REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Kennedyev trg 11

P-594/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu mr. sc. Maji Josipović, u pravnoj stvari tužitelja ALLIANZ HRVATSKA d.d., Zagreb, Heinzelova 70, OIB: 23759810849, kojeg zastupa punomoćnik Alan-Stjepko Sorić, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik iz Zagreba, Božidara Adžije 22/2, protiv prvotuženika GRAD ZAGREB, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, OIB: 61817894937 i drugotuženika USTANOVA ZOOLOŠKI VRT GRADA ZAGREBA, Fakultetsko dobro 1, Zagreb, OIB: 69262261098, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 08. listopada 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika po zaposlenju prvotuženika te odsutnosti uredno pozvanog drugotuženika, s danom objave 12. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e :

I/ Nalaže se prvotuženiku i drugotuženiku solidarno isplatiti tužitelju iznos od 3.289,68 €, zajedno sa zakonskim kamatama koje teku od 17.12.2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se prvotuženiku i drugotuženiku solidarno u roku od 15 dana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.358,70 € sa zakonskom zateznom kamatom od 12. studenog 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III/ Odbija se djelomično tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 663,54 € zajedno sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako se 09. studenog 2022. godine, oko 18:30 sati u Zagrebu, na kolniku Ulice Štefanovec kod kbr. 39 dogodila prometna nesreća uslijed naleta na srneću divljač, kojom prilikom je oštećeno vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka], a kojim je upravljala KK. Nakon udarca je divljač se udaljila u nepoznatom smjeru. Na dan štetnog događaja predmetno vozilo bilo je osigurano kod tužitelja policom osiguranja moj auto broj 04401179242 te je temeljem suglasnosti oštećenog PK tužitelj isplatio Auto Hrvatska automobili d.o.o. na ime nastala imovinske štete na vozilu iznos od 24.786,10 kn/3.289,68 €, a koji iznos se odnosi na račun za popravak vozila umanjen za ugovorenu odbitnu franšizu. Tužitelj se obratio drugotuženiku sa zahtjevom za isplatu gore navedenog iznosa koji je proslijeđen njegovom osiguratelju, no zahtjev je otklonjen. Kako se mjesto nalazi u Gradu Zagrebu gdje niti jedno lovačko društvo nema ovlasti lova, odnosno riječ je o površinama zemljišta na kojima se ne ustanovljavaju lovišta. Odredbom čl. 7.st.1. Zakona o lovstvu određeno je da korisnik nelovne površine-pravna ili fizička osoba koja se koristi ili upravlja površinom na kojoj je zabranjeno ustanovljenje lovišta te donesenim programom zaštite divljači stječe odgovarajuća prava lovoovlaštenika. Navedeni programi zaštite divljači obuhvaćaju građevinska područja (naselja), te zonu oko naselja i nelovni pojas sukladno Zakonu o lovstvu („Narodne novine“ broj 98/18, 32/19 i 32/20; dalje u tekstu: ZL), a što u konkretnom slučaju i predstavlja mjesto nastanka predmetnog štetnog događaja. Ujedno, odgovornost tuženika zasniva se i na odredbi čl.24 i čl. 25. Odluke o uvjetima i načinu držanja kućnih ljubimaca i načinu postupanja s napuštenim i izgubljenim životinjama i divljim životinjama (Službeni vjesnik Grada Zagreba broj 28/18.) Odgovornost II-tuženika proizlazi iz gore navedenih odredbi spomenute Odluke, a budući je istom propisano kako je I-tuženik II-tuženiku povjerio brigu o skupljanju odnosno zbrinjavanju divljih životinja te temeljem činjenice kako je isti provoditelj Programa zaštite divljači.

2. U odgovoru na tužbu prvotuženik spori aktivnu i pasivnu legitimacije, osnov, visinu i tijek zateznih kamata te je istaknuo prigovor isključive krivnje treće osobe. Ističe da nema dokaza da su ostvarene pretpostavke za isplatu utužene tražbine upravo za utuženi štetni događaj po Uvjetima osiguranja motornih vozila i vodiča kroz usluge (HR- 102-1219) na koje se poziva u polici moj auto br. 04401179242 i da nema dokaza da je osiguranik OK prijavio upravo sporni štetni događaj po predmetnoj polici te da je tužitelj proveo proceduru utvrđivanja štete i isplate utužene štete po Uvjetima osiguranja, upravo za sporni štetni događaj. Navodi da nema konkretne protupravne štetne radnje prvotuženika koja je u uzročnoj posljedičnoj vezi sa spornom štetom. Ulica Štefanovec kod k.br. 39, izvedena je na zemljištu označenom kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi izvedena javna prometna površina ulice Štefanovec, kategorizirana kao nerazvrstana cesta. Na predmetnoj lokaciji - ulica Štefanovec ispred k.br. 43c (u smjeru juga) i kod k.br. 15 (u smjeru sjevera) postoje prometni znakovi A33 (divljač na cesti). Ne postoje dokazi da je u konkretnom slučaju sporna šteta nastala udarom na „srneću divljač“, niti dokaz da je isto bila „srneća divljač“. Nadalje navodi da na cesti ne postoje tragovi kočenja, što znači da vozač nije prilagodio vožnju stanju na cesti, vidljivosti, preglednosti tako da se vozilo može pravovremeno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti. Nadalje, program uzgoja divljači je planski akt kojim se uređuje gospodarenje, uzgoj, zaštita, lov i korištenje divljači u uzgajalištima divljači sukladno odredbi čl. 47. st. 1. ZOL-a. Programa uzgoja divljači nema veze sa konkretnom “srnećom divljači” na dan 09. 11. 2022. u 18:30 h odnosno sa konkretnim štetnim događajem. Odredbom čl. 24. Odluke o uvjetima i načinu držanja kućnih ljubimaca i načinu postupanja s napuštenim i izgubljenim životinjama i divljim životinjama (Službeni glasnik Grada Zagreba br. 28/18, dalje Odluka) propisano je o divljim životinjama koje su pronađene na području Grada Zagreba izvan prirodnog staništa. Dakle, ne o divljači koja je nestala u nepoznatom pravcu. Napominje kako a osnovu odredbe čl. 50. st. 1. i 2. ZC-a, u svezi odredbe čl. 1045. st. 1. i 2. ZOO-a, tuženik odgovara samo ako cesta nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima, ali na zahtjev ovlaštene osobe. Smatra kako temeljem čl. 50. Zakona o cestama (NN 84/2011, 18/2013, 22/2013, 54/2013,148/2013, 92/2014, 110/2019, 144/2021, 114/2022: dalje u tekstu ZC) i čl. 80. st. 6. ZL ne postoji odgovornost prvotuženika, a također navodi kako ne postoji solidarna odgovornost.

