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka, na štetu tužitelja.

115.Iz odluke Vrhovnog suda RH proizlazi da je odredba o kamatnoj stopi ništetna, osim u dijelu u kojem je utvrđena početna kamatna stopa (Revt-249/14-2) od 9. travnja 2015. Početna kamatna stopa nije sporna, a odredba o načinu promjene kamatne stope je ništetna. Među strankama ostaje valjano dogovorena početna kamatna stopa.

116.Tuženik je u unaprijed formulirani ugovor unio nepoštenu odredbu o načinu promjene kamatne stope koju je sud proglasio ništetnom. Time što je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu, povrijeđena su tužiteljeva prava kao potrošača, na način da je tuženik koristio nedopuštenu ugovornu odredbu.

117.Navedena povreda ugovornih odredbi utvrđena je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesenoj u kolektivnom sporu koji je radi zaštite prava potrošača pokrenula udruga Potrošač protiv osam banaka koje posluju u RH između ostalog i tuženika. Pravomoćnost se odnosi na dio vezan uz promjenu kamatne stope jednostranom odlukom tuženika.

118.Odredbe predmetnog Ugovora o kreditu o kamatnoj stopi, navedene u izreci, su nepoštene ugovorne odredbe. Tuženik je bio dužan, sukladno Zakonu o zaštiti potrošača, tužitelju kao potrošaču, u pisanom obliku dati sve potrebne informacije koje se odnose na ukupan iznos kredita, da bi tužitelj kao potrošač donio informiranu odluku. Bio je dužan prije sklapanja ugovora pružiti tužitelju odgovarajuća objašnjenja koja bi tužitelju omogućio procjenu da li je predloženi ugovor prilagođen njegovim potrebama i financijskoj situaciji te mu pojasniti bitne značajke predloženog proizvoda i posebnih učinaka koje oni mogu imati na tužitelja, a koja obveza tuženika proizlazi i iz Zakona o kreditnim institucijama. Tuženika na ovakvo ponašanje obvezuju i sama načela obveznog prava i to načelo savjesnosti i poštenja s dužnom primjenom profesionalne pažnje, načelo jednake vrijednosti prestacija sa zabranom zloupotrebe prava i načelo zabrane prouzročenja štete drugoj strani. Tuženik provedenim dokazima nije dokazao da bi tako postupio.

119.Predmetni ugovor o kreditu sklopljen je na unaprijed formuliranom standardnom obrascu, te se temeljem zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale, pa tužitelj nije imao nikakvog utjecaja na njihov sadržaj. To proizlazi i iz stranačkog iskaza tužitelja, a koji je prethodno citiran.

120.Zakon o zaštiti potrošača (2003.) u članku 81. stavak 1. propisuje da se odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odredbom članka 82. ZZP utvrđeno je koje se odredbe mogu smatrati nepoštenima, a primjenjivo na konkretan slučaj to su : odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog, razloga, odredba kojom se potrošač obvezuje na ispunjenje ugovorne činidbe, dok je ispunjenje obveze trgovca uvjetovano okolnošću čije ispunjenje ovisi isključivo o volji trgovca, odredba kojom se potrošaču nameću određene obveze, a da potrošač prije sklapanja ugovora nije bio u mogućnosti upoznati se s tom odredbom.

Nepoštena ugovorna odredba je ništetna.

121.Zakon o obveznim odnosima u članku 270. stavak 1. propisuje da je ugovor ništetan u slučaju da je činidba neodređena ili neodrediva, a po članku 272. činidba je odrediva u slučaju da ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane postavile trećoj strani da je odredi. Dakle, ništetna je odredba po kojoj je jednoj od ugovornih strana ostavljeno da određuje činidbu. Naknadno određivanje moguće je samo ukoliko to obavlja treća strana, u suprotnom činidba mora biti određena u samom ugovoru.

