REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Trg Johna Fitzgeralda Kennedya 11

P-2224/2020-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Dini Jellin, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Filipa Baburka, u pravnoj stvari tužitelja TRIGLAV OSIGURANJE d. d., Antuna Heinza 4, Zagreb, OIB: 29743547503, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u MAĐARIĆ & LUI - odvjetničko društvo d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Ulica Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 23. listopada 2025., u punomoćnika stranaka, dana 12. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.537,12 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 25. ožujka 2020. do isplate, po stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.193,68 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 12. studenog 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka, u iznosu od 312,54 EUR, sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu radi regresa isplaćenog iznosa štete od 11.581,41 kn (1.537,12 EUR)[1] . Taj je iznos tužitelj 24. ožujka 2020. isplatio društvu OTP LEASING D.D. , koje je bilo vlasnik vozila Mitsubishi L-200 ([registarska oznaka]). Vozilo je, temeljem ugovora o leasingu, koristio klijent tužitelja, trgovačko društvo SANVET d.o.o. Osnova za isplatu bila je važeća polica kasko osiguranja (br. 020408061198) koju je korisnik imao sklopljenu s tužiteljem. Štetni događaj zbio se 16. prosinca 2019. oko 20:40 sati u mjestu Donja Pušća, kada je, prema navodima iz tužbe i policijske potvrde, vozač ČP naletio na divljač (srnu) koja je iznenada istrčala na kolnik. Isplata štete izvršena je temeljem Općih uvjeta kasko osiguranja te računa za popravak vozila (br. 251/01/1). Svoj regresni zahtjev prema tuženiku, Croatia osiguranju d.d., tužitelj je temeljio na tvrdnji da je za štetu objektivno odgovoran osiguranik tuženika. U tužbi i regresnom zahtjevu precizirao je da se radi o "HRVATSKOM LOVAČKOM SAVEZU, odnosno osiguraniku LOVAČKOM SAVEZU ZAGREBAČKE ŽUPANIJE". Kao ključni dokaz te tvrdnje, tužitelj je priložio policu osiguranja od odgovornosti (br. 078700036869) koju je tuženik izdao Hrvatskom lovačkom savezu, a koja izričito pokriva "građanskopravnu izvanugovornu odgovornost... isključivo za štetu koju prouzroči divljač udarom u motorna... vozila". Pravnu osnovu za odgovornost lovoovlaštenika tužitelj je pronašao u načelu kauzaliteta (objektivne odgovornosti) , smatrajući divljač na cesti "opasnom stvari" , te se pozvao na odredbe članka 83. Zakona o lovstvu i članaka 1063. – 1067. Zakona o obveznim odnosima (ZOO).

2. Tuženik je u cijelosti je osporio tužbeni zahtjev, iako nije sporio postojanje police osiguranja od odgovornosti (br. 078700036869) niti visinu zatraženog iznosa. Prigovorio je nepostojanje dokaza o vrsti životinje, odnosno da tužitelj nije nedvojbeno dokazao da je štetu prouzročila divljač. Isticao je da životinja, iako u policijskoj potvrdi identificirana kao "srna", "nije nađena" na mjestu događaja. Uvidom u policijski spis, tuženik je tvrdio da biološki tragovi (dlake), iako su navodno fotografirani, nisu bili izuzeti. Smatrao je da bez biološke analize nije moguće potvrditi da se radilo o divljači, a ne o nekoj drugoj domaćoj životinji (npr. psu), čime bi tužba bila neosnovana. Svoj je stav potkrijepio i sudskom praksom, pozivajući se na presudu Visokog trgovačkog suda (Pž-5032/21). Tuženik se pozvao na odredbu članka 80. stavka 6. Zakona o lovstvu. Tvrdio je da, prema tom članku, lovoovlaštenik odgovara za štetu od naleta vozila na divljač samo ako se utvrdi da je "šteta nastala zbog provođenja lova" (npr. uslijed pogona divljači). Kako u ovom slučaju nije bilo lova, smatrao je da da njihov osiguranik nije zakonski odgovoran. Tuženik je osporio svoju pasivnu legitimaciju navodeći da se nezgoda dogodila "u naselju". Tvrdio je da se u naseljenim mjestima ne mogu ustanovljivati lovišta te da je za sigurnost prometa, uključujući i sprječavanje dolaska životinja na kolnik, odgovorna jedinica lokalne samouprave.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao opće uvjete za osiguranje automobilskog kaska Triglav (list 4 – 11 spisa), poziv na plaćanje (list 12 spisa),

