Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-640/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Jasminke Pavković predsjednice vijeća, Nikole Ramušćaka člana vijeća i suca izvjestitelja te Tihane Cišper članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Nediljku Ivančeviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Ivančević & partneri u Splitu, protiv tuženika HANZA MEDIA d.o.o. za izdavačku djelatnost, Koranska 2, Zagreb, OIB: 79517545745, zastupano po punomoćnici Carmen Ivančević Marinković, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri, Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-464/2023 od 16. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 12. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika HANZA MEDIA d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-464/2023 od 16. travnja 2025. u dijelu pod stavkom I. izreke kojim je naloženo tuženiku da tužitelju PG isplati iz osnova nematerijalne štete nastale povredom prava osobnosti tužitelja iznos od 3.300,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-464/2023 od 16. travnja 2025. u dijelu pod stavkom I. izreke kojim je naloženo tuženiku da tužitelju PG isplati iz osnova nematerijalne štete nastale povredom prava osobnosti tužitelja iznos od 3.336,14 EUR s pripadajućim zateznim kamatama i u dijelu pod stavkom II. izreke te za navedeno sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu iz osnova nematerijalne štete nastale povredom prava osobnosti tužitelja iznos od 3.336,14 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 3.425,00 EUR.

Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

III. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku trošak sastava žalbe u iznosu od 156,25 EUR.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 6.636,14 EUR iz osnova nematerijalne štete nastale povredom prava osobnosti tužitelja, s pripadajućim zakonskim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe do isplate (st. I. izreke), te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.425,00 EUR (st. II. izreke).

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

3. U odgovoru na žalbu tužitelj predlaže da ovaj sud odbij žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdi u cijelosti pobijanu presudu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, u vezi s čl. 8. ZPP, na koje ukazuje tuženik u žalbi, jer je činjenično stanje utvrdio na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Predmet ovog postupka je naknada štete u iznosu od 6.636,14 EUR koju tužitelj trpi zbog povrede prava osobnosti koja je uzrokovana novinskim člankom objavljenim u dnevnom listu Slobodna Dalmacija od 23. prosinca 2011., kojeg izdaje tuženik kao nakladnik, pod naslovom "Predvodnik napadača je sin IG" i podnaslovom "Jabuka ne pada daleko… jedan od glavnih aktera masovne tučnjave na šibenskoj Poljani pomladak je više puta osuđivanog umirovljenog pukovnika HV- a" gdje su objavljene tendenciozne i neistinite insinuacije kojima se na grub način vrijeđa tužitelja. U tekstu se navodi kako je tužitelj predvodio skupinu u kojoj su bila još tri mlada P, te da su vozačima vozila zadarskih registarskih oznaka dovikivali "Bežigrad, Bežigrad", te nakon što ima je I uzvratio, da ga je upravo tužitelj udario bokserom i s ostatkom svoje ekipe cipelario na podu. Tužitelj osporava istinitost objavljenih informacija, te ukazuje da namjera autora članka i nakladnika nije bilo objektivno izvještavanje javnosti, već nanošenja štete tužitelju i njegovoj obitelji, kako bi se stvorio privid da je tužitelj član ozloglašene i nasilne skupine. Na istoj stranici objavljen je i članak pod naslovom "Teško ozlijedi bilo koga pa možeš u Mirmidonce" u kojem se spominje skupina mladića koja sije strah po ulicama Šibenika, te objavljeni članak u kojem je navedeno ime tužitelja, služi kao zadnji primjer napada te skupine i svojevrsno obrazloženje ponašanja tužitelja. Tužitelj smatra da autor teksta nije imao osnove vjerovati u utemeljenost činjenica koje su objavljene niti je poduzeo potrebne mjere za provjere njihove točnosti kod nadležnih institucija, a u prilog tome ide i presuda Prekršajnog suda u Šibeniku od 23. prosinca 2011., u kojoj se navodi da nisu nađeni dokazi koji bi upućivali na zaključak da je tužitelj počinio djelo koje mu se stavljalo na teret, niti da ga je itko identificirao kao napadača tog spornog dana. Tužitelj je rođen 1986., te mu ovaj članak predstavlja prepreku u budućem zapošljavanju, zbog njega je trpio neugodnosti u svojoj okolini, kao i cijela njegova obitelj, izgubio je apetit, postao razdražljiv i patio od nesanice. Prije podnošenja tužbe tužitelj se obratio tuženiku radi isprike u smislu odredbe čl. 22. Zakona o medijima („Narodne novine“, broj 59/04, 84/11, 81/13 i 114/22, dalje: ZM), te je sukladno odredbi čl. 22. i 24. istog Zakona, zatražio objavljivanje ispravka i isprike.