122.U predmetnom ugovoru visina kamatne stope nije određena niti je odrediva obzirom je ugovorena kao promjenjiva na temelju odluke tuženika, tj. jedne od ugovornih strana. Odredba o promjeni ugovorne kamate ovisi isključivo o odluci jednog ugovaratelja, a nisu ujedno precizno bili određeni uvjeti promjenjivosti i referentne stope za koje se veže promjena. Isto uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača. Banka je jednostrano odredila obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a nema niti egzaktnih kriterija kojima bi mogao provjeriti pravilnost promjene. Radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama stranaka, na štetu potrošača. Povrijeđeno je pravo potrošača na informiranje, kao osnovno načelo zaštite potrošača, jer prilikom sklapanja ugovora potrošaču kao neprofesionalcu nisu pružene dostatne informacije o kalkulaciji koja utječe na promjenjivost kamatne stope. Za vrijeme trajanja ugovornog odnosa, kamatna stopa tužiteljici je povećavana i mijenjana nekoliko puta, a kako to i proizlazi iz dokumentacije te nalaza i mišljenja vještaka. To je rezultiralo porastom rate kredita.

123.Nadalje, tuženik je bio dužan tužitelju kao potrošaču, a sukladno Zakonu o zaštiti potrošača, dati sve potrebne informacije i objašnjenja koji se tiču valute i vrste tečaja, te druge potrebne podatke, a kako bi tužitelj donio informiranu odluku.

124.Zakon o obveznim odnosima dopušta valutnu klauzulu, no sukladno Zakonu o zaštiti potrošača ta konkretna odredba nije jasna i razumljiva te ne daje dovoljno informacija, a ni sam tuženik to nije učinio na drugi način koji bi bio prikladan. Odredba o riziku promjene tečaja mora biti razumljiva, odnosno potrošač mora biti uredno obaviješten, mora znati za mogućnost deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu i moći procijeniti gospodarske posljedice koje bi takva odredba moga imati za njegove financijske obveze.

125.Teret dokaza o tome da je tuženik informirao tužitelja na prikladan način o valutnom riziku jest na tuženiku koji to nije dokazao. Ovaj sud ocjenjuje da tuženik nije, sukladno svojoj obvezi, detaljno i razumljivo informirao tužitelja, a kako bi isti donio razboritu i informiranu odluku.

126.U presudi poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. Vrhovni sud RH odbio je revizije banaka u kolektivnom sporu Udruge Potrošač čime je riješeno i pitanje valutne klauzule za valutu CHF te je odlučeno da pojedinačni potrošači imaju pravo tražiti povrat iznosa preplaćenih s osnova valutne klauzule u toj valuti.

127.Utvrđeno je da su banke propustile u fazi pregovaranja i komuniciranja s potrošačima dati im sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima u ugovorima o kreditu i sve rizike koje takve ugovorne odredbe nose, a priroda i specifičnost valute CHF je poznata bankama.

128.Iz rečene Presude Vrhovnog suda RH br. Rev-2221/2018 proizlazi da su ugovorne odredbe u ugovorima o kreditu u kojima je glavnica kredita vezana uz valutu CHF bile za klijente nerazumljive, da nisu na valjani način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi, da su banke (među njima i ovdje tuženik) kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF i da su svjesno propustile o tome informirati klijente.

129.Iz svega navedenog proizlazi i da su ugovorne odredbe u kojima se glavnica kredita vezana uz CHF, navedene u izreci, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo, nepoštene, time i ništetne.

130.Tužitelj u svom iskazu navodi da mu je tuženik ponudio kredit u valuti CHF kao najpovoljniji, proizlazi iz iskaza da nije upozoren na rizike i ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule, da je ugovor bio pripremljen i da nije imao utjecaja na njegov sadržaj.

131.Temeljem odredbe članka 323. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje ZOO), posljedica ništetnosti je da je svaka ugovorna strana dužna vratiti ono što je primila na temelju ništetne odredbe. Početna visina kamatne stope je između stranka usuglašena, utvrđen je i nesporan iznos glavnice kojeg je tuženik isplatio tužiteljici, te tužiteljici osnovano pripadaju iznosi koje je tuženik stekao temeljem ništetnih odredaba odnosno koje je stekao bez osnove.

132.Tužitelj je tužbeni zahtjev konačno uredio te ga postavio nakon provedenog financijskog vještačenja, a što je i mogao učiniti tek po izradi nalaza i mišljenja vještaka, te se ne radi o nedopuštenoj preinaci tužbe, odnosno sud je istu dopustio, sukladno odredbi članka 190. stavak 3. ZPP-a, kao svrsishodnu za konačno rješenje odnosa među strankama.