1 Fiksni tečaj konverzije: 1 EUR = 7,53450 HRK

regresni zahtjev (list 13 spisa), potvrda o izvršenoj transakciji (list 14 – 15 spisa), servisni račun br. 251/01/1 Auto centar Bišćan d.o.o. (list 16 spisa), izvid štete broj 2019/26845 (list 17 – 71 spisa), polica automobilskog kaska broj 020408061198 (list 72 spisa), polica osiguranja Hrvatski lovački savez broj 078700036869 (list 73 – 75 spisa), izjava o prometnoj nesreći ČP (list 88 – 89 spisa), službena bilješka

– službena zabilješka o dojavi – potvrda – policijske postaje Zaprešić od 17. prosinca 2019. (list 99 – 106 spisa i ponovno list 137 – 144 spisa), podatci o lovištima Ministarstva poljoprivrede od 11. siječnja 2022. (list 112 – 114 spisa) i nalaz i mišljenje vještaka za cestovni promet i procjenu motornih vozila Nevena Ereša od 30. travnja 2025. (list 160 – 164 spisa).

4. Ocjenom izvedenih dokaza, kako svakog posebno, tako i svih dokaza zajedno, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj:

53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet spora jest regresna isplata naknade štete.

6. Nije sporan nastanak štetnog događaja i isplata utuženog iznosa.

7. Sporna je aktivna legitimacija, pasivna legitimacija, osnova i odgovornost

8. Svjedok ČP saslušan je na glavnoj raspravi 30. travnja 2025. te je tada naveo: „Sjećam se da sam upravljao u smjeru Gornja Pušća koja je bila lagana nizbrdica kod ulaza Pušće. Vozio sam zakonskom brzinom kada je na jednom iskočila srna te je prošla, ja sam tada zakočio a onda je naišla i druga srna koju sam pogodio s autom prednji lijevi dio. Obje srne došle su s lijeve strane, a ova druga srna ostala je ležati, te sam se zaustavio čim sam mogao te krenuo prema srni, usput skupljajući auto dijelove no dok sam došao do srne ona se digla i otišla. Tada sam zvao policiju. Bio je mrak, s lijeve strane bila je kuća s voćnjakom a s desne strane polje, smjer Zaprešić prema Pušći. Ne sjećam se je li netko bio u vozilu s obzirom da je prošlo 5 godina od tada.“ Također, naveo je da je par kuća između voćnjaka, a između šuma te se ne sjeća da postoji kanal između voćnjaka i ceste, da su s lijeve strane bile 2,3 kuće pa opet šuma odnosno bila je rijetka naseljenost te misli da to mjesto događaja spada pod Pušću. Ne sjeća se da postoji znak divljači na cesti. Prvu srnu vidio je neposredno prije nego što je prošla, a da je druga više njega udarila s boka nego on nju. Slabo se sjeća policijskog očevida te navodi da je bilo dlake, krvi nije bilo no ne sjeća se jesu li policajci izuzeli dlaku. Siguran je da su to bile srne jer inače radi uklanjanje lešina s prometnica s obzirom da mu je to posao.

9. Sud je prihvatio iskaz svjedoka ČP, kao istinit, jer je svjedok iskazivao životno, logično, očekivano prilikama na cesti, a posebice stoga što je svjedok na jednak način opisivao nastanak štetnog događaj više puta tijekom davanja usmenog iskaza na glavnoj raspravi, a kojim iskazom je u cijelosti potvrdio i svoj iskaz dan u pisanoj, ovjerenoj izjavi (list 88 do 89 spisa). Također, svjedok je iskazivao sukladno svim ispravama u spisu, posebice potvrdi MUP-a, fotografijama oštećenog vozila i navodima iz prijave štete.

10. Radi utvrđivanja dinamike nastanka štetnog događaja i mogućnosti izbjegavanja sudara, sud je proveo prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za cestovni promet i procjenu motornih vozila Nevenu Erešu, koji je sačinio nalaz i mišljenje 30. travnja 2025. (listovi 160 – 164 spisa) iz kojeg proizlazi da je vozilo osiguranika tužitelja svojim prednjim lijevim dijelom naletjelo na divljač koja je prelazila kolnik dolazeći vozilu osiguranika tužitelja s lijeve strane. Mjesto naleta, gledano u smjeru kretanja vozila osiguranika tužitelja, moglo se nalaziti na njegovoj desnoj polovini kolnika udaljeno od lijevog ruba kolnika oko 2,5-3,5 m. Za izračun brzine kretanja vozila osiguranika tužitelja neposredno prije i u trenutku naleta nema elemenata. Provedena analiza pokazuje da u predmetnom štetnom događaju osiguranik tužitelja nije mogao kočenjem izbjeći nalet na divljač i to bez obzira na svoju brzinu kretanja. Neposredno prije mjesta štetnog događaja u smjeru kretanja vozila osiguranika tužitelja nije postavljen prometni znak opasnosti „divljač na cesti“ dok je brzina kretanja vozila najvjerojatnije ograničena općim načelom u naseljenom mjestu na 50 km/h.

