Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

P-918/2024-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Davoru Liščiću, u pravnoj stvari tužitelja FĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Bogdan, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Petrinović, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Kožul & Petrinović d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti, stjecanja bez osnove, naknade štete i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 20. listopada 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, uz javnu objavu od 12. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Utvrđuje se kako je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 5140030242- 60010453090/2005. sklopljenog dana 24.11.2005. god. između tužitelja FĆ i Slavonske banke d.d. Osijek, pravnog prednika tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, koji je dana 28.11.2005. god. ovjeren kod javnog bilježnika Lidije Perić pod brojem OV- 26494/2005, a koja u čl. 3. toč. 2. glasi: „...u kunskoj protuvrijednosti... CHF“, toč. 4.: „...obračunanim po srednjem tečaju Slavonske banke d.d. Osijek za devize na dan plaćanja.“, toč. 5.: „Kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po važećem srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan plaćanja.“; u čl. 4. glasi: „Korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorene i zatezne), sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke, koje se smatraju sastavnim dijelom ovog Ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom Ugovoru, što potvrđuje svojim potpisom na ovom Ugovoru.“

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od ukupno 1.853,33 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008. god. po stopi od 15%, od 01. kolovoza 2008. god. do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31.12.2022. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, od 01.01.2023. god. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. god. po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke i to na:

- iznos od 5,43 EUR od 02.10.2007. god. pa sve do isplate;

- iznos od 5,59 EUR od 02.11.2007. god. pa sve do isplate;

- iznos od 5,39 EUR od 02.12.2007. god. pa sve do isplate;

- iznos od 5,55 EUR od 02.01.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 5,52 EUR od 02.02.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 5,14 EUR od 02.03.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 5,47 EUR od 02.04.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 5,27 EUR od 02.05.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 5,43 EUR od 02.06.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 5,23 EUR od 02.07.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 5,38 EUR od 02.08.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 5,36 EUR od 02.09.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 5,16 EUR od 02.10.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 5,31 EUR od 02.11.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 5,94 EUR od 02.12.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 15,54 EUR od 02.01.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 17,89 EUR od 02.02.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 13,84 EUR od 02.03.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 14,87 EUR od 02.04.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 12,56 EUR od 02.05.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 20,50 EUR od 02.06.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 19,79 EUR od 02.07.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 19,95 EUR od 02.08.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 29,06 EUR od 02.09.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 61,04 EUR od 02.10.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 61,55 EUR od 02.11.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 60,38 EUR od 02.12.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 60,67 EUR od 02.01.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 59,66 EUR od 02.02.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 56,79 EUR od 02.03.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 58,56 EUR od 02.04.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 57,84 EUR od 02.05.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 58,37 EUR od 02.06.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 58,38 EUR od 02.07.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 59,46 EUR od 02.08.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 59,37 EUR od 02.09.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 58,82 EUR od 02.10.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 59,54 EUR od 02.11.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 59,33 EUR od 02.12.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 57,22 EUR od 02.01.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 57,12 EUR od 11.02.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 604,37 EUR od 25.02.2011. god. pa sve do isplate, sve to u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.331,81 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude, odnosno od 12. studenog 2025., pa sve do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.“

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom 24.11.2005. god. sklopio Ugovor o kreditu broj 5140030242-60010453090/2005, kojim ugovorom je ugovorena kamatna stopa od 4,90 % godišnje, određena kao promjenjiva, s tim da je ostavljeno u cijelosti tuženiku da kamatnu stopu mijenja svojim jednostranim odlukama na koje tužitelj nije mogao utjecati, a promjenjiva kamatna stopa vezana je uz određenu valutnu klauzulu, te na ovaj način tužitelj nije mogao utjecati na vrijeme i način promjene kamate, nije mogla provjeriti pravilnost i uzrok njezine promjene, jer za to nije imao nikakvih egzaktnih kriterija, budući da je sama promjena ugovorne kamate učinjena ovisnom isključivo o odluci tuženika, te je na taj način uzrokovan nepovoljan položaj tužitelja i neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, pa stoga tužitelj predlaže donošenje presude kao u izreci, uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te navodi da nije sporno kako je s tužiteljem dana 24.11.2005. god. sklopio Ugovor o kreditu broj 5140030242-60010453090/2005, međutim tuženik tvrdi da su ugovorene odredbe glede promjenjive kamatne stope jasne, lako razumljive i lako uočljive te njezinu nedopuštenost odnosno ništetnost nije ni moguće utvrđivati. Tuženik ističe prigovor zastare te predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.