133.Sklapanjem Dodatka ugovora nije otklonjena posljedica ništetnosti dijela odredbi Ugovora o kreditu u pogledu kamatne stope i valutne klauzule i nije uspostavljeno stanje kakvo je bilo prije ispunjenja ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

134.Dana 30. rujna 2015. donijet je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (ZID ZPK) temeljem kojeg je pružena mogućnost korisnicima kredita konvertirati svoje kreditne obveze iz valute CHF u valutu EUR. Rečenim zakonom određena je metodologija izračuna novog iznosa kreditne obveze potrošača koja se u bitnom sastojala u tome da se od početka kredita izradi preračun iz valute CHF u valutu EUR kako bi se dobila nova glavnica kredita na dan 30. rujna 2015. u EUR po kojoj će se pro futuro plaćati kredit. Način izračuna konverzije propisan je člankom 19.c ZID ZPK, a sastojao se u tome da su se uplate potrošača po stvarnom kreditu uspoređivale s uvjetima simuliranog kredita u valuti EUR, stvarnim uplatama se zatvarao fiktivni kredit i na taj način se izradilo stanje kredita na dan 30. rujna 2015. Navedenom usporedbom potrošači su imali manjak ili višak plaćenih sredstava te im je na temelju tog stanja ponuđena mogućnost sklapanja dodataka ugovora o kreditu za daljnju otplatu kredita (čl. 19.e st. 1. ZID ZPK). Tužitelj je potpisao dodatak ugovora. Time je osigurana istovjetnost postojećeg ugovornog odnosa.

135.U vrijeme sklapanja Dodatka ugovora primjenom ZID ZPK, presuda u kolektivnom sporu nije postala pravomoćna, niti je u pojedinačnom sporu između ugovornih strana utvrđena ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli iz osnovnog ugovora o kreditu i promjenjivoj kamatnoj stopi. Naime, aneks osnovnog ugovora sklopljen je 20. siječnja 2016., dok je u odnosu na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli izraženoj u valuti švicarski franak, presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., postala pravomoćna 14. lipnja 2018., (dan donošenja presude Visokog trgovačkog suda RH). Prethodno sklapanju aneksa primjenom ZID ZPK, tužitelj kao prosječan potrošač nije znao, niti je razumno mogao znati za ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, te shodno tome pretpostaviti ishod postupka po kolektivnoj tužbi.

136.Iako je sklapanjem dodataka ugovora primjenom ZID ZPK, izvršen povrat dijela preplaćenih iznosa anuiteta na način propisan odredbama članka 19.c, time nije prestalo pravo tužitelja na potpunu restituciju odnosno povrat preostalih preplaćenih iznosa u ispunjenju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi prema odluci banke.

137.Cilj ZID ZPK bio je izjednačiti korisnike kredita u CHF s korisnicima kredita u valuti EUR. Tužitelj se nije odrekao svog potraživanja niti prava na potpuno obeštećenje, a što je i propisano odredbom članka 41. Zakona o zaštiti potrošača. Potrošač se ne može odreći svojih prava niti mu se ista mogu ograničiti. Sukladno pravnom shvaćanju iz presude Suda EU C-452/18 (Ibercaja Banco) odricanje potrošača od zaštite koju mu pruža Direktiva 93/13 može biti samo ukoliko to potrošač želi i izričito iskaže (slobodno i informirano). Cilj ZID ZPK bio je prvenstveno gospodarske prirode, a to je da se olakša otplata kredita potrošačima i da ih se dovede u situaciju da od 30. rujna 2015. otplaćuju kredite na način kako ih otplaćuju potrošači koji su ugovorili kredite s valutnom klauzulom u EUR. ZID ZPK nije do 30. rujna 2015. ispravljao odredbu o kamatnoj stopi niti je propisana posebna metodologija obračuna kamata u konverziji, a niti je kredit sveden na kredit u kunama bez valute CHF. Primjenom tog propisa nije se za potrošača utvrđivao pojedinačni iznos za koji je potrošač bio oštećen po nepoštenim ugovornim odredbama, niti su utvrđivani iznosi koje je trgovac neosnovano stekao. Vrhovni sud Republike Hrvatske u obrazloženju svoje odluke Gos 1/2019 navodi da je cilj navedenog propisa bilo otklanjanje nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i otklanjanje dužničke krize.

