REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

STALNA SLUŽBA U KRIŽEVCIMA

48260 KRIŽEVCI

Ivana Zakmardija Dijankovečkog 14

Poslovni broj: P-781/2024-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru – Stalna služba u Križevcima po sucu Miroslavu Lovrekoviću, u pravnoj stvari tužitelja NG OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], V. [adresa], zastupan po punomoćnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda Sanela Kontin Miklin i Željko Rožić odvjetnicima iz Križevaca, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. Zagreb OIB 92963223473 [adresa], zastupane po Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija odvjetnicima iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon javne i glavne rasprave zaključene 7. listopada 2025. godine, u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, 12. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: " 1. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj ugovora 36/05, broj kreditne partije 7102685061 od dana 12.05.2005. godine, solemniziranog po Javnom bilježniku Višnji Tušek iz Križevaca, dana 12.05.2005. godine pod posl. brojem ovjere OU-296/05, sklopljenog između tužitelja ŠG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 92963223473, u dijelu u kojem su iste iskazane u valuti švicarski franak, i u dijelu u kojem je iskazana promjenjivost kamatne stope, i to:

Članak 1.

“... kredit u kunskoj protuvrijednosti od 19.413,41 CHF ( slovima: devetnaest tisuća četiristo trinaest švicarskih franaka i četrdeset jedan /100) obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke…“

Članak 2.

“...iznos od 19.413,41 CHF ( slovima: devetnaest tisuća četiristo trinaest švicarskih franaka i četrdeset jedan /100) i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. ..“

Članak 7.

“... u kunskoj protuvrijednosti 135,98 CHF ( slovima: sto trideset pet švicarskih franaka i devedeset osam/100) obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja…

„…Za slučaj izmjene redovne kamate stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta Kreditor će obavijestiti Korisnika kredita u skladu s

Općim uvjetima poslovanja Kreditora…“

2. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 92963223473 da tužitelju NG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati preplaćeni iznos s osnove valutne klauzule u ukupnom iznosu od 1.559,87 eur/11.752,81 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana svake pojedine tužiteljeve uplate tuženiku po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate od 15% godišnje do dana 31.12.2007. godine, od dana 01.01.2008. godine do dana 31.07.2015. godine po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. godine po stopi zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do 31.12.2023. godine po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 01.01.2024. godine do isplate po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sukladno čl.29.st.2. i 8. ZOO-a, a koja kamata teče kako slijedi:

- na iznos od 1,00 eur/ 7,50 kn od dana 15.09.2005.godine do potpune isplate,

- na iznos od 0,21 eur/1,56 kn od dana 15.10.2005. godine do potpune isplate,

- na iznos od 0,67 eur/5,02 kn od dana 15.11.2005. godine do potpune isplate,

- na iznos od 0,94 eur/ 7,06 kn od dana 15.12.2005. godine do potpune isplate,

- na iznos od 0,52 eur/3,91 kn od dana 15.01.2006. godine do potpune isplate,

- na iznos od 3,92 eur/29,51 kn od dana 15.01.2009. godine do potpune isplate,

- na iznos od 3,99 eur/30,04 kn od dana 15.02.2009.godine do potpune isplate,

- na iznos od 1,69 eur/12,70 kn od dana 15.03.2009. godine do potpune isplate,

- na iznos od 2,21 eur/16,68 kn od dana 15.04.2009. godine do potpune isplate,

- na iznos od 2,32 eur/17,47 kn od dana 15.05.2009. godine do potpune isplate,

- na iznos od 1,41 eur/10,63 kn od dana 15.06.2009.godine do potpune isplate,

- na iznos od 1,57 eur/11,82 kn od dana 15.07.2009. godine do potpune isplate,

- na iznos od 0,81 eur/6,12 kn od dana 15.08.2009. godine do potpune isplate,

- na iznos od 1,78 eur/13,39 kn od dana 15.09.2009. godine do potpune isplate,

- na iznos od 0,71 eur/5,32 kn od dana 15.10.2009. godine do potpune isplate,

- na iznos od 1,40 eur/ 10,53 kn od dana 15.11.2009. godine do potpune isplate,

- na iznos od 1,29 eur/9,70 kn od dana 15.12.2009.godine do potpune isplate,

-na iznos od 3,16 eur/23,77 kn od dana 15.01.2010. godine do potpune isplate,

-na iznos od 4,35 eur/ 32,81 kn od dana 15.02.2010. godine do potpune isplate;

-na iznos od 4,10 eur/ 30,85 kn od dana 15.03.2010. godine do potpune isplate;

-na iznos od 5,29 eur/ 39,83 kn od dana 15.04.2010. godine do potpune isplate;

-na iznos od 7,47 eur/ 56,28 kn od dana 15.05.2010. godine do potpune isplate;

-na iznos od 7,94 eur/ 59,81 kn od dana 15.06.2010. godine do potpune isplate;

-na iznos od 10,51 eur/ 79,15 kn od dana 15.07.2010. godine do potpune isplate;

-na iznos od 10,42 eur/ 78,50 kn od dana 15.08.2010. godine do potpune isplate;

-na iznos od 15,74 eur/ 118,59 kn od dana 15.09.2010. godine do potpune isplate;

-na iznos od 12,64 eur/ 95,24 kn od dana 15.10.2010. godine do potpune isplate;

-na iznos od 13,36 eur/ 100,64 kn od dana 15.11.2010. godine do potpune isplate;

-na iznos od 16,72 eur/ 126,00 kn od dana 15.12.2010. godine do potpune isplate;

-na iznos od 17,02 eur/128,26kn od dana 15.01.2011.godine do potpune isplate;

-na iznos od 17,17 eur/ 129,40 kn od dana 19.02.2011. godine do potpune isplate;

-na iznos od 16,55 eur/ 124,70 kn od dana 15.03.2011. godine do potpune isplate;

-na iznos od 16,59 eur/ 124,99 kn od dana 15.04.2011. godine do potpune isplate;

-na iznos od 19,68 eur/ 148,26 kn od dana 17.05.2011. godine do potpune isplate;

-na iznos od 23,50 eur/ 177,08 kn od dana 15.06.2011. godine do potpune isplate;

-na iznos od 28,85 eur/ 217,39 kn od dana 15.07.2011. godine do potpune isplate;

-na iznos od 34,22 eur/ 257,82kn od dana 05.09.2011. godine do potpune isplate;

-na iznos od 25,32 eur/ 190,77kn od dana 19.10.2011. godine do potpune isplate;

-na iznos od 25,32 eur/190,77 kn od dana 19.10.2011. godine do potpune isplate;

-na iznos od 22,58 eur/170,10 kn od dana 15.11.2011. godine do potpune isplate;

-na iznos od 24,44 eur/184,12 kn od dana 20.12.2011. godine do potpune isplate;

-na iznos od 25,68 eur/193,50 kn od dana 15.01.2012. godine do potpune isplate;

-na iznos od 26,49 eur/199,56 kn od dana 15.02.2012. godine do potpune isplate;

-na iznos od 25,61 eur/192,95 kn od dana 15.03.2012. godine do potpune isplate;

-na iznos od 25,48 eur/191,96 kn od dana 15.04.2012. godine do potpune isplate;

-na iznos od 25,92 eur/195,31 kn od dana 15.05.2012. godine do potpune isplate;

-na iznos od 26,69 eur/201,13 kn od dana 15.06.2012. godine do potpune isplate;

-na iznos od 25,73 eur/193,86 kn od dana 15.07.2012. godine do potpune isplate;

-na iznos od 25,46 eur/191,86 kn od dana 15.08.2012 godine do potpune isplate;

-na iznos od 23,70 eur/178,59 kn od dana 20.09.2012. godine do potpune isplate;

-na iznos od 25,14 eur/189,40 kn od dana 15.10.2012. godine do potpune isplate;

-na iznos od 26,09 eur/196,55 kn od dana 15.11.2012. godine do potpune isplate;

-na iznos od 26,15 eur/197,06 kn od dana 09.01.2013. godine do potpune isplate;

-na iznos od 24,70 eur/186,11 kn od dana 15.01.2013. godine do potpune isplate;

-na iznos od 24,44 eur/184,14 kn od dana 15.02.2013. godine do potpune isplate;

-na iznos od 24,17 eur/182,12 kn od dana 15.03.2013. godine do potpune isplate;

-na iznos od 26,05 eur/196,29 kn od dana 15.04.2013. godine do potpune isplate;

-na iznos od 23,28 eur/175,44 kn od dana 15.05.2013. godine do potpune isplate;

-na iznos od 22,83 eur/172,03 kn od dana 15.06.2013. godine do potpune isplate;

-na iznos od 23,10 eur/174,06 kn od dana 15.07.2013. godine do potpune isplate;

-na iznos od 22,82 eur/171,92 kn od dana 15.08.2013. godine do potpune isplate;

-na iznos od 25,30 eur/190,65 kn od dana 28.09.2013. godine do potpune isplate;

-na iznos od 24,96 eur/188,07 kn od dana 06.11.2013. godine do potpune isplate;

-na iznos od 24,81 eur/186,90 kn od dana 15.11.2013. godine do potpune isplate;

-na iznos od 25,67 eur/193,41 kn od dana 31.12.2013. godine do potpune isplate;

-na iznos od 24,80 eur/186,82 kn od dana 15.01.2014. godine do potpune isplate;

-na iznos od 25,04 eur/188,63 kn od dana 15.02.2014. godine do potpune isplate;

-na iznos od 25,32 eur/190,75 kn od dana 02.04.2014. godine do potpune isplate;

-na iznos od 25,12 eur/189,29 kn od dana 15.04.2014. godine do potpune isplate;

-na iznos od 24,27 eur/182,89 kn od dana 15.05.2014. godine do potpune isplate;

-na iznos od 24,46 eur/ 184,27 kn od dana 15.06.2014. godine do potpune isplate;

-na iznos od 25,06 eur/ 188,84 kn od dana 14.07.2014. godine do potpune isplate;

-na iznos od 25,55 eur/ 192,48 kn od dana 16.08.2014. godine do potpune isplate;

-na iznos od 26,09 eur/ 196,60 kn od dana 02.10.2014. godine do potpune isplate;

-na iznos od 26,24 eur/ 197,69 kn od dana 16.10.2014. godine do potpune isplate;

-na iznos od 27,02 eur/ 203,57 kn od dana 19.11.2014. godine do potpune isplate;

-na iznos od 27,07 eur/ 204,00 kn od dana 15.12.2014. godine do potpune isplate;

-na iznos od 27,18 eur/ 204,82 kn od dana 15.01.2015. godine do potpune isplate;

-na iznos od 27,13 eur/ 204,40 kn od dana 04.03.2015. godine do potpune isplate;

-na iznos od 27,13 eur/ 204,40 kn od dana 16.03.2015. godine do potpune isplate;