3. U odgovoru na tužbu drugotuženik je osporio dinamiku štetnog događaja, uzročno posljedični slijed, odgovornost drugotuženika za nastalu štetu te samu visinu štete. Spori da je došlo do naleta vozila na divljač te je istaknuo prigovor isključive krivnje treće osobe, vozača. Poziva se na čl. 80. st. 6. ZL prema kojem za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi kao i lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Navodi kako je u ovom slučaju prvotuženik lovovolaštenik, pa time i odgovara za štetu nastalu naletom vozila na divljač, samo ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova, što nije bio slučaj. Također spori da je drugotuženik u obavljanju svoje djelatnosti postupala protupravno jer da je temeljem čl. 24. Odluke o uvjetima i načinu držanja kućnih ljubimaca i načinu postupanja s napuštenim i izgubljenim životinjama i divljim životinjama (Službeni Glasnik Grada Zagreba 28/18, dalje u tekstu: Odluka) tužena je ovlaštena sve divlje životinje (divljač) koje su pronađene na području Grada Zagreba, a izvan prirodnog staništa skupljati i vraćati u prirodno stanište. Dakle, samo one koje su pronađene na području Grada Zagreba. Drugotuženik ima uspostavljen brz odnosno učinkovit sustav koji osigurava skupljanje divljih životinja te njihovo vraćanje u prirodno stanište za sve divlje životinje (divljač). U ovom slučaju divlja životinja (divljač) nije pronađena, nije niti utvrđeno radi li se uopće o divljoj životinji (divljači). Nije životno, niti je razumno očekivati, a niti postoji bilo kakva, zakonom ili kakvim drugim propisom nametnuta obveza drugotuženika da u svakom trenutku nadzire i sakupi sve divlje životinje na području Grada Zagreba, već drugotuženik u skladu s Odlukom, sakuplja divlje životinje na temelju dojave građana, komunalnog redara ili veterinarskog inspektora te kada samostalno u svom radu uoči ili na drugi način sazna da se divlja životinja nalazi na području grada. Drugotuženik nije propuštanjem postupanja povrijedila neko pravno pravilo kojim bi ostvarila protupravnost kao opću pretpostavku odgovornosti za štetu.

4. U nastavku postupka tužitelj je u cijelosti osporio tuženikove navode iz odgovora na tužbu te je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva. Ističe da je štetu uredno prijavio OK, da je tužitelj utvrdio sve relevantne okolnosti, da šteta nije nastala kao posljedica izbjegavanja naleta na životinju već uslijed naleta divlje životinje na vozilo. Ističe kako se divlja životinja na cesti smatra opasnom stvari za koju odgovara vlasnik opasne stvari odnosno lovoovlaštenik po načelu uzročnosti, a budući je upravo lovoovlaštenik dužan spriječiti nastanak štete od divljači u njegovom vlasništvu i držati životinje u granicama svojim lovišta sve temeljem članka 1064. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO). Kako divljač u pokretu predstavlja opasnu stvar, to je odštetna odgovornost osoba koje gospodare lovištima normirana upravo odredbama članka 1063. do 1067. ZOO-a. U trenutku štetnog događaja i na mjestu štetnog događaja, prema podacima iz Središnje lovne evidencije, lovoovlaštenik je bio, a i sada je, upravo tuženik. Budući da mjesto nastanka predmetnog štetnog događaja spada u PZD Grada Zagreba, to Grad Zagreb na predmetnom području ima status lovoovlaštenika tj. ima sva prava i obveze lovoovlaštenika kako u provedbi bilo kakvih mjera i radnji za zaštitu i lov divljači, pa tako i za provođenje mjera sprečavanja štete od divljači. Nadalje, navodi kako je po predmetnom štetnom događaju izvršen očevid od strane djelatnika MUP-a te da su pregledom osobnog vozila pronašli tragove dlake srneće divljači koje su izuzeli.

5. Prvotuženik je u daljnjem tijeku postupka naveo kako se protivi preinaci tužbe, promjenom istovjetnosti tužbenog zahtjeva, da je tužba bila utemeljena na odgovornosti tuženika temeljem odredbe čl. 7. st. 1. ZL i čl. 24. i 25. Odluke o uvjetima i načinu držanja kućnih ljubimaca i načinu postupanja s napuštenim i izgubljenim životinjama i divljim životinjama, a da se nakon podnesenih odgovora na tužbu tužitelj se dosjetio objektivne odgovornosti tuženika. Time bi zaobišao pravila o teretu dokazivanja (štetne radnje, protupravnosti i dr.). Napominje da su različite pravno relevantne činjenice odlučne za utvrđenje objektivne i subjektivne odgovornosti. Promjenom odgovornosti tuženika, promijenjena je istovjetnost tužbenog zahtjeva. Smatra kako je takva preinaka nedopuštena jer je tužitelj bio dužan najkasnije u tužbi iznijeti činjeničnu i pravnu osnovu (čl. 461a ZPP-a). Navedenu preinaku ne bi trebalo prihvatiti kao svrsishodno (čl. 191. st. 3. ZPP-a) te ističe prigovor prekluzije za sve nove činjenične tvrdnje u vezi spornog štetnog događaja (čl. 461a. ZPP-a,) slijedom čega predlaže isto ne uzeti u obzir.