3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u kompletnu priloženu dokumentaciju ovome spisu, te proveo dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke Tonka Vulić, dipl. oec., Osijek, Stonska 6, kao i saslušanjem tužitelja.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u potpunosti.

5. Prije svega, ovaj sud je odlučivao o prigovoru promašene pasivne legitimacije te je takav prigovor tuženika također našao neosnovanim. Naime, uvidom u podatke sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu sud utvrđuje da je tuženik pravni sljednik Slavonske banke i Hypo Alpe Adria bank d.d. budući da je 2009. godine došlo do pripajanja Slavonske banke d.d. i tuženika koje je tada imao naziv Hypo Alpe Adria bank. Tzv. kolektivnom presudom obuhvaćeno je razdoblje u kojem je zaista Slavonska banka d.d. postojala kao pravni subjekt, no u vrijeme podnošenja tzv. kolektivne tužbe i kasnijih presuđenja Slavonska banka d.d. ne postoji jer se fuzirala s tuženikom te je tuženik u predmetu po kolektivnoj tužbi mogao isticati da ugovori koje je zaključila Slavonska banka nisu ništetni međutim prema presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2221/2018 te presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-6632/17 od 13. lipnja 2014. godine to nije tako pa se stoga zaista učinak citiranih presuda proteže na tuženika neovisno je li ugovor zaključila Hypo Alpe Adria bank ili Slavonska banka s obzirom na pravnu osobnost koja je postojala u vrijeme vođenja postupka po kolektivnoj tužbi.

6. Saslušanjem tužitelja, ovaj sud utvrđuje da je isti podigao kredit kod tuženika za adaptaciju stana, da je u tom stanu živio sa obitelji, da u to vrijeme u vlasništvu nije imao niti obrt niti zanat, da je osobno plaćao rate kredita na šalteru banke, da je tražio kredit u kunama i u eurima, no da mu je tuženik rekao kako bi rata kredita u kunama iznosila 1.200,00 kn a rata kredita u CHF da bi iznosila 900,00 kn i da ako će rata u kreditu u CHF ići gore to će biti neznatno pa je tužitelj prihvatio kredit u CHF. Tužitelj iskazuje da je pročitao ugovor, te da ono što nije razumio pitao je tuženika, no da mu je odgovoreno kako to mora biti u ugovoru pro forme, ali da se ništa ne brine. Tužitelj iskazuje i to da kada je otplatna rata počela jako rasti da je otišao do tuženika kako bi vidio o čemu se radi i zašto je to tako, no da mu je tuženik odgovorio da je takvo tržište, te mu je ponudio reprogram kredita uz uvjete koje tužitelj nije mogao prihvatiti pa mu je tuženik otkazao kredit.

7. Uvidom u nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka Tonka Vulić, dipl. oec., Osijek, Stonska 6, od 16. prosinca 2022. godine, sud utvrđuje da je tuženik u spornom razdoblju tijekom otplate kredita mijenjao kamatnu stopu naviše od ugovorene kamatne stope, kao i tečaja valute CHF, te je u konačnici na taj način u spornom razdoblju tužitelju naplatio ukupno više iznos od 1.853,33 EUR.

8. Nalaz financijsko-knjigovodstvenog vještaka ovaj sud u cijelosti prihvaća jer je isti jasan i određen, dan u skladu s pravilima struke i vještine.

9. Nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja sud je dopustio preinaku tužbe tužitelju specificiranu podneskom od 4. srpnja 2025. godine, a uzimajući u obzir Zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV-162/2021 od 26. studenoga 2021. godine pod točkom 4 koji zaključuje da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

10. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. između ostalog utvrđeno je da je tužena od 1. rujna 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 1. rujna 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i čl. 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te da je u razdoblju od 1. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

11. Citiranom presudom utvrđeno je i to da je tužena povrijedila kolektivne interesa i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio protivno tada važećim odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

12. Navedena prvostupanjska presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-7129/2013-4 od dana 13. lipnja 2014. i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine.

13. Čl. 138.a. ZZP-a propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač.

