REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-1458/2024-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Maji Hilje, u pravnoj stvari tužitelja HUDEK TRGOTRANS d.o.o., OIB 66718146008, Biljevec 77, 42243 Biljevec, kojeg zastupa punomoćnik Marko Hreljac, odvjetniku u Varaždinu, protiv tuženika HUMBLE HUNTERS d.o.o., OIB 99135884444, Ulica kneza Branimira 28, 10000 Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Petar Fumić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 1. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 12. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi:

"I.) Nalaže se tuženiku HUMBLE HUNTERS d.o.o. Zagreb, Idrijska br. 6, OIB: 99135884444, da tužitelju HUDEK-TRGOTRANS d.o.o. Biljevec, Biljevec 77, 42 243 Maruševec, OIB: 66718146008, isplati iznos od 9.166,17 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 10,50% godišnje, a u slučaju promjene, a u slučaju promjene, u visini uvećanja kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za osam postotnih poena, tekućom od dana podnošenja tužbe pa do isplate, u roku od 15 dana.

II.) Nalaže se tuženiku HUMBLE HUNTERS d.o.o. Zagreb, Idrijska br. 6, OIB: 99135884444, da tužitelju HUDEK-TRGOTRANS d.o.o. Biljevec, Biljevec 77, 42 243 Maruševec, OIB: 66718146008, naknaditi prouzročeni parnični trošak u visini prema određenju suda, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 10,50% godišnje, a u slučaju promjene, a u slučaju promjene, u visini uvećanja kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za osam postotnih poena, počam od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana.".

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova u preostalom dijelu.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao korisnik s tuženikom kao agencijom sklopio Ugovor o posredovanju pri zapošljavanju radnika br. UP-153/2021 od 29. studenog 2021. kojim je ugovoreno posredovanje u zapošljavanju 15 radnika za radno mjesto vozača teretnog vozila. Navodi da je tužitelj temeljem tog Ugovora, kao poslodavac, uz posredovanje tuženika kao agencije, zaposlio ukupno 14 stranih radnika iz Filipina i Nepala, i to: Candido Jr. LT iz [adresa], LTE iz [adresa], ČT. RT iz [adresa], ČTE iz [adresa], ZT iz [adresa], KT iz [adresa], ŠT BK iz Nepala, RTE iz [adresa], GT Maca Erasmo iz Filipina, Conrado Jr. Gacayan Nacional iz Filipina, Ceferino Macoco Achueia iz Filipina, ZTE iz [adresa], Elmar Planta Panoja iz Filipina, Sagane Ramos Revina iz Filipina. Ističe da 15-og ugovorenog radnika tužitelj nije mogao zaposliti krivnjom tuženika obzirom da tuženik predmetnog radnika nije poslao tužitelju iako je za posredovane u njegovom zapošljavanju plaćena polovica naknade iz čl. 3. Ugovora. Naime, tužitelj je na ime polovice cijene usluge posredovanja za 15 radnika tuženiku 9. prosinca 2021., sukladno čl. 3. Ugovora, uplatio ukupan iznos od 79.687,50 kn odnosno 10.576,34 EUR (63.750,00 kn + PDV), s time da tuženik 15-og radnika nikada nije poslao tužitelju. Tužitelj nadalje navodi da je od 14 zaposlenih radnika njih 12 u roku kraćem od 90 dana (3 mjeseca) samovoljno dalo otkaz i napustilo radno mjesto, a tuženik se čl. 5. st. 6. Ugovora obvezao da će, u slučaju da radnik u roku od prva 3 mjeseca rada ne bude više u radnom odnosu iz bilo kojeg razloga na strani radnika, osigurati zamjenskog radnika, međutim tuženik nije postupio sukladno toj odredbi.