6. U odnosu na prigovor da je tužitelj u očitovanju na tuženikove odgovore na tužbu preinačio tužbu jer da je promijenio odgovornost tuženika, sud navodi da se prema mišljenju ovog suda ne radi o preinaci tužbenog zahtjeva već odgovoru na navode tuženika iz njihovih odgovora na tužbu te dopunjavanje navoda iz tužbe. Prvotuženik navodi da je došlo do prekluzije za tužitelj u odnosu na iznošenje novih činjeničnih tvrdnji u vezi spornog štetnog događaja jer da je sve tvrdnje i dokaze trebao iznijeti u tužbi, a sve sukladno čl. 461.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP).

7. Navedena odredba navodi da su u postupku u sporovima male vrijednosti stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti svoje dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Također propisuje kako stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu ili u podnescima iz stavaka 6. i 7. tog članka. Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno stavku 9. tog članka sud neće uzeti u obzir.

8. Kako tužitelj na pripremnom ročištu nije iznosi nikakve nove činjenice niti je predlagao nove dokaze, sud je uvažio njegova očitovanja na odgovore tuženika koje je tužitelj izvršio podnescima, a koji su upućeni prije održavanja pripremnih ročišta, slijedom čega je neosnovan prvotuženikov prigovor prekluzije.

9. Nadalje, drugotuženik je u svojem odgovoru preložio da se pozove njegovo osiguratelj Croatia osiguranje d.d. da sudjeluje u postupku na strani drugotuženika kao umješač. Ista je podneskom od 02.01.2025. navela da neće pristupiti u parnicu kao umješač.

10. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvidu u Potvrdu MUP-a (list 5 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu (list 6 spisa), e-mail (list 7-9 spisa), Policu s uvjetima osiguranja (list 10-111 spisa), web prijava štete (list 112-113 spisa), presliku prometne dozvole (list 114-115 spisa), Izvid štete (list 116 spisa), fotografije (list 117-124, 166-170, 197, 199 spisa), račun (list 125-126 spisa), suglasnost (list 127 spisa), nalog za isplatu (list 128 spisa), promet izvadaka (list 129 spisa), dopise (list 130, 134-137, 138-139, 140, 142-145, 163-165, 195-196 spisa), e- mail korespondencija (list 131-133, 141 spisa), ispis SLE detalji ugovora (list 185-186 spisa), prijava štete Hrvatskom lovačkom savezu (list 200-201 spisa), sudska praksa (list 202—203, 278281spisa), pribavio podatke od Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva (list 231 spisa), pribavio spis MUP-a (list 220-226 spisa), saslušao je svjedoka KK (list 241-242 spisa) i proveo prometno vještačenje po vještaku Igoru Jakopliću dipl. ing. (list 250-261, 284-285 spisa).

11. Na ročištu dana 06.02.2025. tužitelj je odustao do dokaznog prijedlog saslušanja policijskog službenika na okolnost provođenja očevida.

12. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe čl. 8. ZPP-a, ovaj sud došao je do uvjerenja da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

13. Predmet spora je plaćanje iznosa od 3.289,68 €, kojeg je tužitelj platio svojem osiguraniku po osnovi police osiguranja na ime naknade štete nastale 09. studenog 2022. naletom divljači na vozilo na kolniku Ulice Štefanovec kod kbr. 39 u Zagrebu.

14. Sporna je aktivna i pasivna legitimacija, nastanak osiguranog slučaja, tuženikova odgovornost i tijek zateznih kamata te je li postojala isključiva odgovornost vozača za nastanak štetnog događaja.

15. Uvidom u policu osiguranja kao i uvjete razvidno je kako je ovdje tužitelj bio osiguravatelj vozila reg. oznake [registarska oznaka], u razdoblju od 15.11.2021. do 15.11.2022., da je ugovaratelj kao i osiguranik društvo Anton Zeneral. Nadalje, utvrđeno je kako se ista odnosi na automobilsko osiguranje, kasko max osiguranje uz proširenu pomoć na cesti i prošireno osiguranje od nezgode za vozača i putnike. Iz Uvjeta osiguranja razvidno je da paket MAX pokriva između ostalog i štetu zbog naleta na životinju (domaću ili divlju životinju). Iz prometne dozvole razvidno je kako je vlasnik vozila OK.

16. Iz Suglasnosti je razvidno da se vlasnik vozila OK usuglasi da tužitelj troškove popravka štete na predmetnom vozilu isplati direktno radionici Auto Hrvatska automobili d.o.o.

17. Iako je u spis dostavljena nepotpisana polica osiguranja, ovdje valja imati na umu odredbu čl. 925. ZOO-a koja propisuje da je ugovor o osiguranju sklopljen kad je ponuda o osiguranju prihvaćena (st. 1.); o sklopljenom ugovoru o osiguranju osiguratelj je obvezan bez odgađanja ugovaratelju osiguranja predati uredno sastavljenu i potpisanu policu osiguranja ili neku drugu ispravu o osiguranju (list pokrića i sl.) (st. 2.). Dakle, činjenica da na predmetnoj polici nema potpisa, ne znači da ugovor o osiguranju nije sklopljen, budući da iz navedene odredbe proizlazi da je ugovor o osiguranju sklopljen kad je ponuda o osiguranju prihvaćena. Osim toga, valja napomenuti kako ista polica potvrđuje da je sklopljeno automobilsko kasko i osnovno osiguranje, dok iz Zapisnika o očevidu MUP-a proizlazi kako je predmetno vozilo u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod tužitelja upravo predmetnom policom. Slijedom navedenog sud je cijenio neosnovan tuženikov prigovor aktivne legitimacije te je utvrdio kako je upravo tužitelj bio osiguratelj predmetnog vozila.

