Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1239/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Marijana Miletića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog ureda Gregović iz Rijeke, protiv tuženika GB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Nikola Pranjić, odvjetnik iz Rijeke, radi naknade štete i po protutužbi protutužitelja GB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv protutuženika TB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika/protutužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama, poslovni broj Pn-236/19-54 od 30. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 12. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika/protutužitelja GB kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama, poslovni broj Pn-236/19-54 od 30. siječnja 2025. u pobijanom prihvaćenom dijelu zahtjeva pod točkom I. izreke te pod točkom II. i III. izreke

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati na ime naknade štete iznos od 3.850,00 EUR, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 3.250,00 EUR teče od 31. svibnja 2019., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana 01. siječnja 2023. godine pa do dana 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od dana 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a na iznos od 600,00 EUR od 30. siječnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se u preostalom dijelu odnosno za više zatraženih 1.350,00 EUR kao i za zateznu kamatu za razdoblje prije dosuđenog, tužbeni zahtjev odbija.

II. Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se protutuženiku da protutužitelju isplati iznos od 3.981,68 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 24. listopada 2019. godine, pa do isplate u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

2. Nalaže se protutuženiku da protutužitelju naknadi prouzročene parnične troškove zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.944,41 EUR s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dana presuđenja pa do isplate, u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova odbija.

2. Protiv prvostupanjske presude i to prihvaćenog dijela zahtjeva pod točkom I. izreke, te pod točkom II. i III. izreke žali se tuženik/protutužitelj, pobijajući istu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23-dalje: ZPP), predlažući da drugostupanjski sud usvoji žalbu kao osnovanu i ukine prvostupanjsku presudu te predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika/protutužitelj nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja/protutuženika-dalje u tekstu tužitelj da mu tuženik naknadi neimovinsku i imovinsku štetu u svezi štetnog događaja od 28. lipnja 2018., te protutužbeni zahtjev tuženika/protutužitelja-dalje u tekstu tuženik radi povrede časti i dostojanstva.

6. Po provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenice:

- da je čitanjem presude i spisa posl. br. K-44/19 utvrđeno da je protiv tuženika izdan kazneni nalog (koji je postao pravomoćan) iz razloga što je isti 28. lipnja 2018., u namjeri da teško ozlijedi tužitelja, istome zadao više udaraca šakama u glavu uslijed kojih je isti pao na tlo, gdje je nastavio udarati tužitelja nogama po tijelu a uslijed kojih udaraca je tužitelj uz lake tjelesne ozljede i to hematom i ogrebotinu mekog oglavka tjemena zatiljno, hematom desnog obraza, hematom i ranu razderotinu desne uške, ogrebotinu i krvni podljev područja iznad desne ključne kosti, zadobio i serijski prijelom rebara desno od 6. -8. rebra s pomakom a koja ozljeda je teške naravi, čime da je tuženik počinio kazneno djelo iz čl. 118. st.1. KZ/11 te mu je izrečena kazna zatvora uz primjenu uvjetne osude, da se presuda temelji na uvjerenju o kvalifikaciji tjelesnih ozljeda Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku, otpusnog pisma KBC Rijeka, nalaza i mišljenja sudsko-medicinskog vještaka Valtera Stemberge,

- da je čitanjem spisa Prekršajnog suda posl. br. Ppj-1045/19 utvrđeno da je protiv stranaka u ovom postupku podnesen optužni prijedlog i to protiv tuženika kao 1. okrivljenika zbog narušavanja javnog reda i mira a protiv tužitelja kao 2. okrivljenika zbog prekršaja iz čl. 25. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije, da je po provedenom dokaznom postupku u kojem su iskaze dali oba okrivljenika sa danom 21. siječnja 2022. donesena presuda kojom su oba okrivljenika proglašeni krivima za prekršaje koji su im stavljeni na teret, da se 1. okrivljenik na presudu nije žalio dok je po žalbi 2. okrivljenika presudom Visokog Prekršajnog suda Republike Hrvatske broj Ppž-5863/22 od 02. lipnja 2022. presuda u odnosu na istog preinačena na način da je isti oslobođen od optužbe,