11. Zbog prigovora tuženika sud je pozvao stalnog sudskog vještaka na glavnu raspravu 23. listopada 2025., radi usmenog iznošenja nalaza i mišljenja, na kojoj je vještak u cijelosti ostao kod pisano izrađenog nalaza i mišljenja te naveo da na temelju stanja spisa ja ne mogu sa sigurnošću zaključivati koje je točno bilo ograničenje brzine na mjestu štetnog događaja pa sam stoga obzirom da se mjesto štetnog događaja nalazilo u naseljenom mjestu zaključio da je brzina kretanja vozila bila ograničena najvjerojatnije općim načelom u naseljenom mjestu na 50 km/h. Što s tiče utvrđenja da li se uopće radi o divljači i o kojoj vrsti, mogu odgovoriti da je iz službene bilješke policije ( na listovima 99 do 100 spisa) proizlazi da se radilo o naletu na divljač i to o srni, a na koji način su to djelatnici policije utvrdili ne mogu odgovoriti. Naveo je da navodim da divljač nije pronađena na mjestu štetnog događaja ili u njegovoj blizini.

12. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje prometnog vještaka jer je sačinjen detaljno, stručno i obrazloženo dok je vještak prilikom usmenog iznošenja nalaza i mišljenja odgovorio na prigovore i pitanja tuženika na profesionalan i stručan način.

13. Sud je utvrdio da je tužitelj, kao kasko osiguratelj vozila Mitsubishi L-200 ([registarska oznaka]), a postupajući po prijavi štetnog događaja od 16. prosinca 2019., nedvojbeno isplatio iznos od 11.581,41 kn (1.537,12 EUR)[2] dana 24. ožujka 2020. društvu OTP LEASING D.D., koje je bilo vlasnik vozila. Vozilo je, temeljem ugovora o leasingu, koristilo trgovačko društvo SANVET d.o.o. . Ova isplata, bila je u potpunosti utemeljena na važećoj kasko polici br. [broj police] (list 72 spisa), potvrdi o izvršenoj transakciji (list 14 do 15 spisa), servisnog računa (list 16 spisa), izvidu štete (list 17 do 71 spisa) i članku 4. stavku 1. Općih uvjeta za osiguranje automobilskog kaska (list 4 do 11 spisa). Navedeni članak kao osigurani slučaj definira štetu nastalu uslijed "prometne nezgode kao što je... sudar, udar...", što nalet na životinju na cesti nedvojbeno jest. Isplatom naknade iz osiguranja (potvrda o izvršenoj transakciji 24. ožujka 2025., list 14 – 15 spisa) na tužitelja su prešla, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu, odnosno tuženiku, prema članku 963. Zakona o obveznim

2 Fiksni tečaj konverzije: 1 EUR = 7,53450 HRK

odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018. – dalje u tekstu: ZOO). Također, tužitelj je pozvao tuženika na isplatu na temelju poziva na plaćanje (list 12 spisa) i regresnog zahtjeva (list 13 spisa). Time je tužitelj u potpunosti dokazao svoju aktivnu legitimaciju za regresno potraživanje cjelokupnog isplaćenog iznosa.

13.1. Sud je kao ključan utvrdio prigovor tuženika kojim se osporava da je štetu prouzročila divljač. Tuženik je isticao da životinja nije zatečena na licu mjesta te da biološki tragovi (dlake) nisu izuzeti. Međutim, sud je ovaj prigovor otklonio kao u cijelosti neosnovan i nedokazan. Naime, na ročištu je saslušan svjedok ČP, vozač oštećenog vozila, koji je iskazivao jasno, logično i uvjerljivo. Svjedok je potvrdio da je prvo "iskočila srna te je prošla... a onda je naišla i druga srna koju sam pogodio". Svjedok je također otklonio sumnju u nepronalazak životinje, pojasnivši da je srna "ostala ležati", ali "dok sam došao do srne ona se digla i otišla". Na izravan upit punomoćnika tuženika, svjedok je potvrdio da je "siguran da su to bile srne", a svoj iskaz je dodatno potkrijepio navodom da mu je identifikacija poznata jer "inače radi uklanjanje lešina s prometnica s obzirom da mu je to posao". Sud je ovaj iskaz prihvatio kao istinit, a on je u potpunosti sukladan i sa službenom "Potvrdom" PP Zaprešić ko ja navodi "NALET NA DIVLJAČ Č" (list 99 do 106 spisa i ponovno list 137 do 144 spisa), a na koju se u svom očitovanju pozvao i vještak Ereš ( list 160 – 164 spisa). Stoga je izvan svake razborite sumnje utvrđeno da je štetu prouzročila divljač.