-na iznos od 27,13 eur/ 204,40 kn od dana 15.04.2015. godine do potpune isplate;

-na iznos od 27,13 eur/ 204,40 kn od dana 15.05.2015. godine do potpune isplate;

-na iznos od 27,13 eur/ 204,40 kn od dana 15.06.2015. godine do potpune isplate;

-na iznos od 27,13 eur/ 204,40 kn od dana 15.07.2015. godine do potpune isplate;

-na iznos od 27,13 eur/ 204,40 kn od dana 15.08.2015. godine do potpune isplate;

-na iznos od 27,13 eur/ 204,40 kn od dana 14.09.2015. godine do potpune isplate; sve u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 92963223473 da tužitelju ŠG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati preplaćeni iznos s osnove promjenjive kamatne stope u ukupnom iznosu od 697,43 eur/5.254,80 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana svake pojedine tužiteljeve uplate tuženiku po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate od 15% godišnje do dana 31.12.2007. godine, od dana 01.01.2008. godine do dana 31.07.2015. godine po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. godine po stopi zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do 31.12.2023. godine po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 01.01.2024. godine do isplate po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sukladno čl.29.st.2. i 8. ZOO-a, a koja kamata teče kako slijedi:

- na iznos od 4,29 eur/32,32 kn od dana 15.11.2007. godine do potpune isplate,

- na iznos od 4,22 eur/31,76 kn od dana 15.12.2007. godine do potpune isplate,

- na iznos od 4,34 eur/32,73 kn od dana 15.01.2008. godine do potpune isplate,

- na iznos od 4,32 eur/32,57 kn od dana 15.02.2008. godine do potpune isplate,

- na iznos od 8,89 eur/67,01 kn od dana 15.03.2008. godine do potpune isplate,

- na iznos od 8,84 eur/66,62 kn od dana 15.04.2008. godine do potpune isplate,

- na iznos od 8,55 eur/64,44 kn od dana 15.05.2008. godine do potpune isplate,

- na iznos od 8,66 eur/65,27 kn od dana 15.06.2008. godine do potpune isplate,

- na iznos od 8,58 eur/64,62 kn od dana 15.07.2008. godine do potpune isplate,

- na iznos od 8,56 eur/64,49 kn od dana 15.08.2008. godine do potpune isplate,

- na iznos od 8,56 eur/64,46 kn od dana 15.09.2008. godine do potpune isplate,

- na iznos od 8,88 eur/66,93 kn od dana 15.10.2008. godine do potpune isplate,

- na iznos od 9,08 eur/68,44 kn od dana 15.11.2008. godine do potpune isplate,

- na iznos od 8,80 eur/66,30 kn od dana 15.12.2008. godine do potpune isplate,

- na iznos od 9,56 eur/72,06 kn od dana 15.01.2009. godine do potpune isplate,

- na iznos od 9,57 eur/72,12 kn od dana 15.02.2009. godine do potpune isplate,

- na iznos od 9,32 eur/70,19 kn od dana 15.03.2009. godine do potpune isplate,

- na iznos od 9,37 eur/70,63 kn od dana 15.04.2009. godine do potpune isplate,

- na iznos od 9,39 eur/70,72 kn od dana 15.05.2009. godine do potpune isplate,

- na iznos od 9,28 eur/69,96 kn od dana 15.06.2009. godine do potpune isplate,

- na iznos od 9,30 eur/70,09 kn od dana 15.07.2009. godine do potpune isplate,

- na iznos od 12,14 eur/91,49 kn od dana 15.08.2009. godine do potpune isplate,

- na iznos od 12,28 eur/92,55 kn od dana 15.09.2009. godine do potpune isplate,

- na iznos od 12,13 eur/91,37 kn od dana 15.10.2009. godine do potpune isplate,

- na iznos od 12,23 eur/92,13 kn od dana 15.11.2009. godine do potpune isplate,

- na iznos od 12,21 eur/92,01 kn od dana 15.12.2009. godine do potpune isplate,

- na iznos od 12,49 eur/94,08 kn od dana 15.01.2010. godine do potpune isplate,

-na iznos od 12,66 eur/ 95,41 kn od dana 15.02.2010. godine do potpune isplate;

-na iznos od 12,62 eur/ 95,12 kn od dana 15.03.2010. godine do potpune isplate;

-na iznos od 12,80 eur/ 96,44 kn od dana 15.04.2010. godine do potpune isplate;

-na iznos od 13,12 eur/ 98,86 kn od dana 15.05.2010. godine do potpune isplate;

-na iznos od 11,66 eur/ 87,88 kn od dana 15.06.2010. godine do potpune isplate;

-na iznos od 12,00 eur/ 90,40 kn od dana 15.07.2010. godine do potpune isplate;

-na iznos od 11,99 eur/ 90,31 kn od dana 15.08.2010. godine do potpune isplate;

-na iznos od 12,68 eur/ 95,52 kn od dana 15.09.2010. godine do potpune isplate;

-na iznos od 12,28 eur/ 92,49 kn od dana 15.10.2010. godine do potpune isplate;

-na iznos od 12,37 eur/ 93,19 kn od dana 15.11.2010. godine do potpune isplate;

-na iznos od 9,28 eur/ 69,92 kn od dana 15.12.2010. godine do potpune isplate;

-na iznos od 9,31 eur/ 70,14 kn od dana 15.01.2011. godine do potpune isplate;

-na iznos od 9,32 eur/ 70,24 kn od dana 19.02.2011. godine do potpune isplate;

-na iznos od 9,26 eur/ 69,80 kn od dana 15.03.2011. godine do potpune isplate;

-na iznos od 9,27 eur/ 69,83 kn od dana 15.04.2011. godine do potpune isplate;

-na iznos od 9,56 eur/ 72,02 kn od dana 17.05.2011. godine do potpune isplate;

-na iznos od 9,92 eur/ 74,74 kn od dana 15.06.2011. godine do potpune isplate;

-na iznos od 10,42 eur/ 78,54 kn od dana 15.07.2011. godine do potpune isplate;

-na iznos od 9,14 eur/ 68,89 kn od dana 05.09.2011. godine do potpune isplate;

-na iznos od 8,44 eur/ 63,60 kn od dana 19.10.2011. godine do potpune isplate;

-na iznos od 8,44 eur/ 63,60 kn od dana 19.10.2011. godine do potpune isplate;

-na iznos od 8,23 eur/ 61,98 kn od dana 15.11.2011. godine do potpune isplate;

-na iznos od 8,37 eur/ 63,08 kn od dana 20.12.2011. godine do potpune isplate;

-na iznos od 8,47 eur/ 63,82 kn od dana 15.01.2012. godine do potpune isplate;

-na iznos od 8,53 eur/ 64,30 kn od dana 15.02.2012. godine do potpune isplate;

-na iznos od 8,46 eur/ 63,78 kn od dana 15.03.2012. godine do potpune isplate;

-na iznos od 8,45 eur/ 63,70 kn od dana 15.04.2012. godine do potpune isplate;

-na iznos od 8,49 eur/ 63,96 kn od dana 15.05.2012. godine do potpune isplate;

-na iznos od 8,55 eur/ 64,42 kn od dana 15.06.2012. godine do potpune isplate;

-na iznos od 8,47 eur/ 63,85 kn od dana 15.07.2012. godine do potpune isplate;

-na iznos od 8,45 eur/ 63,69 kn od dana 15.08.2012 godine do potpune isplate;

-na iznos od 8,31 eur/ 62,64 kn od dana 20.09.2012. godine do potpune isplate;

-na iznos od 8,43 eur/ 63,50 kn od dana 15.10.2012. godine do potpune isplate;

-na iznos od 8,50 eur/ 64,06 kn od dana 15.11.2012. godine do potpune isplate;

-na iznos od 8,51 eur/ 64,10 kn od dana 09.01.2013. godine do potpune isplate;

-na iznos od 8,39 eur/ 63,24 kn od dana 15.01.2013. godine do potpune isplate;

-na iznos od 8,37 eur/ 63,08 kn od dana 15.02.2013. godine do potpune isplate;

-na iznos od 8,35 eur/ 62,92 kn od dana 15.03.2013. godine do potpune isplate;

-na iznos od 8,50 eur/ 64,04 kn od dana 15.04.2013. godine do potpune isplate;

-na iznos od 8,28 eur/ 62,40 kn od dana 15.05.2013. godine do potpune isplate;

-na iznos od 8,25 eur/ 62,13 kn od dana 15.06.2013. godine do potpune isplate;

-na iznos od 8,27 eur/ 62,29 kn od dana 15.07.2013. godine do potpune isplate;

-na iznos od 8,24 eur/ 62,12 kn od dana 15.08.2013. godine do potpune isplate;

-na iznos od 8,44 eur/ 63,60 kn od dana 28.09.2013. godine do potpune isplate;

-na iznos od 8,41 eur/ 63,39 kn od dana 06.11.2013. godine do potpune isplate;

-na iznos od 8,40 eur/ 63,30 kn od dana 15.11.2013. godine do potpune isplate;

-na iznos od 8,47 eur/ 63,81 kn od dana 31.12.2013. godine do potpune isplate;

-na iznos od 8,40 eur/ 63,29 kn od dana 15.01.2014. godine do potpune isplate; sve u roku od 15 dana."

II Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj ugovora 36/05, broj kreditne partije 7102685061 od dana 12.05.2005. godine, solemniziranog po Javnom bilježniku Višnji Tušek iz Križevaca, dana 12.05.2005. godine pod posl. brojem ovjere OU-296/05, sklopljenog između tužitelja ŠG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 92963223473, u dijelu u kojem su iste iskazane u valuti švicarski franak, i u dijelu u kojem je iskazana promjenjivost kamatne stope, i to:

Članak 1.

“... kredit u kunskoj protuvrijednosti od 19.413,41 CHF ( slovima: devetnaest tisuća četiristo trinaest švicarskih franaka i četrdeset jedan /100) obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke…“

Članak 2.

“...iznos od 19.413,41 CHF ( slovima: devetnaest tisuća četiristo trinaest švicarskih franaka i četrdeset jedan /100) i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. ..“

Članak 7.

