REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1289/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Hrvoju Lukšiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o., [adresa], OIB: 25132169807, koga zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu ŽUPAN, BABIĆ & ANTUNOVIĆ d.o.o., Zagreb, Horvatova 80A, protiv tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., [adresa], OIB: 87939104217, koga zastupa punomoćnica Andreja Šeša, odvjetnica iz Zagreba, Fra Filipa Grabovca 13, radi utvrđenja ništetnosti i isplate (1.913,80 eur) nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 8. listopada 2025., u nazočnosti punomoćnika stranaka, s objavom dana 12. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja

I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 5. Ugovora o kreditu br. 312863 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama od dana 01. rujna 2008. godine, sklopljenog između pravnog prednika tuženika VOLKSBANK d.d., Zagreb, Varšavska 9, matični broj subjekta upisa MBS: [matični broj subjekta], kao kreditora i OT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita, koja nosi naziv „NAKNADE“, u dijelu koji glasi: „Korisnik kredita se obvezuje Kreditoru platiti temeljem ovog Ugovora sve naknade i troškove sukladno Odluci o kamatama i naknadama Kreditora, a naročito sljedeće naknade: 5.1. Naknada za odobrenje kredita: 1,25% (slovima: jedancijelihdvadesetpetposto) jednokratno na iznos odobrenog kredita.“

II. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 87939104217, da tužitelju DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o. za posebne usluge sa sjedištem u [adresa], OIB: 25132169807, upisano u sudski registar pri Trgovačkom sudu u Zagrebu, MBS: 081446327, na ime plaćene naknade isplati iznos od 496,33 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 17. rujna 2008. godine pa do isplate, a koje kamate se obračunavaju po stopi do 31. srpnja 2015. godine određena, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, te nadalje, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 9.22. Ugovora o kreditu br. 312863 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama od dana 01. rujna 2008. godine, sklopljenog između pravnog prednika tuženika VOLKSBANK d.d., Zagreb, Varšavska 9, matični broj subjekta upisa MBS: [matični broj subjekta], kao kreditora i OT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita, koja glasi:

„Korisnik kredita može kredit vratiti prijevremeno uz uvjete dogovorene s Kreditorom sukladno Odluci o kamatama i naknadama Kreditora.“

IV. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 87939104217, da tužitelju DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o. za posebne usluge sa sjedištem u [adresa], OIB: 25132169807, upisano u sudski registar pri Trgovačkom sudu u Zagrebu, MBS: 081446327, na ime plaćene naknade isplati iznos od 1.417,47 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 12. srpnja 2016. godine pa do isplate, a koje kamate se obračunavaju po stopi koja je od 12. srpnja 2016. godine do 31. prosinca 2022. godine se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizlašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 87939104217, da tužitelju DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o. za posebne usluge sa sjedištem u [adresa], OIB: 25132169807, upisano u sudski registar pri Trgovačkom sudu u Zagrebu, MBS: 081446327, nadoknadi trošak ovog parničnog postupka 805,93 eur, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na 01. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, u roku od 15 dana.

VI Odbija se tužitelj sa zahtjevom za platež troškova u iznosu 164,29 eur, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na 01. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je vrijednost predmeta spora 1.913,80 eur.

Obrazloženje

1. Tužbom od dana 15. svibnja 2025 tužitelj je pokrenuo postupak, te predložio da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom se utvrđuje ništetnom odredba članka 5. Ugovora o kreditu br. 312863 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama od dana 01. rujna 2008. na ime plaćene naknade isplati iznos od 496,33 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. rujna 2008. pa do isplate, kojom se utvrđuje ništetnom odredba članka 9.22. Ugovora o kreditu br. 312863 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama od dana 01. rujna 2008., te isplati ukupno iznos od 1.913,80 eur, sa zateznom kamatom od dana plaćanja pa do plateža.

2. Nadalje, u obrazloženju tužbe tužitelj navodi da su pravni prednik tuženika i OT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita 01. rujna 2008. sklopili Ugovor o kreditu br. 312863 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama, kojim je pravni prednik tuženika kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 83.500,00 CHF, da je u čl. 5. Ugovora o kreditu pod nazivom „NAKNADE” navedeno da se korisnik kredita obvezuje kreditoru platiti temeljem Ugovora o kreditu sve naknade i troškove sukladno Odluci o kamatama i naknadama, da je u točki 5.1. Ugovora o kreditu propisana naknada za odobrenje kredita 1,25% jednokratno na iznos odobrenog kredita, da je čl. 9.22. Ugovora o kreditu propisano da korisnik kredita može kredit vratiti prijevremeno uz uvjete dogovorene s kreditorom sukladno Odluci o kamatama i naknadama kreditora, slijedom čega je je korisniku 16. rujna 2008. prilikom isplate/korištenja kredita naplaćena navedena naknada za odobrenje kredita u iznosu od 496,33 EUR / 3.739,61 kn (prema fiksnom tečaju konverzije 1 EUR = 7,53450 kn), dok je istom dana 11. srpnja 2016. naplaćena naknada za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 1.417,47 eur/10.679,91 kn, obračunato po kupovnom tečaju za devize kreditora važećem na dan korištenja kredita, s rokom otplate od 30 godina.