- da je sud u pogledu odgovornosti učinioca vezan pravomoćnom osuđujućom kaznenom presudom,

- da analizom iskaza stranaka sud ne nalazi utvrđenim da bi na strani tužitelja postojala suodgovornost za nastanak štete,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka Željka Cesarca proizlazi da je tužitelj kritične prigode zadobio ozljede prsnog koša i glave, odnosno ozljedu prijeloma rebara (VI- VIII) s pomakom te udarac u glavu s ranom lijeve parijetotemporalne regije i udarno gnječene rane desne uške koje ozljede su teške tjelesne,

- da je došlo do smanjenja opće životne aktivnosti u visini od 5-6%, a koje smanjenje se očituje prvenstveno u izvršenom pregledu tužitelja kojim je utvrđena grublja palpatorna i forsirana motilitetna bolnost i lagana redukcija respiratornih ekskurizija a radi se o sanaciji prijeloma tri rebra, pri čemu da iste otežavaju obavljanje onih radnji i aktivnosti svakodnevnog života s potrebom jakog i dugog funkcijsko-fizičkog opterećenja, dizanja i prenošenja teških tereta, potrebe forsiranih respiratornih ekskurzija i dr. te se radi o trajnoj posljedici,

- da je isti trpio fizičke bolove i to jake u trajanju od 3 dana (obrada rana i hematoma), zatim bolovima srednjeg intenziteta koji su trajali 15 do 20 dana a odnose se na kasniju fazu odnosno previjanja, odstranjivanje drenaže, sanaciju hematoma te jače aktivacije i slabije bolove koji su trajali 30 do 35 dana a isti da su se javljali u kasnijoj fazi liječenja te se radilo o bolovima zbog specijalističkih obrada i injekcija te neugodnostima uz isto,

- da je zdravlje tužitelja narušeno i zbog straha i to primarnog jačeg koji predstavlja stres doživljen pri incidentu i nastanku ozljeda u trajanju od 1 sata, zatim sekundarnog jačeg straha u trajanju od 36-48 sati kao neposredno produženoj reakciji na traumu, sekundarnog srednjeg straha u trajanju od 8 do 10 dana a koji predstavlja produženu reakciju na stresnu situaciju te sekundarnog straha blažeg intenziteta u trajanju od 1 mjeseca koji se manifestirao u prilagodbi na stresnu situaciju i zabrinutost,

- da je tužitelju bila potrebna nestručna tuđa pomoć i njega nakon bolničkog liječenja i to u trajanju od 3 do 4 tjedna 2 do 3 sata dnevno a pomoć da se odnosila na zahtjevnije kućanske aktivnosti, cjelovito obavljanje osobne higijene, obuvanje, oblačenje, prijevoz i sl., a daljnjih 5 do 6 tjedana tuđa pomoć da mu je bila potrebna u trajanju od 3 do 4 sata tjedno za zahtjevnije i teže povremene aktivnosti vezane uz kućanstvo,

- da iz medicinske dokumentacije proizlazi da je tužitelj nakon bolničkog liječenja realizirao 3 specijalistička pregleda u Rijeci pri čemu da je prvi pregled iziskivao prijevoz od strane druge osobe,

- da sud prihvaća iskaz tuženika u kojem navodi da mu je tužitelj dobacio "ti si ćelavi četnik" a zbog čega da je tuženik i otišao u dvorište kuće istog i zadao istome udarce opisane u kaznenoj presudi, jer u protivnom je nelogično da bi tuženik to napravio u situaciji kada su stranke već prethodno tome istog jutra imale susret i verbalni sukob kod kokošinjca tužitelja i koji susret je okončan na način da se svaki udaljio svojim automobilom (a u kojem dijelu su iskazi suglasni), odnosno nelogično je da bi tuženik, samo na temelju činjenice što vidi tužitelja na udaljenosti od nekoliko metara, došao do istog i zadao mu brojne ozljede,