1.1. Tužitelj pojašnjava da je BT. LT sklopio ugovor o radu 21. travnja 2022., a dao otkaz 28. lipnja 2022.; da je LTE sklopio ugovor o radu 8. travnja 2022., a dao otkaz 27. lipnja 2022.; da je ČT. RT sklopio ugovor o radu 8. travnja 2022., a dao otkaz 27. lipnja 2022.; da je ČTE sklopio ugovor o radu 8. travnja 2022., a dao otkaz 27. lipnja 2022.; da je ZT sklopio ugovor o radu 2. svibnja 2022., a dao otkaz 27. lipnja 2022.; da je KT sklopio ugovor o radu 2. svibnja 2022., a dao otkaz 27. lipnja 2022.; da je KTE sklopio ugovor o radu 8. travnja 2022., a dao otkaz 27. lipnja 2022.; da je RTE sklopio ugovor o radu 8. travnja 2022., a dao otkaz 9. lipnja 2022., da je ĆT. Gacayan Nacional sklopio ugovor o radu 8. travnja 2022., a dao otkaz 20. lipnja 2022.; da je ŠTE sklopio je ugovor o radu 21. travnja 2022., a dao otkaz dana 1. srpnja 2022.; da je GTE sklopio ugovor o radu 8. travnja 2022., a dao otkaz 28. lipnja 2022. i da je BTE sklopio ugovor o radu 2. svibnja 2022., a dao otkaz 1. srpnja 2022.

1.2. Ističe da se radi o 12 radnika koji u roku iz čl. 5. st. 6. Ugovora više nisu bili u radnom odnosu kod tužitelja iz razloga koji je na strani radnika, odnosno isti su dali otkaz ugovora o radu pa je stoga postojala obveza tuženika da tužitelju osigura 12 zamjenskih radnika, što tuženik nije učinio. Prema tome, tuženik nije osigurao 12 zamjenskih radnika, dok 15-og radnika nikad nije poslao tužitelju, a zbog neispuneja ugovorne obveze tužitelju je nastala šteta u iznosu od 9.166,17 EUR (69.062,50 kn), koji iznos tužitelj platio tuženiku na ime cijene usluge za posredovanje u zapošljavanju 13 radnika. Stoga tužitelj temeljem odredbe čl. 342. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. – dalje: ZOO) tužbenim zahtjevom potražuje isplatu navedenog iznosa sa pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi da nisu ispunjenje pretpostavke odgovornosti za štetu . Naime, stranke su sklopile Ugovor o posredovanju pri zapošljavanju kojim se tuženik obvezao ovisno o potrebama tužitelja aktivno tražiti stručne radnike koji su zainteresirani za zasnivanje radnog odnosa s tužiteljem te su na temelju navedenog Ugovora tužitelj i tuženik ugovorili posredovanje u zapošljavanju 15 radnika, za koje radnike je tuženik izvršio sve ugovorene poslove posredovanja u svrhu zapošljavanja kod tužitelja, uključivo i obavljanje svih potrebnih radnji u tu svrhu kako je definirano Ugovorom (ishođenje dozvole za boravak i rad, itd., kao i snošenje troškova navedenog), a kojih 15 radnika je ujedno i zaposleno kod tužitelja posredovanjem tuženika. Tuženik navodi da je tužitelj zaposlio svih 15 radnika posredstvom tuženika i to: Candido Jr. Serquina LT, LTE, ČT. RT, OT Datul, ZT, AT, ŠT, RTE, LTEB, ĆT. Gacayan Nacional, Ceferino Macoco Achuela, ZTE, Elmar Planta Pantoja, Sagane Ramos Revina i Rodelio Valencia Panilio. Time je tuženik u cijelosti ispunio ugovorom preuzete obveze posredovanja pri zapošljavanju na način da je posredovao i omogućio zapošljavanje 15 radnika kod tužitelja, kao i da je podmirio troškove ishođenja dozvole za rad i boravak za svih 15 ugovorenih radnika.