3. Nadalje, u obrazloženju tužbe tužitelj navodi da je Ugovor o kreditu sklopljen između korisnika kredita i pravnog prednika tuženika standardizirani (tipski) ugovor, koji je, kao takav, unaprijed sročen i priređen od strane tuženika, a kojeg prema tome korisnik kredita može ili potpisati ili ne, kao i da je u navedenom Ugovor o kreditu, u članku 5.1. određeno da naknada za odobrenje kredita naplaćuje u visini od 1,25 % (jedan cijelih dvadesetpet posto) od iznosa odobrenog kredita te je ista jednokratna, kao i da čl. 9.22. sadrži i odredbu prema kojoj korisnik kredita može kredit vratiti prijevremeno uz uvjete dogovorene s kreditorom sukladno Odluci o kamatama i naknadama kreditora.

4. Tužitelj dalje navodi da smatra da se o navedenoj odredbi Ugovora o kreditu, a sadržanoj u samom Ugovoru o kreditu, a koji je već prethodno bio pripremljen od strane pravnog prednika tuženika, po prirodi stvari nije moglo pojedinačno pregovarati, što znači da je ista odredba ništetna, da je naknada za odobrenje kredita, koju je korisnik kredita platio 16. rujna 2008. u iznosu od 496,33 eur/3.739,61 kn (prema fiksnom tečaju konverzije 1 EUR = 7,53450 kn) kao i odredba prema kojoj se korisnik kredita obvezuje platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita, a koja je naplaćena dana 21. svibnja 2019. u iznosu od 1.417,47 eur/10.679,91 kn prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača odnosno korisnika kredita, a iz kojeg razloga je, sukladno čl. 102 st. 1. ZZP/07, sve u smislu odredbe čl. 96. st.1. i 2. ZZP/07, riječ o nepoštenoj ugovornoj odredbi, te se pozvao na odredbu čl. 323. ZOO-a, kojom je propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onog što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

5. Tužitelj u tužbi dalje navodi da su korisnik kredita kao ustupitelj i tužitelj kao primatelj sklopili su Ugovor o ustupu / prijenosu tražbine, kojim ugovorom je utvrđeno kako je korisnik kredita s pravnim prednikom tuženika sklopio Ugovor o kreditu dok je člankom 2. istog Ugovora o ustupu/prijenosu tražbine izričito ugovoreno kako korisnik kredita kao ustupitelj sklapanjem ugovora svoju tražbinu prema tuženiku s naslova povrata preplaćenih iznosa s naslova valute, kamate i svih plaćenih naknada na temelju Ugovora o kreditu zajedno sa svim sporednim pravima prenosi na tužitelja kao primatelja, dok tužitelj kao primatelj u cijelosti prima prenesenu tražbinu, o čemu je tužitelj obavijestio tuženika pisanim putem, time da je tužitelj uz tužbu dostavio dokumentaciju na kojoj temelji svoj tužbeni zahtjev, kao i sudske odluke za koje smatra da dokazuju njegove navode (list 11-99 spisa).

6. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem je istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja, osporio visinu predmeta spora iz razloga što tužitelj u dostavljenoj tužbu traži utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 5.1. i čl. 9.22. Ugovora o kreditu br.: 312863. obzirom da naknade predviđena tim člancima iznose sveukupno 1.913,80 eur, time da je kao visina tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti i isplate naveden iznos od 3.241,03 eur, smatra da deklaratorni zahtjev istaknut uz tužbeni zahtjev na činidbu treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva na činidbu i ne uzima se u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora, odnosno da se vrijednost predmeta spora određuje samo prema vrijednosti tužbenog zahtjeva na činidbu, navodeći da je takvo promišljanje i stav VSRH izražen u presudi Rev 688/2000-2 od 07. siječnja 2004. kao i rješenju VSRH Rev 374/2013 od 6. prosinca 2017.

7. Isto tako, tuženik ističe prigovor zastare potraživanja, smarajući da kod instituta stjecanja bez osnove, zastarni rok je 5 godina od dana sklapanja ništavog pravnog posla, sukladno odredbi čl. 225 ZOO-a. Stoga, i obveza vraćanja dospijeva u trenutku nastupa ništetnosti, odnosno od samog sklapanja posla, a od tada počinje teći zastara, pozivajući se na presudi VSRH Rev x 183/2011-2.