- da tuženik, na okolnost toga da je zbog ranijeg postupanja tužitelja a pri čemu se misli na ranija vrijeđanja istog odnosno sličnog sadržaja nije pokrenuo odgovarajući sudski postupak, niti je zatražio liječničku pomoć,

- da analizirajući iskaze stranaka te iskaze svjedoka – policijskih službenika koji su suglasno naveli da su čuli kada je tužitelj izgovorio "to je taj četnik, vodite ga", sud nalazi utvrđenim da je tužitelj tuženiku uputio te riječi kao i da je isto bilo pred većim brojem osoba, da su policijski službenici bili saslušani i u prekršajnom postupku gdje su iskazali identično.

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik u cijelosti odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja i da nema suodgovornosti tužitelja za postupanje tuženika, pa da prema ocjeni suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužitelju na pravičnu novčanu naknadu u skladu sa člankom 1100. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 dalje u tekstu: ZOO) i da mu temeljem članka 1100. stavak 2. pripada pravična novčana naknada u iznos od 3.250,00 EUR, pri čemu da je cijenio da je tuženik presudom posl. br. K-44/19 proglašen krivim jer da je počinio kazneno djelo protiv života i tijela-tešku tjelesnu ozljedu-članak 118. stavak 1. KZ/11 a pri određivanju visine naknade da je imao u vidu da je tužitelj zadobio tešku tjelesnu ozljedu – prijelom rebara, koja je u određenoj mjeri ostavila trajne posljedice odnosno dovela do smanjenja opće životne aktivnosti istog, a uz koje posljedice je tužitelj u vremenski određenom trajanju trpio fizičke bolove i strah. Na dosuđen iznos neimovinske štete tužitelju da pripada pravo i na kamatu koja teče od podnošenja tužbe do isplate a sukladno odredbi članka 1103. ZOO. Također da je pretrpio i imovinsku štetu koja se ogleda u potrebi tuđe nestručne pomoći u trajanju kako je utvrđeno u nalazu vještaka, pa da mu pogledu tog vida štete pripada iznos od 500,00 EUR sukladno odredbi čl. 223. ZPP. Daljnja imovinska šteta da predstavlja i trošak puta na specijalističke preglede (koje je tužitelj nesporno realizirao) pa da je uzevši u obzir udaljenost mjesta prebivališta (40km), činjenicu da se radi o ukupno 240 km kao i cijenu goriva, tužitelju dosuđen zatraženi iznos od 100,00 EUR, također uz primjenu čl. 223. ZPP. Na imovinsku štetu da mu pripadaju i kamate koje teku od presuđenja do isplate sukladno članku 1089. ZOO.

8. U odnosu na protutužbeni zahtjev tuženika prvostupanjski nalazi utvrđenim da je tužitelj predmetnog dana uputio tuženiku riječi opisane u toč. 6. presude te iste predstavlja povredu prava osobnosti na način da su tuženiku povrijeđeni čast i dostojanstvo, međutim po ocjeni suda, radi se o tzv. neznatnoj povredi te okolnosti slučaja ne opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade. Prednje iz razloga što iako se radi o riječima uvredljivog sadržaja, iz iskaza tuženika dalje proizlazi da je takvo stanje među strankama već godinama odnosno da su obitelji u sukobu te da ovo nije prvi puta da ga je tuženik vrijeđao po osnovu nacionalne pripadnosti i to kako njega, tako i ostale članove njegove obitelji. U tom dijelu iskaz potvrđuje i otac tuženika navodom da ga je tužitelj po toj osnovi vrijeđao tisuće puta. Tuženik, na okolnost toga da je zbog ranijeg postupanja tužitelja a pri čemu se misli na ranija vrijeđanja istog odnosno sličnog sadržaja, pokrenuo odgovarajući sudski postupak, ne doprinosi nijedan dokaz. Prema tome, u situaciji kada postupanje tužitelja prema tuženiku traje duži niz godina a tuženik sve do ove situacije protiv istog nije pokrenuo nikakav postupak, posebno uzevši u obzir i da je isti bio sudionik Domovinskog rata od završetka kojeg je do samog događaja prošlo 24 godine (a što ga posebno vrijeđa), ne opravdava dosuđenje novčane naknade jer da je njegova osobnost povrijeđena u većoj odnosno opravdanoj mjeri, tada bi isti zasigurno, u tako dugom vremenskom razdoblju, zatražio zaštitu svojih prava. Pri tome se ističe i da sud pri odlučivanju je li tuženik ima pravo na pravičnu novčanu naknadu, u obzir uzima događaj opisan u činjeničnim navodima protutužbe a ne i dugo višegodišnje razdoblje loših odnosa između stranaka. Iz opisanih razloga da je protutužbeni zahtjev odbijen.