8. Prvostupanjski je sud utvrdio da među strankama nije sporno kako je u listu Slobodna Dalmacija, rubrika Novosti, na 6 i 7 stranici, 23. prosinca 2011. objavljen tekst pod naslovom "Predvodnik napadača je sin IG", a iznad njega tekst pod naslovom "Teško ozlijedi bilo koga pa možeš u Mirmidonce", da se oba teksta vezuju za isti događaj, koji se zbio u [adresa], gdje se, kako se u tekstu navodi, skupina mladića, koja nekoliko godina sije strah po [adresa], sukobila sa skupinom A, da se u gornjem tekstu navodi kako za postojanje skupine znaju nadležne vlasti, no šute i nitko ništa ne poduzima, a skupini se pripisuje premlaćivanje vlasnika ugostiteljskih objekata, demoliranje kafića i izolirane napade na pojedince bez ikakvog povoda i u bilo koje doba, da u posljednje vrijeme u pohode redovito idu u pratnji borbenih pasa, da obred inicijacije podrazumijeva teško ozljeđivanje bilo koje osobe, a u tekstu se opisuju članovi te skupine kao osobe koje potječu iz problematičnih obitelji u kojima bar jedan roditelj ima problema s alkoholom, ovisnošću ili je zbog nasilničkog ponašanja u policijskoj evidenciji. Njihove obitelji da su u kartoteci Centra za socijalnu skrb i srodnih institucija, da ih na okupu drže zajednički problemi i debeli policijski dosjei, te kako imaju konkurenciju u drugoj huliganskoj skupini Omerta.

9. U odnosu na članak nadnaslova "Jabuka ne pada daleko… jedan od glavnih aktera masovne tučnjave na šibenskoj Poljani pomladak je više puta osuđivanog umirovljenog pukovnika HV-a", sud je utvrdio da sadrži tekst u kojem se navodi kako je tužitelj bokserom udario mladog Ž, a onda ga s ostatkom ekipe cipelario dok je ležao na podu, da je tužitelj jedan od glavnih aktera masovne tučnjave koja se dogodila na Šibenskoj Poljani, da je sin bivšeg zapovjednika Vojne policije koji je s još trojicom optužen za ratni zločin nad zarobljenicima u Šibenskom zatvoru Kuline, ali i više puta osuđivan zbog posjedovanja kokaina i heroina, umirovljen 2001. godine, četiri godine nakon što je uhićen i optužen kao predvodnik skupine koja se bavila krijumčarenjem automobila, šećera i ulja iz BiH u Hrvatsku.

10. U ovom stadiju postupka ostalo je sporno je li tuženik dokazao postojanje ekskulpacijskog razloga iz čl. 21. st. 4. ZM, kao i radi li se o povredi prava osobnosti takvog intenziteta koja opravdava dosuđivanje pravične novčane naknade uopće, podredno u dosuđenom iznosu.

11. Prema čl. 21. st. 4. alineja 3. ZM nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena: temeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri.