8. Isto tako, u odgovoru na tužbu tužena strana ističe da govorne odredbe o tzv. ulaznoj i izlaznoj naknadi ne uzrokuju, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranana, te da visina naknade od 1,25 % u odnosu na ukupan iznos kredita nikako ne bi mogla prouzročiti znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlih iz ugovora, kao i da tužitelj nije ponudio niti jedan dokaz kojim bi dokazao bilo koju od pretpostavki potrebnih za utvrđenje ugovornih odredbi ništetnima sukladno ZOO-u, slijedom čega smatra da sud treba tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovanu, time da je uz očitovanje tuženik dostavio sudsku praksu za koju smatra da dokazuje njegove navode, te pravno mišljenje dr.sc. ZT (list 118-132 spisa), kao i pravno mišljenje dr.sc. UT (list 133-158 spisa).

9. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je u svom očitovanju od 11. rujna 2025. osporavao navode iz odgovora na tužbu u cijelosti, te dostavio sudsku praksu za koju smatra da dokazuje njegove navode (list 1180-247 spisa).

10. U daljnjem tijeku postupka, tuženik je dodatno obrazlagao navode iz odgovora na tužbu i osporavao navode tužitelja iznesene tijekom postupka.

11. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbi čl. 5. Ugovora o kreditu br. 312863 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama od dana 01. rujna 2008. Kao i odredbe članka 9.22. Ugovora o kreditu br. 312863 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama od dana 01. rujna 2008., pa te isplata iznosa od 1.913,80 eur, u slučaju da sud usvoji prvi dio tužbenog zahtjeva.

12. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u dostavljenu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis, kao i sudsku praksu koju su stranke dostavile, za koje odluke stranke smatraju da potvrđuju njihove navode, i to kopiju dopisa od dana 8. travnja 2025. kojim tuženik obavještava korisnika kredita o iznosu plaćene naknade za odobrenje kredita, kao i naknadu za prijevremenu otplatu kredita (list 11 spisa), kopiju dopisa tužitelja od dana 10. lipnja 2023. kojim obavještava tuženika o preuzimanju tražbine (list 14 spisa), kopiju Aneksa br. 1 Ugovora o kreditu br. 312863 i osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama radi konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF (list 16-21 spisa), kopiju parametara kamatne stope prednika tuženika od dana 11. veljače 2016. (list 22-23 spisa), kopiju Ugovora o ustupu/prijenosu tražbine (cesija) od dana 10. lipnja 2023. (list 24-29 spisa), kopiju dopisa OT od dana 10. lipnja 2023. kojim obavještava prednika tuženika o ustupu tražbine (list 30 spisa), kopiju Ugovora o kreditu br. 312863 i osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama (list 31-52 spisa), kopiju izvatka iz sudskog registra za trgovačko društvo INSTAL-PROMET KANIŽAJ d.o.o., Čakovec, Franje Bučara 6 (list 53-56 spisa), kopiju izvatka iz zemljišne knjige (list 57-58 spisa), kopiju presude Županijskog suda u Splitu br. Gž-617/22 od 25. svibnja 2022. (list 59- 62 spisa), kopiju presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-2154/2022 od 12. srpnja 2022. (list 63-71 spisa), kopiju Direktive vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (list 72-77 spisa), kopiju presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-2047/22-2 od 8. studenog 2022. (list 78-84 spisa), kopiju presude Vrhovnog suda RH br. Rev-112/18-2 od 9. ožujka 2022. (list 85-88 spisa), kopiju presude Vrhovnog suda RH br. Rev-43/22-2 od 14. lipnja 2022. (list 89- 91 spisa), kopiju presude Županijskog suda u Rijeci br. Gž-54/21-3 od 19. rujna 2022. (list 95-99 spisa), kopiju rješenja Vrhovnog suda RH br. Rev-374/2013-3 od 6. prosinca 2017. (list 115-117 spisa), kopiju pravnog mišljenja prof.dr.sc. ZT od dana 2. prosinca 2024. (list 118-132 spisa), kopiju pravnog mišljenja prof.dr.sc. UT od dana 19. studenog 2024. (list 133-158 spisa), kopiju Općih uvjeta za poslovanje s građanima prednika tuženika od 30. lipnja 2005. (list 159-162 spisa), kopiju presude Županijskog suda u Puli br. Gž-11/2018-2 od 3. rujna 2018. (list 163- 169 spisa), kopiju presude Županijskog suda u Splitu br. Gž-617/22-3 od 25. svibnja 2022. (list 180-183 spisa), kopiju izvoda iz zapisnika Građanskog odjela Vrhovnog suda RH dana 30. siječnja 2020. (list 184 spisa), kopiju presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-4090/22-2 od 6. prosinca 2022. (list 185-190 spisa), kopiju presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-4681/2021-11 od 5. srpnja 2022. (list 191-199 spisa), kopiju presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-1972/22-2 od 23. kolovoza 2022. (list 200-205 spisa), kopiju presude Vrhovnog suda RH br. Rev-673/23 od 13. veljače 2024. (list 206-213 spisa), kopiju izvatka iz zapisnika sa sastanka predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH održanog 5. studenog 2020. (list 214-216 spisa), kopiju presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-237/21-14 od 31. ožujka 2021. (list 217-225 spisa), kopiju presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-2047/22-2 od 8. studenog 2022. (list 226-232 spisa), kopiju presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-968/22-2 od 3. svibnja 2022. (list 233-236 spisa), kopiju presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-411/22-2 od 13. prosinca 2022. (list 237-241 spisa), kopiju presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-4245/22-2 od 4. travnja 2023. (list 242-247 spisa) time da je tijekom postupka izveden dokaz saslušanjem svjedoka ĐT (list 249 spisa).