13.2. Nadalje, sud je kao pravno neutemeljen otklonio glavni prigovor tuženika o promašenoj pasivnoj legitimaciji, koji se temeljio na tvrdnji da lovoovlaštenik odgovara samo za štetu nastalu "zbog provođenja lova" sukladno čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu („Narodne novine“, broj: 99/2018, 32/201 – dalje u tekstu: ZOL). Kako među strankama nije sporno da se šteta dogodila na cesti i da nije nastala uslijed lova, ta se specijalna odredba ZOL-a uopće ne može primijeniti. Umjesto nje, primjenjuju se opće odredbe obveznog prava, a na temelju odredbe čl. 76. st. 2. ZOL kojom je propisano da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ovaj Zakon ne propisuje drugačije, konkretno članak 1064. ZOO- a, koji propisuje objektivnu odgovornost (po načelu kauzaliteta) za štetu od opasne stvari. Divljač, u ovom slučaju srna, koja se iznenada i nekontrolirano nađe na kolniku, nedvojbeno predstavlja opasnu stvar. Iako je divljač de iure u vlasništvu Republike Hrvatske, odredbama Zakona o lovstvu (posebice čl. 1., 4., 7., 43., 44. i 52.) propisano je da je lovoovlaštenik (osiguranik tuženika) taj koji je dužan gospodariti, štititi i uzgajati divljač. Time on de facto izvršava prava i dužnosti vlasnika te je stoga, sukladno čl. 1064. ZOO-a, odgovoran za štetu koju ta divljač prouzroči. Da je i sam tuženik svjestan te odgovornosti, potvrđuje njegova Polica br. [broj police] (list 73 do 75 spisa), kojom je osigurao Hrvatski lovački savez upravo za odgovornost "isključivo za štetu koju prouzroči divljač udarom u motorna... vozila", a ne samo za štetu nastalu "provođenjem lova".

13.3. Konačno, sud je otklonio i prigovor da se događaj zbio "u naselju". Svjedok ČP je pojasnio da se radi o području "rijetke naseljenosti" s kućama, voćnjacima, poljima i šumom, što jasno opisuje rubno područje koje je prirodno stanište i koridor divljači. Sud je uzeo u obzir i nalaz sudskog vještaka Nevena Ereša, koji je otklonio svaku mogućnost doprinosa vozača (oštećenika) nastanku štete. Vještak je, i pismeno i usmeno, nedvojbeno zaključio da vozač "nije mogao kočenjem izbjeći nalet na divljač i to bez obzira na svoju brzinu kretanja". Budući da tuženik nije uspio dokazati postojanje ijednog od razloga za oslobođenje od odgovornosti propisanih člankom 1067. ZOO-a (viša sila ili isključiva radnja oštećenika), a vještačenjem je utvrđeno da doprinosa oštećenika nije bilo, sud je utvrdio da je osiguranik tuženika u cijelosti odgovoran za nastalu štetu, te je tužbeni zahtjev tužitelja prihvatio kao osnovan.

14. Sud je tužitelju, na dosuđeni iznos glavnice od 1.537,12 EUR, dosudio i zateznu kamatu koja teče od 25. ožujka 2020. pa do isplate. Ovaj datum početka tijeka kamate utvrđen je sukladno odredbi članka 963. stavka 1. ZOO- a o subrogaciji osiguratelja, a u vezi s člankom 29. stavkom 1. ZOO-a, o zakašnjenju dužnika. Naime, tužitelj je svom osiguraniku isplatio štetu dana 24. ožujka 2020., te mu kamata pripada od idućeg dana, kada je tuženik došao u zakašnjenje. Stopa zatezne kamate određena je prema članku 29. stavku 2. ZOO-a, koja se primjenjuje na trgovačke ugovore. Naposljetku, rok od petnaest dana za izvršenje činidbe (paricijski rok) određen je sukladno odredbi članka 328. stavka 2. ZPP.

