REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu - Stalna služba u Starom Gradu

Novo riva 3

21460 Stari Grad

Poslovni broj: P-1840/25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, po sucu Mariji Pavlinović u pravnoj stvari tužitelja SP, OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Mirko Butorović,odvjetnik u [adresa], protiv tuženika OTP banka dioničko društvo, OIB 52508873833, Ulica Domovinskog rata 61, 21000 Split zastupanog po punomoćniku OD Anić & Anić d.o.o.Split, radi utvrđenja i isplate, nakon javno održane glavne rasprave zaključene dana 11. studenog 2025. godine u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika uz objavu odluke 12. studenog 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. "Utvrđuje se ništetnom pojedina odredba Ugovora o kreditu, broj 91105/05, od 28. listopada 2005. godine, sklopljenog između tužitelja, kao korisnika kredita : SP, [adresa] 372, OIB: [osobni identifikacijski broj] i pravnog prednika tuženika, kao kreditora : HVB - SPLITSKA BANKA d.d., Split, Ruđera Boškovića 16, MBS : 060000488, danas : OTP BANKA d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB : 52508873833, i to odredba, i to odredba članka 5., u cijelosti.

II. Nalaže se tuženiku : OTP BANKA d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB : 52508873833, tužitelju : SP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime povrata ništetno naplaćenog iznosa temeljem odredbe članka 5. Ugovora o kreditu, broj 91105/05, od 28. listopada 2005. godine, isplatiti iznos od 266,44 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom na taj iznos od 5. studenog 2005. godine do isplate, i to za razdoblje do 31. srpnja 2015. godine, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena ; za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine, po

određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena ; za razdoblje nakon 1. siječnja 2023. godine do naplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III.Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 263,27 eura sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška u iznosu od 13,27eura.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se kako je tužba zaprimljena na ovaj sud 08. svibnja 2025. godine povučena u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa od 11,23 eura.

Obrazloženje

1.Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženik radi utvrđenja i isplate. Tužitelj u tužbi navodi kako je dana 28. listopada 2005. godine, kao korisnik kredita sa SOCIETE GENERALE - SPLITSKA BANKA d.d. iz Splita, kao kreditorom, sklopio Ugovor o kreditu, broj91105/05. Tuženik da je pravni sljednik kreditora. Tužitelj nadalje navodi kako je odredbom članka 5. predmetnog Ugovora o kreditu, određena naknada za obradu kreditnog zahtjeva iznosi 2,00% od iznosa odobrenog kredita i plaće se jednokrato odmah po potpisu kredita. Da se shodno navedeno radi o ugovaranju tzv. ulazne naknade, o kojoj se odredbi nije pregovaralo, odnosno da tužitelj ni na koji način nije mogao utjecati na sadržaj iste, već se radilo o tzv. tipskoj odredbi. Da je tuženik koristeći monopolski položaj doveo tužitelja do zaključenja opisanog Ugovora, odnosno odredbe, kojom prilikom nije razjašnjena relacija odnosa između iznosa naknade te zauzvrat pruženih usluga. Nadalje je naveo kako je okolnost nepostojanja pregovora dovela tužitelja u neravnopravan položaj jer se radi o tzv. tipskom ugovoru, a takav neravnopravan položaj doveo je do neravnoteže u pravima i obvezama te povredu odredaba Direktive Vijeća 93/13 EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima. Slijedom navedenog tužiteljica ističe kako se u tom dijelu radi o ništetnoj ugovornoj odredbi, o čemu su već zauzeti jasni pravni stavovi u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poput Rev-673/2023, od 13. veljače 2024. godine, Rev-715/2024, od 22. svibnja 2024. i Rev-1051/2023, od 3. travnja 2024. godine. Da time proizlazi kako je tužitelju odmah po plasiranju kredita dana 04.11.2005. godine, sa opisane osnove zadužen iznos od 430,00 CHF odnosno za taj iznos umanjena isplata kredita. Shodno navedenom tužitelj ovim postupkom traži utvrđenje ništetnosti predmetne odredbe o ulaznoj naknadi i povrat neosnovano stečenog iznosa u korist tuženika kao nepoštenog stjecatelja, sa zakonskom zateznom kamatom. Podneskom od dana 17. srpnja 2025. godine tužitelj je uredio tužbeni zahtjev kako je to pobliže navedeno u izreci.

2. Iz ovih razloga, predloženo je donošenje odluke pobliže opisane kao u izreci ove presude.

3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da u cijelosti spori osnovanost tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelja, ističe prigovor zastare, te predlaže da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan uz osudu tužitelja na snašanje troškova postupka. Tuženik ističe kako predmetna ugovorna odredba ne uzrokuje nikakvu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, a naročito ne značajnu. Tuženik je također kako je predmetna ugovorna odredba lako razumljiva i očita.