13. Sud smatra da nije sporna činjenica da je korisnik kredika OT, OIB [osobni identifikacijski broj] evidentiran je u poslovnim knjigama Hrvatske poštanske banke, dioničko društvo kao vlasnik računa, kao i da je po kreditu 312863 tu naplaćena je naknada za odobrenje kredita u iznosu od 3.739,61 kn dana 16. rujna 2008. kao i da je naplaćena naknada za za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 10.879,91 kn, sa danom 11. srpnja 2016. (list 11 spisa).

14. Uvidom u Ugovor o kreditu br. 312863 i osiguranje novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama sud je utvrdio da su VOLKSBANK d.d., Zagreb, Varšavska 9 kao kreditor, OT, [adresa] kao korisnik kredita, OTM, [adresa] kao sudužnik i založni dužnik INSTAL-PROMET KANIŽAJ d.o.o., Čakovec, F. Bučara 6 zaključili dana 1. rujna 2008. Ugovor o kreditu, prema kojem je iznos kredita 83.500,00 CHF (čl. 1.), namjena kredita kupnja stana u [adresa] (čl. 2.), rok otplate 30 godina (čl. 3.), da je kamatna stopa određena sukladno Odluci o kamatama i naknadama kreditora, a koji na dan sklapanja ugovora iznosi 5,5% (čl. 4.), da je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje kreditoru platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o kamatama i naknadama kreditora, a naročito naknadu za odobrenje kredita 1,25 % jednokratno na iznos odobrenog kredita (čl. 5. Naknade), te da je odredbom čl. 9.22 ugovoreno da korisnik kredita može kredit vratiti prijevremeno uz uvjete dogovorene s kreditorom sukladno Odluci o kamatama i naknadama kreditora.

15. Iz iskaza svjedoka, korisnika kredita na ročištu održanom dana 8. listopada 2025. vezano za svrhu podizanja kredita, proizlazi da je kredit iskorišten za kupnju stana u kojem svjedok-korisnik kredita i danas živi, kao i da ni on ni njegova supruga nisu imali obrt na adresi stana.

16. Iz ugovornih odredbi proizlazi da je korisnik kredita fizička osoba, da je namjena kredita stambena, odnosno namjena je kupnja nekretnine za stanovanja, time da se radi o potrošačkom ugovoru, jer korisnik kredita OT nije obrtnik, niti trgovac pojedinac, već fizička osoba koja ne obavlja registriranu djelatnost pa se radi o potrošaču sukladno odredbi čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03 – dalje u tekstu: ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.

17. Uvidom u Aneksa br. 1 Ugovora o kreditu br. 312863 i osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama radi konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF (list 16-21 spisa) sud je utvrdio da su ugovorne strane, odnosno SBERBANK d.d. Zagreb, Varšavska 9 kao kreditor i OT kao korisnik kredita, OTM kao sudužnik i OT kao založni dužnik sklopili dana 9. veljače citirani aneks prema kojem su stranke suglasne da je dana 1. rujna 2008. zaključen Ugovor o kreditu br. 312863 na iznos od 83.500,00 CHF, da je sukladno odredbama Zakona o izmijeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 102/15) kreditor obvezan izvršiti konverziju kredita time da je pod toč. IV. pored ostalog, odnosno sve ostale odredbe ugovora koje nisu vezane uz konverziju kredita s valutnom klauzulom u CHF kredit s valutnom klauzulom u eur ostaje u cijelosti na snazi nepromijenjeno, te pod VIII. da su ugovorne strane suglasne da se na sve što nije regulirano odredbama aneksa primjenjuju odluke o kamatama i naknadama kreditora, Opći uvjeti za poslovanje s građanima, Politika kamatnih stopa za potrošače i ostale važeće akte kreditora, te važeći propisi u Republici Hrvatskoj.