18. Iz potvrde i spisa MUP-a razvidno je kako je 09.11.2022. u 18,30 sati u Zagrebu- Maksimir, Ulici Štefanovec kod kbr. 39 došlo do prometne nesreće na način da je KK upravljala vozilom ZG 6530FC po kolniku desnom prometnom trakom u smjeru juga te je naletila prednjim dijelom lijevim vozila na divlju životinju K koja je pretrčavala kolnik iz smjera istoka prema zapadu nakon kojeg udarca se srna ustala i udaljila u nepoznatom smjeru. Nadalje utvrđeno je da vozač KK nije bila pod utjecajem alkohola, što potvrđuje i zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu. Također je utvrđeno da je dojava o prometnoj nesreći bila u 18,29 sati. Nadalje, pobrojana su oštećenja na vozilu i to oštećenja prednjeg branika, lijevog prednjeg blatobrana i prednji lijevi far te je navedeno kako su na vozilu pronađeni tragovi dlake NN životinje koje su izuzete. Nadalje, utvrđeno je kako na mjestu događaja vrijedi ograničenje brzine od 50 km/h. Iz fotografija dostavljenih na CD iz spisa MUP-a razvidno je da su fotografirana oštećenja na vozilu.

19. Iz dopisa Gradskog ureda za mjesnu samoupravu, promet, civilnu zaštitu i sigurnost Grada Zagreba od 16.04.2024. razvidno je kako isti navodi da je temeljem snimke Odjela za pripremu dokumentacije, investicijsko održavanje, vođenje baze podataka i katastra cesta i cestovnih objekata koja je snimljena 24.03.2022. razvidno da je u ulici Štefanovec u zoni kbr. 15 i kbr. 43C postoji vertikalna signalizacija A33 (divljač na cesti), o čemu su priložene fotografije.

20. Iz dopisa Grada Zagreb, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove razvidno je da je ulica Štefanovec kod kbr. 39 kategorizirana kao nerazvrstavan cesta te da na istoj postoji znak divljač na cesti, što potvrđuju i dostavljene fotografije.

21. Uvidom u web prijavu štete razvidno je kako OK prijavio šteta dana 10.11.2022., a kao opis događaj naveden je sudar s jelenom.

22. Uvidom u Izvid štete razvidno je da je izvid štete obavljen 08.12.2022. da su popisani dijelovi za zamjenu i to: branik pr go, branik pr do, rešetka do branik pr, rešetka branika pr, rešetka go branika pr, zašt. letv. L branik pr, nosač go branika pr, far L KPL, far D KPL, prednji dio, držač st blatobra pr L, natpis vrata PR L, natpis vrata PR L, pričvvrsne kopče, dovod zraka GO hlad, dovod zraka L hladnj, dok je za dijelove blatobran pr l i vanj lim vrata PR L navedeno da je potreban popravak ili kontrola. Također je naveden potreban broj radnih sati limara i lakirera kao i njihov potrošni materijal.

23. Uvidom u račun broj 4504/1/67 razvidno je da je isti sastavljen za popravak predmetnog vozila temeljem izvida štete tužitelja. Isti je sačinjen na iznos od 21.028,88 kn (bez PDV-a), odnosno 26.286,10 kn (zajedno s PDV-om) odnosno 3.488,77 €.

24. Iz naloga za isplatu razvidno je da je tužitelj isplatio iznos od 24.786,10 kn odnosno 3.289,68 €, a koji iznos se odnosi na popravak predmetnog vozila umanjeno za franšizu od 1.500,00 kn.

25. Iz prometa izvadaka razvidno je da je s računa tužitelja isplaćeno društvu Auto Hrvatska automobili d.o.o. iznos od 24.786,10 kn.

26. Iz dopisa (list 130, 134-137, 138-139, 140, 142-145) i e-mailova (list 131-133, 141 spisa) razvidno je da je tužitelj 12.01.2023. potraživao naknadu iznosa od 3.289,68 € od ovdje drugotuženika, da je drugotuženik potvrdio kako se ulica Štefanovec nalazi na području Programa zaštite divljači te je uputila tužitelja da se obrati njegovom osiguratelju Croatia osiguranje d.d., da je isti zahtjev proslijeđen društvu Croatia osiguranje d.d., no da je isti odbijen kao neosnovan jer da nije moguće utvrditi iz policijske potvrde koja je životinja izazvala štetni događaj. Na istu odluku tužitelj je pisao prigovor koji je Croatia osiguranje d.d. odbila kao neosnovan s istim obrazloženjem

27. Iz podatka Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva (list 231 spisa) razvidno je kako se mjesto štetnog događaja nalazi na području na kojem je zabranjeno ustanovljenje lovišta, a da nadležnost nad mjestom štetnog događaja ima Grada Zagreb jer je u skladu sa čl. 11. st. 2. t. 5. ZL, zabranjeno ustanovljenje lovišta na javnim cestama i drugim javnim površinama te na građevinskom području.

28. Iz SLE detalja ugovora (list 185-186 spisa) razvidno je kako je za područje Grada Zagreb kao lovoovlaštenik evidentiran ovdje prvotuženik i to za period od 01.04.2018. do 31.03.2028.

29. Iz prijave štete Hrvatskom lovačkom savezu (list 200-201 spisa) razvidno je da se radi o uputama za online prijavu štete Hrvatskom lovačkom društvu.

