REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Poslovni broj: Us I-786/2023-46

[adresa] Š 5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja ŠŽ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa zakonska zastupnica tužitelja MŽ, supruga tužitelja, iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske (OIB: 95131524528), Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci, Rijeka, Erazma Barčića 5, radi utvrđivanja novog postotka oštećenja organizma, 12. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-562-02/21- 01/2665, URBROJ: 522-4/1-1-2-22-6 od 27. svibnja 2022.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za branitelje, KLASA: UP/I-564-01/19-031/195, URBROJ: 251-24-02/1-21-11 od 8. studenoga 2021. odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđivanje novog postotka oštećenja organizma, hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata s osnova bolesti PTSP, zatim bolesti oba koljena, visoke tromboze lijeve noge, bolesti sluha, aneurizme glave, operacije hemeroida i infarkta srca te ozljede lijevog koljena, te je održano na snazi rješenje Gradskog ureda za zdravstvo i branitelje Grada Zagreba, KLASA: UP/I-564- 01/13-031/222, URBROJ: 251-24-01-13-3 od 20. rujna 2013. na koje je data suglasnost Ministarstva branitelja Republike Hrvatske, KLASA: UP/Il-562-02/13- 0001/1999, URBROJ: 519-04/1-1-1-14-6 od 7. siječnja 2014. kojim je tužitelju priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida (dalje: HRVI) iz Domovinskog rata VIII. skupine s 40% tjelesnog oštećenja po osnovi bolesti PTSP.

2. Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja od 8. studenoga 2021. tužitelj je izjavio žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-562-02/21- 01/2665, URBROJ: 522-4/1-1-2-22-6 od 27. svibnja 2022. odbijena kao neosnovana.

3. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu Upravnom sudu u Zagrebu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu. Međutim, spis je rješenjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Sudske uprave, Predsjednice suda, broj: 31 Su-229/2023-2 od 13. travnja 2023. delegiran ovom Sudu na daljnje rješavanje zbog velikog broja predmeta koje trenutno Upravni sud u Zagrebu ima u radu radi čega ne može u razumnom roku raspraviti ovaj predmet i donijeti odluku.

4. Tužitelj je u tužbi i u tijeku spora naveo, u bitnome, kako smatra da je pogrešno utvrđeno u upravnom postupku da se ove njegove bolesti i ozljede ne mogu povezati s njegovim sudjelovanjem u Domovinskom ratu. Tijekom spora predložio je da se u sporu provede dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku na okolnost postojanja uzročno-posljedične veze između njegovog sudjelovanja u Domovinskom ratu i pojave njegovih bolesti (infarkt, tromboza, aneurizma) i ozljede lijevog koljena. Predložio je da Sud po provedenom upravnom sporu poništi osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te da se predmet vrati na ponovni postupak.

5. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iz obrazloženja osporavanoga rješenje te je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

6. U tijeku spora održana je rasprava na ročištima dana 18. lipnja 2024. i 21. listopada 2025. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na raspravu je pristupila zakonska zastupnica tužitelja i tužitelj osobno te opunomoćenik tuženika.

7. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora. Pored toga, budući da je tužitelj osporio odlučne stručno-medicinske činjenice na kojima je utemeljena tuženikova odluka, to je Sud usvojio dokazni prijedlog tužitelja da se u sporu provede medicinsko vještačenje kako bi se pravilno i potpuno utvrdilo činjenično stanje, a vještakom je imenovana stalna sudska vještakinja prim. dr. sc. Marija Zavalić, specijalist medicine rada, te je Sud izvršio uvid u pisani nalaz i mišljenje navedene vještakinje i istu usmeno saslušao.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Prema čl. 12. st. 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine”, broj 121/17, 98/19 i 84/21, dalje: ZHBDR), M je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata kojem je organizam oštećen najmanje 20% zbog rane ili ozljede koju je zadobio u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, ili zatočeništva u neprijateljskom zatvoru, logoru ili drugom neprijateljskom objektu tijekom sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, ili bolesti, a bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