2.1. Ističe da način prestanka radnog odnosa (navodni otkaz od strane radnika) kao i datum prestanka radnog odnosa za 12 radnika tužitelj ničime nije dokazao. Osporio je datume sklapanja ugovora o radu za svakog od 12 spornih radnika te je naveo da je od datuma sklapanja ugovora o radu do datuma otkaza proteklo više od 3 mjeseca. S tim je u vezi naveo da je BT. ŽT sklopio ugovor o radu 22. prosinca 2021. (dan početka rada: 24. siječnja 2022.), pa je otkaz od 28. lipnja 2022. uslijedio nakon 5 mjeseci od sklopljena ugovora o radu; potom da je LTE ugovor o radu sklopio 12. siječnja 2022. (dan početka rada: 1. veljače 2022.), a otkaz je dao 27. lipnja 2022., dakle više od 5 mjeseci nakon sklapanja ugovora o radu; nadalje da je ČT. RT ugovor o radu sklopio 12. siječnja 2022. (dan početka rada: 1. veljače 2022.), a otkaz je dao 27. lipnja 2022., odnosno više od 5 mjeseci nakon sklopljenog ugovora o radu; nadalje da je ČTE ugovor o radu sklopio 25. siječnja 2022. (dan početka rada: 14. veljače 2022.), a otkaz je dao 27. lipnja 2022., odnosno 5 mjeseci nakon sklopljenog ugovora o radu; jednako tako da je ZT sklopio ugovor o radu 28. siječnja 2022. (dan početka rada: 21. veljače 2022.), a otkaz je dao 27. lipnja 2022., tj. 5 mjeseci nakon sklopljenog ugovora; nadalje da je AT ugovor o radu sklopio 28. siječnja 2022. godine (dan početka rada: 21. veljače 2022.), a otkaz je dao 27. lipnja 2022., isto 5 mjeseci nakon sklopljenog ugovora o radu; nadalje da je ŠT sklopio ugovor o radu 22. prosinca 2021. (dan početka rada: 24. siječnja 2022.), a otkaz je dao 27. lipnja 2022., dakle 6 nakon sklopljenog ugovora o radu; potom da je RTE ugovor o radu sklopio 22. prosinca 2021. (dan početka rada: 24. siječnja 2022.), a otkaz je dao 9. lipnja 2022., odnosno 6 nakon sklopljenog ugovora o radu; nadalje da je Conrado Jr. L Nacional sklopio ugovor o radu 12. siječnja 2022. (dan početka rada: 1. veljače 2022.), a otkaz je dao 20. lipnja 2022., što je 5 mjeseci nakon sklopljenog ugovora; također da je ĆTE sklopio ugovor o radu 12. siječnja 2022. godne (dan početka rada: 1. veljače 2022.), a otkaz je dao 1. srpnja 2022., što je 5 mjeseci nakon sklopljenog ugovora o radu; da je OTE sklopio ugovor o radu 25. siječnja 2022. (dan početka rada: 14. veljače 2022.), a otkaz je dao 28. lipnja 2022., što je 5 mjeseci o sklapanja ugovora o radu, kao i da je BTE ugovor o radu sklopio 14. ožujka 2022. (dan početka rada: 11. travnja 2022.), a otkaz je dao 1. srpnja 2022., odnosno nakon više od 3 mjeseca nakon sklopljenog ugovora o radu.

2.2. Tuženik navodi da ga tužitelj nikad nije pozivao da osigura zamjenskog radnika (čak i da bi bilo riječ o radnicima koji su navodno dali otkaz prije nego što je proteklo najmanje 3 mjeseca od sklapanja ugovora o radu), niti tužitelj to tvrdi u tužbi. Međutim, budući da je proteklo više od 3 mjeseca od datuma sklapanja svakog pojedinačnog ugovora o radu i datuma navodnog otkaza od strane radnika, sve da je tužitelj i pozvao tuženika (uz dostavu dokaza o načinu i vremenu prestanka radnog odnosa), tuženik ne bi imao obvezu osiguranja zamjenskog radnika.

2.3. Zaključno, tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva.

3. Sud je izvršio uvid u dostavljene isprave koje su ocijenjene u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.. - odluka USRH, 84/08, 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka USRH i 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. – dalje: ZPP).