30. U svojem iskazu EK je navela kako je vozila propisno po ulici Štefanovec prema jugu, da je bio već mrak i da je u jednom trenutku s njene lijeve strane izletjela srna ili mladi srndać. Nije vidjela rogove na njoj i radilo se o životinji visine cca metar. Vidjela ju je neposredno prije udarca možda sekundu ili dvije prije toga, ali ju nije uspjela izbjeći. Čak je pokušala i malo skrenuti. Ona je sigurna kako se ovdje radilo o divljači i da se nije sigurno radilo o domaćoj životinji. Iskočila je divljač koja je udarila u prednji lijevi dio njezina automobila, nakon čega se otkotrljala i poslije je otišla. Vidjela je sa strane da ima nekakva narušena ograda koja je u jednom dijelu spuštena malo na dole. U šoku je konzultirala svog supruga te joj je rekao da mora zvati policiju što je i učinila. Inače vozačeva vrata se nisu mogla lagano otvoriti i ona je izašla iz automobila kroz druga vrata. Policija je na lice mjesta došla. Na automobilu su bile zalijepljene dlake. Na početku ulice postoji znak "Divljač na cesti". Ona se kretala brzinom oko čini joj se 40 km/h. Kada je iskočila divljač ona je reagirala instinktivno i bila je u šoku te nije zapravo bilo puno vremena za bilo kakvu reakciju. Pokušala je malo skrenuti u lijevo i uvjerena je da je prikočila. Vozila je s malom brzinom i njoj zapravo od tog sudara nije bilo ništa. U vrijeme štetnog događaja nije bilo kiše niti magle. Nije bio dan već je je bio kraj dana odnosno prijelaz s dana na noć. Ja sam dosta dugo čekala policiju da dođe i kad je policija došla već je bila noć. Ne zna u koje vrijeme se pale tamo svjetla. Poznajem srnu te je ona na prvu i mislila da je srna, no nekako joj se čini da su na glavi pored ušiju postojali mali izdanci rogova pa je iz toga mislila da se radi o mladom srndaću. U svakom slučaju radilo se o divljači. Na vozilu je bila puknuta plastika na blatobranu i tu su nađene dlake divljači. Nije sigurna da li je bilo oštećeno svjetlo. Što se tiče popravka vozila tu brigu je preuzeo njezin suprug.

31. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz svjedoka kao vjerodostojan jer je isti jasan i životan te je u skladu s dokumentacijom u spisu.

32. P, valja napomenuti da u spisu postoji email (7-9 spisa) iz kojeg je razvidno kako je KK **.**.2024. odgovorila odvjetniku Alanu Soriću koji ju je tražio da opiše u kratko nastanak štetnog događaja (kojim smjerom se kretala, kojom brzinom, kad je uočila životinju, kako je izgledao nalet te o kojoj se životinji radi) kako je prošlo 1,5 godina te da ne može sa sigurnošću tvrditi zatražene podatke te da stoga šalje potvrdu MUP-a i fotografije.

33. Iako iz istog maila proizlazi kako je svjedokinja 12.03.2024. navela da sa sigurnošću ne može tvrditi zatražene podatke, svjedokinja je 06.02.2025. u svojem iskazu pred sudom opisala štetni događaj poprilično jasno i životno, stoga prema mišljenju suda ranije navedeni mail ne znači da se svjedokinja nije sjećala štetnog događaja već jednostavno nije htjela odgovoriti na mail odvjetnika te mu je dostavila podatke od MUP-a i fotografije.

34. Na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja i visine štete sud je proveo prometno vještačenje po sudskom vještaku Igoru Jakopliću, dipl. ing. koji je u svojem nalazu i mišljenju zaključio kako je prilikom nezgode došlo do naleta osobnog vozila osiguranika tužitelja PEUGEOT 5008 1.6 HDI reg. oznake [registarska oznaka] na životinju, prema iskazu vozača srndaća, koja se unutar naseljenog mjesta u Zagrebu kretala preko kolnika ulice Štefanovec kod kbra 39. Vozilo se kretalo od sjevera prema jugu, a životinja od istoka prema zapadu. Do naleta je došlo u noćnim uvjetima, na osvijetljenom dijelu kolnika. Prema utvrđenju prometne policije ispred mjesta nezgode je bio postavljen prometni znak opasnosti „divljač na cesti“. Prema nađenim oštećenjima na vozilu naletnu brzinu vozila na životinju procjenjuje na oko 60 km/h. Nema tragova pomoću kojih bi se izračunala brzina kretanja vozila neposredno prije nezgode, a obzirom na nedostatno vrijeme za reakciju vozača na opasnost bi slijedilo da se vozilo i prije nezgode kretalo naletnom brzinom od 60 km/h. Vozač je imao na raspolaganju za izbjegavanje naleta vrijeme od 0,60 sekundi u kojem nije mogao spriječiti nalet bez obzira da li prethodno je ili nije, prometnim znakom upozoren na opasnost, za sve brzine kretanja veće od 26 km/h. Nema primjedbi na utvrđen opseg štete od strane tužitelja kako to proizlazi iz izvida štete, osim što je donji dio prednjeg branika već od ranije bio oštećen pa je u tom dijelu trebalo uvažiti prethodnu amortiziranost od 50%. Na vozilu nije nastala ekonomska totalna šteta i popravak je bio isplativ. Uz uvažavanje cijena rezervnih dijelova važećih kod ovlaštenih radionica za PEUGEOT vozila na dan utvrđivanja štete i tržišne cijene radnog sata od 19,91 EUR-a, kao i normativa radnih sati i potrošnog materijala prema tvorničkim podacima dobivenim pomoću specijaliziranog programa za kalkulaciju štete AUDATEX, proizlazi da trošak popravka vozila zajedno s uključenim PDV-om po stopi od 25% iznosi 3.364,69 EUR-a.

