Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ovr- 888/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Andrei Boras- Ivanišević, na temelju nacrta odluke sudskog savjetnika Tomislava Vukmana, u pravnoj stvari ovrhovoditelja OTP banka Hrvatska dioničko društvo, Zadar, Ulica Domovinskog rata 3, OIB: 52508873833, zastupano po punomoćniku Dušku Žuriću, odvjetniku u Zagrebu protiv ovršenika NA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Dominiku Brekalu, odvjetniku u Požegi, radi ovrhe na novčanoj tražbini, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Svetom Ivanu Zelini poslovni broj Pu Ovr-172/2019-4 od 22. studenog 2010., 12. studenog 2025.

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Svetom Ivanu Zelini poslovni broj: Ovr-150/2010 (Pu Ovr-172/2019-4) od 22. studenog 2010.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troška odgovora na žalbu, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem od 22. studenog 2010., temeljem ovrhovoditeljeva prijedloga za ovrhu od 25. siječnja 2010., određena je ovrha na temelju ovršne isprave, Ugovora o kreditu broj 500-16-001007-9/82 od 12. studenog 1997. (dalje: Ugovor), a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u ukupnom iznosu od 487.311,06 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom, zapljenom 1/3 plaće I., II. IV. ovršenika, zapljenom 1/3 mirovine V. ovšenika NA i zapljenom pokretnina III. ovršenika.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi žali se ovršenik NA, navodeći izričito sve žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/2022; dalje: ZPP), vezano uz odredbu čl. 19. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08 i 139/10, dalje: OZ), predlažući ovom sudu da žalbu usvoji, ukine pobijano rješenje u cijelosti i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Ovrhovoditelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode ovršenika, predlažući ovom sudu da se žalba odbije kao neosnovana i istome naknadi trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba ovršenika nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje o ovrsi, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 19. st. 1. OZ-a, koji se ima primijeniti u ovom postupku obzirom na vrijeme pokretanja postupka, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio bitnu povredu odredaba postupka, niti ostvarenje pogrešne primjene materijalnog prava, a ni kojeg drugog žalbenog razloga iz čl. 46. st. 1. OZ-a na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 46. st. 5. OZ-a.

6. Iz stanja spisa proizlazi da je ovršna isprava ranije spomenuti Ugovor, te da je potpisnik istog kao jamac, ovdje ovršenik NA, obzirom da Ugovoru prileži klauzula sa ovjerom potpisa, kojom javni bilježnik Marijan Jurić iz Zagreba potvrđuje da su I. do V. ovršenici u njegovoj nazočnosti vlastoručno potpisali Ugovor, te da su potpisi na pismenu istiniti. Člankom 12. spomenutog Ugovora propisano je da su korisnik kredita, supotpisnik i jamci suglasni i da neopozivo ovlašćuju banku da u slučaju otkaza ugovora zaplijeni potreban dio njihove plaće, mirovine ili drugog stalnog ili povremenog primanja i da se izvrši izravna naplata na njen račun, kao i da to ovlaštenje ima učinak rješenja o ovrsi iz čl. 178. OZ-a, te da se zapljena provodi po pisanom nalogu banke dostavom ugovora i knjigovodstvene isprave. Člankom 14. propisano je da su stranke suglasne da su poslovne knjige, knjigovodstvene isprave i pisani podnesci ovlaštenih tijela banke isključivo mjerodavni za utvrđivanje iznosa duga. Uz spomenuti prijedlog za ovrhu ovrhovoditelj je pored Ugovora dostavio i izvadak iz poslovnih knjiga na dan 15. siječnja 2010. iz kojeg je vidljiva dospjela glavnica i zatezne kamate.

7. Ovršenik u žalbi prije svega ističe prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Svetom Ivanu Zelini u odnosu na istog, budući da je njegovo prebivalište u [adresa]. Dalje navodi kako je dio kredita otplaćen, te da Ugovor nije ovršna isprava, budući da nije solemniziran.