15. Stoga je sud odlučio kao u točki I. izreke.

16. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju odredbe čl. 151. st. 1. ZPP-a, čl. 154. st. 1. ZPP-a i sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (1.537,12 EUR), Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023, dalje u tekstu: OT), kojom je u odredbi Tbr. 54. određena vrijednost boda od 2,00 EUR. te Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 37/2023, dalje u tekstu ST).

17. Tužitelju, zastupanom po odvjetniku, priznat je parnični trošak koji se odnosi na sastav tužbe od 10.12.2020. (Tbr 7. toč. 1. OT – 100 bodova), sastav podneska od 25.2.2021. (Tbr. 8.4. OT – 25 bodova), zastupanje na ročištu održanom dana 24.11.2021. (Tbr 9. toč. 2. OT – 50 bodova), zastupanje na ročištu održanom dana 2.2.2023. (Tbr 9. toč. 1. OT – 100 bodova), zastupanje na ročištu održanom dana 5.3.2025. (Tbr 9. toč. 1. OT – 100 bodova), zastupanje na ročištu održanom dana 30.4.2025. (Tbr 9. toč. 1. OT – 100 bodova), sastav podneska od 11.9.2025. (Tbr. 8.1. OT – 100 bodova) i zastupanje na ročištu održanom dana 23.10.2025. (Tbr 9. toč. 1. OT – 100 bodova).Zbroj bodova – 100, 25, 50, 100, 100, 100, 100 i 100 – iznosi 675 a sud je taj broj pomnožio s vrijednošću boda od 2,00 EUR, čime je dobiven iznos troškova parničnog postupka u visini od 1.350,00 EUR. Na navedeni iznos dodaje se 25 % PDV-a (337,50 EUR), čime ukupni iznos odvjetničkih troškova iznosi 1.687,50 EUR. Navedeni iznos uvećan je za trošak sudske pristojbe na tužbu od 53,09 EUR (Tar. br. 1.1. ST) i presudu od 53,09 EUR (Tar. br. 2.1. ST) i trošak prometno-tehničkog vještačenja u iznosu od 400,00 EUR, tako da ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 2.193,68 EUR, sukladno čl. 155. ZPP-a.

18. Na utvrđeni trošak tužitelju pripada zatezna kamata od dana donošenja ove presude, 12. studenog 2025., pa do isplate, na temelju odredbe članka 151. stavka 3. ZPP-a, po stopi propisanoj za trgovačke ugovore, na temelju odredbe članka 29. stavka 2. ZOO-a, a rok od petnaest dana za izvršenje činidbe određen je sukladno odredbi članka 328. stavka 2. ZPP-a.

19. Stoga je sud odlučio kao u točki II. izreke.

20. Tužitelj je troškovnikom koji je predao na ročištu 23. listopada 2025. zatražio ukupno 2.506,22 EUR, a sud je od tog iznos odbio 312,54 EUR, zajedno sa zateznim kamatama, kao neosnovan. Tužitelj je za sastav podneska od 25.2.2021. zatražio 250 EUR, kao da se radi o obrazloženom podnesku, no sud je utvrdio da se ne radi o takvom podnesku pa mu dosudio 62,50 EUR, zatražio je i za pristup na ročište 24.11.2021. iznos od 250 EUR, kao da se radi o ročištu za glavnu raspravu, ali je sud utvrdio da se na tom ročištu nije raspravljalo o glavnoj stvari pa je dosudio iznos od 125 EUR. Također, tužitelj je naveo da je trošak sudske pristojbe na tužbu iznosi 53,11 EUR te da isto tako trošak sudske pristojbe na presudu iznosi 53,11 EUR, iako trošak u oba slučaja iznosi 53,09 EUR, odnosno ukupno 106,18 EUR. Stoga je sud iznos od 312,54 EUR dobio tako da je zbrojio odbijene iznose i to 187,50 EUR, 125 EUR i 0,04 EUR.

21. Stoga je sud odlučio kao u točki III. izreke.

U Zagrebu 12. studenog 2025.

Sutkinja:

Dina Jellin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a rok se računa:

od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira na to je li mu pristupila, odnosno

od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Visokom trgovačkom sudu u Zagrebu.

Presuda donesena u postupku u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Nacrt odluke izradio je sudski savjetnik

Filip Baburak

Dostaviti:

- tužitelju po pun. uz nalog za sud. pristojbu na presudu

- tuženiku po pun.

- kal. 30 dana