35. Na nalaz i mišljenje tužitelj nije imao prigovora, dok je tuženik imao, a na koje je vještak odgovorio na ročištu dana 08.10.2025. navodeći da do trenutka izrade prometnog vještačenja prema stanju spisa proizlazilo da se radilo o naletu na srneću divljač, a ako bi uvažili da se radilo npr. o košuti tada bi naletna brzina bila bitno manja. Ukoliko sud u daljnjem tijeku postupka prihvati da se radilo o nekoj drugoj vrsti životinje moli da mu se pošalje spis radi dopune nalaza i mišljenja. Nalaz i mišljenje izradio je na način da je uvažio da se radilo o srnećoj divljači mase 25 kg, obzirom da neki model mora uvažiti. Nije našao niti jedan razlog uvažavati neku životinju koja u spisu nije spomenuta do trenutka izrade nalaza i mišljenja. Napomenuo je kako je upravo srneću divljač spomenula svjedokinja KK u svojem iskazu, a ista divljač se navodi i u dokumentaciji prometne policije. U odnosu na pitanje na koji način cijeni e-mail svjedokinje DK na listu 7. spisa kao i potvrdu MUP-a od 09.11.2022. na listu 5. spisa u kojem se navodi pod točkom 5. NN divlja životinja, vještak je naveo da će iste dokaze cijeniti sud, no napomenuo je da na izviješću prometne policije piše srna. On je u nalazu spomenuo da je moguće da je to bio i pas, no međutim taj pas je morao biti veličine srne. Ukoliko se radilo o jelenskoj divljači tada bi vozačica vozila manjom brzinom od one koju je naveo u nalazu i mišljenju. Ponovio je da je on nalaz i mišljenje vezano za vrstu životinje koja je naletjela na vozilo temeljio na iskazu svjedokinje DK kao i podacima policije. Vozači kad naiđu na znak opasnosti "divljač na cesti" moraju usredotočiti svoju pažnju direktno na kolnik i ne baviti se nikakvim radnjama koje su u prometu dopuštene kao npr. namještanje klima uređaja u vozilu dok ne prođu dionicu na kojoj se opasnost odnosi. Ukoliko bi se smatralo da se opasnost može otkloniti kretanjem nižom brzinom od zakonom dopuštene tada vlasnik prometnice treba postaviti znak ograničenja brzine. Za konkretan slučaj bi trebalo postaviti znak ograničenja brzine od 26 km/h što u prometnoj praksi nije prisutno. U ovom konkretnom slučaju ograničenje je bilo 50 km/h. Vezano za njegov izračun o brzini izbjegavanja od 40 km/h u nalazu i mišljenju pojasnio je da se radi o mogućnosti izbjegavanja isključivo uz pretpostavku da bi životinja najkraćim putem izašla izvan putanje kretanja gabarita vozila, bez zaustavljanja, bez pada i bez okretanja. U takvom slučaju bi vozilom mimoišli tijelo životinje već pri prethodnom kretanju brzinom od 40 km/h. Dalje navodi da bi se vozilo pri prethodnom kretanju brzine do 26 km/h moglo zaustaviti do točke naleta, pa bi nalet bio izbjegnut i u slučaju da životinja promijeni smjer, da se naglo zaustavi ili da eventualno padne. On nije stručnjak za divljač, no opće poznato je da se one dezorijentiraju kada dođu na svjetlo vozila i njihovi papci se poskliznu na cesti. Vozačica je dojavila prometnoj policiji o nastanku nezgode u 18,29 minuta kada je u to doba dana 09.11. noć. U ovoj konkretnoj situaciji divljač je iskočila odmah iz grmlja pored ceste te u toj situaciji bez obzira da li se radi o danu ili noći vozačica je imala jednako vrijeme za reakciju, a tako je uvaženo i u njegovom pisanom nalazu i mišljenju. Mjesto štetnog događaja utvrdila je prometna policija i da on je u svom pisanom nalazu uložio javno dostupne fotografije mjesta nezgode iz kojih je vidljivo da se s lijeve strane kolnika nalazilo gusto zeleno raslinje, dok je s desne strane kolnika vidljiva žičana ograda, oštećenje na ogradi nije vidljivo na fotografijama, a vozačica je iskazala da je životinja kroz ogradu napustila mjesto nezgode, a ne da je pristupila kolniku kroz ogradu.

36. Nakon očitovanja vještaka stranke nisu imale daljnjih pitanja niti prigovora na njegov nalaz i mišljenje. S obzirom da je su cijenio kako je nalaz i mišljenje sačinjen stručno, detaljno i obrazloženo, to ga je sud u cijelosti prihvatio.

37. Iz ovako provedenog dokaznog postupak sud je utvrdio da je štetnog događaja došlo uslijed naleta vozila na divljač. Iako se u dokumentaciji koja prileži spisu spominje srneća divljač, srna i jelen. Svjedokinja TK je u svojem iskazu jasno navela da se radilo ili o srni ili o srndaću, dok je isključila da se radilo o domaćoj životinji, što je su prihvatio kao vjerodostojno.

38. Dakle, u ovom konkretnom slučaju, do štete je došlo uslijed sudara dvije opasne stvari - motornog vozila u pokretu i divljači, pa se smatra da šteta potječe od tih stvari, ako se ne dokaže suprotno (čl. 1063. ZOO-a). Za štetu od opasne stvari odgovara njen vlasnik (čl. 1064. ZOO-a), osim ako ne dokaže postojanje kojeg od razloga za djelomično ili potpuno oslobođenje od odgovornosti propisanih u čl. 1067. ZOO-a. 10. Pri tome treba ukazati i na to da odredbe Zakona o lovstvu, uključujući i odredbu čl. 80. tog Zakona, ne isključuju primjenu općih odredbi Zakona o obveznim odnosima o naknadi štete i odgovornosti za štetu.