9. Nije u pravu tuženik kada žalbenim razlozima osporava pravilnost i zakonitost presude suda prvog stupnja ukazujući na bitnu povredu postupka, nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, pa s tim u svezi pogrešnu primjenu materijalnog prava.

10. Kod nesporne okolnosti da je tuženik pravomoćnom presudom poslovni broj K-44/19 proglašen krivim zbog kaznenog djela protiv života i tijela-teške tjelesne ozljede, a u smislu odredbe članka 12. ZPP sud je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinitelja vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojim je optuženik proglašava krivim, pa je osnovano prvostupanjski sud zaključio da je tuženik odgovora za štetu tužitelju koju je pretrpio kritične prigode.

11. Naime, u valjano provedenom postupku, temeljem pravomoćne odluke poslovni broj K-44/19, te saslušanja stranaka i svjedoka, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik odgovora za štetu tužitelju, jer je tuženik tužitelju nanio tešku tjelesnu ozljedu, čija reakcija primjenom sile je očito bila neprimjerena prema tužitelju i stoga mora preuzeti rizik za moguće štetne posljedice koje su nastupile kod tužitelja. Iako je između stranaka prije fizičkog sukoba bilo verbalnih sukoba pa sama činjenica da je tužitelj vrijeđao tuženika ne opravdava postupanje tuženika da pristupi do kuće tužitelja i istom zada više udaraca a posljedica kojih je i teška tjelesna ozljeda, pa je osnovano prvostupanjski sud zaključio da nema suodgovornosti na strani tužitelja šteti.

12. Dakle, suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja je temeljem rezultata provedenog dokaznog postupka, pravilno i savjesnom ocjenom svih izvedenih dokaza, poglavito u spisu priležeće dokumentacije te obzirom na utvrđenja kaznenog suda, temeljem kojih je tuženik proglašen krivim za nanošenje tjelesnih ozljeda tužitelju pravilno utvrdio da je tuženik isključivo odgovoran za štetu koja se dogodila tužitelju kritične prigode.

13. U kontekstu citiranih u postupku utvrđenih odlučnih činjeničnih utvrđenja, uvažavajući sve okolnosti na koje upućuje odredba članka 1100. ZOO, te narav zadobivenih povreda, stupanj i dužinu trajanja fizičkih bolova i straha koje je tužitelj trpio, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je tužitelju odmjerio pravičnu novčanu naknadu na ime neimovinske štete u iznosu od 3.250,00 EUR pri čemu je vodio računa o životnoj dobi tužitelja, kao i smanjenju životne aktivnosti, intenzitetu trajanja boli i straha.

14. U odnosu na dosuđenu naknadu imovinske štete s osnova tuđe njege i pomoći, te troškova liječenja valja istaći da je prvostupanjski sud pravilno odlučio u smislu odredbe članka 1095. ZOO i članak 223. ZPP da tužitelju s osnova tuđe njege i pomoći pripada iznos od 500,00 EUR, a imajući u vidu potrebu iste kao i cijenu sata tuđe njege i pomoći i da mu s osnova troškova liječenja pripada iznos od 100,00 EUR, a imajući u vidu da je tužitelj te troškove imao (trošak puta glede specijalističke pregleda).

