Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1296/2024-3

U I M E R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Vedrane Perkušić kao predsjednice vijeća, dr. sc. Daniele Pivčević kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te dr. sc. Ivana Tironija kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri u Zagrebu, protiv tuženice AZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Senki Paškalin Urumović, odvjetnici u Zagrebu, radi regresa, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, poslovni broj Pn-58/2020-47 od 22. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 12. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženice se odbija kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, poslovni broj Pn- 58/2020-47 od 22. ožujka 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 4.293,54 EUR/32.349,70 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 5. veljače 2019. do isplate (točka I izreke). U točki II izreke naloženo je tuženici isplatiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.899,05 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 22. ožujka 2024. do isplate.

2. Žali se tuženica pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), te predlaže drugostupanjskom sudu preinačiti presudu tako da odbije tužbeni zahtjev i obveže tužitelja na naknadu troškova parničnog postupka tuženici uz trošak žalbe, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatu naknade štete nastale na osobnom vozilu osiguranika tuženika iz štetnog događaja 29. studenoga 2018. naletom na psa vlasništvo tužiteljice. Između stranaka je sporan uzrok štete, osnova odgovornosti tuženice i visina štete.

6. Ispitujući zakonitost pobijane presude, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio kako ista nije donesena uz počinjenje jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

7. Nije ostvarena ni bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje žaliteljica, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

8. Činjenično stanje u postupku je pravilno i potpuno utvrđeno te nije dovedeno u sumnju navodima žalbe pa je neosnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo.

9. Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev temeljem slijedećih utvrđenja:

- da je predmetni događaj evidentiran policijskom službenom bilješkom, zapisnikom o alkotestiranju prema kojem vozač PZ nije bio pod utjecajem alkohola, fotografijama policijskih službenika, izvidom štete s fotografijama u prilogu, dopunskim izvidom štete s fotografijama u prilogu, računom firme Maxx auto d.o.o. i vještačenjem po vještaku prometne struke;

- da je u štetnom događaju stradao pas tuženice, koji je bio mikročipiran;

- da su se vlasnik oštećenog automobila trgovačko društvo K.M.A.G. d.o.o. kao oštećenik i tužitelj kao osiguratelj, sporazumjeli nagodbom od 28. siječnja 2019. i utvrdili štetu u iznosu od 4.293,54 EUR (32.349,70 kn), koji je iznos zatim tužitelj oštećeniku isplatio 5. veljače 2019.;

- da svjedok PZ ima osobna neposredna saznanja o štetnom događaju jer je upravljao automobilom u trenutku naleta na psa, i uvjerljivo opisao štetni događaj;

- da je svjedok FZ, policijski službenik, koji je po službenoj dužnosti uredovao na mjestu štetnog događaja, vidio oštećeni automobil kojim je upravljao svjedok PZ sa oštećenjima koja su odgovarala naletu na psa, uginulog psa i tragove krvi na kolniku;

- da tuženica AZ priznaje da je približno u vrijeme štetnog događaja njen pas nestao i više ga nije vidjela, a potvrđuje da je pas bio čipiran i redovito cijepljen;

- da prema vještačenju po vještaku prometne struke MZ, dinamiku prometne nezgode prema materijalnim tragovima nije moguće izraditi; ukoliko je pas stajao na kolniku, zbog uvjeta dobre vidljivosti da je vozač PZ kočenjem ili obilaženjem psa mogao izbjeći nalet na psa, a ukoliko je pas pretrčavao kolnik s lijeve na desnu stranu kako je događaj opisao PZ, i ako se vozilo kretalo brzinom od oko 100 km/h, kočenjem nije bilo moguće zaustaviti vozilo prije mjesta naleta;

- da je visinu štete vještak izračunao prema cijenama u vrijeme vještačenja u iznosu od 7.263,97 EUR (54.730,38 kn).

10. Slijedom gornjih utvrđenja, prvostupanjski sud zaključuje kako je tuženica propustila na odgovarajući siguran način nadzirati svog psa, koji je došao na kolnik javne prometnice po kojem se odvija javni promet i uzrokovao štetni događaj. Kako pas na kolniku javne prometnice predstavlja opasnu stvar od koje potječe povećana opasnost nastanka štete za okolinu zbog čega je treba nadzirati povećanom pažnjom, to prema stavu prvostupanjskog suda tuženica odgovara za nastalu štetu po načelu tzv. objektivne odgovornosti prema odredbama članka 1045. stavak 3. i članka 1063. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 dalje: ZOO). Prvostupanjski sud zaključuje da su prema odredbi članka 963. stavak 1. ZOO po samom zakonu na tužitelja prešla sva prava osiguranika prema štetniku, do visine isplaćene naknade uz zakonske zatezne kamate prema članku 29. stavak 2. ZOO od 5. veljače 2019. kada je naknada isplaćena.

11. Gornja utvrđenja prvostupanjskog suda svoju osnovu imaju u sadržaju provedenih dokaza u postupku (osobito u priloženoj dokumentaciji, suglasnim iskazima svjedoka ĐZ i FZ te u nalazu i mišljenju sudskog vještaka), a koje dokaze je prvostupanjski sud ispravno ocijenio kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane i jasne razloge, koje prihvaća i ovaj sud.