39. Tijekom postupka tužitelj je dokazao da njegov osiguranik nije doprinio nastanku štetnog događaja, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka koji je prvostupanjski sud prihvatio u cijelosti, cijeneći ga nepristranim i stručnim. Naime, prema tom je nalazu tehnički moguće da se vozilo kretalo brzinom od 60 km/h, a da je izbjegavanje sudara bilo moguće tek pri brzinama manjim od 26 km/h.

40. Što se tiče postojanja prometnog znaka „divljač na cesti“, treba ukazati da taj znak predstavlja jedan od znakova opasnosti iz čl. 16. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cesta („Narodne novine“ broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22; dalje: ZSPC) i čl. 18. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama („Narodne novine“ broj 92/19; dalje: Pravilnik). Prema tim odredbama, znakovi opasnosti služe da se sudionici u prometu na cesti upozore na opasnost koja prijeti na određenom mjestu, odnosno dijelu ceste i da se obavijeste o prirodi te opasnosti, a znak „divljač na cesti“ navedena je u čl. 18. Pravilnika, pod oznakom A33.

41. Dakle, znak „divljač na cesti“ nije znak izričite naredbe iz čl. 16. st. 2. ZSPC-a, kojim se sudionicima u prometu na cesti stavljaju na znanje zabrane, ograničenja i obveze, i na koji se može odnositi odredba čl. 80. st. 6. t. 1. Zakona o lovstvu. Pri tome treba ukazati da tuženik niti ne navodi da bi, uz znak „divljač na cesti“ bio postavljen i znak ograničenja brzine (koji bi predstavljao znak izričite naredbe, naveden u čl. 19. i čl. 23. Pravilnika, pod oznakom B30). Jedina tvrdnja o ograničenju brzine razvidno je iz zapisnika o očevidu gdje su djelatnici MUP-a naveli kako je ograničenje brzine 50 km/h. Međutim, kako je u postupku dokazano da se osiguranik tužitelja mogao kretao brzinom od 60 km/h, kao i da bi sudar bilo moguće izbjeći tek pri brzinama manjim od 26 km/h, u ovom je konkretnom slučaju tužitelj dokazao da do štete nije došlo krivnjom njegovog osiguranika. Iako vještak u svojem nalazu i mišljenju navodi da bi bilo moguće izbjeći sudar i pri brzini od 40 km/h da je divljač najkraćim putem izašla iz putanje kretanja vozila, odnosno da divljač na cesti nije pala, okrenula se ili zaustavljala, što je malo vjerojatno, no čak i u toj situaciji radilo bi se o brzini koja je manja od ograničenja brzine na tom mjestu događaja.

42. Naime, imajući u vidu da je do štete došlo na nerazvrstanoj cesti u vlasništvu tuženika, da se na toj cesti, po redovnom tijeku stvari, kreću motorna i druga vozila, jasno je da osiguranik tužitelja nije mogao niti spriječiti niti otkloniti mogućnost da divljač istrči na cestu, a prema nalazu i mišljenju vještaka, nalet nije mogao niti izbjeći. Što se odgovornosti prvptuženika tiče, on na području Grada Zagreba ima svojstvo lovoovlaštenika pa time postaje odgovoran i za štetu koju uzrokuje divljač na području Grada Zagreba. Naime, prema čl. 20. ZL-a na površinama na kojima je zabranjeno ustanovljivanje lovišta divljač je dužan štititi korisnik te površine, dok nije sporno da je za područje Grada Zagreba na kojima je zabranjeno ustanovljavati lovišta, prema odredbi čl. 47. ZL-a donesen Program zaštite divljači za Grad Zagreb, čijim je donošenjem Grad Zagreb stekao odgovarajuća prava lovoovlaštenika.

43. Prema tome, u konkretnom predmetu lovoovlaštenik lovišta (odnosno njegov osiguratelj) je odgovoran za nastanak štete na motornom vozilu osiguranom kod tužitelja neovisno od toga što šteta nastala tužiteljevu osiguraniku nije nastala zbog provođenja lova, jer u konkretnom predmetu ne postoje razlozi za isključenje odgovornosti lovoovlaštenika za štetu iz članka 1067. ZOO-a. Prvotuženik tijekom postupka nije dokazao postojanje bilo kakvih okolnosti iz odredbe čl. 1067. ZOO-a koje bi isključile njegovu odgovornost za štetu od opasne stvari (divljači). Stoga je sud cijenio tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženika u cijelosti osnovanim te je odlučio kao pod točkom I/ izreke ove presude.

44. Sukladno čl. 19. Odluke o uvjetima i načinu držanja kućnih ljubimaca i načinu postupanja s napuštenim i izgubljenim životinjama i divljim životinjama (Službeni vjesnik Grada Zagreba broj 28/18.) propisano je da skupljanje, prevoženje i smještaj napuštenih i izgubljenih životinja, životinja koje se kreću javnom površinom bez nadzora posjednika i privremeno oduzetih životinja, osigurava drugotuženik sukladno propisima o zaštiti životinja i veterinarstvu, te uz primjenu odgovarajuće opreme.