138.Konverzija dakle ima samo učinak promjene valute kredita, a ne i saniranja nevaljane odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi odnosno ne i obeštećenje potrošača.

139.Vrhovni sud Republike Hrvatske je u oglednom postupku broj Gos 1/2019 4. ožujka 2020. donio odluku da "Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli." Ustavni sud Republike Hrvatske ZID ZPK ocijenio je usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske, te Rješenjem broj U-I-3685/20'15 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog za ocjenu suglasnosti s Ustavom tog Zakona. Ustavni sud navodi da pored formalne i materijalne ustavnosti ZID ZPK ima legitiman cilj koji se ogleda u povećanju socijalne zaštite, sprječavanju nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprječavanju produbljivanja dužničke krize, te da je navedena mjera (konverzija) razmjerna legitimnom cilju koji se htio postići jer su propisane mjere bile prikladne i nužne te nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera, a niti je njome nametnut prekomjeran teret kreditinim institucijama.

140.Vrhovni sud Republike Hrvatske u oglednom postupku nije eksplicitno dao odgovor na pitanje obeštećenja potrošača po provedenoj konverziji. Iako ukazuje na to da presuda V ne bi bila primjenjiva iz razloga što je konverzija u Republici Hrvatskoj bila dobrovoljna, u citiranoj je presudi sud zauzeo shvaćanje o utjecaju zakonodavne intervencije na prava potrošača temeljem Direktive 93/13 na način da ona ne ukida pravo na obeštećenje potrošača i da ne može ukinuti pravo potrošača na povrat koristi koju je trgovac stekao na temelju nepoštenog ugovora odnosno nepoštenih ugovornih odredbi, a da pravo na potpuno obeštećenje nema posebnog utjecaja na karakter intervencije, da li je bila izravna ili dobrovoljna.

141.Vrhovni sud Republike Hrvatske je Rješenjem posl. br. Gos-1/2019 od 4. ožujka 2020. odgovorio na postavljeno pitanje na način da sporazum o konverziji koji je zaključen na osnovu Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Također je zauzet stav da bez obzira na sklapanje Dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja ih pripadaju, a riječ je o kondemnatornim novčanim zahtjevima.

142.Prema praksi Suda Europske unije u predmetu broj C-186/16 navodi se da kod obveza banaka prema korisnicima kredita nije dovoljno da je odredba jasna i razumljivo sastavljena, već je nužno potrošaču ponuditi dovoljno informacija kako bi mogli donijeti razborite odluke, a koje informacije tuženik nije pružio tužitelju, niti je tuženik dokazao da je tužitelju pružio dovoljno informacija kako bi mogao shvatiti ekonomske posljedice svoje odluke.

143.Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2018. zauzeto je stajalište da nakon zaključenja sporazuma o konverziji kredita nema zapreke da se utvrđuje ništetnost odredbi ugovora o kreditu te da treba imati u vidu da je do sklapanja sporazuma o konverziji bio na snazi osnovni ugovor o kreditu koji je proizvodio pravne učinke, a koji se odnose na ispunjenje obveze korisnika kredita temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

144.Iz presude C-452/18 proizlazi da se potrošač kod dobrovoljnog sporazuma zaštite iz Direktive 93/13 pa i prava na potpuno obeštećenje može odreći samo izričito, slobodno i informirano. U konkretnom slučaju takvog odreknuća nema.

145.Temeljem Direktive 93/13 i citiranih presuda Dunai i Ibercaja Banco, proizlazi da neovisno o tome na koji način nacionalni sud cijeni na temelju zakonske intervencije sklopljene dodatke ugovora, da li kao izravnu intervenciju ili volju stranaka, oni ne smiju i ne mogu umanjiti zaštitu koju jamči Direktiva 93/13 na način da ne smiju onemogućiti povrat koristi koju je trgovac neosnovano stekao, a pogotovo ne protivno volji potrošača ako se takve zaštite i obeštećenja nije odrekao.

146.Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. navodi da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju.