“... u kunskoj protuvrijednosti 135,98 CHF ( slovima: sto trideset pet švicarskih franaka i devedeset osam/100) obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja…

„…Za slučaj izmjene redovne kamate stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta Kreditor će obavijestiti Korisnika kredita u skladu s Općim uvjetima poslovanja Kreditora…“

III Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 92963223473 da tužitelju NG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati preplaćeni iznos s osnove valutne klauzule u ukupnom iznosu od 1.559,87 eur/11.752,81 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana svake pojedine tužiteljeve uplate tuženiku po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate od 15% godišnje do dana 31.12.2007. godine, od dana 01.01.2008. godine do dana 31.07.2015. godine po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. godine po stopi zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do 31.12.2023. godine po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 01.01.2024. godine do isplate po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sukladno čl.29.st.2. i 8. ZOO-a, a koja kamata teče kako slijedi:

-na iznos od 1,00 eur/ 7,50 kn od dana 03.05.2016. godine do potpune isplate;

-na iznos od 0,21 eur/ 1,56 kn od dana 03.05.2016. godine do potpune isplate;

-na iznos od 0,67 eur/ 5,02 kn od dana 03.05.2016. godine do potpune isplate;

-na iznos od 0,94 eur/ 7,06 kn od dana 03.05.2016. godine do potpune isplate;

-na iznos od 0,52 eur/ 3,91 kn od dana 03.05.2016. godine do potpune isplate;

-na iznos od 3,92 eur/ 29,51 kn od dana 03.05.2016. godine do potpune isplate;

-na iznos od 3,99 eur/ 30,04 kn od dana 03.05.2016. godine do potpune isplate;

-na iznos od 1,69 eur/ 12,70 kn od dana 03.05.2016. godine do potpune isplate;

-na iznos od 2,21 eur/ 16,68 kn od dana 03.05.2016. godine do potpune isplate;

-na iznos od 2,32 eur/ 17,47 kn od dana 03.05.2016. godine do potpune isplate;

-na iznos od 1,41 eur/ 10,63 kn od dana 03.05.2016. godine do potpune isplate;

-na iznos od 1,57 eur/ 11,82 kn od dana 03.05.2016. godine do potpune isplate;

-na iznos od 0,81 eur/ 6,12 kn od dana 03.05.2016. godine do potpune isplate;

-na iznos od 1,78 eur/ 13,39 kn od dana 03.05.2016. godine do potpune isplate;

-na iznos od 0,71 eur/ 5,32 kn od dana 03.05.2016. godine do potpune isplate;

-na iznos od 1,40 eur/ 10,53 kn od dana 03.05.2016. godine do potpune isplate;

-na iznos od 1,29 eur/ 9,70 kn od dana 03.05.2016. godine do potpune isplate;

-na iznos od 3,16 eur/ 23,77 kn od dana 03.05.2016. godine do potpune isplate;

-na iznos od 4,35 eur/ 32,81 kn od dana 15.02.2010. godine do isplate;

-na iznos od 4,10 eur/ 30,85 kn od dana 15.03.2010. godine do isplate;

-na iznos od 5,29 eur/ 39,83 kn od dana 15.04.2010. godine do isplate;

-na iznos od 7,47 eur/ 56,28 kn od dana 15.05.2010. godine do isplate;

-na iznos od 7,94 eur/ 59,81 kn od dana 15.06.2010. godine do isplate;

-na iznos od 10,51 eur/ 79,15 kn od dana 15.07.2010. godine do isplate;

-na iznos od 10,42 eur/ 78,50 kn od dana 15.08.2010. godine do isplate;

-na iznos od 15,74 eur/ 118,59kn od dana 15.09.2010.godine do isplate;

-na iznos od 12,64 eur/ 95,24 kn od dana 15.10.2010. godine do isplate;

-na iznos od 13,36 eur/ 100,64kn od dana 15.11.2010.godine do isplate;

-na iznos od 16,72 eur/ 126,00kn od dana 15.12.2010. godine do isplate;

-na iznos od 17,02 eur/ 128,26kn od dana 15.01.2011. godine do isplate;

-na iznos od 17,17 eur/ 129,40kn od dana 19.02.2011. godine do isplate;

-na iznos od 16,55 eur/ 124,70kn od dana 15.03.2011. godine do isplate;

-na iznos od 16,59 eur/ 124,99kn od dana 15.04.2011. godine do isplate;

-na iznos od 19,68 eur/ 148,26kn od dana 17.05.2011. godine do isplate;

-na iznos od 23,50 eur/ 177,08 kn od dana 15.06.2011. godine do isplate;

-na iznos od 28,85 eur/ 217,39 kn od dana 15.07.2011. godine do isplate;

-na iznos od 34,22 eur/ 257,82kn od dana 05.09.2011. godine do isplate;

-na iznos od 25,32 eur/ 190,77 kn od dana 19.10.2011. godine do isplate;

-na iznos od 25,32 eur/ 190,77kn od dana 19.10.2011. godine do isplate;

-na iznos od 22,58 eur/ 170,10 kn od dana 15.11.2011. godine do isplate;

-na iznos od 24,44 eur/ 184,12 kn od dana 20.12.2011. godine do isplate;

-na iznos od 25,68 eur/ 193,50 kn od dana 15.01.2012. godine do isplate;

-na iznos od 26,49 eur/ 199,56 kn od dana 15.02.2012. godine do isplate;

-na iznos od 25,61 eur/ 192,95 kn od dana 15.03.2012. godine do isplate;

-na iznos od 25,48 eur/ 191,96 kn od dana 15.04.2012. godine do isplate;

-na iznos od 25,92 eur/ 195,31 kn od dana 15.05.2012. godine do isplate;

-na iznos od 26,69 eur/ 201,13 kn od dana 15.06.2012. godine do isplate;

-na iznos od 25,73 eur/ 193,86 kn od dana 15.07.2012. godine do isplate;

-na iznos od 25,46 eur/ 191,86 kn od dana 15.08.2012 godine do isplate;

-na iznos od 23,70 eur/ 178,59 kn od dana 20.09.2012. godine do isplate;

-na iznos od 25,14 eur/ 189,40 kn od dana 15.10.2012. godine do isplate;

-na iznos od 26,09 eur/196,55 kn od dana 15.11.2012. godine do isplate;

-na iznos od 26,15 eur/197,06 kn od dana 09.01.2013. godine do isplate;

-na iznos od 24,70 eur/186,11 kn od dana 15.01.2013. godine do isplate;

-na iznos od 24,44 eur/184,14 kn od dana 15.02.2013. godine do isplate;

-na iznos od 24,17 eur/182,12 kn od dana 15.03.2013. godine do isplate;

-na iznos od 26,05 eur/196,29 kn od dana 15.04.2013. godine do isplate;

-na iznos od 23,28 eur/175,44 kn od dana 15.05.2013. godine do isplate;

-na iznos od 22,83 eur/172,03 kn od dana 15.06.2013. godine do isplate;

-na iznos od 23,10 eur/174,06 kn od dana 15.07.2013. godine do isplate;

-na iznos od 22,82 eur/171,92 kn od dana 15.08.2013. godine do isplate;

-na iznos od 25,30 eur/190,65 kn od dana 28.09.2013. godine do isplate;

-na iznos od 24,96 eur/188,07 kn od dana 06.11.2013. godine do isplate;

-na iznos od 24,81 eur/186,90 kn od dana 15.11.2013. godine do isplate;

-na iznos od 25,67 eur/193,41 kn od dana 31.12.2013. godine do isplate;

-na iznos od 24,80 eur/186,82 kn od dana 15.01.2014. godine do isplate;

-na iznos od 25,04 eur/188,63 kn od dana 15.02.2014. godine do isplate;

-na iznos od 25,32 eur/190,75 kn od dana 02.04.2014. godine do isplate;

-na iznos od 25,12 eur/189,29 kn od dana 15.04.2014. godine do isplate;

-na iznos od 24,27 eur/182,89 kn od dana 15.05.2014. godine do isplate;

-na iznos od 24,46 eur/184,27 kn od dana 15.06.2014. godine do isplate;

-na iznos od 25,06 eur/188,84 kn od dana 14.07.2014. godine do isplate;

-na iznos od 25,55 eur/192,48 kn od dana 16.08.2014. godine do isplate;

-na iznos od 26,09 eur/196,60 kn od dana 02.10.2014. godine do isplate;

-na iznos od 26,24 eur/197,69 kn od dana 16.10.2014. godine do isplate;

-na iznos od 27,02 eur/203,57 kn od dana 19.11.2014. godine do isplate;

-na iznos od 27,07 eur/204,00 kn od dana 15.12.2014. godine do isplate;

-na iznos od 27,18 eur/204,82 kn od dana 15.01.2015. godine do isplate;

-na iznos od 27,13 eur/204,40 kn od dana 04.03.2015. godine do isplate;

-na iznos od 27,13 eur/204,40 kn od dana 16.03.2015. godine do isplate;

-na iznos od 27,13 eur/204,40 kn od dana 15.04.2015. godine do isplate;

-na iznos od 27,13 eur/204,40 kn od dana 15.05.2015. godine do isplate;

-na iznos od 27,13 eur/204,40 kn od dana 15.06.2015. godine do isplate;

-na iznos od 27,13 eur/204,40 kn od dana 15.07.2015. godine do isplate;

-na iznos od 27,13 eur/204,40 kn od dana 15.08.2015. godine do isplate;

-na iznos od 27,13 eur/204,40 kn od dana 14.09.2015. godine do isplate;

Sve u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 92963223473 da tužitelju ŠG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati preplaćeni iznos s osnove promjenjive kamatne stope u ukupnom iznosu od 697,43 eur/5.254,80 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana svake pojedine tužiteljeve uplate tuženiku po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate od 15% godišnje do dana 31.12.2007. godine, od dana 01.01.2008. godine do dana 31.07.2015. godine po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. godine po stopi zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do 31.12.2023. godine po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 01.01.2024. godine do isplate po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sukladno čl.29.st.2. i 8. ZOO-a, a koja kamata teče kako slijedi:

-na iznos od 4,29 eur/ 32,32 kn od dana 03.05.2016. do potpune isplate;

-na iznos od 4,22 eur/ 31,76 kn od dana 03.05.2016. do potpune isplate;

-na iznos od 4,34 eur/ 32,73 kn od dana 03.05.2016. do potpune isplate;

-na iznos od 4,32 eur/ 32,57 kn od dana 03.05.2016. do potpune isplate;

-na iznos od 8,89 eur/ 67,01 kn od dana 03.05.2016. do potpune isplate;

-na iznos od 8,84 eur/ 66,62 kn od dana 03.05.2016. do potpune isplate;

-na iznos od 8,55 eur/ 64,44 kn od dana 03.05.2016. do potpune isplate;

-na iznos od 8,66 eur/ 65,27 kn od dana 03.05.2016. do potpune isplate;

-na iznos od 8,58 eur/ 64,62 kn od dana 03.05.2016. do potpune isplate;

-na iznos od 8,56 eur/ 64,49 kn od dana 03.05.2016. do potpune isplate;

-na iznos od 8,56 eur/ 64,46 kn od dana 03.05.2016. do potpune isplate;

-na iznos od 8,88 eur/ 66,93 kn od dana 03.05.2016. do potpune isplate;

-na iznos od 9,08 eur/ 68,44 kn od dana 03.05.2016. do potpune isplate;

-na iznos od 8,80 eur/ 66,30 kn od dana 03.05.2016. do potpune isplate;

-na iznos od 9,56 eur/ 72,06 kn od dana 03.05.2016. do potpune isplate;

-na iznos od 9,57 eur/ 72,12 kn od dana 03.05.2016. do potpune isplate;