4. Na temelju ocjene provedenih dokaza i rezultata cjelokupnog postupka, sud je došao do uvjerenja da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Naime, predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 9.166,18 EUR zbog povrede ugovorne obveze koja se, prema navodima tužitelja, sastoji u propustu tuženika da tužitelju osigura 12 zamjenskih radnika i da posreduje u zapošljavanju 15-og radnika.

6. Između stranaka nije sporno da su bile u poslovnom odnosu temeljem Ugovora o posredovanju pri zapošljavanju radnika broj UP-153/2021 od 29. studenog 2021. (list 5.-11. spisa), jednako kao niti činjenica da je tužitelj posredstvom tuženika zaposlio 14 stranih radnika (BT. ŽT, LTE, ČT. RT, ČTE, ZT, AT, ŠT, RTE, ATE Erasmo, ĆT Jr. Gacayan Nacional, Ceferino TT, ZTE, OTE i Sagane IT).

7. Među strankama je sporna osnovanost tužbenog zahtjeva u cijelosti. Naime, sporno je pitanje je li tuženik temeljem navedenog ugovora tužitelju osigurao i 15 -og radnika budući da tuženik tvrdi da je njegovim posredstvom osigurao tužitelju da zaposli i 15-og radnika (Rodelio Valencia Panilio). Sporno je i je li od sklapanja ugovora o radu za 12 radnika kojima je prestao radni odnos kod tužitelja pa do prestanka radnog odnosa proteklo više od 3 mjeseca, je li razlog prestanka radnog odnosa na radnicima i jesu li bile ispunjenje ugovorene pretpostavke da tuženik tužitelju osigura zamjenske radnike. Sporna je i visina tužbenog zahtjeva u cijelosti.

8. Uvidom u Ugovor o posredovanju pri zapošljavanju radnika broj UP-153/2021 od 29. studenog 2021. (list 5.-11. spisa) utvrđeno je da je isti sklopljen između tužitelja kao korisnika i tuženika kao agencije. Predmet Ugovora je posredovanje pri zapošljavanju radnika odnosno pružanje usluga selekcije i zapošljavanja radnika od strane tuženika za potrebe tužitelja. Radi se o posredovanju pri zapošljavanju iz trećih zemalja pri zapošljavanju stručnih radnika (vozača teretnog vozila), uz naknadu od 8.500,00 kn po radniku pri čemu se 50% plaća u roku od 3 dana od sklapanja ovog ugovora, a 50% u roku od 3 dana od dana sklapanja pojedinačnog ugovora o radu.

9. Člankom 5. predmetnog Ugovora, tužitelj se obvezao ishoditi i snositi troškove KOD-95, liječničkog za vozačku dozvolu, vozačku dozvolu RH i karticu vozača, kao i za radnike ishoditi i platiti adekvatan smještaj uz jedan topli obrok ili iznos na plaću. Stranke su ugovorile obvezu tuženika da tužitelju osigura zamjenskog radnika ako radnik u prva 3 mjeseca više ne bude u radnom odnosu iz razloga na strani radnika (napuštanje radnog mjesta, otkaz radnika, nezadovol javanje na probnom roku, stručno neznanje i sl.).

10. Iz isprave na listu 13. spisa proizlazi da je tužitelj temeljem ponude 0072 - 2021 uplatio tuženiku 9. prosinca 2021. iznos od 79.687,50 kn. Navedeni iznos , u skladu s čl. 3. st. 1. i 3. Ugovora, predstavlja polovicu iznosa ugovorene naknade za posredovanje pri zapošljavanju za 15 radnika (4.250,00 kn x 15 = 63.750,00 kn, uvećano za PDV (25%) = 79.687,50 kn).

11. Od toga, tuženik tužbenim zahtjevom potražuje isplatu iznosa od 55.250,00 kn uvećano za PDV, odnosno iznos od 69.062,50 kn, što preračunato primjenom fiksnog tečaja konverzije (7,53450) u valutu EUR iznosi 9.166,17 EUR, a koji iznos se odnosi na naknadu koju je po predmetnom Ugovoru platio tuženiku za posredovanje u zapošljavanju 13 radnika (jednog kojeg mu tuženik prema navodima tužitelja nikad nije poslao i 12 u odnosu na koje mu tuženik nije osigurao zamjenske radnike /13 x 4.250,00 kn = 55.250,00 kn, uvećano za PDV (25%) = 69.062,50 kn/).

12. Tuženik je dostavio ugovore o radu za svih 15 radnika i za svakog radnika dozvole za boravak koje je ishodio kod MUP-a, PU Varaždinske, PP Ivanec (list 25. - 84. spisa). Predmetni su ugovori u ime poslodavca potpisani i ovjereni pečatom tužitelja te su potpisani od strane radnika. Navedeni su ugovori sklopljeni u razdoblju od 22. prosinca 2021. (s početkom rada 24. siječnja 2022.) pa do 3. svibnja 2022. (s početkom rada 25. svibnja 2022.).

13. Upravo se potonji Ugovor o radu od 3. svibnja 2022. (list 91. -83. spisa) i Dozvola za boravak i rad od 26. svibnja 2022. (list 84. spisa) odnose na radnika Rodelio Valencia Panilio. Dakle, neupitno je da je tužitelj kao poslodavac s ovim radnikom sklopio ugovor o radu posredstvom tuženika. Prema tome, neosnovane su tužiteljeve tvrdnje da je posredstvom tuženika zaposlio 14, a ne 15 radnika. Tužitelj nije dokazao suprotno (čl. 219. ZPP). Nije dokazao niti da je, ukoliko se ovaj radnik eventualno nije pojavio na radu, o tome obavijestio tuženika i zahtijevao da se umjesto tog radnika posreduje pri zapošljavanju drugog radnika.

14. Tužitelj je tijekom postupka osporio datume početka radnog odnosa predmetnih radnika kod tužitelja, navodeći da su isti na HZMO prijavljeni sa kasnijim datumima (obrasci HZMO eM-1P i em-2P za 14 radnika prileže spisu na listu 111. - 138. spisa), a opravdavajući to činjenicom da su ugovori o radu potpisani ranije za potrebe dobivanja dozvole za rad.

15. U svakom pojedinačnom ugovoru o radu jasno je naznačen datum njegovog sklapanja i datum početka rada, a datumi početka rada uglavnom se poklapaju sa datumima izdavanja radnih dozvola.

16. Prema odredbi čl. 10. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23.) radni se odnos zasniva ugovorom o radu koji se sklapa u pisanom obliku (čl. 14. st. 1. tog Zakona). Poslodavac je dužan radniku prije početka rada dostaviti primjerak ugovora o radu kada je sklopljen u pisanom obliku te dostaviti primjerak prijave na obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje u roku od osam dana od isteka roka za prijavu na obvezna osiguranja prema posebnom propisu (čl. 14. st. 5. Zakona o radu).

17. Nije bilo nikakve zapreke da tužitelj pravovremeno podnese prijave za obvezno mirovinsko osiguranje nadležnom tijelu (HZMO). Okolnost da nije postupio na opisani način ne može ići na štetu tuženiku, a svakako ne može poslužiti kao argument da tuženik nije ispunio ugovornu obvezu osiguravanja zamjenskih radnika. Prema tome, zaključak je suda da iz ugovora o radu koji prileže spisu i navoda tužitelja o datumima prestanka radnog odnosa za navedenih 12 radnika kod tužitelja uslijed njihovih otkaza, ne proizlazi da bi bile ispunjenje pretpostavke ugovorene u čl. 5. st. 6. Ugovora od 29. studenog 2021. budući da ne proizlazi da ovi radnici u prva 3 mjeseca više nisu bili u radnom odnosu kod tužitelja.

