Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-767/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Stokrp kao predsjednika vijeća, Ivane Mašić kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vinke Vrančić kao člana vijeća, u parničnom predmetu tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE sa sjedištem u Zagrebu, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE, sa sjedištem u Zagrebu, Martićeva 71, OIB:38922958547, kojeg zastupa punomoćnk Hrvoje Lui, odvjetnik u MAĐARIĆ & LUI, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 806/2025-18 od 2. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 12. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja HRVATSKOG ZAVODA ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, kao neosnovana, te se u cijelosti potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-806/2025-18 od 2. listopada 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-806/2025-18 od 2. listopada 2025., odlučeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" Tuženik je dužan platiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 113.187,05 kn sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos, koja teče od dana podnošenja tužbe pa do isplate, kao i naknaditi tužitelju parnične troškove, sve na račun Državnog proračuna br. [broj bankovnog računa] (s „poziv na broj-odobrenje“, u pretpolje upisati 26, a u veće polje sljedeće šifre 5908-19-19-03357716221), sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.125,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 2. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana."

2. Protiv presude žalbu je uložio tužitelj zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka. Smatra da je pravni stav prvostupanjskog suda da se u konkretnoj situaciji primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu pogrešan. Ističe kako je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju, a što je prvostupanjski sud propustio učiniti. Predlaže prihvatiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu, podredno istu predlaže ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Tuženik se u odgovoru na žalbu istoj protivi u cijelosti, predlaže odbiti istu, te potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo. Činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje.

6. U ovom postupku među strankama je prije svega sporna primjena materijalnog prava. Tužitelj smatra da ima pravo na naknadu štete koja mu je nastala isplatama invalidske mirovine osiguraniku prema odredbama članaka 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13 – dalje: ZMO), dok tuženik smatra da je odluku o visini obveze potrebno donijeti primjenom članka 27. stavak 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – dalje: ZOOP).

7. U drugostupanjskom, kao i u prvostupanjskom postupku, nije sporna aktivna legitimacija, kao i nastanak štetnog događaja, te odgovornost za isti, a sporno je da li postoji odgovornost tuženika za povrat isplaćenih iznosa. Konkretno, sporna je primjena materijalnog prava odnosno, da li se u konkretnom slučaju primjenjuju odredbe ZOOP ili ZMO.

8. U Odnosu na relevantne činjenice važne za primjenu materijalnog prava sadržane su u dokumentaciji u spisu iz kojih proizlazi:

- da tužitelj u tužbi navodi da je njegov osiguranik RŠ zadobio teške tjelesne ozljede u prometnoj nezgodi koja se dogodila 3. travnja 1990., a koju nezgodu je skrivio nepoznati vozač, što je utvrđeno pravomoćnom presudom Županijskog suda u Požegi, poslovni broj Gž-328/03 od 8. rujna 2003.,

- da je rješenjem tužitelja klasa IN-10694 od 1. srpnja 1993., osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu, počevši do 12. svibnja 1993.,

- da je za razdoblje od 1. srpnja 2017. do 30. studenog 2021. s osnova invalidske mirovine osiguraniku tužitelja isplaćeno 113.187,05 kuna.

9. Na utvrđene činjenice prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo iz članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 - dalje ZOOP/05) kada je presudio kao u izreci osporene presude pod stavkom I. izreke.

9.1. Prema pravnom shvaćanju ovog suda sadržanom u brojnim odlukama (primjerice broj Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020., broj Rev 1354/2016 od 18. svibnja 2021., Rev 909/2021 od 8. rujna 2021., Rev 1437/2021 od 5. siječnja 2022., Rev 901/2021 od 27. rujna 2022., Rev 12/2022-2 od 12. siječnja 2022., 113/2022 od 9. studenoga 2022., Rev 552/2022-2 od 17. svibnja 2022., Rev 1180/2022 od 6. prosinca 2022., Rev 444/2023-2 od 20.rujna 2023., Rev 958/24 od 10.srpnja 2024.) za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika, radi povrata iznosa isplaćenih s osnova mirovine mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u vrijeme kad su izvršene isplate mirovine.

9.2. Odredbom članka 27. ZOOP propisano je:

"1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. 2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. 3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. 5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.".

10. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-174/2022-3 od 6. srpnja 2022. navedeno je: "Prema ocjeni ovog suda, a sukladno jasnom izričaju odredbe članka 27. stavka 1. ZOOP društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika). No, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno stavkom 2. i 3. članka 27. ZOOP, obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika, a koje odlučne činjenice sud drugog stupnja prilikom donošenja odluke nije uzeo u obzir, te je stoga trebalo odlučiti kao pod I izreke, a temeljem čl. 395. st. 2. ZPP", dok je u odluci poslovni broj Rev-954/2022-2 od 25. siječnja 2023. navedeno: "Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da u slučaju kad se radi o izdacima učinjenim s osnova invalidske mirovine, kako što je propisano u čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP, obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuje osiguraniku tužitelja na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i iznosa koji bi s tog osnova bili isplaćeni kad bi razlog priznavanja prava na invalidsku mirovinu bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj od 12. lipnja 2008., za koji je isključivo odgovoran osiguranik tuženik."

11. Dakle, suprotno žalbenim navodima, obvezu tuženika treba prosuđivati prema članku 27. ZOOP, koji regulira konkretan ugovor o osiguranju pa je materijalno pravo u ovom predmetu pravilno primijenjeno. Obveza tuženika postoji samo onda ako bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu, te je u svakom pojedinom slučaju potrebno utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem HZMO i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i zavisno od toga odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja. Stoga u situaciji kada tužitelj nije dokazao da šteta uistinu postoji (kao dakle razlika između mirovine utvrđene rješenjem HZMO i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu), niti je na te okolnosti predložio izvođenje dokaza, pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja. Ovdje svakako valja napomenuti da se tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač - štetnik. Obveza tuženika regulirana je odredbama ZOOP na temelju kojeg je zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, a osiguravajuća društva nisu štetnici, nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom motornog vozila, imaju obvezu naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe, odnosno štetnika i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju od automobilske odgovornosti.

12. Odluku o troškovima postupka sud nije posebno ispitivao jer se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba članka 365. stavak 2. ZPP-a, prema kojoj drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, pa kako tužitelj žalbom posebno ne osporava odluku o troškovima postupka, sud odluku o troškovima nije posebno ispitivao.

13. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, a niti razlozi na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, to je, temeljem članka 368. stavka 1. ZPP, valjalo odbiti kao neosnovanu žalbu tužitelja, te potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Karlovcu 12. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Stokrp