-na iznos od 9,32 eur/ 70,19 kn od dana 03.05.2016. do potpune isplate;

-na iznos od 9,37 eur/ 70,63 kn od dana 03.05.2016. do potpune isplate;

-na iznos od 9,39 eur/ 70,72 kn od dana 03.05.2016. do potpune isplate;

-na iznos od 9,28 eur/ 69,96 kn od dana 03.05.2016. do potpune isplate;

-na iznos od 9,30 eur/ 70,09 kn od dana 03.05.2016. do potpune isplate;

-na iznos od 12,14 eur/ 91,49 kn od dana 03.05.2016. do potpune isplate;

-na iznos od 12,28 eur/ 92,55 kn od dana 03.05.2016. do potpune isplate;

-na iznos od 12,13 eur/ 91,37 kn od dana 03.05.2016. do potpune isplate;

-na iznos od 12,23 eur/ 92,13 kn od dana 03.05.2016. do potpune isplate;

-na iznos od 12,21 eur/ 92,01 kn od dana 03.05.2016. do potpune isplate;

-na iznos od 12,49 eur/ 94,08 kn od dana 03.05.2016. do potpune isplate;

-na iznos od 12,66 eur/ 95,41 kn od dana 15.02.2010. godine do potpune isplate;

-na iznos od 12,62 eur/ 95,12 kn od dana 15.03.2010. godine do potpune isplate;

-na iznos od 12,80 eur/ 96,44 kn od dana 15.04.2010. godine do potpune isplate;

-na iznos od 13,12 eur/ 98,86 kn od dana 15.05.2010. godine do potpune isplate;

-na iznos od 11,66 eur/ 87,88 kn od dana 15.06.2010. godine do potpune isplate;

-na iznos od 12,00 eur/ 90,40 kn od dana 15.07.2010. godine do potpune isplate;

-na iznos od 11,99 eur/ 90,31 kn od dana 15.08.2010. godine do potpune isplate;

-na iznos od 12,68 eur/ 95,52 kn od dana 15.09.2010. godine do potpune isplate;

-na iznos od 12,28 eur/ 92,49 kn od dana 15.10.2010. godine do potpune isplate;

-na iznos od 12,37 eur/ 93,19 kn od dana 15.11.2010. godine do potpune isplate;

-na iznos od 9,28 eur/ 69,92 kn od dana 15.12.2010. godine do potpune isplate;

-na iznos od 9,31 eur/ 70,14 kn od dana 15.01.2011. godine do potpune isplate;

-na iznos od 9,32 eur/ 70,24 kn od dana 19.02.2011. godine do potpune isplate;

-na iznos od 9,26 eur/ 69,80 kn od dana 15.03.2011. godine do potpune isplate;

-na iznos od 9,27 eur/ 69,83 kn od dana 15.04.2011. godine do potpune isplate;

-na iznos od 9,56 eur/ 72,02 kn od dana 17.05.2011. godine do potpune isplate;

-na iznos od 9,92 eur/ 74,74 kn od dana 15.06.2011. godine do potpune isplate;

-na iznos od 10,42 eur/ 78,54 kn od dana 15.07.2011. godine do potpune isplate;

-na iznos od 9,14 eur/ 68,89 kn od dana 05.09.2011. godine do potpune isplate;

-na iznos od 8,44 eur/ 63,60 kn od dana 19.10.2011. godine do potpune isplate;

-na iznos od 8,44 eur/ 63,60 kn od dana 19.10.2011. godine do potpune isplate;

-na iznos od 8,23 eur/ 61,98 kn od dana 15.11.2011. godine do potpune isplate;

-na iznos od 8,37 eur/ 63,08 kn od dana 20.12.2011. godine do potpune isplate;

-na iznos od 8,47 eur/ 63,82 kn od dana 15.01.2012. godine do potpune isplate;

-na iznos od 8,53 eur/ 64,30 kn od dana 15.02.2012. godine do potpune isplate;

-na iznos od 8,46 eur/ 63,78 kn od dana 15.03.2012. godine do potpune isplate;

-na iznos od 8,45 eur/ 63,70 kn od dana 15.04.2012. godine do potpune isplate;

-na iznos od 8,49 eur/ 63,96 kn od dana 15.05.2012. godine do potpune isplate;

-na iznos od 8,55 eur/ 64,42 kn od dana 15.06.2012. godine do potpune isplate;

-na iznos od 8,47 eur/ 63,85 kn od dana 15.07.2012. godine do potpune isplate;

-na iznos od 8,45 eur/ 63,69 kn od dana 15.08.2012 godine do potpune isplate;

-na iznos od 8,31 eur/ 62,64 kn od dana 20.09.2012. godine do potpune isplate;

-na iznos od 8,43 eur/ 63,50 kn od dana 15.10.2012. godine do potpune isplate;

-na iznos od 8,50 eur/ 64,06 kn od dana 15.11.2012. godine do potpune isplate;

-na iznos od 8,51 eur/ 64,10 kn od dana 09.01.2013. godine do potpune isplate;

-na iznos od 8,39 eur/ 63,24 kn od dana 15.01.2013. godine do potpune isplate;

-na iznos od 8,37 eur/ 63,08 kn od dana 15.02.2013. godine do potpune isplate;

-na iznos od 8,35 eur/ 62,92 kn od dana 15.03.2013. godine do potpune isplate;

-na iznos od 8,50 eur/ 64,04 kn od dana 15.04.2013. godine do potpune isplate;

-na iznos od 8,28 eur/ 62,40 kn od dana 15.05.2013. godine do potpune isplate;

-na iznos od 8,25 eur/ 62,13 kn od dana 15.06.2013. godine do potpune isplate;

-na iznos od 8,27 eur/ 62,29 kn od dana 15.07.2013. godine do potpune isplate;

-na iznos od 8,24 eur/ 62,12 kn od dana 15.08.2013. godine do potpune isplate;

-na iznos od 8,44 eur/ 63,60 kn od dana 28.09.2013. godine do potpune isplate;

-na iznos od 8,41 eur/ 63,39 kn od dana 06.11.2013. godine do potpune isplate;

-na iznos od 8,40 eur/ 63,30 kn od dana 15.11.2013. godine do potpune isplate;

-na iznos od 8,47 eur/ 63,81 kn od dana 31.12.2013. godine do potpune isplate;

-na iznos od 8,40 eur/ 63,29 kn od dana 15.01.2014. godine do potpune isplate;

Sve u roku od 15 dana;

V Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.562,75 zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 12. studenog 2025. godine pa sve do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a, sve to roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 6. lipnja 2019. godine podnio ovom sudu tužbu u kojoj navodi da su dana 12.05.2005. godine tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o namjenskom kreditu broj 7102685061, a koji ugovor je solemniziran kod javnog bilježnika Višnje Tušek iz [adresa] pod posl. brojem OU-296/05 dana 12.05.2005. godine. ( dalje u tekstu: Ugovor). Temeljem navedenog Ugovora o kreditu tuženik je odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti od 19.413,41 CHF ( slovima: devetnaest tisuća četiristo trinaest švicarskih franaka i četrdeset jedan /100) obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke. Predmetnim Ugovorom, i to odredbama članka 2. Ugovora određena je kamatna stopa u visini od 5,50 % godišnje, koja je kamatna stopa promjenjiva, u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama tuženika. Predmetni kredit tužitelj je otplaćivao i otplaćuje ga nadalje u mjesečnim anuitetima te je glede predmetnog kredita između parničnih stranaka sklopljen Dodatak Ugovora o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ( NN 102/2015) i to Konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR dana 20.01.2016. godine. Unatoč sklopljenom Aneksu ugovora i izvršenoj konverziji, tužitelj ističe kako ima opravdan pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe Ugovora o kreditu ništetne, a postojanje kojeg pravnog interesa u ovakvim identičnim slučajevima je utvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju posl. broj Rev-2868/18-2 od dana 12.02.2019.godine. Glede samog postupka provedbe konverzije tužiteljevog kredita, ukazuje se na presudu suda Europske unije, posl. broj C-118/17 od 14.03.2019. godine u predmetu PG / ERSTE BANK HUNGARY ZRT. U navedenoj presudi sud utvrdio kako se članak 6. stavak 1. Direktive 93/13/EZ, mora tumačiti na način da se ugovorna odredba koja je proglašena nepoštenom mora smatrati kao nikada nije postojala te ne može imati učinka na potrošača s posljedicom ponovne uspostave situacije u kojoj se potrošač nalazio da navedena odredba ne postoji. Sama činjenica da su neke ugovorne odredbe proglašene nepoštenima i ništetnima i zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača.

2. Tužitelj podnosi ovu tužbu iz razloga što smatra da su predmetnim Ugovorom o kreditu povrijeđena njegova prava kao potrošača, na način da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe, i to ugovornu odredbu kojom je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu.

3. Zbog navedenog, tužitelj smatra da cjelokupno ponašanje tuženika prilikom potpisivanja predmetnog ugovora i trajanja ugovornog odnosa predstavljalo zavaravajuću poslovnu praksu.

4. Napominje se da su povrede pojedinih ugovornih odredbi koje se navode u ovoj tužbi utvrđene i pravomoćnom presudom Trgovačkog suda Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 04.07.2013. godine kao i presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, posl. broj Pž-6632/17 od dana 14.06.2018. godine, donesenima u kolektivnom sporu koji je radi zaštite prava potrošača pokrenula “Udruga Potrošač” protiv osam banaka koje posluju u RH, između ostalog i tuženika.

5. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda br: Pž-7129/13-4 od 13.06.2014. god. u točki II. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04.07.2013. god. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je, između ostalih, I-tuženik Zagrebačka banka d.d., u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine, a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Ista presuda je potvrđena revizijskom odlukom Vrhovnog suda RH, broj Revt-249/14-02 od 09.04.2015. god., a i Vrhovni sud RH je dana 20.03.2018. svojom revizijskom odlukom br. Rev-2245/17-2 potvrdio presudu u predmetu u kojem je pojedinačnom tužbom korisnik kredita potraživao preplaćene kamate od kreditora, a temeljem toga je i zauzeo stav o tome kako zastarni rok od 5 god. u kojem potrošači mogu ostvariti svoju individualnu zaštitu prava u ovim posebnim parnicama teče od 14. lipnja 2014. godine (presuda VTS-a donijeta 13.06.2014.), kao i da su pri tome isti ovlašteni zahtijevati povrat cjelokupnog preplaćenog iznosa koji je za njih posljedica ugovaranja ništetne ugovorne odredbe (str. 7. do 10.).

6. Nadalje, pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda br: Pž- 6632/2017-10 od 14.06.2018. god. u točki I. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04.07.2013. god. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je, između ostalih ovdje I-tuženik Zagrebačka banka d.d., u razdoblju od 01. travnja 2005. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača te ZOO-a.

7. Ugovaranje valutne klauzule je dopušteno odredbama članka 22. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO), u dijelu zakona koji razrađuje načelo monetarnog nominalizma izraženo u članku 21.ZOO-a, a koje određuje da je dužnik dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinica na koji obveza glasi. Korištenje valutne klauzule kao i indeksne klauzule te klizne skale za utvrđenje vrijednosti ugovorne obveze dopušteno je u RH na način da predmetne odredbe predstavljaju zaštitne vrijednosne klauzule kojima je svrha da očuvaju kupovnu moć novca u kojem je izražena obveza a u slučajevima dugotrajnijih poslovnih odnosa i kako bi se vjerovnik osigurao da će vrijednost primljenog iznosa kod ispunjenja odgovarati vrijednosti koja je bila ugovorena.

8. Na sporni pravni posao se primjenjuje i Zakon o zaštiti potrošača (2003, dalje: ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora. Konkretno, tužitelj se poziva na odredbe čl. 81. do 87. ZZP-a koje određuju pojmove nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima.

9. Odredbom članka 83. Zakona o zaštiti potrošača određeno je da se prilikom ocjene je li neka odredba poštena ili nije uzima u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe. Također je člankom 87. istog zakona propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

10. Odredbe članaka 1., 2. i 7. Ugovora o kreditu su nepoštene ugovorne odredbe, a to budući da je prilikom ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima u pravnom poslu između tužitelja i tuženika, tuženik propustio tužitelja u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora i u svezi zaključenja ugovora o kreditu, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, kao i zbog činjenice da je tuženik valutnu klauzulu ugovorio i koristio protivno njenoj zakonom predviđenoj svrsi.

11. Valutna klauzula je, kako je ranije navedeno, zaštitna klauzula koja služi zaštiti vjerovnika od gubitka vrijednosti novca, odnosno ista se ugovara da bi vjerovnik u trenutku povrata pozajmljenog iznosa dobio, pored ugovorenih kamata, i jednaku vrijednost glavnice koju je inicijalno dao dužniku. Prema tome, svrha valutne klauzule kao zaštitne klauzule je u tome da djeluje u situaciji kada se promijeni vrijednost novca (kune) naznačene na novčanicama (nominalna vrijednost) u odnosu na stvarnu kupovnu moć novca (kune) kao mjerila njegove vrijednosti.

12. Hrvatska narodna banka monetarnom politikom štiti tečaj kune o odnosu na euro, tako da kuna u odnosu na euro u zadnjih deset godina nije pretrpjela značajniji pad. Inflacija je neznatna (uzevši u obzir koliko je porastao tečaj CHF u odnosu na euro). Dakle, tijekom otplatnog perioda spornog ugovora došlo je do aprecijacije švicarskog franka koji je porastao u odnosu na euro, a to se odrazilo i na tečaj kune u odnosu na franak, iako je kuna u odnosu na euro ostala u istom odnosu. Banka kao trgovac u konkretnom pravnom poslu raspolaže informacijama o mogućim rizicima vezanja obveze za tečaj CHF, međutim tužitelj kao potrošač nije imao mogućnosti niti kapaciteta da uvidi sve moguće rizike niti posljedice koje bi iz istog proistekle. Dapače, prilikom ugovaranja predmetnog pravnog posla, banka je sporni "kreditni proizvod" sa valutnom klauzulom u CHF prikazala kao povoljniji te je tužitelj, postupajući sa povjerenjem prema kreditnoj instituciji, prihvatio tako prezentirane činjenice kao točne. Pritom tuženik nije transparentno prikazao niti izračune kamatnih stopa u kreditima vezanim za valutu EUR, tako da tuženik nije imao na raspolaganju sve informacije na temelju kojih bi mogao procijeniti koji je i zašto kredit uistinu povoljniji te je i na taj način uvjeren da pristane na valutnu klauzulu u valuti za koju se kasnije, suprotno uvjeravanjima tuženika, pokazala kao rizičnija. Važno je naglasiti da je tuženik svoje "kreditne proizvode" prikazao kao gotove, unaprijed pripremljene proizvode i nije ostavio mogućnost da se pregovara o pojedinačnim ugovornim odredbama.

13. Dužnost je tuženika, koja proizlazi iz odredbi o potrošačkom kreditiranju koje su sadržane u Zakonu o zaštiti potrošača, bila je da potrošaču, ovdje tužitelju, u pisanom obliku da sve potrebne informacije koje se odnose na ukupan iznos kredita, valutu u kojoj je nominirana glavnica ili uz koju je vezana glavnica, vrstu tečaja, kao i sve druge podatke koji su potrebni da bi potrošač donio informiranu odluku. Također, dužnost je tuženika bila da prije sklapanja ugovora tužitelju pruži odgovarajuća objašnjenja koja bi tužitelju omogućila da procijeni je li predloženi ugovor o kreditu prilagođen njegovim potrebama, i njegovoj financijskoj situaciji i pojasniti mu bitne značajke predloženog proizvoda i posebnih učinaka koje oni mogu imati na tužitelja. Svi ovi bitni podaci su trebali biti sadržani u Ugovoru o kreditu. Ova obveza tuženika proizlazi i iz Zakona o kreditnim institucijama. Na ovakvo ponašanje u poslovnoj praksi tuženik je obvezan i samim načelima obveznog prava, a to su načelo savjesnosti i poštenja s dužnom primjenom profesionalne pažnje, načelo jednake vrijednosti prestacija sa zabranom zloupotrebe prava, i načelo zabrane prouzročenja štete drugoj strani.

14. Dakle, tužitelj u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu a zbog propusta tuženika da postupi u skladu sa svojim zakonskim obvezama, nije raspolagao sa svim informacijama koje su bile potrebne kako bi donio informiranu odluku.

15. Nadalje, tužitelj smatra da je primjena valutne klauzule u švicarskom franku, a prema naprijed navedenom, u trenutku u kojem nije bilo značajnijeg pada platežne moći kune, svakako nepoštena i nedopuštena, jer je tuženiku omogućila stjecanje nepripadajuće dobiti korištenjem aprecijacije franka u odnosu na euro, dakle protivno svrsi zbog koje je valutna klauzula zakonom predviđena te o kojoj mogućnosti tužitelj nije bio unaprijed upozoren, a što mu direktno uzrokuje štetu (zajedno sa nepoštenom odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi, o kojoj se izlaže u nastavku). Stjecanje ekstra profita do kojeg je tuženik došao kombinacijom valutne klauzule u švicarskom franku te promjenjive kamatne stope koja je ugovorena protivno zakonu da bi tijekom otplatnog perioda isključivo rasla, nije dopušteno u potrošačkim kreditima. Dakle, tužitelj je bio obvezan vratiti pozajmljeni iznos uvećan za ugovorene kamate, a zbog nezakonite primjene valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, tuženik je na štetu tužitelja stekao nezakonitu korist u vidu ekstra profita.

16. Nedopuštenom i nepoštenom primjenom valutne klauzule izražene u CHF tuženik je stekao bez osnove iznos od 11.752,81 kuna.

17. Ugovor o kreditu broj kreditne partije 7102685061, tužitelj i tuženik su sklopili kao na unaprijed formuliranom standardnom obrascu, te se temeljem zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale, pa tužitelj nije imao nikakvog utjecaja na njihov sadržaj. Svi ugovori tuženika su sastavljeni na istim obrascima za sve korisnike kredita, i nitko od klijenata tuženika nije imao mogućnosti ugovoriti bilo što osim gotovog banakarskog "proizvoda".

18. Na taj način je ugovorena u članku 2. Ugovora o kreditu promjenjivost kamatne stope na način da glasi:

Članak 2. “...redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. ... .”

19. Nadalje, odredbama čl. 7. Ugovora o kreditu određeno je:

Članak 7. “...Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta Kreditor će obavijestiti Korisnika kredita u skladu s Općim uvjetima poslovanja Kreditora.”

20. Odredbama Zakona o zaštiti potrošača (2003) (dalje: ZZP) propisano je da se odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Također odredbama članka 82. ZZP- a utvrđeno je koje se odredbe mogu smatrati nepoštenima, a primjenjivo na konkretan slučaj to su:

-odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog razloga,

-odredba kojom se potrošač obvezuje na ispunjenje ugovorne činidbe, dok je ispunjenje obveze trgovca uvjetovano okolnošću čije ispunjenje ovisi isključivo o volji trgovca,

-odredba kojom se potrošačima nameću određene obveze a da potrošač prije sklapanja ugovora nije bio u mogućnosti upoznati se s tom odredbom.

21. Nepoštena ugovorna odredba je, kako je ranije navedeno, ništetna.

22. Odredbama članka 270. ZOO-a propisano je da je ugovor ništetan u slučaju da je činidba neodređena ili neodrediva, a odredbama članka 272. ZOO-a propisano je da je činidba odrediva u slučaju da ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj strani da je odredi. Dakle, ništetna je odredba po kojoj je jednoj od ugovornih strana ostavljeno da određuje činidbu - naknadno određivanje moguće je samo ukoliko to obavlja treća strana, u suprotnom činidba mora biti određena u samom ugovoru.

23. Kako je vidljivo iz citirane sporne ugovorne odredbe, visina kamatne stope nije određena niti odrediva, budući je ugovorena kao promjenjiva na temelju odluke tuženika, odnosno u skladu s važećim jednostranim odlukama Banke kako se to navodi u Ugovoru o kreditu, tj. jedne od ugovornih strana. Za vrijeme trajanja ugovornog odnosa, kamatna stopa tužitelju je povećavana nekoliko puta, što je rezultiralo značajnim porastom rate kredita, a tuženik je na ovaj način stekao bez osnove iznos od 5.254,80 kuna.

24. S obzirom da su ranije citiranim pravomoćnim presudama VTS-a utvrđene ništetnosti ugovorene odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu sa jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 10.09.2003. -31.12.2008. g., kao i ništetnost ugovorene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 01.06.2004. - 31.12.2008., to je tuženik sukladno čl. 323. ZOO-a (NN 35/05, 41/08 i 125/11), dužan vratiti sve što primio na temelju takvih odredbi Ugovora, sve to u svezi i s čl. 1111. i čl. 1115. ZOO-a.

25. Također, člankom 502.c Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14) propisano je: „Fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.“ 26. Slično navodi i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07 i 79/09): „…Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača…obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika….” (sada čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača NN 41/14 i 110/15).

27. Slijedom gore navedenih pravomoćnih odluka u kolektivnom sporu gdje je presuđeno u korist potrošača, tužitelj temelji svoju tužbu te traži da sud utvrdi da je ništetna odredba Ugovora o namjenskom kreditu broj partije 7102685061 od 12.05.2005. godine u točki 1. kojom se tužitelju odobrava i stavlja na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 19.413,41 CHF obračunato prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita, člankom 2. kojom je navedeno da se ugovara promjenjiva redovna kamata koja je tijekom postojanja obveze po tom ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., čl. 7. kojim se ugovara otplata kredita u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 135,98 CHF po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja kao i promjenjivost kamatne stope.

28. Tužitelj stoga smatrajući da se presuda po kolektivnoj tužbi nedvojbeno odnosi na njega, u skladu sa istom traži povrat više plaćenih kamata kao i više plaćenih rata u odnosu na prvu otplatnu ratu u kunama te predlaže sudu da nakon provedenog postupka donese presudu kojom će utvrditi da su ništetne odredbe Ugovora o predmetnom kreditu u dijelu ugovorene valutne klauzule i promjenjive kamatne stope i to Članak 1., Članak 2. 1. Članak 7. Ugovora, te da naloži tuženiku da isplati tužitelju s osnova preplaćenog iznosa i osnova valutne klauzule ukupan iznos od 11.752,81 kunu zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana svake pojedine uplate tuženika kao i iznos od 5.254,80 kuna s osnova preplaćene kamate zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana svake pojedine uplate tuženiku.

29. U odgovoru na tužbu tuženik osporava istaknute zahtjeve tužitelja kao neosnovane u pogledu pravne osnove, visine /izračuna/ kao i činjenica i razloga kojima je tužitelj obrazložio svoju tužbu u ovom sporu. Osporava osnovu i tijek zateznih kamata. Ističe prigovor zastare u odnosu na sve iznose dospjele prije 6. lipnja 2014. godine. Navodi da je predmetni kredit konvertiran sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju /"Narodne novine" 102/15/ te da su tužitelj i tuženik 20. siječnja 2016. godine sklopili dodatak Ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita s CHF valutnom klauzulom u EUR valutnom klauzulom. Sve tužiteljeve uplate s osnova povišenja kamatne stope i povišenja CHF tečaja uzete su u obzir prilikom izrade konverzije i iskorištene odnosno uračunate za otplatu usporednog EUR kredita. Tužena je u skladu s naprijed navedenim zakonom prije objave kalkulatora pribavila mišljenje ovlaštenog revizora da je izračun izvršen u skladu sa zakonom. Konverzija kredita nastupila je na temelju očitovanja volje tužitelja nakon dobivanja propisanih i iscrpnih podataka, a sam način izračuna konverzije je propisao zakonodavac. Tužena je kao banka bila u zakonskoj obvezi sklopiti pravni posao kojim se u pravnom smislu implementirala volja tužitelja da konvertira svoj kredit što je i učinila. Tužitelj je stavljen u položaj kao da je od početka cijelo vrijeme koristio kredit denominiran u EUR i slobodnom voljom prihvatio je konverziju sklapanjem dodatka – Aneksa ugovora o kreditu. Sklapanjem ovog Aneksa ugovora stranke su riješile svoje pravne odnose i stvorile posve novu pravnu osnovu temeljem koje su se tužitelj dobrovoljno i tuženik po sili zakona sporazumjeli pod kojim će kreditnim uvjetima /uz koju valutnu klauzulu i uz koje kamatne stope/ iskoristiti do tada uplaćene svote. Banka je napravila novi otplatni plan kojeg je tužitelj prihvatio. Sklapanjem Aneksa ugovora stranke su trajno i konačno uredile svoj pravni odnos, ako je tužitelj smatrao da su mu zakonom propisani uvjeti konverzije neprihvatljivi tada nije trebao prihvatiti konverziju. Stoga su razlozi na koje se tužitelj poziva u tužbi pravno nerelevantni.

30. U odnosu na praksu suda Evropske unije okolnosti svih dosadašnjih postupaka pred tim sudom nisu istovjetne okolnostima u ovom i drugim sličnim parničnim postupcima u Hrvatskoj. Pozivanje na odluku Vrhovnog suda Rev- 2868/2018 od 12. veljače 2019. godine potpuno je promašeno jer se u toj odluci ovaj sud nije izjašnjavao o pravu korisnika kredita koji su izvršili konverziju nakon te konverzije ostvarivati pravo na povrat razlike stvarno plaćene kamate i početne kamate iz ugovora.

31. Što stiče pozivanja tužitelja na pravomoćnu presudu u kolektivnom sporu tužena nema mogućnosti dovoditi u pitanje sadržaj tih odluka pred redovnim sudovima ali ukazuje na to da one ne potvrđuju osnovanost tužiteljevih tužbenih razloga u ovom sporu nego ih te odluke izravnu demantiraju jer je tužitelj prihvatio konverziju. Tužiteljeve tvrdnje u pogledu naknadnog osporavanja preplate po osnovi promjene CHF tečaja također nisu osnovane jer je preplata i po toj osnovi uzeta u obzir na način kako je propisano Zakonom o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju /"Narodne novine" 102/15/. Prihvatom konverzije CHF valutna klauzula nadomještena je EUR valutnom klauzulom, a sve tužiteljeve uplate uvrštene su u izračun konverzije i iskorištene za namirenje duga s EUR valutnom klauzulom, a pretplata je iskorištena za namirenje budućih EUR anuiteta ili isplaćena korisniku kredita ovisno koji je slučaj bio primjenjiv. Upravo ti iznosi pretvoreni u EUR predstavljali su osnovu za namirenje EUR anuiteta utvrđenih novim otplatnim planom koji je uključivao sve promjene pa tako i promjene tečaja koje su uvjetovale izmjenu početnog plana i početnih anuiteta, a sukladno naprijed navedenom zakonu na iznos preplate navedena banka nije bila dužna obračunati ni kamatu ni tečajnu razliku već je njih snosio potrošač.

32. Na temelju svega iznesenog tuženik predlaže da sud nakon provedenog postupka odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

33. Na odgovor na tužbu /list 55-58/ očitovao se tužitelj podneskom od 14. listopada 2019. godine te naveo da su navodi iz odgovora na tužbu neosnovani.

34. Podneskom od 17. listopada 2019. godine /list 59-61/ tuženik je osporio pravni interes tužitelja za traženje deklaratorne pravne zaštite dok je podneskom od 21. listopada 2019. godine /list 62-63/ tuženik istaknuo da tužitelj traži nešto što mu ne pripada ni po Zakonu o obveznim odnosima ni po Zakonu o zaštiti potrošača jer je prihvatio konverziju slobodnom voljom što tužbom ne spori i nema pravo tražiti dodatna plaćanja kao da nije konvertirao svoj raniji CHF kredit.

35. Nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja tužitelj je podneskom od 15. srpnja 2021. godine /list 249-256/ postavio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim je tražio da sud donese presudu kojom će utvrditi da su ništetne odredbe Članka 1, 2 i 7 predmetnog Ugovora o kreditu, te naložiti tuženiku isplatu preplaćenog iznosa s osnova valutne klauzule u ukupnom iznosu od 11.752,81 kunu, te preplaćenog iznosa s osnova promjenjive kamatne stope u ukupnom iznosu od 5.254,80 kuna sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana svake pojedine tužiteljeve uplate tuženiku. Podredno ukoliko sud ne bi prihvatio ovako postavljen tužbeni zahtjev predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev kojim će se utvrditi da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu sadržane u čl. 1. 2 i 7., te kojim će naložiti tuženiku da tužitelju isplati iznos od 23.691,59 kuna i to na način da zakonska zatezna kamata na iznos od 17.007,61 kunu teče od dana 1. listopada 2015. godine pa do potpune isplate, a na iznos od 6.683,97 kuna od dana 6. lipnja 2019. godine.

36. U podnesku od 2. studenog 2021. godine /list 265-276/ tuženik je istakao da se protivi preinaci tužbe, ponovio svoje prethodne navode, te dodao da tužitelj nije dokazao da je potrošač.

37. Nakon dopunskog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, provedeno sukladno uputi II. stupanjskog suda, tužitelj je podneskom od 15. srpnja 2025. godine uz glavni tužbeni zahtjev specificiran podneskom od 15. 07. 2021., postavio i podredni tužbeni zahtjev kojim je umanjio isti za iznos koji je tužitelju priznat u konverziji, na način da je izvršio uračunavanja preplate priznate u konverziji i to za djelomičnu zateznu kamatu po osnovi valutne klauzule i promjenjive kamatne stope kao što je i vještak u nalazu izračunao.

38. U provedenom dokaznom postupku pročitan je Ugovor o kreditu /list /8- 12/, dokumentacija /13-24/, dopis /37/, dokumentacija /39-53/, provedeno je vještačenje po financijsko knjigovodstvenom vještaku IG /list 99-107/, saslušan je tužitelj ŠG /213/, provedeno je dopunsko financijsko- knjigovodstveno vještačenje /list 227-245 i 449-553/.

39. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka ocjene svakog dokaza posebno kao i u njihovoj međusobnoj povezanosti te na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka sud je našao da je osnovan podredni tužbeni zahtjev tužitelja specificiran podneskom od 15. srpnja 2025.

40. Tijekom ovog postupka nije bilo sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor dana 12. svibnja 2005. godine sklopili Ugovor o namjenskom kreditu broj 36/05 temeljem kojega je kreditor odobrio i stavio na raspolaganje korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti od 19.413,41 CHF obračunato prema srednjem tečaju HNB, a korisnik kredita se obvezao iznos kredita vratiti s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ovim ugovorom odnosno najkasnije do 12. svibnja 2025. godine. Nadalje nesporno je da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor ovim ugovorom ugovorili redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveza po ovom ugovoru promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika, a na dan sklapanja ugovora iznosi 5,50% godišnje. Također je nesporno da je ovim ugovorom ugovoreno, da će korisnik kredita otplaćivati kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 135,98 CHF obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važeće za CHF na dan plaćanja. Nadalje je ugovoreno da iznos anuiteta sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja ovog ugovora, a u slučaju izmjene redovne kamatne stope korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta /Članak 7. Ugovora/. Nadalje, među strankama je nesporno da su dana 20. siječnja 2016. godine sklopile Dodatak ugovora o kreditu, a temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" 102/15) i to konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR.

41. U vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o namjenskom kreditu dana 12. svibnja 2005. godine na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača /"Narodne novine" br. 93/03 – dalje ZZP/03 čiji sadržaj su činile odredbe o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima pa je tako člankom 81. st. 2. i 3. bilo propisano da se nepoštenom odredbom smatra ona o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Uvidom u predmetni Ugovor o kreditu vidljivo je da je isti sastavljen na unaprijed formuliranom standardnom obrascu.

42. Tužitelj ŠG /list 213 i 578-579/ je iskazao da je bio komitent Zagrebačke banke, te mu je predočeno da se radi o akciji, o vrlo povoljnom kreditu. Rečeno mu je da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, znao je što to znači, ali nije očekivao da će kamatna stopa tako rasti, smatrao je da će to biti znatno blaži rast. Ustvari računao je na pad kamata, a ne na rast. O švicarskim francima nije znao ništa, nije znao da li je to stabilna ili nestabilna valuta. Početna rata je iznosila negdje oko 500,00 kuna s time da je narasla na oko 900,00 kuna. Kada je stupio na snagu Zakon o konverziji banka ga je pozvala i zaključili su Aneks ugovora, glavnica je fiksirana uz euro, a rata se smanjila na oko 600,00 kuna. Na pitanje da li je s bankom pregovarao vezano za sklapanje osnovnog ugovora kao i za sklapanje Aneksa ugovora, tužitelj je odgovorio da s bankom nije bilo moguće pregovarati. Glavni parametri su bili visina kredita, visina rate i godina otplate, kamata mu je prikazana kao vrlo povoljna-akcijska, a o ostalim sastojcima ugovora se nije pregovaralo to je bio pripremljen ugovor od strane banke. Smatra da nije u potpunosti obeštećen sklapanjem Aneksa ugovora. Nije bio upoznat od strane tuženika na rizik švicarskih franaka. nema saznanja da bi banka znala o eventualnom budućem rastu tečaja švicarskih franaka. U banci su mu preporučili upravo taj kredit, prezentiran mu je kao povoljan što je bio osnov za donošenje njegove odluke. Vidio je otplatni plan, u drugim bankama se nije interesirao za kredit, u banci nije detaljno čitao ugovor no vidio je glavne parametre. Kredit mu je bio prezentiran kao vrlo povoljan, akcija, rečeno mu je da je to najniža moguća kamata u tom momentu i rukovodeći se time sklopio je ugovor. Kamata je kasnije rasla bez njegovog utjecaja na to. Banka ga je jednostavno obavijestila da kamata raste. Kredit je koristio za stambenu namjenu otkup dijela kuće.

43. Sud je ovakav iskaz tužitelja prihvatio kao životan i logičan i poklonio mu vjeru.

44. Dakle iz iskaza tužitelja očito je da stranke nisu pregovarale o cjelokupnom sadržaju ovog ugovora te je položaj tužitelja prilikom sklapanja Ugovora o kreditu u tom smislu bio "slabiji" i to s obzirom da je on kao prosječni građanin pristupio sklapanju pravnog posla bez posebnog znanja o financijsko-bankarskom aspektu ugovorenih odredbi u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu. Tuženik je za razliku od tužitelja raspolagao stručnim znanjem s obzirom da je isti bankarska institucija koja se bavi između ostalog i plasiranjem kredita potrošačima. Odredbe Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi kojima se definira da će se kamata mijenjati sukladno odluci banke nije određena, a niti odrediva, te uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer prosječan potrošač ni približno nije mogao ocijeniti zašto, kada i u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa, međutim jasno je da ista ovisi isključivo o jednostranoj odluci jednog ugovaratelja ovdje tuženika bez istovremeno preciziranih i određenih uvjeta promjenjivosti iste.

45. Sud smatra da su se pregovori stranaka prije sklapanja predmetnog ugovora sveli samo na podatak o iznosu kredita, visini rate kredita i trajanju otplate kredita, dok se tužitelj u svemu ostalom oslonio na informacije koje je dobio od tuženika, te je smatrao da kamatna stopa neće rasti. Tužitelju nije na valjan i razumljiv način bio objašnjen postupak formiranja kamatne stope odnosno isti nije raspolagao osnovnim parametrima po kojima bi mogao zaključiti kakvo će biti kretanje kamatne stope u budućem razdoblju pa tako ugovorena kamata nije bila određena, odrediva pa i razumljiva, a isto se odnosi i na valutu u kojoj je kredit odobren – švicarski franak CHF odnosno njegov tečaj tijekom trajanja otplate kredita. Tužitelj kao prosječni građanin nije mogao predvidjeti kretanje tečaja CHF te da će doći tijekom otplatnog razdoblja do znatnog porasta tog tečaja, a s time posljedično i do znatnog povećanja mjesečnog anuiteta i u tom dijelu oslonio se na sugestije tuženika.

46. Dakle, sud prihvaća iskaz tužitelja da mu je u banci prikazano da je to vrlo povoljan kredit odnosno najpovoljniji kredit za njega, te da istovremeno nije bio upozoren na rizike vezane za promjenjivu kamatnu stopu i eventualni porast tečaja franaka.

47. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13- 4 od 13. lipnja 2014. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu toč. 1. izreke kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženice, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženica s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima nije pojedinačno pregovarala niti ugovorom utvrdila egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br.: 96/03.) i to člancima 81., 82., 90. u razdoblju od 1. travnja 2005. do 6. kolovoza 2007. a od 7. kolovoza 2007. nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br.: 79/07., 125/07., 79/09., 89/09. i 133/09.) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. u tom dijelu odbijena revizija tuženika izjavljena protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. Istom presudom broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., koja je potvrđena povodom revizije banaka, između ostalih i tuženika, presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. utvrđeno je pod toč. 1. da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženica postupala suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 1. travnja 2005. do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima poslovni broj: 26 Gž-324/2020-3. Prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br.: 41/14., 110/15.) koji je na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a isto tako i odredba čl. 138.a ZZP/07 propisuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. U smislu tih zakonskih odredbi, ali i odredbe 502.c ZPP-a koja propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, time da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, za zaključiti je da u ovom postupku sud obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koje utvrđuju da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno da navedene odluke imaju direktni učinak i obvezuju sudove, te da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz čl. 502a st. 1. ZPP-a. Obzirom na sve naprijed izneseno sud smatra da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu zaključenog između tužitelja i tuženika a vezane za promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu nepoštene, pa prema tome i ništetne, a kao je to već utvrđeno i u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, a takvo pravno stajalište zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. godine. Nadalje, ovaj sud smatra da je prigovor zastare neosnovan jer je podnošenjem kolektivne tužbe zastara prekinuta i počela je ponovno teći pravomoćnošću presude po kolektivnoj tužbi dakle 14. lipnja 2014. godine. I Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev- 2245/17-2, Rev-3142/2018 i Rev-1404/2018 izrazio je shvaćanje da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima /"Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje ZOO-a/ i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, pa je ocjena neosnovanosti prigovora zastare utemeljena na identičnom stajalištu koje je izraženo u citiranim odlukama. Također treba istači da je Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. donio Zaključak da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa prema navedenom shvaćanju utužena tražbina tužitelja nije mogla zastarjeti budući bi zastarijevanje počelo teći tek pravomoćnošću odluke kojom su utvrđene ništetnim predmetne odredbe Ugovora o kreditu.

48. Nesporno je da su stranke dana 20. siječnja 2016. godine sklopile Dodatak ugovoru o kreditu, a temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju /"Narodne novine" 102/15/ - konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR.

49. Tuženik je ponudom konverzije postupao sukladno naprijed navedenom Zakonu koji je stupio na snagu 30. rujna 2015. godine, a kojim je propisana konverzija kredita s valutnom klauzulom CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR na način da se položaj potrošača CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je korisnik kredita u EUR. Tužitelj postavlja kondemnatorni tužbeni zahtjev u kojem traži da mu tuženik isplati iznos od 11.752,81 kune na ime preplaćenog iznosa s osnova valutne klauzule, te iznos od 5.254,80 kuna na ime preplaćenog iznosa s osnova promjenjive kamatne stope sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana plateža svakog pojedinog iznosa pa do isplate smatrajući da sklapanjem dodatka ugovoru nije u potpunosti obeštećen. Radi se o ugovoru koji je tuženiku nametnut temeljem zakona što i sam tuženik ističe tijekom postupka. Tuženik je u izračunu konverzije i dalje koristilo ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na način da je umjesto promjenjive kamatne stope na protuvrijednost CHF valute obračunavao kamatnu stopu koja se primjenjivala na kredite u valutnoj klauzuli EUR. Iz tog razloga izvršenom konverzijom tužitelj nije u cijelosti obeštećen, međutim ovakav sporazum je sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesenoj u oglednom postupku Gos-1/2019 od 4. ožujka 2020. godine valjan bez obzira što su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu vezano za promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu. No bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu prema stajalištu Vrhovnog suda izraženom u naprijed navedenoj odluci tužitelj ima pravni interes i ovlašten je tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi, pa prema tome tužitelj ima i pravni interes za podnošenje kondemnatornog zahtjeva i u slučaju kada je konverzija provedena u skladu sa zakonom. Navedeno shvaćanje u skladu je i s presudom suda Evropske unije C-118/17 od 14. ožujka 2019. godine /presuda N i njegovim tumačenjem Direktive 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. godine o nepoštenim uvjetima u potrošačkim kreditima kojim daje apsolutnu zaštitu i punu restituciju potrošačima odnosno povrat koristi koju je pružatelj usluga stekao uslijed nepoštenih ugovornih odredbi. Sud smatra da se tužitelj konverzijom nije odrekao zahtjeva koje ima temeljem ništetnih ugovornih odredbi o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz osnovnog Ugovora o kreditu jer konverzija ne može proizvesti učinak smanjene zajamčene zaštite potrošača i pravo na potpunu restituciju odnosno obeštećenje. Sklapanje Dodatka ugovora o kreditu moglo bi prouzročiti odricanje tužitelja od daljnjih potraživanja samo pod uvjetom kada bi takvo odricanje bilo rezultat njegovog slobodnog i informiranog pristanka. Prilikom konverzije tuženik primjenjuje kamatnu stopu na kredit u eurima koja je također promjenjiva i to bez jasno definiranih parametara promjenjivosti. Također činjenica je da u trenutku potpisivanja sporazuma o konverziji valutna klauzula nije bila pravomoćnom sudskom odlukom utvrđena kao ništetna i nepoštena pa je jasno da tužitelj kao potrošač nije bio valjano informiran i prema tome nije dao informiran i slobodan pristanak pa se time nije ni odrekao učinka koje bi imalo proglašenje odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetnom. Obzirom na naprijed navedeno sud je u toč. I/ izreke utvrdio da su ništetne odredbe predmetnog ugovora o kreditu i to Članak 1, Članak 2 i Članak 7 istoga.

50. Tuženik je tijekom postupka isticao da tužitelj nije potrošač, međutim iz osnovnog Ugovora o namjenskom kreditu jasno proizlazi da je kao korisnik kredita naveden tužitelj kao fizička osoba koja je sklopila ugovor s tuženikom. Stoga sud smatra da tužitelj nije ni trebao dokazivati svojstvo potrošača na bilo koji drugi način budući da njegovo svojstvo potrošača proizlazi iz sadržaja ugovora o kreditu.