10. Čl. 180. ZHBDR propisano je da prema ovom Zakonu, činjenica da je rana, ozljeda, bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti ili smrtno stradavanje nastupilo pod okolnostima iz čl. 3. st. 2. ovoga Zakona dokazuje se, između ostalog, sljedećim:

f) opis ratnog puta je prikaz ratnih zadataka koje je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata izvršavao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske; h) medicinska dokumentacija da je bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske je dokumentacija o liječenju hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata koju je izdala zdravstvena ustanova, liječnička ordinacija ili načelnik ratnog saniteta postrojbe u kojoj se navodi anamneza, dijagnoza i terapija za hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, u kontinuitetu od pojave bolesti do podnošenja zahtjeva.

11. Čl. 181. st. 1. ZHBDR propisano je da se, pored ostaloga, činjenica o uzroku i postotku oštećenja organizma radi ostvarivanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, utvrđuje na temelju nalaza i mišljenja liječničkog vijeća iz čl. 182. tog Zakona.

12. U Listi postotaka oštećenja organizma - Lista I, koja čini sastavni dio Pravilnika o načinu imenovanja i metodologiji rada liječničkih vijeća u postupku ostvarivanja prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne novine“, broj 118/21, dalje: Pravilnik), propisane su ozljede i bolesti za koje se priznaje status HRVI i postoci za svaku od tih ozljeda i bolesti.

13. Tuženik je u žalbenom postupku donio rješenje koje se temelji na nalazu i mišljenju Žalbenog liječničkog vijeća u Zagrebu od 16. svibnja 2022., kojim je utvrđeno da kod tužitelja i dalje postoji oštećenje organizma po osnovi PTSP-a od 40 % trajno, da je njegova ozljeda lijevog koljena manja od 20 % prema navedenoj Listi I Pravilnika, dok se ostale bolesti radi kojih tužitelj traži novu procjenu oštećenja organizma ne mogu povezati s njegovim sudjelovanjem u Domovinskom ratu.

14. U ovom upravnom sporu stručno-medicinska opravdanost nalaza i mišljenja institucionalnih tijela vještačenja iz upravnog postupka u cijelosti je potvrđena nalazom i mišljenjem stalne sudske vještakinje prim. dr. sc. Marije Zavalić, specijaliste medicine rada. Sudska vještakinja je suglasna da se kod tužitelja ne radi o bolestima (infarkt, tromboza, aneurizma) koje su posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, dok ozljeda lijevog koljena ne uzrokuju oštećenje organizma veće od 20 %.

15. Iz pisanog nalaza i mišljenja, slijedi da je vještakinja uzela u obzir prilikom donošenja svog zaključka podatke o liječenju tužitelja iz njegovog zdravstvenog kartona, zatim specijalističke nalaze, te ratni put tužitelja. Kao zaključak vještakinja je navela da postoji uzročno-posljedična veza između ozljede lijevog koljena i tužiteljevog sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, ali s obzirom da nema funkcionalnog oštećenja lijevog koljena, to se oštećenje organizma tužitelja po toj osnovi cijeni prema točki 103. a) Liste I Pravilnika s manje od 20%. U odnosu na bolest srčani infarkt tužitelja, navela je da tužitelj ima poznate čimbenike rizika koji nisu povezani sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu, a k tome je infarkt doživio 22 i 23 godine nakon sudjelovanja u Domovinskom ratu, a prije toga nije opserviran ni liječen zbog srčanih tegoba. Pojasnila je kako stručno povjerenstvo, uz poznate čimbenike navodi da je stres zbog dugogodišnjeg sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu mogući kofaktor u nastanku infarkta toliko godina nakon Domovinskog rata, ali da je iz dokumentacije u spisu vidljivo da je tužitelj u dva navrata sudjelovao u Domovinskom ratu i da nema govora, barem po dokumentaciji o dugogodišnjem sudjelovanju. Navela je da se radi ukupno o četiri mjeseca i tri dana i da zbog protoka vremena većeg od 20 godina od sudjelovanja u Domovinskom ratu da se ne može sudjelovanje povezati sa pojavom infarkta miokarda. U odnosu na aneurizme moždanih arterija i tromboza površne vene lijeve noge navela je da su iste registrirane sa odmakom od 15 godina od prestanka sudjelovanja u Domovinskom ratu. Pojasnila je da članovi stručnog povjerenstva pojavu aneurizmi i površne venske tromboze povezuju sa mogućim posljedičnim oštećenjem stjenki krvnih žila nakon ranjavanja u području glave i noge po eksploziji granate i udarca u glavu odnosno nogu. Međutim, da prema dostupnoj dokumentaciji u spisu nema dokumentacije o tome da se eksplozija granate dogodila i ozlijedila tužitelja, a nema ni medicinske prateće dokumentacije iz koje bi se moglo ocijeniti koliki je bio opseg ranjavanja te na koji način su eventualne ozljede liječene. Pojasnila je da se bez te dokumentacije ne može utvrditi da je eksplozijom oštećen dio glave tom jačinom da je mogao dovesti do oštećenja arterija, a da je godinama poslije eksplozije i ranjavanja za koje nema dokumentacije, zbog slabosti zida navedenih krvnih žila došlo do stvaranja aneurizme. Stoga da se bez podataka o udarcu u glavu, koji je posredno mogao dovesti do oštećenja zida arterija, ne može ni na koji način povezati nastanak aneurizmi kao posljedica sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu. Navela je i da bi se tromboflebitis cijenio prema Listi I, da je potrebno da postoji elefantijaza noge u kojoj je trombozirana veza, a što kod tužitelja nije slučaj.

16. Navedeni nalaz i mišljenje sudske vještakinje dostavljen je na znanje tužitelju i tuženiku s uputom da se mogu pismeno izjasniti o navodima iz tog nalaza i mišljenja. Tužitelj je iznio prigovore na navedeni nalaz i mišljenje radi čega je Sud usmeno saslušao navedenu sudsku vještakinju na ročištu 21. listopada 2025. radi pojašnjenja pisanog nalaza i mišljenja i očitovanja na prigovore tužitelja, a nakon usmenog saslušanja Sud navedeni nalaz i mišljenje prihvaća u cijelosti.

17. Naime, vještakinja je svojim usmenim iskazom dopunila i pojasnila pisani nalaz i mišljenje te je odgovorila na sve primjedbe tužitelja. Nalaz i mišljenje sudske vještakinje je potpun i uvjerljiv, utemeljen na raspoloživoj medicinskoj i ratnoj dokumentaciji te je vještakinja u cijelosti odgovorila u vezi postavljenog zadatka vještačenja, te je dala jasne, uvjerljive, argumentirane razloge o nedostatku uzročno- posljedične veze između pojave bolesti kod tužitelja (infarkt, tromboza, aneurizma) i njegovog sudjelovanja u Domovinskom ratu i o oštećenju lijevog koljena koje prema Listi I Pravilnika iznosi manje od 20%, te je logičnim argumentima otklonila prigovore tužitelja. Stoga je Sud u cijelosti prihvatio provedeno vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji, kao zakonito i sačinjeno u skladu s pravilima struke.

18. Slijedom svega navedenog, Sud je na temelju stručnog mišljenja i ocjene sudskog vještaka zaključio da su u upravnom postupku odlučne stručno-medicinske činjenice pravilno utvrđene.

19. Stoga je osporavano rješenje tuženika ocijenjeno zakonitim iz svih razloga iznesenih u obrazloženju ove presude pa je stoga Sud na temelju čl. 116. st. 1. ZUS odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan kako je to navedeno izreci ove presude.

20. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje pristojbe za tužbu i presudu jer je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na temelju čl. 135. ZHBDR.

U Rijeci 12. studenoga 2025.

Sutkinja

Vesna Perić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 126. i čl. 127. ZUS).

DNA:

- zz tužitelja MŽ iz [adresa]

- opunomoćeniku tuženika Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci, Erazma Barčića 5