12. Prvostupanjski je sud utvrdio da je u izviješću Ministarstva unutarnjih poslova od 22. prosinca 2011. navedeno da je 21. prosinca 2011. oko 13:40 sati u [adresa] na Poljani došlo do verbalnog, a potom i tjelesnog sukoba između 24-godišnjaka i dvojice 18-godišnjaka iz [adresa] i 25-godišnjaka iz Splita na jednoj strani i dvojice 18-godišnjih A na drugoj strani. Provedenim prekršajnim istraživanjem u Policijskoj postaji Šibenik da je utvrđeno kako je do sukoba došlo kada je 18-godišnji N, koji se nalazio u društvu s 24-godišnjakom, 25-godišnjakom i 18- godišnjakom, nakon dolaska na parkiralište s osobnim automobilom zadarskih registracijskih oznaka, u namjeri izazivanja sukoba, po tom osnovu verbalno vrijeđao četvoricu mladića iz Zadra, zbog čega je 18-godišnji I tjelesno napao 18- godišnjeg P. Potom da su se u sukob uključili 24-godišnji i 18-godišnji N i 25-godišnji C na jednoj strani nasuprot dvojice 18-godišnjih A, te da je u tom sukobu došlo do lakšeg ozljeđivanja dvojice 18-godišnjih E i dvojice 18-godišnjih A. Dana 22. prosinca 2011. osumnjičeni da su uz optužni prijedlog dovedeni Prekršajnom sudu u Šibeniku zbog prekršaja iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

13. Nadalje je sud utvrdio da iz izviješća PU Zadarske od 2. siječnja 2025. (str. 99 spisa), proizlazi kako svaka policijska uprava putem odnosa s javnošću objavljuje priopćenja vezana za događaje od interesa za javnost ili druge aktivnosti policije, a koji su evidentirani na teritorijalnom nadležnom području te policijske uprave. Služba za odnose s javnošću svoju komunikaciju sa raznim javnostima primarno da bazira na temeljnim pravnim aktima za rad policije, medija i za zaštitu i tajnost osobnih podataka. Glasnogovornik svake policijske uprave da zaprima i odgovara na novinarske upite za događaje koji su se dogodili na području te policijske uprave. Nadalje, iz istog izvješća proizlazi da se glasnogovornik PU Zadarske iz vremena predmetnog štetnog događaja ne može sjetiti samog događaja niti da je sa nekim od novinara uopće razgovarao o istom.

14. Dakle, u izviješću Ministarstva unutarnjih poslova (dalje: MUP) od 22. prosinca 2011. ne spominju se niti inicijali imena i prezimena sudionika predmetne tučnjave, ali iz priklopljenog prekršajnog predmeta Prekršajnog suda u Šibeniku poslovni broj JRM-990/11 razvidno je da je Policijska uprava Šibensko-Kninska utvrdila da je u tučnjavi koja se zbila 21. prosinca 2011. u [adresa] sudjelovao i tužitelj zbog čega je protiv tužitelja podnijela optužni prijedlog 22. prosinca 2011., kojim mu je stavila na teret da je dana 21. prosinca 2011. u 13,30 sati u [adresa] na glavnom gradskom trgu Poljana bb, narušavao javni red i mir na način da se zajedno s prijateljem AG, ŽG i NG tukao u grupi protiv CG i EG.

15. Prema tome, autorice spornog članka DG i PGB, imale su osnovani razlog povjerovati da su informacije da je tužitelj sudjelovao u predmetnoj tučnjavi točne, jer su ih pribavile od PU Zadarske, a da je tome bilo tako i da su u tome dijelu njihovi iskazi vjerodostojni proizlazi iz toga što je Policijska uprava Šibensko-Kninska utvrdila da je u tučnjavi koja se zbila 21. prosinca 2011. u [adresa] sudjelovao i tužitelj zbog čega je protiv tužitelja podnijela optužni prijedlog 22. prosinca 2011. Pritom su autorice teksta poduzele sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, jer su očito kontaktirali djelatnike policijskih uprava, dok samog tužitelja, kako su navele u iskazima, nisu uspjele kontaktirati, što je razumljivo jer je rješenjem Prekršajnog suda u Šibeniku od 22. prosinca 2011, bila izdana mjera zadržavanja tužitelja u trajanju od 15 dana koja se računa od dana njegova uhićenja, od 21. prosinca 2011. do 5. siječnja 2012.