51. Sud je u ovom postupku odredio financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku IG dipl. oec. iz [adresa], a kako bi utvrdio preplatu kredita s osnova promjenjive kamatne stope i valutne klauzule. U svom pisanom nalazu i mišljenju /list 99-107/ vještak je navela da je slijedom priložene dokumentacije i primjenom zakonskih odredbi izračunala visinu preplaćenih kamata i obračunate tečajne razlike u Ugovor o namjenskom kreditu broj 36/05. Izračun preplaćene kamate i obračunate tečajne razlike temelji se na dostavljenoj dokumentaciji od strane tuženika, a koja je sastavni dio spisa. U tabeli broj 1/ nalaza vještak je dala analitički prikaz uplata tužitelja po predmetnom kreditu sa datumima dospijeća anuiteta od 12. svibnja 2005. godine, te promjene iznosa anuiteta koje su rezultat promjene kamatne stope. U tabeli broj 2/ vještak je dala analitički prikaz preplaćene kamate u odnosu na ugovoreno, te utvrdila da preplata zbog promjenjive kamatne stope iznosi 5.254,80 kuna. U tabeli broj 3/ vještak je dala analitički prikaz preplaćene valute u odnosu na ugovoreno, te navela da preplata po valutnoj klauzuli iznosi 11.752,81 kunu.

52. Na ovakav nalaz i mišljenje vještaka tužitelj nije imao prigovora dok je tuženik naveo da izračune iz nalaza i mišljenja vještaka smatra u pravnom smislu posve irelevantnima, te prigovorio da izračun vještaka nije niti matematički ispravan, te da tužitelj nakon konverzije ne može imati bilo kakvu tražbinu na povrat stečenog bez osnove zbog bilo kakve preplate.

53. Na ročištu dana 19. veljače 2021. godine /221-222/ vještak IG usmeno je obrazložila svoj pisani nalaz i mišljenje, te navela da se prilikom izrade nalaza i mišljenja vodila početnim otplatnim planom koji ima druge podatke od ugovora odnosno prema istom je početna kamatna stopa 4,90%. Nadalje navela je da nije uzela u obzirom prilikom izrade nalaza i mišljenja preplatu koja je priznata tužitelju prilikom provođenja konverzije jer joj takav zadatak nije postavljen od suda.

54. Obzirom na navedeno određeno je dopunsko vještačenje, a kako bi se utvrdilo da li je sklapanjem Aneksa ugovora 20. siječnja 2016. godine tužitelj u cijelosti obeštećen u odnosu na preplatu do koje je došlo temeljem osnovnog ugovora.

55. U dopunskom nalazu i mišljenju od 28. svibnja 2021. godine /list 227-229/ vještak je navela da je dopunskim vještačenjem kako nakon uračunavanja preplate priznatoj konverziji potraživanje na ime preplaćenih anuiteta potraživanje tužitelja iznosi 17.007,61 kunu. Na ime zakonske zatezne kamate nakon izvršenog prijeboja preplate iz konverzije i zakonske zatezne kamate na preplaćene iznose iznosi 4.909,13 kuna.

56. Tužitelj se očitovao na dopunski nalaz i mišljenje podneskom od 15. srpnja 2021. godine /list 249-256/, te naveo da u odnosu na matematički izračun vještačenja nema primjedbi jer je vještak potvrdio navode tužbe, te smatra da nije potrebno niti osnovano umanjivati potraživanje tužitelja za iznos koji je tužitelju priznat u konverziji u visini od 1.774,84 kune obzirom da tuženik tijekom cijelog postupka nije postavio zahtjev za povrat tog iznosa u vidu protutužbe ili prigovora prijeboja, a osim toga takvo eventualno potraživanje tuženika je zastarjelo. Obzirom na navedeno tužitelj je u cijelosti ostao kod postavljenog tužbenog zahtjeva u tužbi od 6. lipnja 2019. godine s time da je podredno postavio i drugi tužbeni zahtjev s prijedlogom da ga sud usvoji, ako ne usvoji prvi tužbeni zahtjev.

57. U dopunskom vještačkom nalazu od 15. travnja 2024. vještak je sukladno uputi drugostupanjskog suda izvršila uračunavanje pretplate u konverziji na način da su preplatom priznatom u konverziji, utvrđenom Dodatkom ugovora o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) – konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR od dana 20. siječnja 2016. godine, kronološki zatvarani utvrđeni iznosi zakonske zatezne kamate na preplaćene pojedinačne iznose s osnova valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, izračunate zaključno do 2. svibnja 2016. godine. Iz nalaza i mišljenja vještaka nadelje proizlazi da nakon izvršenog uračunavanja preplate priznate u konverziji (uz primjenu čl. 172. Zakona o obveznim odnosima koji definira uračunavanje kamata i troškova - ako dužnik pored glavnice duguje i kamate i troškove, prvo se namiruju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica), potraživanje tužitelja za preplaćene anuitete po osnovi promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u CHF iznosi 2.257,30 € / 17.007,61 kn uvećano za iznose zakonske zatezne kamate kako je to pojedinačno navedeno na svaki pojedini preplaćeni iznos.

58. Sud je usvojio podredni tužbeni zahtjev prihvaćajući u cijelosti nalaz i mišljenje vještaka IG kojim je izvršeno uračunavanje pretplate u konverziji, jer smatra da je isti izrađen na temelju vjerodostojne dokumentacije, nepristrano i objektivno prema pravilima struke, a sve sukladno uputi drugostupanjskog suda iz ukidne odluke.

59. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti, a koja je utvrđena u toč. I/ izreke ove presude svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vračanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a. Sudsko utvrđenje ništetnosti mora imati za posljedicu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovornih odredbi ništetnim potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna. Kako je provedenim vještačenjem, kojim je potraživanje tužitelja umanjeno za iznos od preplate priznate u konverziji, utvrđeno da je tužitelj temeljem ništetnih odredaba preplatio tuženiku iznos od 1.559,87 eura s osnova ništetne ugovorene valutne klauzule i iznos od 697,43 eura s osnova ništetne ugovorene promjenjive kamatne stope, to mu je tuženik dužan isplatiti navedeni iznos zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana plateža svakog pojedinog iznosa anuiteta, kako je to navedeno u toč. III i IV izreke presude.

60. Tuženik je istakao i prigovor zastare, a sud je stajališta kako taj prigovor nije osnovan. Naime, prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izraženog u odluci Rev-2245/17-2 od 20.03.2018. godine, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a što je bilo 13.06.2014. godine. Tužba u ovom predmetu je podnesena 6. lipnja 2019. godine pa nije protekao rok zastare od pet godina.

61. Presudom suda EU C118/17 (slučaj N) utvrđeno je da nacionalni sudovi moraju utvrditi je li zakonodavnom intervencijom izvršena potpuna restitucija, a nakon provedenog vještačenja sud je utvrdio da nije, te je očigledan pravni interes tužitelja za podnošenje predmetne tužbe.

62. Konverzija kredita sa valutnom klauzulom u CHF u kredit sa valutnom klauzulom u EUR sklapanjem Dodatka ugovora između tužitelja i tuženika je izvršena sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, međutim isto ne znači da je tužitelj potpuno obeštećen, jer naime, ta konverzija nije od značaja za ovdje postavljeni predmetni tužbeni zahtjev jer niti odredbama navedenog zakona, a niti Aneksom Ugovora koji su potpisali tužitelj i tuženik izrijekom nije naveden način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, niti je u istima regulirano kako bi se trebala riješiti tada eventualna ništetnost odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, a niti ništetnost valutne klauzule vezane za CHF. Kako je i vidljivo iz samog Dodatka ugovora o kreditu istima nije ugovarano ništa vezano uz eventualni povrat preplaćenih novčanih iznosa na temelju ništetne valutne klauzule vezane uz CHF i promjenjive kamatne stope. Nadalje, sud je stajališta da sukladno nalazu i mišljenju vještaka IG, dipl. oec., tužitelj ima pravo na novčano potraživanje izvršene preplate nastale temeljem ništetnih odredbi ugovora.

63. Ovaj sud smatra, a uvažavajući iznesene stavove Suda Europske unije da u konkretnom slučaju konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača, jer Dodatkom Ugovora nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Osnovom nepoštenih i ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli tužitelj je preplatio iznos od sveukupno 6.603,43, a što nije otklonjeno predmetnim Dodatkom, već je za ubuduće definiran ugovorni odnos. Dakle, sklapanjem Dodatka nije uspostavljena ravnoteža u pravima i obvezama iz Ugovora o kreditu, odnosno nadoknađena šteta koja je nastala tužitelju u vidu preplaćenih iznosa po osnovi valutne klauzule.

64. Ovakav stav zauzela je i novija praksa županijskih sudova u odlukama Županijskog suda u Osijeku broj: Gž-2011/2019-2 od 04. siječnja 2021., Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž-1338/2020-4 od 27. siječnja 2021., Županijskog suda u Rijeci broj:Gž-2614/2019-2 od 23. veljače 2021., Županijskog suda u Splitu broj:Gž- 400/2021-2 od 24. ožujka 2021., te Županijskog suda u Velikoj Gorici broj:Gž- 906/2021 od 13.09.2021.).

65. Odluka o troškovima ovog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. u svezi čl. 155. ZPP-a. Pri izračunu parničnog troška sud smatra da pri izračunu nagrade odvjetniku treba primijeniti odredbu koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o odvjetničkom trošku, a ne odredbu koja je bila na snazi u vrijeme kada su odvjetničke radnje poduzete, pa tužitelj koji u ovoj parnici uspio u cijelosti, osnovano od tuženika potražuje trošak parničnog postupka koji se sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje OT) i Zakonu o sudskim pristojbama (NN br. 26/03 (pročišćeni tekst), 125/11, 112/12 i 157/13, dalje ZSP) odnosi na trošak sastava tužbe u vrijednosti 100 bodova (Tbr.7. t.1. i 54 OT), trošak sastav podnesaka od 14. listopada 2019. godine, 17. siječnja 2020. godine, 17. lipnja 2020. godine, 22. rujna 2020. godine, 15. srpnja 2021. godine sve po 100 bodova /Tbr. 8. toč. 1. i 54 OT/, zastupanje na ročištima 23. listopada 2019. godine, 22. siječnja 2021. godine, 12. studeni 2020. godine, 19. veljače 2021. godine, 9. studeni 2021., 6. veljače 2025., 7. listopada 2025. godine sve po 100 bodova /Tbr. 9. toč. 1. OT/, zastupanje na ročištu za objavu i uručenje presude 21. siječnja 2021. i 12. studenog 2025. svako 50 bodova /Tbr. 9. toč. 3. i 54 OT/, što ukupno iznosi 1600 bodova, odnosno 3.200,00 eura, trošak PDV 25% u vrijednosti od 800,00 eura, trošak knjigovodstvo-financijskog vještačenja u iznosu od 424,71 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu svaka u iznosu od 69,02 eura, tako da ukupan trošak tužitelja iznosi 4.562,75 eura. Ovaj trošak tužitelju je dužan naknaditi tuženik u roku od 15 dana zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja odnosno od 12. studenog 2025. godine pa do plateža.

65. Radi iznesenog presuđeno je kao u izreci.

U Križevcima, 12. studenog 2025.

Sudac

Miroslav Lovreković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).