4.U dokaznom postupku sud je izvršio uvid Ugovor o kreditu broj ; 91105/05 , ostale dokumentacije uz tužbu, odgovora na tužbu tuženika, pregledom ostale dokumentacije priložene spisu.

5.Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. ZPP -a, ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev osnovan.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da sud utvrdi ništetnim odredbu Ugovora o kreditu o tzv. ulaznoj naknadi, odnosno da utvrdi ništetnim odredba članka 5. Ugovora o kreditu kojom je određeno da naknada za obradu kreditnog zahtjeva iznosi 2,00%, od iznosa odobrenog kredita i plaća se jednokratno odmah po potpisu kredita.

6.Nesporno je:

- da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o kreditu broj 91105/05 na iznos od 21.500,00CHF

- da je ugovorena odredba u kojoj je određeno da naknada za obradu kreditnog iznosa od 2,00% od iznosa odobrenog kredita i plaća se jednokratno odmah po potpisu kredita, odnosno nije sporno da je tuženik naplatio od tužitelja tzv. ulaznu naknadu.

7.Sporno je:

- da li je navedena ugovorna odredbe protivna pozitivnim propisima RH i obvezujućim pravom Europske unije i njezine pravne stečevine, odnosno je li ništetna.

- da li posljedično ništetnosti navedene ugovorne odredbe, tužitelj ima pravo na povrat isplaćenog

- da li je nastupila zastara potraživanja.

8. Sukladno odredbi čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03- dalje ZZP/03) na tuženiku je teret dokazivanja da je sa tužiteljem pojedinačno pregovarao o naknadi za obradu kredita i visini te naknade, da tuženik to nije dokazao već iz predmetne odredbe Ugovora o kreditu proizlazi da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora koja sadrži odredbu prema kojoj se tužitelj obvezuje prilikom isplate kredita platiti banci jednokratnu naknadu u visini od 2,00 % iznosa kredita, da se radi o odredbi Ugovora koja je prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a to znači da je nepoštena odredba čl. 5 Ugovora o kreditu, u smislu odredbe čl. 81. ZZP/03, te ništetna u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP/03.

9. Direktivom 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke.

10. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C- 26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

11. S obzirom da tužitelj kao potrošač nije bilo u mogućnosti pregovarati sa tuženikom u svezi naknade za obradu kredita, to je očito u pitanju ništetna ugovorna odredba, te postoji obveza vraćanja utuženog iznosa Tužitelju je trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti odredbu ugovora kako bi mogao predvidjeti posljedice koje iz toga ugovora proizlazi, a što podrazumijeva i predmetnu odredbu ugovora o kojoj tužitelj nije bio u poziciji pregovarati.

12. Prema tome, radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužiteljice, jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da svi sudionici u postupku obveznih odnosa, kao u konkretnom slučaju, dužni su međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznih odnosa.

13. Pravilnikom o naknadama za potrošačke kredite („Narodne novine“ broj 15/14) kojim je izrijekom dopuštena naknada za obradu kredita, preciznije definirane te naknade. Međutim tuženik, koji je nesporno sastavio predmetnu ugovornu odredbu o troškovima obrade, naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, nije dokazao opravdanost u postotku od odobrenog iznosa kredita ugovorene visine naknade, što rezultira time da je ta ugovorna odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja potrošača.

14. Nije sporno da je prilikom obrade zahtjeva i odobravanja kredita, tuženik imao određene troškove, koji se „pokrivaju“ tom naknadom. Međutim sama činjenica da je trošak obrade, naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, određena u postotku od odobrenog iznosa kredita, što znači da korisnici kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu, govori u prilog tome da tako ugovornom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita nisu „pokriveni“ stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanju kredita.

15. Što se tiče prigovora zastare potraživanja, sud isti smatra neosnovanim. Naime, Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odnosu na početak tijeka zastare je na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. donio zaključak Broj: Su-IV-47/2020 kojim je određeno da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje: ZOO) kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa kako u odnosu na glavnicu, tako i kamate koje zastarijevaju tek zastarom glavnog potraživanja.

16. Pitanje tijeka zakonske zatezne kamate također ovaj sud utvrđuje sukladno odredbi članka 1115. ZOO.

17. Prema ocjeni suda , u postupku je utvrđeno da je tuženik povrijedio interese i prava tužitelja, potrošača, jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena jednokratna naknada za odobravanje kredita i to u visini od 2,00% od iznosa kredita, o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, a uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja potrošača, te je stoga ta ugovorna odredba nepoštena, a time i ništetna, rezultira time da je tuženik, koji je dakle odgovoran za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe, jer je istu nametnuo tužitelju, potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja, nepošten stjecatelj, zbog čega sukladno odredbi članka 1115. ZOO tužitelj ima pravo zahtijevati zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja te naknade.