18. Čak i kada bi kao početak rada bio mjerodavan trenutak prijave na HZMO, niti tada ne bi bili osnovani tužiteljevi navodi da je 12 radnika u prva 3 mjeseca prestalo biti u radnom odnosu kod tužitelja. Iz dokumentacije koju je tužitelj dostavio na okolnost prijave i odjave radnika kod HZMO-a razvidno je da je 10 radnika bilo prijavljeno kao tužiteljevi zaposlenici dulje od 3 mjeseca i to: Candido Jr Serquinq Reyes od 21. travnja 2022. do **.**.2022. LTE, ČT Jr. Talavera Tibay, Junilson Battung Datul, Conrado Jr. Gacayan Nacional i Elmar Planta Panoja od 8. travnja 2022. do **.**.2022. ŠT BK od 8. travnja 2022. do **.**.2022. GT Maca Erasmo od 24. veljače 2024. do 25. srpnja 2022.; Ceferino TT Achueia od 21. travnja 2022. do **.**.2022. te ZTE od 24. veljače 2022. do 1. srpnja 2022., dok samo četiri prijavljena zaposlenika (ŽTE, ĐT, UT i RTE) nisu bili prijavljeni puna 3 mjeseca.

19. Tužitelj nije dokazao da je o prestanku radnog odnosa za spornih 12 radnika unutar prva 3 mjeseca obavijestio tuženika i od njega zahtijevao da se osiguraju zamjenski radnici. Naime, tužitelj u činjeničnim navodima koje ističe tijekom postupka niti nije tvrdio da je o tome obavijestio tuženika, dok je, s druge strane, zastupnik po zakonu tuženika u svom pisanom iskazu (list 147. -148. spisa) izrijekom naveo da tužitelj niti njega osobno niti bilo koga kod tuženika nije obavijestio o prestanku radnog odnosa unutar prva 3 mjeseca. Tužitelj nije osporio pisani iskaz zastupnika po zakonu tuženika.

20. Također, iz prijava i odjava sa HZMO-a proizlazi da je do prestanka radnih odnosa navedenih radnika došlo uslijed redovitih otkaza radnika (čl. 114. i čl. 115. st 4. Zakona o radu). Međutim, s obzirom na cjelokupno stanje spisa, samim time što su radnici otkazali ugovore o radu ne navodeći za to razlog (arg. iz čl. 115. st. 4. Zakona o radu), nije ispunjena pretpostavaka ugovorena čl. 5. st. 6. Ugovora o posredovanju koja bi tuženika obvezivala na osiguravanje zamjenskih radnika.

21. Naime, iz e-maila od 24. i 26. kolovoza 2022. (list 181.-185. spisa) proizlazi da se 13 radnika obratilo tužitelju sa zahtjevom da im se isplati plaća za lipanj i srpanj 2022., odnosno proizlazi nezadovoljstvo radnika zbog neisplate plaće sukladno Ugovorima o radu. Iz navoda tužitelja istaknutih na ročištu 6. svibnja 2025. proizlazi da je kod tužitelja održan sastanak sa predstavnikom tuženika i 11 radnika koji nisu bili zadovoljni jer su primali samo minimalnu plaću. Prema tome, i iz ovih tvrdnji tužitelja jasno proizlazi da radnici nisu bili zadovoljni postupanjem tužitelja kao poslodavca u smislu ispunjavanja obveza iz Ugovora o radu. Navedeno tužitelj obrazlaže time da za te radnike nisu bile ishođene sve potrebne dozvole (KOD 95, vozačke dozvole) i da su oni stoga samo formalno bili zaposleni kod tužitelja jer nisu obavljali poslove vozača kamiona za što su zaposleni. Međutim, tužitelj ispušta iz vida da je njegova ugovorna obveza, u skladu s čl. 5. st. 2. Ugovora o posredovanju, bila o svom trošku ishoditi i platiti KOD 95, liječnički za vozačku dozvolu, vozačku dozvolu RH i karticu vozača , dok je istovremeno njegova obveza bila radnicima isplaćivati plaće sukladno pojedinačnim ugovorima o radu. Iz navedenog proizlazi da je upravo tužitelj svojim (ne)postupanjem (neisplatom plaće) doveo do toga da radnici koje je zaposlio posredovanjem tuženika ne ostanu kod njega zaposleni i da daju otkaze.