12. Prvostupanjski sud je temeljito analizirao iskaze vozača oštećenog automobila kao sudionika događaja, policijskog službenika, koji je obavljao radnje na mjestu događaja, iskaz tuženice, njena sina kao svjedoka i ostalu dokumentaciju (policijska službena bilješka, fotografije, izvid štete i dopunski izvid, računi i vještačenje) te zaključio kako je u predmetnom događaju stradao pas tuženice, koja priznaje nestanak psa u približno isto vrijeme i potvrđuje da je pas bio mikročipiran. Navodi tuženice o mogućem insceniranju događaja ili otuđenju psa nisu ničim utemeljeni te ne utječu na ocjenu ostalih dokaza koji ukazuju da se događaj odigrao kako tvrdi tužitelj na što ukazuju neposredni tragovi na licu mjesta (uginuli pas, tragovi krvi, oštećenja na vozilu korespondirajući s naletom), koje okolnosti je prvostupanjski sud valjano ocijenio te cijenio kao nedovoljno potkrijepljene tvrdnje tuženice, koje ista opetovano ističe u žalbi.

13. Odgovornost za štetu na vozilu nastalu naletom na psa na cesti temelji se na načelu kauzalne odgovornosti vlasnika psa kao opasne stvari. Pas koji je bez nadzora i nevezan na cesti predstavlja opasnu stvar, a vlasnik psa ima teret dokazivanja da šteta nije nastala njegovom krivnjom ili radnjom treće osobe. Prema članku 1064. ZOO, vlasnik psa odgovoran je za štetu koju pas prouzroči (tako Ustavni sud Republike Hrvatske, u odluci br. U-III/103/2013 od 16. studenoga 2016.). Na tuženiku je teret dokazivanja oslobođenja od odgovornosti prema članku 1067. ZOO, a u konkretnom slučaju tuženica nije dokazala suodgovornost vozača vozila niti okolnosti koje bi je oslobodile od odgovornosti.

14. Protivno žalbenim navodima, u obrazloženju pobijane odluke, sud je razmotrio okolnosti nastanka štetnog događaja, mogućnost izbjegavanja naleta i vidljivost prepreke, te nije našao postojanje drugih okolnosti koje bi oslobađale tuženicu od odgovornosti. Procjena vjerodostojnosti svjedoka i vrjednovanje vještačenja spada u diskreciju prvostupanjskog suda, a zaključci suda su obrazloženi i potkrijepljeni dokazima u spisu. Suprotni navodi žaliteljice predstavljaju puko osporavanje ocjene dokaza, koja ocjena dokaza je pridržana za sud.

15. Iako prema nalazu vještaka nisu zabilježeni svi elementi koji bi omogućili detaljno rekonstruiranje dinamike na mjestu događaja, to ne znači da je nemoguće utvrditi odgovornost štetnika i da se događaj nije dogodio onako kako opisuju tužitelj i svjedoci. Vještačenje i priloženi izvidi (uz fotografije i račun popravka) daju osnovu za zaključak o opravdanosti nastale štete i o uzročnosti događaja u odnosu na psa. Vještak je analizirao dostupne dokaze i obrazložio svoj nalaz i u iskazu na glavnoj raspravi te odgovorio na primjedbe tuženice, koja nije predlagala drugo vještačenje, a što je prvostupanjski sud pravilno cijenio.

16. Prvostupanjski sud je pravilno uzeo u obzir sporazum o nagodbi između oštećenika i tužitelja te dokaz da je tužitelj oštećeniku isplatio iznos od 32.349,70 kn dana 5. veljače 2019. U regresnom zahtjevu osiguratelja, ovaj stvarni isplaćeni iznos relevantan je iznos naknade koji prelazi na tužitelja prema odredbama obveznog prava o regresu osiguratelja (članak 963. stavak 1. ZOO). Stoga žalbeni navodi o tome da visina štete nije dokazana nisu osnovani te je pravilno prvostupanjski sud prihvatio isplaćeni iznos štete kao iznos regresnog zahtjeva, sa kamatama od dana isplate (5. veljače 2019.) prema članku 29. stavak 2. ZOO-a.

17. Žalbeni navodi kojima se osporava pravilnost odluke o troškovima postupka su neutemeljeni jer je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud obvezao tuženicu na naknadu parničnih troškova tužitelju pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a s obzirom da je tuženica izgubila spor. Prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbe članka 155. ZPP-a utvrdio nužni i opravdani trošak tužitelja koji se odnosi na odvjetničko zastupanje i koji je obračunat u skladu sa u trenutku donošenja odluke važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 138/23).

18. Slijedom iznijetoga, valjalo je odlučiti kao u izreci temeljem odredbe članka 368. ZPP-a.

19. Zahtjev tuženice za naknadu troška žalbe trebalo je odbiti, jer sa žalbom nije uspjela (članka 166. ZPP-a u vezi sa člankom 154. stavak 1. ZPP-a).

U Splitu 12. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić