REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] C 5
Poslovni broj: Us I-678/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužitelja CG (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (OIB: 84397956623), Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, kojeg zastupa službena osoba DG, radi određivanja invalidske mirovine, 12. studenoga 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-141-02/25-02/03358632883, URBROJ: 341-99-05/3-25-1036 od 3. travnja 2025. godine.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Gospiću, KLASA: UP/I 141-02/23-02/03358632883, URBROJ: 341-06-05/3-23-6482 od 29. studenoga 2024., odbijen je zahtjev tužitelja, u svojstvu hrvatskog branitelja – dragovoljca iz Domovinskog rata, da mu se odredi invalidska mirovina. Prvostupanjsko tijelo obrazlaže, u bitnome, sljedeće:
„Zahtjev za određivanje invalidske mirovine podnesen je dana 11.10.2023. nadležnom nositelju mirovinskog i invalidskog osiguranja u područnom uredu u Gospiću.
U provedenom je postupku utvrđeno:
- da je rješenjem Područne službe u Zagrebu, broj: HV IN - 51059 od 07.10.1996. hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata LG, rođ. **.**.1968. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad počevši od 01.10.1998, koja je određena na temelju invalidnosti odnosno kao posljedica zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, prema odredbama tada važećeg Zakona o pravima hrvatskih braniteljima iz Domovinskog rata;
- da je prema navedenom rješenju imenovanom korisniku kod kojeg je nastao trajni gubitak radne sposobnosti invalidska mirovina određena od mirovinske osnovice na temelju neto plaće u mjesecu prosinac 1997. koju bi istom pripadala dok je obnašao dužnost kao pripadnik djelatnog sastava oružanih snaga Republike Hrvatske u osobnom činu: zastavnik, odnosno prema neto plaći u prosincu koja prethodi godini ostvarivanja prava na mirovinu;
- da je imenovani podnio dana 11.10.2023. zahtjev da mu se odredi invalidska mirovina po novom činu ili ustrojbenom mjestu i zvanju;
- da je ovaj područni ured na osnovi navedenog zahtjeva službenim putem zatražio od Ministarstva obrane novu potvrdu o činu i ustrojbenom mjestu i zvanju hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata;
- prema potvrdi Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za djelatno vojno osoblje iz Zagreba (…) od 04.07.2024. imenovanom je utvrđeno da kao djelatnoj vojnoj osobi u Ministarstvu obrane u trenutku prestanka djelatne vojne službe na dan
30.09.1998, imao osobni čin poručnika.
Budući da prema navedenom nije došlo do promjene na temelju neto plaće u mjesecu prosinac 1997. koja prethodi godini ostvarivanja prava na invalidsku mirovinu imenovanog nema osnove za ponovno određivanje invalidske mirovinu, te je riješeno kao u izreci ovog rješenja.“
2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-141-02/25-02/03358632883, URBROJ: 341-99-05/3-25-1036 od 3. travnja 2025., odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja.
3. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, sljedeće. U trenutku demobilizacije iz djelatne vojne službe tužitelj je imao čin zastavnika, ali je obnašao funkciju – dužnost na ustrojbenome mjestu satnik – bojnik. Prvostupanjsko tijelo je od Ministarstva obrane zatražilo potvrdu o tužiteljevu činu, a ne o njegovu ustrojbenome mjestu, što su različite potvrde. Takvim postupanjem tužitelj je oštećen u primanjima za približno 120 eura mjesečno. Kod konačnog izračuna invalidske mirovine bira se povoljnija varijanta, a kod tužitelja je ustrojbeno mjesto povoljnije od osobnog čina. Tužitelj predlaže poništiti osporavano rješenje tuženika, uz vraćanje predmeta tuženiku na ponovni postupak.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporavanog rješenja i dodaje, u bitnome, sljedeće. Prema potvrdi Ministarstva obrane od 4. srpnja 2024., tužitelj je bio djelatna vojna osoba u osobnom činu poručnika raspoređen na ustrojbeno mjesto poručnika, a tijekom Domovinskog rata bio je pripadnik gardijske postrojbe. Na tim se činjenicama temelje osporavana rješenja. Rješenjem tuženikova prednika od 7. listopada 1998. tužitelju je mirovina određena sukladno činjenici osobnog čina zastavnika na temelju neto plaće u mjesecu prosincu 1997., koja prethodi godini ostvarivanja prava na invalidsku mirovinu. Čin zastavnika koji je tužitelj imao u vrijeme umirovljenja 1998. preveden je nakon njegova umirovljenja u čin poručnika, te je, prema hijerarhiji činova u Hrvatskoj vojsci, jednak činu poručnika, a ustrojbeno mjesto zastavnika također je prevedeno, te je jednako ustrojbenom mjestu poručnika. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
5. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovoga upravnog spora.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 12. studenoga 2025. u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Osporavane odluke javnopravnih tijela temelje se, u bitnome, na potvrdi Ministarstva obrane, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za djelatno vojno osoblje, KLASA: 034-05/24-01/851, URBROJ: 512M-010102-24-4 od 4. srpnja 2024. godine. Na temelju službenih evidencija tog tijela, navedenom je potvrdom potvrđeno više podataka u odnosu na tužitelja, uključujući osobni čin (poručnik) te raspored na ustrojbeno mjesto (poručnik). Spomenuta potvrda ima svojstvo javne isprave, u smislu članka 60. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21). Javnopravna tijela mirovinskog osiguranja nisu stvarno nadležna sâma utvrđivati osobni čin ni ustrojbeno mjesto tužitelja, a tužitelj u upravnom postupku ni u upravnom sporu nije dokazao drukčije. Ako pred Ministarstvom obrane ishodi potvrdu koja sadržava drukčije podatke, tužitelj može prvostupanjskom tijelu podnijeti novi zahtjev za određivanje invalidske mirovine.
8. Javnopravna tijela pravilno su u upravnom postupku utvrdila da ne postoji ni jedan novi / drukčiji mjerodavni element koji bi, pri odlučivanju o zahtjevu tužitelja od 11. listopada 2023., mogao dovesti do drukčijeg određivanja tužiteljeve mirovine. Sud je suglasan s razlozima koje su u tom pogledu iznijela javnopravna tijela. Ti su razlozi tužitelju poznati, a većim su dijelom citirani prethodno u ovom obrazloženju.
9. Prvostupanjsko tijelo pravilno je, dakle, odbilo dotični zahtjev tužitelja, što je tuženik osnovano potvrdio. U odnosu na ovdje sporno pitanje tužitelj nije stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu na druge stranke u usporedivoj situaciji, niti postoji valjani pravni razlog da u odnosu na tužitelja bude odlučeno drukčije.
10. Uzevši u obzir navedeno, osporavana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24), tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.
11. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođen plaćanja pristojbe na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 16., u vezi sa člankom 22. stavkom 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23).
U Rijeci 12. studenoga 2025.
S u d a c
dr. sc. Alen Rajko
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.
Dostaviti:
- CG, [adresa]
- Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A.
Mihanovića 3