22. Na temelju rezultata provedenog postupka sud je zaključio da tužitelj nije dokazao osnovu tužbenog zahtjeva jer iz utvrđenih činjenica proizlazi da je tuženik posredovao u zapošljavanju 15 radnika te da je tužitelj sa svih 15 radnika sklopio ugovore o radu, dok je samo za 4 radnika kod tužitelja prestao radni odnos unutar prva 3 mjeseca temeljem jednostranog otkaza radnika, ali ne iz razloga koji su na strani radnika, nego upravo suprotno, iz razloga na strani tužitelja (naime, ova četiri radnika potpisnici su e-maila od 24. kolovoza 2022. u kojem je iskazano nezadovoljstvo uslijed neisplate plaće). Povrh toga, tužitelj nije niti tvrdio pa samim time niti dokazivao da je o navedenim okolnostima obavijestio tuženika i zahtijevao da mu se osiguraju zamjenski radnici.

23. Odredbom čl. 342. st. 2. ZOO propisano je da u situaciji kad dužnik ne ispuni obvezu ili zakasni s njezinim ispunjenjem, vjerovnik ima pravo zahtijevati i popravljanje štete koju je zbog toga pretrpio.

24. Međutim, kako u konkretnom slučaju nije utvrđeno da tuženik nije ispunio ugovornu obvezu, samim time nema povrede ugovorne obveze niti osnove zahtijevati naknadu štete zbog navedenog.

25. Stoga sud niti nije preispitivao visinu tužbenog zahtjeva, već je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

26. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, dužan je tuženiku nadoknaditi troškove postupka (čl. 154. st. 1. ZPP).

27. Tuženiku su priznati troškovi sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR i podneska od 12. prosinca 2024. u iznosu od 200,00 EUR, sve prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 – dalje: Tarife) te troškovi zastupanja na ročištima 16. listopada 2024., 6. svibnja 2025. i 1. listopada 2025. u iznosima od po 200,00 EUR za svako ročište, što uvećano za PDV po stopi od 25% iznosi 1.250,00 EUR.

28. Nisu mu priznati troškovi sastava podneska od 29. siječnja 2024. (u kojem su ponovljeni navodi iz odgovora na tužbu) i podneska od 19. svibnja 2025. (u kojem su istaknuti navodi koje je tuženik mogao istaknuti i ranije tijekom postupka te priložen ovjereni prijevod dokumentacije koji je trebao ranije biti priložen) s obzirom da je sud ocijenio da ovi troškovi ne predstavljaju izdatke koji su bili potrebni za vođenje spora u smislu čl. 155. ZPP. Nisu mu priznati niti troškovi sudskih pristojbi budući da je obveznik plaćanja sudske pristojbe za presudu osoba koja je pokrenula spor, dakle tužitelj (čl. 3. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama, "Narodne novine" broj 118/18., 51/23.), dok obveza plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom okončanju spora i plaća se ovisno o uspjehu u sporu (čl. 4. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama). Prema tome, ukoliko tuženik uspije u sporu, neće biti obveznik plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu pa mu taj trošak neće nastati (čl. 151. ZPP), a ukoliko izgubi spor i bude u obvezi snositi troškove navedene sudske pristojbe, te troškove neće moći potraživati od protivne strane (arg. iz čl. 154. st. 1. ZPP). Dakle, u svakom slučaju nema zakonskog uporišta da se tužen iku prizna pravo na naknadu troškova pristojbe za odgovor na tužbu na teret protivne strane.

29. Obzirom na izloženo, riješeno je kao pod točkama II. i III. izreke presude.

U Zagrebu 12. studenog 2025.

SUDAC

Maja Hilje

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se podnosi putem ovog suda.