14. Vrhovni sud Republike Hrvatske je po podnesenim revizijama na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donio odluku broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. godine kojom je u bitnome odbio revizije, te na taj način potvrdio utvrđenje Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

15. Među strankama nije sporno da je ugovorena kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu, te da se izmjena kamatne stope, a bez posebnog zaključivanja aneksa predmetnog Ugovoru smatra sastavnim dijelom navedenog Ugovora. Člankom 3. 2. Ugovora utvrđeno je da je visina kamatne stope 4,90 % godišnje, s time da je kamatna stopa promjenjiva u smislu odredbe čl. 4. citiranog Ugovora.

16. Obzirom da su označenim presudama utvrđeni ništetnim elementi koji su utjecali na promjenu prvobitnog mjesečnog anuiteta (valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa), to se učinak tog utvrđenja ogleda u činjenici da tijekom cijelog trajanja kredita nije bilo mjesta promjenama ni inicijalnog tečaja na dan isplate kredita ni inicijalne kamatne stope od 4,90 % godišnje, dakle ni inicijalnog anuiteta koji u kunskoj protuvrijednosti trebao iznositi 956,08 kn.

17. Dakle, novčane iznose koje je tužitelj tuženiku svakomjesečno uplaćivao iznad 956,08 kn obuhvaćeni su ništetnošću, te ih je tuženik dužan zajedno s kamatama na te iznose vratiti tužitelju.

18. Dužnost povrata plaćenog temeljem ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke i ništetne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, proizlazi iz članka 323., članka 1011., članka 1015., te članka 1046. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18).

19. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određeno odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene, jasne i razumljive. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

20. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502. c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

21. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP- a. S obzirom na citirani sadržaj točke 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, koji se odnosi na tuženicu, prema shvaćanju ovog suda, nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a.

22. Nadalje, polazeći od toga da je dio koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope ništetan, da su dijelovi koji se odnose na ugovaranje promjenjive kamatne stope i naknada za prijevremenu otplatu kredita ništetni, jer su isti nerazumljivi, proizlazi kako tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u ovom slučaju primio, a što je sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 48/08, 125/11 i 78/15- dalje ZOO).

23. Slijedom navedenog, sud nalazi tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati sveukupan iznos od 1.853,33 EUR, osnovanim u cijelosti, te je primjenom odredbe čl. 1111. ZOO-a odlučeno kao u izreci presude.

24. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pravomoćno odlučio u postupku po žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14. lipnja 2014. (što je potvrđeno povodom revizije i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske) te se ima smatrati kako vjerovniku, odnosno tužitelju pravo na zahtjev za isplatu teče zapravo od tog datuma. Naime, zastara je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Franak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Tužba je u navedenom predmetu podnesena 4. travnja 2012. Temeljem odredbe čl. 241. ZOO-a prekinuta je zastara koja je ponovno počela teći 14. lipnja 2014. pravomoćnošću odluke u predmetu Franak. Isto tako u ovom predmetu ne može se primjenjivati odredba vezana za trogodišnji zastarni rok navedena u čl. 226. ZOO, s obzirom da je potraživanje tužitelja usmjereno na pretplaćeni iznos kamata, a ne na povrat samih kamata. Ne radi se dakle o kamatama u smislu čl. 226. ZOO-a.

25. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91.), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

26. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a.

27. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03.,88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.), a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, a čine ju izdaci koje je tužitelj imao za sastav tužbe 200,00 eura (Tbr. 7. t. 1. OT-a), sastav obrazloženih podnesaka od 13. svibnja 2020., 13. siječnja 2023., 27. studenoga 2024., 4. srpnja 2025., svaki po 200,00 eura (Tbr. 8. t. 1. OT-a), zastupanje na ročištima od 18. svibnja 2022., 9. ožujka 2023., 8. svibnja 2023., 30. lipnja 2025. i 20. listopada 2025. svako po 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. OT-a), pristup ročištu za objavu presude od 27. srpnja 2023. i 12. studenoga 2025. svako po 100,00 eura (Tbr. 9. t. 3. OT-a), sastav podnesaka od 25. svibnja 2022. i 27. kolovoza 2024. svaki po 50,00 eura (Tbr. 8. t. 4. OT-a), sastav prigovora od 13. rujna 2023. 100,00 eura (Tbr. 8. t. 3. OT-a), što uz PDV na odvjetničke usluge od 25%, te trošak vještačenja od 331,81 euro, daje konačni iznos troška od 3.331,81 euro.

Osijek, 12. studenog 2025.

Sudac

Davor Liščić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi, putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu. Stranci koja nije uredno obaviještena o datumu objave presude rok za izjavljivanje žalbe teče od dana primitka presude.

Dostaviti:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika