REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: Povrv-90/2023-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sutkinji toga suda Mariji Orošić Kranjčec kao sutkinji pojedinki, u pravnoj stvari tužitelja VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., Zagreb, Ulica Frana Folnegovića 1, OIB: 83416546499 protiv tužene ZH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave 2. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, zaposlenika TH, a u odsutnosti uredno pozvane tužene, 12. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u točki I. rješenja o ovrsi Javne bilježnice u Zagrebu Štefice Brozović Škrinjarić poslovni broj Ovrv- 23458/2022, UPP/OS-Ovrv-1299/2022 od 9. siječnja 2023. kojim je naloženo tuženoj ZH isplatiti tužitelju VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o. iznos od 28,32 EUR (dvadesetosam eura i tridesetdva eurocenta) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 3,15 EUR od 24. studenog 2021.,

- na iznos od 3,15 EUR od 24. prosinca 2021.,

- na iznos od 3,15 EUR od 23. siječnja 2022.,

- na iznos od 3,15 EUR od 23. veljače 2022.,

- na iznos od 3,15 EUR od 23. ožujka 2022.,

- na iznos od 3,15 EUR od 23. travnja 2022.,

- na iznos od 3,15 EUR od 23. svibnja 2022.,

- na iznos od 3,15 EUR od 24. lipnja 2022.,

- na iznos od 3,12 EUR od 23. srpnja 2022.,

sve do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 (osam) dana.

II. Nalaže se tuženoj ZH naknaditi tužitelju VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o. ovršni i parnični trošak u iznosu od 38,16 EUR (tridesetosam eura i šesnaest eurocenti) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. studenog 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o. podnio je 22. studenog 2022. ovršni prijedlog, sada tužbu protiv tužene ZH radi isplate iznosa od 28,32 EUR sa zakonskim zateznim kamatama obračunatim na pojedinačne mjesečne iznose od dospijeća do 11. listopada 2022. u iznosu od 0,82 EUR te nadalje do isplate kao i naknade troškova ovršnog postupka u iznosu od 24,89 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate. Temeljem navedenog ovršnog prijedloga Javna bilježnica u Zagrebu Štefica Brozović Škrinjarić donijela je 9. siječnja 2023. rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-23458/2022, UPP/OS- Ovrv-1299/2022.

2. Tužena ZH je na rješenje o ovrsi izjavila prigovor, sada odgovor na tužbu u kojem je navela kako smatra da utuženo potraživanje nema osnove jer ju tužitelj vodi kao korisnika na dva obračunska mjesta na istoj adresi, iako je priključak izveden samo na jednom mjestu te da ga je o tome obavijestila, no da tužitelj nije ništa poduzeo. Još je navela da je tužitelja obavijestila i da ne postoje instalacije vode i odvodnje u dijelu nekretnine za koji ju se tereti, a i da smatra da je utuženo potraživanje zastarjelo. Navela je i kako smatra da se utuženo potraživanje odnosi na uslugu koja nije pružena (isporučena odnosno izvršena) pa je slijedom svega navedenog predložila da sud rješenje o ovrsi stavi van snage i ukine provedene ovršne radnje.

3. Povodom prigovora tužene ovaj je sud rješenjem od 10. studenog 2023. stavio izvan snage predmetno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-23458/2022, UPP/OS-Ovrv-1299/2022 od 9. siječnja 2023. u dijelu kojim je određena ovrha te je ukinuo provedene radnje i odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o. je u roku propisanom odredbom čl. 461.a st. 6. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP) naveo da se njegovo potraživanje odnosi na sljedeće račune:

- račun broj 1546921 u iznosu od 3,15 EUR s danom dospijeća 23.11.2021.,

- račun broj 1729422 u iznosu od 3,15 EUR s danom dospijeća 23.12.2021.,

- račun broj 1928078 u iznosu od 3,15 EUR s danom dospijeća 22.01.2022.,

- račun broj 112319 u iznosu od 3,15 EUR s danom dospijeća 22.02.2022.,

- račun broj 211377 u iznosu od 3,15 EUR s danom dospijeća 22.03.2022.,

- račun broj 609070 u iznosu od 3,15 EUR s danom dospijeća 22.04.2022.,

- račun broj 708288 u iznosu od 3,15 EUR s danom dospijeća 22.05.2022.,

- račun broj 1066135 u iznosu od 3,15 EUR s danom dospijeća 23.06.2022. i

- račun broj 1143852 u iznosu od 3,15 EUR s danom dospijeća 22.07.2022.. Dalje je naveo kako smatra da se predložena ovrha mogla provesti na temelju isprave koju je uz prijedlog za ovrhu dostavio i to njegovog Izvatka iz poslovnih knjiga koja je javna i vjerodostojna, da smatra da je dostavljenim računima dokazao da je predmetnu uslugu pružio kao i njenu cijenu te da njegovo potraživanje nije zastarjelo. Još je naveo da se njegovo potraživanje odnosi na uslugu opskrbe vodom i povezane naknade za mjerno mjesto na adresi u [adresa], šifra potrošača: 30001189, za razdoblje od listopada 2021. do lipnja 2022., da je tuženu zaveo kao korisnika te usluge temeljem Ugovora o kupoprodaji navedene nekretnine, zahtjeva od 20. prosinca 2007. i zemljišnoknjižnog izvatka za istu nekretninu te da smatra da mu tužena duguje utuženi iznos jer je vlasnica predmetne nekretnine za koju se vrši isporuka vodnih usluga. Naveo je i kako smatra da je tužena dužna plaćati fiksni dio najniže osnovne cijene ove usluge bez obzira na količinu potrošene vode i to prema odredbama Uredbe o najnižoj osnovnoj cijeni vodnih usluga i vrsti troškova koje cijena vodnih usluga pokriva (NN 112/2010), a da je ta najniža fiksna cijena određena Odlukom o cijenama vodnih usluga od 13. veljače 2012. koju je objavio na svojoj mrežnoj stranici te da ona iznosi 3,15 EUR mjesečno. Još je naveo da je predmetna nekretnina pod šifrom objekta 30001189 priključena na komunalne vodne građevine odnosno da su interne instalacije te nekretnine spojene sa komunalnom vodnom građevinom putem vodoopskrbnog priključka odnosno priključka na mrežu odvodnje, a da je tužena obveznica plaćanja fiksnog dijela osnovne cijene za usluge vodoopskrbe i odvodnje neovisno o činjenici koristi li navedeni priključak na vodoopskrbnu mrežu odnosno priključak na mrežu odvodnje. Konačno je naveo i da tužena utuženim računima nije prigovorila te da smatra da prigovaranjem na rješenje o ovrsi odugovlači postupak naplate utuženog duga. Slijedom svega navedenog predložio je da sud održi na snazi platni nalog koji je sadržan u rješenju o ovrsi pri čemu i da zakonske zatezne kamate tekuće na utuženi iznos u cijelosti dosudi od pojedinih mjesečnih iznosa do isplate (a ne u dijelom obračunatom iznosu) kao i da sud presudom naloži tuženoj naknaditi mu trošak parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

5. Tužena ZH nije u roku propisanom odredbom čl. 461.a st. 7. ZPP-a iznijela činjenice niti predložila dokaze.

6. Sud je primjenom odredaba čl. 461.a ZPP-a održao ročište jer je to smatrao potrebnim radi provođenja dokaznog postupka, a obzirom na prijedloge tužene iz prigovora na rješenje o ovrsi da u dokaznom postupku sasluša svjedoke i pročita isprave koje mu uz taj prigovor nije dostavila. Tužena, međutim, iako uredno pozvana, na ročište nije pristupila, a svoj izostanak nije opravdala niti je sudu ikakve dokaze dostavila.

7. U provedenom dokaznom postupku sud je tako izvršio uvid u Izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja (list 7 spisa), preslike prijepisa računa (list 39 do 47 spisa), presliku kartice dužnika (list 48 spisa), presliku podataka (list 49 spisa), preslike izvadaka iz zemljišnih knjiga (list 50, 55 do 58 spisa), presliku ugovora (list 52 do 54 spisa), preslike dopisa (list 51 i 59 spisa), presliku odluke (list 60 do 63 te 65 do 69 spisa) te presliku zaključka (list 64 spisa), a primjenom odredaba čl. 220. st. 2. ZPP-a u dokaznom postupku nije prema prijedlozima tužene saslušao svjedoke jer je činjenice odlučne za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva nedvojbeno utvrdio na temelju sadržaja dostavljenih isprava.

8. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Slijedom sadržaja Izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja (list 7 spisa), na kojem isti temelji prijedlog za ovrhu, sada tužbu, sadržaja dostavljenih računa (list 39 do 47 spisa) te navoda tužitelja sud nalazi da tužitelj od tužene potražuje isplatu iznosa od 28,32 EUR na ime fiksnog dijela cijene pružene usluge isporuke vode u stan na adresi u [adresa] u razdoblju od listopada 2021. do lipnja 2022.. Slijedom, pak, navoda tužene sud nalazi da je među strankama prvenstveno sporno je li ovo potraživanje zastarjelo.

10. Uvidom u sadržaj računa koji mu je dostavio tužitelj navodeći da se radi o računima izdanim za utuženo potraživanje (list 39 do 47 spisa) sud je utvrdio da je na njima naznačeno da su tražbine za koje su izdani dospjele u razdoblju od 23. studenog 2021. do 22. srpnja 2022.. Kako je odredbom čl. 232. st. 1. toč. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO) propisano da tražbine naknade za isporučenu vodu kad je isporuka obavljena za potrebe kućanstva zastarijevaju za jednu godinu, a tužitelj je prijedlog za ovrhu u ovom postupku podnio 22. studenog 2022., na temelju navedenog sud je utvrdio da utužena tražbina u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu (sada tužbe) nije bila zastarjela obzirom od dospijeća iste do podnošenja tužbe nije bilo proteklo vrijeme od godinu dana.

11. Slijedom navoda tužene sud nalazi da je među strankama dalje sporno je li tužena u obvezi platiti tužitelju utuženi fiksni dio cijene usluge isporuke vode.

12. Odredbama čl. 42. st. 2. i 5. Zakona o vodnim uslugama (NN 66/19; u daljnjem tekstu: ZOVU) je propisano da se cijena vodne usluge sastoji od fiksnog i varijabilnog dijela, a da se fiksni dio cijene vodne usluge plaća u fiksnom iznosu i da mora pokriti fiksne troškove pružanja vodnih usluga propisane odredbama tog zakona. Odredbama, pak, čl. 3. st. 1. toč. 6. i čl. 42. st. 1. istog zakona je propisano da je obveznik plaćanja cijene vodnih usluga korisnik vodnih usluga, a koji je vlasnik nekretnine u koju se putem građevina za javnu vodoopskrbu isporučuje voda za ljudsku potrošnju.

13. Uvidom u isprave koje mu je tužitelj dostavio i predložio čitati kao dokaz (list 50 do 58 spisa) sud je utvrdio da je tužena ZH vlasnica stana na adresi u [adresa], a i da je upravo o tome još 2007. i tako prije ovdje utuženog razdoblja obavijestila tužitelja te od njega zahtijevala da ju evidentira kao njegovog potrošača na toj adresi i da joj ubuduće naplaćuje troškove svoje usluge.

14. Na temelju utvrđenog, a primjenom citiranih zakonskih odredaba sud je utvrdio obvezu tužene platiti tužitelju ovdje utužen fiksni dio cijene vodne usluge pružene u odnosu na nekretninu u vlasništvu tužene u utuženom razdoblju pa je primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučio kao u toč. I. izreke ove presude.

15. U odnosu na navode tužene da ne postoje instalacije vode i odvodnje u dijelu nekretnine za koji ju se tereti te da joj utužena usluga nije "isporučena odnosno izvršena" valja reći da iz prethodno citiranih zakonskih odredaba proizlazi da fiksni dio cijene pokriva fiksne troškove pružanja vodnih usluga, a da je Uredbom Vlade RH o metodologiji za određivanje cijene vodnih usluga (NN 70/23) propisano da se fiksni dio cijene vodnih usluga izračunava prema broju korisnika vodnih usluga ili prema promjeru priključne cijevi, po slobodnom izboru isporučitelja vodnih usluga pa da se tako ovdje predmetan tzv. fiksni dio cijene usluge tužitelja ne odnosi na određenu količinu isporučene vode u predmetni stan.

16. Istinitost, pak, navoda tužene da ju tužitelj vodi kao korisnika na dva obračunska mjesta na istoj adresi, iako postoji samo jedan priključak ne proizlazi iz sadržaja isprava koje mu je dostavio i predložio čitati kao dokaz tužitelj, a tužena, kako je već obrazloženo, nikakve isprave sudu nije dostavila dok je sud stava da navedenu činjenicu o sadržaju evidencije tužitelja kao pružatelja javne usluge nije moguće dokazati iskazima svjedoka, kako je to predložila tužena. Valja, međutim, reći i da sudu nije jasno na koji bi način takva evidencija tužitelja sama po sebi bila od utjecaja na prethodno utvrđenu obvezu tužene plaćati tužitelju fiksni dio cijene njegove usluge u ovdje predmetnoj nekretnini dok je sud neopravdani izostanak tužene sa ročišta na koje ju je pozvao ocijenio kao nemogućnost iste da ovo sudu razjasni te stoga i nemogućnost iste da ospori osnovanost ovdje utuženog potraživanja.

17. Uvažavajući da tužena nije izričito osporila da utuženu cijenu usluge tužitelja nije platila kao niti činjenicu da ista iznosi upravo ovdje utuženi iznos koji je mjesečno dospijevao kako je navedeno u Izvodu iz poslovnih knjiga tužitelja te dostavljenim računima, sud je slijedom svega navedenog, a primjenom odredaba čl. 3. st. 1. toč. 6. i čl. 42. st. 1. ZOVU osnovanim ocijenio zahtjev tužitelja da mu tužena na ime obveze plaćanja fiksnog dijela cijene usluge isporuke vode u stan na adresi u [adresa], u razdoblju od listopada 2021. do lipnja 2022. isplati iznos od 28,32 EUR te, primjenom odredaba čl. 183. st. 1. i čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; u daljnjem tekstu: ZOO), zakonske zatezne kamate tekuće na taj iznos od dospijeća pojedinih mjesečnih obveza plaćanja ove cijene do isplate, a u kojem tijeku ih je tužitelj nakon stavljanja van snage rješenja o ovrsi zatražio, umanjujući pri tom jedan mjesečni obrok za razliku od 0,03 EUR notorno nastalu uslijed promjene važeće valute EUR[1] pa je primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučio kao u toč. I. izreke ove presude.

18. Primjenom odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, obzirom je uspio u ovom sporu, tužitelju VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o. je priznat trošak ovršnog i parničnog postupka koji se odnosi na javnobilježničku nagradu za rješenje o ovrsi u iznosu od 24,89 EUR zajedno s pripadajućim porezom na dodanu vrijednost, obračunatu sukladno čl. 6. st. 1. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (NN 9/21, 18/22, 154/22) i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 13,27 EUR obračunate sukladno odredbama Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (NN 37/23). Primjenom odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a te u skladu sa Zaključkom br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu tužitelju su dosuđene i zakonske zatezne kamate na ovaj trošak tekuće od dana donošenja ove presude do isplate. Stoga je odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude.

U Zagrebu, 12. studenog 2025.

Sutkinja:

Marija Orošić Kranjčec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u 4 (četiri) istovjetna primjerka u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje županijski sud.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o.

2. Tuženoj ZH