18. Uvidom u Ugovor o ustupu/prijenosu tražbine od dana 10. lipnja 2023. (list 224- 229 spisa) sud je utvrdio da su korisnik kredita OT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao ustupitelj, i Druga fundacija SPV d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 25132169807, kao primatelj sklopili ugovor, prema kojem su u čl. 1 zajednički utvrdili da je ustupitelj kao korisnik kredita dana 1. rujna 2008. sa Volksbank d.d. kao pravnim prednikom Nova hrvatska banka d.d., sklopio ugovor o kreditu broj 312863, kojim ugovorom se Volksbank d.d. obvezala staviti na raspolaganje Ustupitelju iznos od 83.500,00 CHF po srednjem tečaju za CHF po tečajnoj listi Volksbank d.d. važećem na dan korištenja kredita, a ustupitelj se obvezao isti iznos vratiti s pripadajućim kamatama, u vrijeme i na način utvrđen ugovorom o kreditu koji je prilog ovom ugovoru o ustupu tražbine i čini sastavni dio istog, da je ustupitelj s naslova ništetnih odredbi ugovora o kreditu prema Volksbank d.d. ima tražbinu na povrat preplaćenih iznosa s naslova valute, kamate i svih plaćenih naknada, da ustupitelj nije pokrenuo nikakav postupak pred sudom s ciljem ostvarenja tražbine koja je navedena u čl. 1, kao i da sklapanjem ugovora ustupitelj sve svoje tražbine prema Nova hrvatska banka d.d. navedene u članku 1. ovoga ugovora, kao i sve ostale ustupiteljeve tražbine koje bi postojale prema Nova hrvatska banka d.d., a temeljile bi se ili bi proizlazile iz predmetnog Ugovora o kreditu, zajedno sa svim sporednim pravima, prenosi na primatelja, a primatelj u cijelosti prima prenesenu mu tražbinu, da prijenosom predmetne tražbine primatelj stječe prema Nova hrvatska banka d.d., kao dužniku, ista prava koja je do potpisa Ugovora prema Nova hrvatska banka d.d. imao i ustupitelj, da po sklapanju ugovora ugovora, ustupitelj se obvezuje o izvršenom ustupu tražbine obavijestiti dužnika, Nova hrvatska banka d.d. uz napomenu da se nakon zaprimljene obavijesti ustupljena tražbina može valjano ispuniti jedino primatelju kao novom vjerovniku te primatelju predati sve isprave o ustupljenoj tražbini u izvorniku ili ovjerenom prijepisu, a koje posjeduje. , te da se ustupitelj tražbine obvezuje se, bez odgađanja, pribaviti sve isprave koje od njega zatraži primatelj od banke s kojom je sklopio ugovor o kreditu, time da iz Obavijesti od ustupu tražbine proizlazi da je korisnik kredita obavijestio dužnika-tuženika o ustupu tražbine (list 30 spisa), te tužitelj dopisom obavijestio tuženika o preuzimanju tražbine (list 14 spisa).

19. Ugovor o ustupu tražbine sadrži podatke o vjerovniku, dužniku i pravnom temelju tražbine koja se ustupa, te je vidljivo da se ustupa cjelokupna tražbina ustupitelja prema tuženiku po osnovi ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu. Takvim naznačivanjem predmeta cesije činidba je odrediva jer je ustupljena cjelokupna tražbina, vidljivo je koja tražbina je ustupljena, a visina te tražbine se može utvrditi s obzirom na to da se može utvrditi u kojem iznosu je korisnik kredita platio naknadu za obradu kreditnog zahtjeva, kao i izlaznu naknadu, a koje su predmet ovog postupka.

20. Nadalje, iz iskaza svjedoka proizlazi da je svjedok naveo da se uopće pregovaralo o bilo kojoj odredbi ugovora, pa tako visini naknade, da nije znao da će mu biti naplaćena naknada, kao ni iznos naknada koja je naplaćena.

21. Istinitosti iskaza navedenog svjedoka parnične stranke nisu prigovorile pa ime je zbog njihove međusobne suglasnosti u pogledu spornih činjenica te sukladnosti s dostavljenom dokumentacijom u koju je sud izvršio uvid, sud u cijelosti poklonio vjeru.