45. Odredba čl. 24. ranije navedene Odluke navodi da divlje životinje koje su pronađene na području Grada Zagreba izvan prirodnog staništa drugotuženik skuplja i vraća u prirodno stanište ako je to moguće. Ako divlju životinju nije moguće vratiti u prirodno stanište životinja, Ustanova je prvo nudi najbližem lovoovlašteniku u skladu s posebnim propisima o lovstvu, a ako je najbliži lovoovlaštenik ne može prihvatiti smješta se kod drugotuženika ili drugi zoološki vrt ako je to moguće. Ako se divlja životinja ne može vratiti u prirodno stanište ili lovište niti smjestiti kod drugotuženika ili zoološki vrt životinja se može usmrtiti. Divlje životinje koje su navedene kao divljač, a obitavaju na površinama izvan lovišta Grada Zagreba štite se sukladno propisima o lovstvu. Sukladno čl. 25. Odluke nadzor nad provedbom te odluke provodi komunalno redarstvo Grada Zagreba, osim članka 20. i članka 21. stavka 1. nad kojim nadzor provodi veterinarska inspekcija sukladno propisima o zaštiti životinja. Nadzor se obavlja na temelju procjene rizika, nasumičnim odabirom mjesta nadzora ili po saznanju o postupanju protivno odredbama ove odluke. Policija, prema svojim ovlastima, pruža pomoć ovlaštenom podnositelju zahtjeva – komunalnom redaru ako se prilikom provođenja nadzora ili izvršenja rješenja opravdano očekuje pružanje otpora, sukladno posebnim propisima.

46. Sukladno ranije navedenim odredbama Odluke razvidno je da postoji i solidarna odgovornost drugotuženika budući da iz članka 24. stavak 2. Odluke proizlazi da je upravo prvotuženik drugotuženiku povjerio brigu o sakupljanju odnosno zbrinjavanju divljih životinja.

47. Slijedom svega navedeno sud je prihvatio u cijelosti tužbeni zahtjev kao osnovan te naložio tuženicima plaćanje iznosa od 3.289,68 € i odlučio je kao pod točkom I/ izreke ove presude.

48. Prema odredbi članka 29. stavka 1. Zakonu o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje ZOO-23), dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Kako tuženik svoju obvezu plaćanja nije ispunio tužitelju po dospijeću, to je prema čl. 29. st. 1. ZOO-23 osnovan zahtjev tužitelja na isplatu zateznih kamata tekućih na utuženi iznos od zakašnjenja s plaćanjem do isplate. Iz ovog proizlazi da je tuženik bio u zakašnjenju s ispunjenjem obveze budući da se prema čl. 1086. ZOO-23 obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete pa je sud dosudio zateznu kamatu od dana nakon isplate štete osiguraniku (a prema potvrdi o izvršenoj transakciji razvidno je da je ista isplaćena 16.12.2022.) pa do namirenja u kojem trenutku je ovdje tužitelju nastala šteta. Odluka o visini zatezne kamate određena je po čl. 29. st. 2. ZOO-23 uz primjenu stope za ostale odnose jer utužena tražbina nije proizašla iz trgovačkog ugovora odnosno ugovora između trgovca i osobe javnog prava već se radi o naknadi štete. Slijedom svega navedenog sud je dosudio zateznu kamatu te je odlučio kao pod točkom I/ izreke ove presude.

49. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i 2. i čl. 164. st. 1. ZPP-a prema vrijednosti spora te sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine, br. 138/23, dalje: Tarifa). Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 € (Tbr. 7 i Tbr. 54 Tarife), zastupanja na ročištima 05.11.2024., 06.02.2025., 08.10.2025. svaki u iznosu od 200,00 € (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife), trošak podnesaka od 19.04.2024., 24.05.2024., 28.04.2025. svaki u iznosu od 200,00 € (Tbr. 8/1 i Tbr. 50 Tarife), što ukupno iznosi 1.400,00 €, a što uvećano za PDV sukladno Tbr. 46. Tarife iznosi 1.750,00 €. Tužitelju je također dodijeljen trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 79,35 € te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 79,35 € sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18, 51/23) i Uredba o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" br. 37/23) kao i trošak vještačenja u iznosu od 450,00 €. Slijedom navedenog sud je dosudio tužitelju trošak u iznosu od 2.358,70 €, a na koji trošak je dosuđena i zatezna kamata od dana donošenja presude sukladno čl. 151. st. 3. ZPP- a. Odluka o visini zatezne kamate temelji se na čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose obzirom da se radi o troškovima postupka (tako i u odluci VSRH Rev-1114/23 od 04.06.2024.) pa je odlučeno kao pod točkom II/ izreke ove presude.

50. Tužitelj je odbijen za trošak podneska od 03.04.2024. kojim se dostavlja u spis dokaz o uplati sudske pristojbe, podneska od 19.02.2025. kojim se u spis dostavlja dokaz o uplati predujma, podnesaka od 01.07.12024. i 02.06.2025. koji su po svojem sadržaju požurnice, podneska od 18.12.2024. u kojem tužitelj sumira što proizlazi iz očitovanja Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva te podneska od 17.01.2025. kojim se očituje na dostavljeni spis MUP-a obzirom da je sud cijenio kako isti trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice sukladno čl. 155. ZPP. Sud je nadalje odbio tužitelja za trošak pristupa na ročište za objavu presude obzirom da prema mišljenju suda isti trošak također nije bio potreban sukladno čl. 155. ZPP-a jer su se stekli uvjeti za isticanje presude na e-oglasnu ploču. Nadalje, tužitelj je odbijen za previsoko zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu, obzirom da sukladno Uredbi ista iznosi 79,35 €, a ne 92,62 €, kako je to tužitelj tražio. Uvidom u spis utvrđeno je da je tužitelj platio sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 79,35 €, ali i dodatnu pristojbu na rješenje u iznosu od 13,27 €. Tužitelj nema pravo na naknadu troškova dodatne pristojbe obzirom da je sudsku pristojbu na tužbu trebao platiti prilikom podnošenja tužbe, pa trošak dodatne pristojbe nije nastao postupanjem tuženika već postupanjem tužitelja. Slijedom navedeno sud je odlučio kao pod točkom III/ izreke ove presude.

U Zagrebu 12. studenog 2025. godine

S u d a c:

mr. sc. Maja Josipović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. Presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, nego se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku uz nalog za sudsku pristojbu na presudu

2. Tuženiku po punomoćniku