13. Dakle, visina naknade neimovinske štete i imovinske štete na ime tuđe njege i pomoći, te troškova liječenja, zasniva se na činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda po toj osnovi i pravilnoj primjeni materijalnog prava, što žalitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju.

14. Također je pravilno prvostupanjski sud odbio protutužbeni zahtjev tuženika jer isti nije dokazao da mu je nastala šteta.

15. Naime, svaka osoba ima pravo na zaštitu prava osobnosti u koje spadaju čast i ugled (čl. 19. st. 1. i 2. ZOO), što ujedno predstavlja i Ustavom zaštićeno pravo tuženika (čl. 35. Ustava Republike Hrvatske) i konvencijsko pravo u smislu čl. 8. st. 1. (Europske) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda (Narodne novine Međunarodni ugovori broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9795, 1706, 2/10-dalje: EKLJP)

16. Međutim, u utvrđenim okolnostima proizišlo bi da je tužitelj kritične prigode vrijeđao tuženika po nacionalnoj osnovi odnosno da je fizičkom obračunu prethodio verbalni sukob, međutim to ne opravdava dosuđenje naknade štete istom. Naime, iz samog iskaza tuženika proizlazi da je tužitelj i ranije vrijeđao tuženika po nacionalnoj osnovi, što potvrđuje i otac tuženika saslušan kao svjedok, no tuženik protiv istog nije pokretao nikakve postupke sve do konkretnog, pa je osnovano prvostupanjski sud zaključio kada postupanje tužitelja prema tuženiku traje duži niz godina a tuženik sve do ove situacije protiv istog nije pokrenuo nikakav postupak, posebno uzevši u obzir i da je isti bio sudionik Domovinskog rata od završetka kojeg je do samog događaja prošlo 24 godine (a što ga posebno vrijeđa), ne opravdava dosuđenje novčane naknade. Dakle, u konkretnim okolnostima kada tuženik u svezi bitno istovjetnih događaja koji su trajali čitav niz godina nije pokretao pravne radnje u smislu zaštite eventualno povrijeđenih prava niti se obraćao liječniku u svezi nelagode i stresa a glede izgovorenih riječi, to postupanje u konkretnom slučaju i po stavu ovog suda ne opravdava dosuđenje naknade štete istom, što tuženik žalbenim navodima nije doveo u sumnju. Dakle, tuženik nije dokazao da bi ponašanje tužitelja izazvalo takve duševne bolove zbog povrede prava osobnosti na čast, ugled i dostojanstvo koje bi u primjeni čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO opravdale dosuđenje pravične novčane naknade neimovinske štete istom.

17. Žalbeni navodi tuženika svode se u bitnome na osporavanje ocjene dokaza prvostupanjskog suda i činjeničnih utvrđenja tog suda utemeljenih na ocjeni dokaza, ali ipak ne sadrže argumentirane i vjerodostojne tvrdnje koje bi činjeničnu podlogu na kojoj je utemeljena prvostupanjska presuda mogle dovesti u sumnju. Način na koji tuženik u žalbi iznosi svoju interpretaciju činjenica te njegovi osobni zaključci u odnosu na postojanje određenih činjenica ne mogu se prihvatiti kao utemeljeni, jer nemaju uporište u provedenim dokazima. Sudska ocjena dokaza, koju je činio prvostupanjski sud i koja je prihvaćena od strane drugostupanjskog suda žalbom nije dovedena u sumnju jer nema proturječja između obrazloženja prvostupanjske odluke i izvedenih dokaza, a istom je za ukazati da se u žalbi ne mogu po prvi put iznositi dokazi a sukladno odredbi članka 352. ZPP, slijedom čega se žalba ukazuje neosnovanom.

18. Pravilna je i odluka o trošku postupka koja je valjano zasnovana na odredbi članak 154. stavak 5. ZPP u svezi s člankom 155. ZPP, pa ni u tom dijelu nisu osnovani žalbeni navodi žalitelja.

19. Kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, to je žalbu tuženika valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP.

U Splitu, 12. studenog 2025.

Predsjednica vijeća:

Tihana Pivac