8. Čl. 212. st. 1. OZ-a propisano je da ako na temelju ovršne isprave dva ili više ovršenika solidarno odgovaraju, sud će, na ovrhovoditeljev prijedlog, protiv njih donijeti jedno rješenje o ovrsi. Obzirom da iz gore citiranog čl. 12. Ugovora proizlazi da su jamci ujedno i jamci platci, a da je ovdje V. ovršenik NA, jedan od jamaca iz spomenutog Ugovora, dok I. ovršenik iz rješenja o ovrsi DA ima prebivalište u [adresa], neosnovani su žalbeni navodi da prvostupanjski sud koji je donio pobijano rješenje ne bi bio mjesno nadležan u konkretnom slučaju.

9. Nadalje, prema čl. 178. OZ-a dužnik može javnobilježnički ovjerovljenom ispravom dati suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika zaplijeni dio njegove plaće i da se isplati izravno vjerovniku, na način određen u toj ispravi. Takva isprava ima pravni učinak rješenja o ovrsi.

10. Odredbom čl. 21. toč. 4. OZ-a propisano je da je ovršna isprava (između ostalih) i ovršna javnobilježnička isprava, dok čl. 25. st. 1. OZ-a određuje da je javnobilježnička isprava ovršna ako je postala ovršna po posebnim pravilima koja uređuju ovršnost takve isprave

11. Sukladno odredbi čl. 54. st. 1. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“ broj: 78/93., 29/94. - dalje u tekstu ZJB) koji je bio na snazi u vrijeme ovjere spomenutog Ugovora, javnobilježnički akt je ovršna isprava ako je u njemu utvrđena određena obveza na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi i ako sadrži izjavu obvezanika o tome da se na temelju tog akta može radi ostvarenja dužne činidbe, nakon dospjelosti obveze, neposredno provesti prisilno izvršenje. Stavak 6. istog članka ZJB propisuje da isti učinak kao isprava iz st. 1. ima i privatna isprava kojoj je javni bilježnik ovjerio potpis dužnika.

12. Kako je određivanje ovrhe zatraženo na temelju isprave koja po zakonu ima svojstvo ovršne isprave kojom je utvrđena novčana tražbina, prvostupanjski sud je pravilno primjenjujući citirane i ostale mjerodavne zakonske odredbe odredio ovrhu, te su neosnovani žalbeni navodi ovršenika da predmetni Ugovor ne bi bio ovršna isprava.

13. Neosnovano ovršenik ističe da je priloženi izvod iz poslovnih knjiga trebao biti ovjeren od strane ovrhovoditelja, obzirom da isti ne predstavlja ovršnu ispravu, niti takva obveza proizlazi iz čl. 12. spomenutog Ugovora. Nosnovani su i navodi o nejasnoći tijeka zateznih kamata, obzirom da je tijek istih propisan čl. 6. Ugovora.

14. O ostalim istaknutim žalbenim navodima sukladno čl. 48 OZ-a ne odlučuje ovaj drugostupanjski sud, već se imaju primijeniti odredbe o upućivanju ovršenika u parnicu.

15. Kako žalbeni navodi ovršenika nisu doveli u sumnju valjanost i zakonitost pobijanog rješenja, niti ovaj sud nalazi da bi bile počinjene povrede na koje temeljem odredbe članka 365. st. 2. ZPP-a, u vezi s člankom 381. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, pozivom na odredbu iz čl. 380. toč. 2. ZPP, u vezi čl. 19. st. 1. OZ-a, riješeno kao u točki I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

16. Konačno, odlučujući o troškovima odgovora na žalbu ovrhovoditelja na temelju članka 166. stavka 1. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da isti nije bio potreban u smislu članka 154. stavka 1. ZPP-a, u vezi s člankom 155. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 19. st. 1. OZ-a, pa je riješeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

Split, 12. studenog 2025.

SUTKINJA:

Andrea Boras-Ivanišević