147.Presudom Europskog suda u predmetu broj C-26/13 od 30. travnja 2014. određeno je da se čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da: ''ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva'' već da se istome trebalo na precizan, razumljiv i transparentan način pojasniti uvjete i okolnosti sklapanja ugovora, metodiku promjene kamatne stope, te odnos te odredbe s drugim odredbama ugovora, tako da korisnik kredita može jasno predvidjeti ekonomske posljedice ugovora.

148.U presudi Suda Europske unije u predmetu C-118/17 od 14. ožujka 2019. zauzeto je pravno shvaćanje da okolnost što su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene ništetnim i nepoštenim te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača.

149.Iz predmeta C-452/18 od 9. srpnja 2020. slijedi da bi se potrošač mogao sklapanjem sporazuma kojim se zamjenjuje nevaljana ugovorna odredba drugom odredbom, odreći zaštite koju mu pruža Direktiva 93/13 odnosno prava temeljem iste, samo i isključivo kada bi dao slobodan i informiran pristanak na takvo odricanje i znao čime se tim pristankom odriče. Tužitelj se, kako to proizlazi i iz njegovog iskaza, sklapanjem dodatka ugovora nije odrekao tog prava niti je dao niti je mogao dati slobodan i informiran pristanak te se nije odrekao svojih prava na obeštećenje niti je takvo odricanje u istome sadržano. Da je i dao takav pristanak, ne bi se radilo o slobodnom i informiranom pristanku obzirom da u vrijeme sklapanja dodatka ugovora valutna klauzula u CHF nije bila utvrđena ništetnom.

150.Potpisivanje dodatka ugovoru o kreditu između stranaka nije od značaja na utvrđenje u ovom postupku obzirom se niti odredbama ZID ZPK, a niti u Dodatku ugovora izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditu sa valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa te se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope.

151.Zakonom se položaj korisnika kredita u CHF kao potrošača izjednačio s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valutu EUR, a Dodatkom ugovora se uređuje pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja dodataka. Njime se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz utuženi period, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka.

152.To što su stranke zaključile Dodatak ugovoru o kreditu kojom je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR i utvrđen iznos preplate, ne upućuje na to da je tužitelju vraćen iznos razlike između plaćenih ugovornih kamata na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i početno ugovorenoj kamatnoj stopi.

153.Ovaj sud je ocijenio, a temeljem rezultata provedenog financijskog vještačenja, da provedena konverzija nije dovela do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima među strankama.

154.Prihvaćajući nalaz i mišljenje kao stručan i nepristran, ovaj je sud utvrdio da, prema Aneksu uz Ugovor o kreditu, konverzijom nije u cijelosti uspostavljena ravnoteža narušena nepoštenim ugovornim odredbama, to tužitelj ima pravo na ostvarivanje pune zaštite.

155.U ovom postupku bilo je potrebno utvrditi kakav je učinak proizvela konverzija u odnosu na ugovorne odredbe koje su naknadno utvrđene nepoštenim i posljedično ništetnim, a što je po prijedlogu tužitelja utvrđeno financijsko knjigovodstvenim vještačenjem.

156.Konverzija i izračun na kojem se konverzija temelji nije polazila od nepoštenog ugovaranja naprijed navedenih ugovornih odredbi, već od toga da se jedan bankarski proizvod (kredit ugovoren s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom u CHF) konvertira, tj. denominira u jedan drugi bankarski proizvod (kredit denominiran u EUR), a sve sa svrhom da bi se tužitelj kao potrošač zaštitio od posljedica ugovornih odredbi koje su plaćanje vezale uz promjenjivu kamatnu stopu i valutu CHF.

157.Provedenim vještačenjem utvrđeno je da konverzija nije proizvela pozitivan učinak za potrošača, jer nije izjednačila njegov položaj kao da je ugovorio kredit vezan uz valutu eur.

158.Kako zaštita potrošača omogućava ostvarivanje restitucije i uspostavu pravednog stanja u ugovornom odnosu koji sadrži nepoštene odredbe, to tužitelj, i u slučaju provođenja konverzije ima pravo na restitucijski zahtjev kada provedena konverzija nije dovela do ravnoteže pravima o obvezama stranaka u odnosu na nepošteno ugovaranje po pitanju promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, kao u konkretnom slučaju.

159.Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao stručan i nepristran, sačinjen sukladno određenoj zadaći, a tužitelj je svoj tužbeni zahtjev i postavio sukladno istom. Visina tužbenog zahtjeva je dakle utvrđena financijskim vještačenjem.

160.Iz mišljenja vještaka, koje sud prihvaća, utvrđeno je slijedeće :

-Pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, odnosno zakonska kamata 3,23% nakon 01.01.2014., tužitelj je, na ime kamata, do konverzije kredita više uplatio iznos od 6.014,46 €. Manje uplaćene kamate u ovoj varijanti nije bilo.

-Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita do konverzije tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužitelj je, na ime tečajnih razlika, više uplatio 7.537,21 € .

-Nepriznati iznos umanjena glavnice u provedenoj konverziji (razlika glavnice) na dan 30.09.2015. iznosi 4.315,90 € . Dakle, tuženik je za navedeni iznos manje umanjio glavnicu prilikom konverzije.

161.Tužitelj, slijedom svega navedenog, navedene iznose osnovano zahtijeva u tužbenom zahtjevu, sukladno tablicama sadržanim u nalazu i mišljenju vještaka, sve sa zateznom kamatom tekućom za svaki pojedinačno navedeni mjesec plaćanja, pa do isplate, sukladno članku 29. ZOO-a.

162.Tužitelj je tužbeni zahtjev postavio sukladno nalazu i mišljenju vještaka te je tuženik dužan istom vratiti utužene iznose, temeljem odredbe članka 1111. ZOO-a, sa zahtijevanom zakonskom zateznom kamatom, jer je tuženik nesavjesni stjecatelj, obzirom je do stjecanja došlo po njemu sastavljenih ništetnih ugovornih odredbi.

163.U odnosu na tzv. negativne razlike, a iz nalaza i mišljenja proizlazi da je, pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita do konverzije tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužitelj, na ime tečajnih razlika, manje uplatio 194,93 € . No tužitelj nije ništa primio, da bi bio dužan vraćati tuženiku, pa sud toga nije umanjio njegovu tražbinu. Stoga tražbina tužitelja s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koje se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK-CHF bio manji od tečaja HRK-CHF na dan isplate kredita, nije umanjena.

164.U odnosu na činjenicu da je ugovor solemniziran kod javnog bilježnika, pa da se razumljivost ugovora predmnijeva obzirom na obvezu javnog bilježnika da upozori stranke na nerazumljive odredbe, valja navesti da javni bilježnik ispituje da li su stranke ovlaštene i sposobne za poduzimanje i sklapanje posla, isti im objašnjava smisao i posljedice posla te je dužan uvjeriti se o njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji. Javni bilježnik neće ovjeriti ugovor ako korisnik kredita izjavi da ugovor podnesen na solemnizaciju ne razumije. No razumijevanje se odnosi na smisao i posljedice posla, a ne na smisao i posljedice pojedinih ugovornih odredaba.

165.Tuženikove primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka nisu osnovane te predstavljaju ustvari tuženikovu pravnu ocjenu ovog spora, a tužitelj je tužbeni zahtjev postavio sukladno nalazu i mišljenju.

166.Tužitelj je dakle u cijelosti uspio u sporu. Stoga je sud odluku o parničnom trošku temeljio na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje : ZPP).

167.Trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i troškovniku tužitelja. To su radnje sastava tužbe (tbr.7.st.1.), sastava obrazloženih podnesaka od 21. svibnja 2024., 5. svibnja 2025. i 21. kolovoza 2025. (tbr.8.st.1.) i zastupanja na ročištima od 8. svibnja 2024., 16. rujna 2024. i 15. rujna 2025. (tbr.9.st.1.), sve u iznosima od po 500,00 eur po radnji, ukupno 3.500,00 eur, koji iznos je uvećan za PDV od 25%, odnosno za iznos od 875,00 eur. U trošak je uračunat i trošak vještačenja od 600,00 eur. Sveukupno trošak iznosi 4.975,00 eur. Tužitelj nije obveznik plaćanja sudske pristojbe za presudu.

168.Sveukupno je tuženik dužan tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 4.975,00 eur, sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

169.Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Opatiji, 12. studenog 2025.

S u d a c :

Renata Slavić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. Žalba se podnosi pismeno, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Pun tužitelja

2. Pun. tuženika