16. Ovdje treba reći da je postojalo opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije, jer se radi o grupnoj tučnjavi mladih osoba na javnom prostoru, gradskom trgu u [adresa]. Dakle, u odnosu na objavljenu informaciju da je tužitelj sudjelovalo u tučnjavi koja se zbila 21. prosinca 2011. u [adresa], ostvareni su ekskulpacijski razlozi iz čl. 21. st. 4. alineja 3. ZM, pa za te objavljene informacije ne postoji odgovornost tuženika za naknadu štete tužitelju.

17. No, iz podataka kojima je raspolagao i koje je utvrdio MUP, ne proizlazi da je tužitelj bio predvodnik napadača, da je bokserom udario mladog Ž, da bi ga potom s ostatkom ekipe cipelario dok je ležao na podu.

18. Prema tome, u tome dijelu tuženik nije dokazao postojanje ekskulpacijskih razloga iz čl. 21. st. 4. ZM te je odgovoran za štetu koja je tužitelju nastala objavom tih informacija sukladno čl. 21. st. 1. ZM.

19. Prema iskazu tužitelja prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da je sporan tekst kod tužitelja izazvao štetu, kako u domeni njegovog subjektivnog proživljavanja tako i u osudi okoline koju je morao trpjeti, jer je i prema ocijeni ovog suda u dijelu za koji tuženik nije dokazao postojanje ekskulpacijskih razloga, članak senzacionalistički, diskriminatoran te time što se navodi da „jabuka ne pada daleko od stabla“ tužitelja poistovjećuje s kaznenim djelima njegova oca, što sve zajedno kod tužitelja uzrokuje osjećaj nelagode i srama.

20. No, kada se uzme u obzir da tuženik ne odgovara za sve objavljene informacije, već samo za dio teksta da je tužitelj bio predvodnik napadača, da je bokserom udario mladog Ž, da bi ga potom s ostatkom ekipe cipelario dok je ležao na podu, prema ocijeni ovog suda, tužitelju za taj dio objavljenih informacija, kojima se tužitelj prikazuje kao vođa skupine koji se naročito surovo ponašao u tučnjavi, pripada pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti na ugled, čast i dostojanstvo u iznosu od 3.300,00 EUR, temeljem čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 i 155/23, dalje: ZOO).

21. Dosuđivanjem pravične novčane naknade nije povrijeđeno pravo tuženika na slobodu izražavanja iz čl. 10. st. 1. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, jer to pravo podrazumijeva da se objavljuju točne činjenice ili barem one činjenice za koje je nakladnik imao osnovan razlog povjerovati da su točne, a u konkretnom slučaju objavljene su činjenice koje nisu točne, niti je tuženik dokazao da je imao osnovanog razloga povjerovati da su točne.

22. Slijedom izloženog, trebalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi st. I. izreke pobijane presude u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi štetu u iznosu od 3.300,00 EUR, dok je za preostali iznos od 3.336,14 EUR trebalo odbiti zahtjev tužitelja kao neosnovan.

23. Kako je izmijenjena odluka o glavnom zahtjevu trebalo je izmijeniti i odluku o parničnom trošku.

24. Budući da su stranke podjednako uspjele u sporu, sukladno čl. 154. st. 4. ZPP određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, tako da je trebalo temeljem čl. 380. t. 3. ZPP preinačiti st. II. izreke pobijane presude i odbiti tužitelja sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 3.425,00 EUR kao neosnovan, te odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

25. Tuženiku za sastav žalbe pripada iznos od 125 bodova temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23), ili 250,00 EUR, koji je iznos trebalo umanjiti razmjeno uspjehu tuženika u žalbenom postupku od 50%, što iznosi 125,00 EUR sa PDV od 25%, ukupan trošak žalbe tuženika iznosi 156,25 EUR. Trošak sudske pristojbe na žalbu tuženiku nije dosuđen, jer nije dokazao da bi istu podmirio.

26. Tužitelju nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu, jer se ne radi o trošku koji bi bio potreban za vođenje žalbenog postupka (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 12. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Jasminka Pavković