22, U odgovoru na tužbu tuženik je osporavao naznačenu vrijednost predmeta spora, te naveo da smatra da je vrijednost predmeta spora u iznosu od 3.241,03 eur visoko naznačena, obzirom da tužitelj predmetnom tužbom traži utvrđenje ništetnosti odredbe članka 5.1. i članka 9.22. Ugovora o kreditu br.: 312863, naknada navedena u tim člancima iznosi sveukupno 1.913,80 eur. Na ročištu održanom dana 8. Listopada 2025. Sud je na pripremnom ročištu propustio rješenjem odlučiti o vrijednosti predmeta spora, u skladu s čl. ZPP-a, iako je očito da je tuženik osporio vrijednost predmeta spora kako ju je tužitelj naznačio, time da je stav sudske prakse da se u predmetima ovakve vrste kao vrijednost predmeta spora uzima samo visina iznosa isplate koju potražuje tužitelj.

23. Odredbom čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) propisano je da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga.

24. Tražbine koje je predmet ugovora o ustupu potraživanja nije strogo osobne naravi bez obzira na to što je ustupitelj potrošač sukladno čl. 3. ZZP-a, a primatelj je pravna osoba (dakle, nije potrošač). Tražbina koje je predmet ustupa je novčana tražbina, a novčane tražbine nisu strogo osobne naravi neovisno o svojstvu ustupitelja kao potrošača, niti se njihova narav protivi ustupu. Promjena u osobi vjerovnika ne utječe na identitet tražbine pa nije odlučno to što je ustupitelj potrošač, a primatelj nije. Identitet tražbine ustupom nije promijenjen što proizlazi iz odredbe čl. 84. st. 1. ZOO- a kojom je propisano da primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Dakle, novčana tražbina potrošača na temelju potrošačkog ugovora zadržava takvo svojstvo i nakon ustupa tražbine osobi koja nije potrošač. To znači da se i u odnosu tužitelja kao primatelja te tražbine i tuženika kao dužnika primjenjuju propisi koji se odnose na zaštitu potrošača, slijedom čega nije osnovan tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije.

25. Nadalje, i Europski sud zauzima takvo pravno stajalište u presudi C-383/18 od 23. svibnja 2019. (sudska praksa je javno dostupna na Internetskim stranicama Europskog suda). Europski sud je u točki 20. obrazloženja presude C-383/18 zauzeo sljedeće stajalište: "Uvodno valja pojasniti kako okolnost da se sporovi u glavnom postupku vode isključivo između prodavatelja robe ili pružatelja usluga ne predstavlja prepreku primjeni Direktive 2008/48 o ugovorima o potrošačkom kreditu. Naime, kao što je to naveo nezavisni odvjetnik u točki 24. svojeg mišljenja, područje primjene te direktive ne ovisi o identitetu stranaka u predmetnom sporu, nego o svojstvu stranaka ugovora o kreditu. Međutim, u ovom slučaju potraživanja koja su predmet sporova u glavnom postupku proizlaze iz triju ugovora o potrošačkom kreditu sklopljenih između triju potrošača i triju tuženika u glavnom postupku te su prenesena na tužitelja u glavnom postupku nakon prijevremenog ispunjenja obveza prema navedenim ugovorima."

26. Sud smatra da su ništetne odredba čl. 5. i čl. 9.22. Ugovora o kreditu br. 312863 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama od dana 01. rujna 2008. ,obzirom da sud smatra da u konkretnom slučaju banka nije prezentirala korisniku kredita o kakvim se točno stvarnim troškovima koji ulaze u sporne naknade radi, niti mu je dala bilo kakve informacije o predmetnim naknadama pa tako niti bilo kakve informacije iz kojih bi korisnik kredita kao potrošač mogao zaključiti o financijskim posljedicama navedene odredbe. Predmetni ugovor o kreditu predstavlja tipski ugovor kojeg je prednik tuženika sastavio te se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo. Povrijeđeno je načelo savjesnosti i poštenja koje podrazumijeva da su svi sudionici u obveznom odnosu dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa.

27. Tuženik nije dokazao opravdanost spornih naknada s obzirom na to da niti ne iznosi činjenice sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a o tome na koji način se određuje visina predmetne naknade, već je u ugovoru samo navedeno da se određuje prema Odluci o Tarifi naknada za usluge kreditora. Iz toga ne proizlazi da su naknadom pokriveni stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanja kredita. Nadalje, korisnik kredita iz ugovorne odredbe nije mogao niti zaključiti koji je iznos izlazne naknade s obzirom na to da konkretna visina nije određena ugovorom, već je navedeno da se plaća prema odluci banke o tarifi usluga. Tuženik nije dokazao da je korisniku kredita prezentirao predmetnu odluku prema kojoj će se određivati visina naknada, kako za naknadu za odobrenje kredita, tako i za naknada za prijevremenu otplatu kredita

28. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP-a ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača., a prema odredbi st. 2. tog članka, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Prema odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a nepoštena odredba je ništava, slijedom čega sud smatra da su odredbe članka 5. Ugovora o kreditu br. 312863 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama od dana 01. rujna 2008. i članka 9.22. Ugovora o kreditu br. 312863 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama od dana 01. rujna 2008. ništetna sukladno odredbi čl. 81., 83. i 87. st. 1. ZZP-a.

