Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-886/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Tihane Cišper članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Jasminke Pavković članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Petar Petrinić, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, OIB: 38922958547, Zagreb, Martićeva 71, kojega zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi stranaka protiv presude Općinskog suda u Crikvenici Stalne službe u Krku poslovni broj Pn-8/2021-36 od 12. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 12. studenoga 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Crikvenici Stalne službe u Krku poslovni broj Pn-8/2021-36 od 12. lipnja 2025. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka će se odlučiti konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da nadoknadi tužiteljici štetu u iznosu 4.747,50 eura sa zateznim kamatama tekućim od 6. prosinca 2019. do isplate (točka I. izreke), odbijen je preostali dio zahtjeva u iznosu 7.963,37 eura (točka II. izreke), naloženo je tuženiku da nadoknadi tužiteljici troškove postupka u iznosu 551,37 eura sa zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate (točka III. izreke) i naloženo je tužiteljici da nadoknadi tuženiku troškove postupka u iznosu 200,00 eura (točka IV. izreke).

2. Tužiteljica je podnijela žalbu protiv navedene presude u dijelu u kojem nije uspjela u sporu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP), jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude proturječi razlozima presude, nema razloga o odlučnim činjenicama te o odlučnim činjenicama ima proturječnosti. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev i zahtjev za naknadom troškova postupka, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

3. Tuženik je podnio žalbu protiv točaka I., III., i IV. izreke navedene presude zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer je izreka presude kontradiktorna obrazloženju i provedenim dokazima zbog čega se presuda ne može ispitati. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev kao i zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu. Zahtijeva troškove sastava žalbe i sudskih pristojbi za žalbu u ukupnom iznosu od 406,43 eura.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalbe stranaka su osnovane.

6. Osnovani su žalbeni navodi stranaka da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer u odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi sa sadržajem izvedenih dokaza zbog čega presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete koju je pretrpjela u prometnoj nesreći koja se dogodila 30. lipnja 2019. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika da tužiteljici nadoknadi štetu, a sporna je visina tužbenog zahtjeva, kao i koji dio štete je tuženik nadoknadio uplatama u iznosu 26.813,54 kuna i 8.014,06 kuna.

8. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog medicinskog vještačenja po vještaku doc.prim.dr.sc. Nikoli Gržalju, dr. med., kojeg je u cijelosti prihvatio ocjenjujući ga stručnim i objektivnim, utvrdio koje je ozljede tužiteljica zadobila i posljedice tih ozljeda te zaključio da tužiteljici, uz primjenu članka 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,156/22. i 155/23. – dalje: ZOO) zbog povrede prava osobnosti pripada naknada neimovinske štete u iznosu 5.770,13 eura. Nadalje, utvrđujući da je tuženik po odštetnom zahtjevu prije početka sudskog postupka isplatio tužiteljici u cijelosti imovinsku štetu, odvjetnički trošak i dio neimovinske štete u iznosu 1.022,63 eura (koji iznos treba oduzeti od 5.770,13 eura koji je prvostupanjski sud utvrdio kao pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete), dosudio tužiteljici neimovinsku štetu u iznosu 4.747,50 eura.

9. Kod ovakve odluke prvostupanjski sud je uzeo u obzir navode tužiteljice iz podneska od 25. travnja 2025. (stranica 318-320 spisa) da joj je po odštetnom zahtjevu isplaćeno ukupno 34.827,60 kuna / 4.622,42 eura kojim iznosom je podmireno potraživanje na ime imovinske štete, odvjetničkog troška za sastav odštetnog zahtjeva i dio od 1.022,63 eura na ime neimovinske štete. Prvostupanjski sud je prihvatio ovakve navode o uračunavanju ispunjenja tražbine uz obrazloženje da tuženik prilikom isplate nije specificirao na što se isplata odnosi.

10. Osnovano u žalbi navodi tuženik da je pogrešan stav prvostupanjskog suda kojim je prihvatio navode o plaćanju, odnosno uračunavanju ispunjenja tražbine koje je iznijela tužiteljica.

11. U odnosu na red uračunavanja valja primijeniti članak 171. ZOO-a kojim je propisano da (1) kad između istih osoba postoji više istorodnih obveza, pa ono što dužnik ispuni nije dovoljno da bi se mogle namiriti sve, onda će se, ako o tome ne postoji sporazum vjerovnika i dužnika, uračunavanje obaviti onim redom koji odredi dužnik najkasnije prilikom ispunjenja. (2) Kad nema dužnikove izjave o uračunavanju, obveze se namiruju redom kako je koja dospjela za ispunjenje. (3) Ako je više obveza istodobno dospjelo, prvo se namiruju one koje su najmanje osigurane, a kad su sve podjednako osigurane, prvo se namiruju one koje su dužniku najtegotnije. (4) Ako su u svemu naprijed rečenom obveze jednake, namiruju se redom kako su nastale, a ako su istodobno nastale, ono što je dano na ime ispunjenja raspoređuje se na sve obveze razmjerno njihovim iznosima.

12. Člankom 172. ZOO-a propisano je da ako dužnik pored glavnice duguje i kamate i troškove, prvo se namiruju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica.

13. Prema tome, u pogledu ocjene uračunavanja ispunjenja tražbine, odnosno što je plaćeno uplatom od 24. siječnja 2020. u iznosu 26.813,54 kuna i uplatom od 14. travnja 2020. u iznosu 8.014,06 kuna (koje uplate nisu sporne) treba primijeniti materijalno pravo iz članka 171. i 172. ZOO-a i pri tome ocijeniti sadržaj dopisa Triglav osiguranja d.d.od 20. siječnja 2020. (stranica 40 spisa) u kojem se navodi da se uvažavajući nalaz i mišljenje liječnika cenzora, kao i sve ostale relevantne okolnosti slučaja te postojeću sudsku praksu u pogledu visine naknade neimovinske štete nudi naknada u iznosu 26.813,54 kuna uz naknadu zastupanja po punomoćniku u visini od 2.500,00 kuna, dok je za dio odštetnog zahtjeva zatražena dodatna dokumentacija i to za naknadu imovinske štete za pojačanu ishranu, putne troškove i izgubljenu zaradu.

14. Osim toga, tužiteljica je nakon zaprimanja odgovora na tužbu i podneska tuženika od 22. ožujka 2021. sudu dostavila podnesak koji je zaprimljen 27. svibnja 2021. (stranice 164-167 spisa), a u kojem navodi da je uplatama od 26.813,54 kuna i 8.014,06 kuna u cijelosti podmirena šteta za izgubljenu zaradu i troškove benzina, dok su ostali nepodmireni ostali iznosi imovinske štete od 3.383,54 kuna (ne navodi se na što se ta imovinska šteta odnosi), pa je precizirala tužbeni zahtjev na način da potražuje naknadu neimovinske štete u iznosu 56.616,46 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 6. prosinca 2019. i naknadu imovinske štete u iznosu 3.383,54 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 1. srpnja 2019. do isplate.

15. Zatim je, nakon provedenog medicinskog vještačenja, precizirala tužbeni zahtjev podneskom od 25. travnja 2025. (stranice 318-320 spisa) na način da potražuje (samo) naknadu neimovinske štete u iznosu 5.786,05 eura sa zateznim kamatama tekućim od 6. prosinca 2019. do isplate navodeći da je prethodnim uplatama (u ukupnom iznosu 34.827,60 kuna / 4.622,42 eura) u cijelosti podmirena imovinska šteta, trošak sastava odštetnog zahtjeva i dio neimovinske štete u iznosu 7.705,03 kuna / 1.022,63 eura.

16. Budući je tužiteljica smanjila tužbeni zahtjev, a tuženik se protivio tom smanjenju, pravilan je stav prvostupanjskog suda da se smanjenje tužbenog zahtjeva smatra djelomičnim povlačenjem tužbe prema članku 193. ZPP-a za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika koji stav je utemeljen na pravnom shvaćanju zauzetom na trećoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV- 16/2021-8 od 26. travnja 2021. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi tužiteljice kojima opravdava smanjenje tužbenog zahtjeva utvrđenjima iz medicinskog vještačenja i time smatra da ima pravo na smanjenje tužbenog zahtjeva.

17. Međutim, pogrešno je prvostupanjski sud odlučivao o tužbenom zahtjevu iz tužbe (kojim je tužiteljica potraživala samo naknadu neimovinske štete u iznosu 60.000,00 kuna / 7.963,37 eura) zanemarujući pri tome podnesak tužiteljice od 22. ožujka 2021. (kojim tužiteljica potražuje naknadu imovinske i neimovinske štete) i koji je bio predmet raspravljanja u prethodnom dijelu parnice budući se tuženik upustio u raspravljanje po tako postavljenom tužbenom zahtjevu, pa je u okolnostima konkretnog slučaja trebalo presuditi o osnovanosti tužbenog zahtjeva postavljenog u podnesku od 22. ožujka 2021.

18. Valja uputiti i na pravilnu primjenu materijalnog prava iz članka 29. stavak 2. ZOO-a u pogledu visine stope zateznih kamata koje su određene za razdoblje od 6. prosinca 2019. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

19. Osnovani su žalbeni navodi tužiteljice u odnosu na troškove vještačenja koje joj prvostupanjski sud nije dosudio u punom iznosu već ga je smanjio prema uspjehu u sporu. Prema ustaljenoj sudskoj praksi i pravnim shvaćanjima izraženim u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske npr. Rev-1053/24 od 19. studenoga 2024., Rev 229/2022 od 1. veljače 2024., Rev 473/2023-2 od 6. lipnja 2023., Rev 994/2021-2 od 14. rujna 2021. i dr.), troškovi vještačenja predstavljaju nužne i svrsishodne troškove za vođenje parnice radi utvrđivanja osnovanosti visine tužbenog zahtjeva. Ove troškove prethodno je snosila tužiteljica (članak 153. stavak 1. ZPP-a), pa kada u sporu ona sa svojim zahtjevom uspije barem djelomično, tada joj je tuženik takve nužne i svrsishodne troškove dužan naknaditi u cijelosti.

20. Slijedom navedenoga, valjalo je na temelju članka 369. stavak 1. ZPP-a ukinuti prvostupanjsku presudu kako je odlučeno pod točkom I. izreke ovog rješenja i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka.

21. U ponovnom postupku će prvostupanjski sud otkloniti počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje mu je ukazano ovim rješenjem. To znači da će ocijeniti sadržaj dopisa Triglav osiguranja d.d. od 20. siječnja 2020. i u pogledu reda uračunavanja primijeniti materijalno pravo iz članka 171. i 172. ZOO-a (ako se stranke ne suglase o tome što je podmireno uplatama od 26.813,54 kuna i 8.014,06 kuna), odlučiti o tužbenom zahtjevu koji je predmet raspravljanja, pravilno primijeniti materijalno pravo iz članka 29. stavak 2. ZOO-a u pogledu visine stopa zateznih kamata, nakon čega će cijeneći i ostale razloge kojima stranke pobijaju zakonitost donesene presude biti u mogućnosti donijeti novu, jasnu i na zakonu utemeljenu odluku.

22. Na temelju članka 166. stavak 3. ZPP-a odlučeno je da će se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

U Velikoj Gorici 12. studenoga 2025.

Predsjednik vijeća

Nikola Ramušćak