18. U odnosu na činjenicu da je tužitelj bilo upoznat sa visinom naknade za obradu ističe se kako ona ne dovodi u sumnju odluku suda, jer tužitelju kao potrošaču onemogućeno je pregovaranje o visini iste, o čemu se izjasnio i Vrhovni sud RH na sastanku predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 5. studenog 2020.

19. Nadalje, glede dospjelosti novčane obveze, pa time i tijeka zakonske zatezne kamate razriješeni su odlukom Vrhovnog suda RH Revd-1294/21 gdje je naznačeno da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva. Početak tijeka zateznih kamata ovisi stoga o savjesnosti stjecatelja što se procjenjuje prema okolnostima svakog konkretnog slučaja.

20. U podnesku od dana 17. srpnja 2025. godine tužitelj je uredio tužbeni zahtjev kako je to pobliže navedeno u izreci, te je između ostalo zatražila isplatu iznosa od 266,44 eura, dok je tužbom zaprimljenom na ovaj sud dana 08. svibnja 2025. godine zatražio isplatu iznos od 277,67 eura pa je razvidno kako bi se stoga u konkretnom slučaju radilo o djelomičnom povlačenju tužbe, tj. smanjenju tužbenog zahtjeva za što je sukladno odredbi članka 193. st 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23), dalje ZPP, bio potreban pristanak tuženika, ili je određeno ako se tuženik u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju ne izjasni o tome smatrat će se kako je pristao na povlačenje. Tuženiku je navedeni podnesak uručen te se isti o navedenom nije očitovao u roku od 15 dana, to se u smislu navedene odredbe smatra kako je isti pristao na povlačenje.

21. Kako iz stanja spisa proistječe da tuženik nije s uspjehom osporio navode tužitelja da se o spornim dijelovima ugovornih odredbi iz čl. 5.Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, stoga je nedvojbeno da se radi o unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru o kreditu u kojem tužitelj kao korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj navedene odredbe, stoga je po shvaćanju ovoga suda sporna ugovorna odredba u navedenim točkama zaista prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te su zbog toga ova odredbe ništetne.

22. Obzirom da se tuženik nije protivio visini tužbenog zahtjeva tj. nije osporio da je tužitelju od tuženika naplaćena naknada u zatraženom iznosu, to na osnovu utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud nije provodio dokaze.

23. Tužbeni zahtjev tužitelja sud ocijenio u cijelosti osnovanim

24.Naime, sukladno čl. 323. st. 1. ZOO-a, u slučaju nišetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se u narav onoga što je vraćeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što druge ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO-a, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome su ugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi, ostvario korist u vidu plaćanja naknade za obradu kredita.

25.Sukladno čl. 1115. ZOO-a, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi, isplatiti kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjev. Tako tuženik treba vratiti tužitelju utuženi iznos zajedno sa zateznom kamatom do dana uplate tj od dana 05.studenog 2005. godine pa do konačne isplate. Visina stope zatezne kamate određena je Zakonom o kamata, Uredbom i visini stope zatezne kamate i čl. 29. ZOO. Imajući u vidu sve naprijed izneseno sud je našao da je odredba iz čl. 11. Ugovora o kreditu zaključenim između stranka na način na koji je koncipirana suprotna načelu savjesnosti poštenja i uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, predstavljaju nepoštenu ugovornu obveze, te je ništetne u smislu odredbe čl. 322. st. 2. ZOO-a , jer su protivne prisilnim propisima i moralu društva, slijedom čega je u smislu čl. 323. st. 1. istoga Zakona, tuženik dužan tužitelju vratiti sve ono što je primio na temelju ništetne ugovorne odredbe.

26. Također se ističe kako se u konkretnom slučaju radi o izvanugovornom potraživanju radi stjecanja bez osnove.

27. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a, s obzirom da je tužitelj uspio u parnici u cijelosti s konačno preciziranim tužbenim zahtjevom, sud je odlučio da je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi sve troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, a s obzirom da je odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a, propisano da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Dakle, visina parničnog troška određena je sukladno vrijednosti predmeta spora postavljenog tužbenog zahtjeva, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Sud je priznao tužitelju kao potrebne za vođenje postupka zatražene troškove koji se odnose na troškove zastupanja po punomoćniku i to za sastav tužbe, te sastav podnesaka od 23.06.2025 godine, i 17.07.2025. godine , za zastupanje na ročištu od11.11.2025.godine, a što uvećano za PDV i trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 13,27, ukupno iznosi 263,27 eura, sud nije priznao trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13.27 eura budući da u spisu nema dokaza o uplati iste.

U Starom Gradu 12. studenog 2025.godine

SUDAC:

Marija Pavlinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se izjavljuje pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

Punomoćniku tužitelja

Punomoćniku tuženika

U spis