29. Nadalje, odredba o naknadama je ništetna i prema odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05 – dalje: ZOO). Odredbom čl. 269. st. 1. ZOO- a objekt ugovorne obveze je činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju. Prema odredbi čl. 269. st. 2. ZOO-a činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Prema odredbi čl. 272. st. 1. ZOO-a činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Prema odredbi čl. 270. st. 1. ZOO-a kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

30. Iz okolnosti da se u konkretnom slučaju radi o tipskom ugovoru i da se o spornim odredbama nije ni moglo pregovarati, niti se može se zaključiti da banka o interesima potrošača nije vodila računa. Uzrokuje li se predmetnom spornom ugovornom odredbom značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, i to na štetu potrošača, ocjenjuje se ne samo kvantitativnom ocjenom odnosa iznosa kredita i iznosa ugovorene naknade za obradu i odobravanje kredita, već i ocjenom da li bi neprihvaćanjem te odredbe od strane potrošača, on bio ograničen u ostvarivanju svog prava (zahtjeva za kredit ili sadržaja ugovora o kreditu ili nametanjem neke druge dodatne obveze ili naknade).

31. Prema odredbi čl. 83. ZZP-a treba imati u vidu sve okolnosti prije i prilikom sklapanja samog ugovora, ostale ugovorne odredbe te narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, sve s obzirom na vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu.

32. Odredba o naknadi za obradu kredita je unaprijed formulirana od strane tuženika te korisnik kredita nije mogao imati utjecaj na njezin sadržaj. Korisnik kredita nije imao mogućnost sklopiti ugovor o kreditu bez navedene odredbe, niti pregovarati o toj odredbi jer u tom slučaju ne bi mogao sklopiti ugovor o kreditu, odnosno tuženik ne bi pristao na sklapanje ugovora o kreditu bez te odredbe ili s drugačijom odredbom o naknadu za obradu kredita. Korisnik kredita je imao mogućnost samo ili prihvatiti ili ne prihvatiti ugovor kojeg je unaprijed formulirao tuženik. Tuženik nije postupao u dobroj vjeri i korisnik kredita kao potrošač nije imao objektivne mogućnosti niti za pregovaranje oko sporne odredbe o naknadi za obradu i odobravanje kredita niti oko njenog neprihvaćanja. Također, tuženiku nije bila poznata niti svrha ugovaranja predmetne naknade, niti ga je tuženi informirao o svrsi ugovaranja naknade. Sve navedene okolnosti prouzročile su značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Ništetnost odredbi o naknadama ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora jer ugovor može opstati i bez tih odredbi sukladno odredbi čl. 324. st. 1. ZOO-a, te sud smatra da se postupalo i kod određivanja naknade za prijevremenu otplatu kredita.

33. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Dakle, posljedica ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi je da svaka stranka vraća ono što je primila na temelju tih odredbi, tj. svaka stranka ima pravo na povrat onog što je dala. Slijedom navedenog, obveza tuženika po osnovi ništetne odredbe o naknadama sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a je vratiti tužitelju iznos od 1.913,80 eur (496,33 eur + 1.417,47 eur).

34. Tuženikov prigovor zastare je neosnovan. Tražbina po osnovi povrata onoga što je stranka primila na temelju ništetne odredbe zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a jer za tu tražbinu nije propisan poseban zastarni rok. Zastara restitucijskog zahtjeva po osnovi ništetne odredbe o naknadi za obradu kredita počinje teći od pravomoćnosti presude kojom se utvrđuje ništetnost te odredbe što znači da zastara te tražbine još nije počela niti teći jer tužitelj u ovom postupku traži utvrđenje ništetnosti te odredbe (takvo stajalište zauzima Vrhovni sud Republike Hrvatske Su-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020.).

35. U odnosu na zatezne kamate prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Tuženik kao trgovac je morao znati i da je odredba o naknadama ništetna jer nije dao nikakve obavijesti korisniku kredita o toj naknadi, niti je to vidljivo iz ugovora. Zbog toga, zatezne kamate teku od dana izvršenih plaćanja. Stopa zatezne kamate određena prema odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose jer tražbina ne proizlazi iz trgovačkog ugovora.

36. Odluka o vrijednosti predmeta spora donesena je u skladu s s člankom 40. stavkom 3. ZPP-a, time da je na ročištu održanom dana 8. listopada 2025. tužitelj naveo da smatra da je vrijednost predmeta spora 3.241,03 eur, time da je tuženik naveo da smatra da je vrijednost predmeta spora 1.913,80 eur, a kako je to tuženik naveo u odgovoru na tužbu i na pripremnom ročištu.

37. Obzirom da je tužitelj postavio tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe ugovora o naknadama i tužbeni zahtjev za isplatu tog iznosa, a posljedica ništetnosti je obveza tuženika vratiti tužitelju iznos od 1.913,80 eur odnosno da zahtjev za utvrđenjem ništetnosti ugovorne odredbe u ovom slučaju u cijelosti služi kondemnatornom tužbenom zahtjevu. Obzirom na to da se deklaratorni tužbeni zahtjev istaknut u tužbi koji treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva na činidbu, uzima u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora nego se vrijednost predmeta spora računa prema vrijednosti zahtjeva za činidbu, time da zahtjev za činidbu u ovoj pravnoj stvari glasi na novčanu svotu, tužitelj nije ni mogao odrediti vrijednost predmeta spora drukčije od te vrijednosti, pa se ni njegovo označavanje vrijednosti predmeta spora u iznosu od 3.241,03 eur eur ne uzima u obzir priliko određivanja troškova postupka (Pž-566/2025-2), iako je tužitelj u svom troškoviku naveo da je vrijednost predmeta spora 3.241,03 eur, sud nije prihvatio navod tužitelja, već je odluka o trošku donesena u skladu s vrijednošću predmeta spora od 1.913,80 eur.

38. Temeljem odredbe čl. 154. i 155. st 1. ZPP-a, "Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022 i 155/2023) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika "Narodne novine" br. 138/2023) slijedom čega pripadaju i troškovi parničnog postupka, u skladu s vrijednost predmeta spora 1.913,80 eur, koji padaju na teret tuženika, trošak sastava tužbe od dana 02. svibnja 2025. (Otbr. 7.1.) 200,00 eur, trošak sastava obrazloženog podneska od dana 11. rujna 2025. (Otbr. 8.1.) 200,00 eur, trošak pristupa na ročište održano dana 08. listopada 2025. prema (Otbr. 9.1.) 200,00 eur, ukupno 600,00 eur, uvećano za pripadajući PDV 25%, odnosno 150,00 eur, 750,00 eur.

39. Tužitelju je priznat trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu u iznosu od 55,93 eur (39.43 eur pristojba na tužbu + 16,50 eur pristojba na presudu ) sveukupno 805,93 eur, slijedom čega je odlučeno kao pod toč. I presude.

40. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova postupka za pribavljanje potvrde o visini naknade za obradu kredita ( Otbr. 36. i 46.) 62,50 eur (50,00 eur + PDV 25%, odnosno 12,50 eur) iz razloga što sud smatra da se odluka o troškovima postupka donosi u skladu s odredbom čl. 155 ZPP-a, kojom je određeno da se u obzir uzimaju samo troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice, time da sud smatra da ovaj trošak nije bio potreban za vođenje parnice.

41. Isto tako, odbija se tužitelj sa zahtjevom za platež sudskih pristojbi na tužbu i presudu, iznosu od 101,79 eur (traženo 157,72 EUR – priznati iznos od 55,93 eur) obzirom da je tužitelj potraživao trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu u iznosu od 157,72 eur, time da je tužitelju prizant trošak sudskih pristojbi na tužbu 39.43 eur pristojba na tužbu + 16,50 eur pristojba na presudu), time da je visina pristojbe utvrđena je u skladu s odredbama Zakona o sudskim pristojbama i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" br. 53/2019., 92/2021., 37/2023).

42. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova sudskih pristojbi na presudu u iznosu od 16,50 eur (jedna polovina od iznosa pristojbe od 33,18 eur) obzirom da je tužitelj u sustavu e-komunikacije slijedom čega je u obvezi platiti sudsku pristojbu u iznosu polovice propisanog iznosa pristojbe u rok od 3 dana od zaprimanja odluke suda (presude).

43. Ukoliko u navedenom roku ne plati dužnu sudsku pristojbu u navedenom iznosu, naplatit će mu se puni iznos pristojbe u kojem slučaju je sam skrivio nastanak mu troška razlike od polovine do punog iznosa pristojbe, odnosno tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu 164,29 eur (62,50 eur + 101,79 eur) slijedom čega je odlučeno kao pod toč. III izreke.

U Zagrebu, 12. studenog 2025.

Sudac

Hrvoje Lukšić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 8 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda (elektronički, putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda, ako su podnositelji odvjetnici i pravne osobe, a fizičkom predajom podneska putem pošte ili u sudskoj pisarnici ako su podnositelji fizičke osobe).

DNA

1. DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o., [adresa], OIB: 25132169807 po odvjetnici Meliti Babić uz nalog za sudsku pristojbu na presudu

2. HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., [adresa], OIB: 87939104217 po odvjetnici Andreji Šeša