Poslovni broj: Ovr-1152/2025-6

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Zadru, po sutkinji tog suda Ivi Brakus Marin, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja EN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Rei Atelj, odvjetnici u Zadru, protiv ovršenice JN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Karlu Suriću, odvjetniku u Zadru, radi odlučivanja o pravnim sredstvima ovršenika u postupku izravne naplate, dana 12. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog ovršenice radi proglašenja nedopuštenom pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava s računa ovršenice u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom Agencijom temeljem presude Općinskog suda u Zadru posl. br. P Ob-38/2024 od 15. siječnja 2025., kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U gornjem ovršnom predmetu ovršenica je dana 19. rujna 2025., podnijela prijedlog radi proglašenja nedopuštenom pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate u kojem ističe da je saznala kako je ovrhovoditelj podnio Zahtjev za izravnu naplatu temeljem presude Općinskog suda u Zadru, pod poslovnim brojem P Ob-38/2024, od dana 15. siječnja 2025., kojom presudom je prihvaćen tužbeni zahtjev ovrhovoditelja, kojim se utvrđuje tamo navedena bračna stečevina te isplata iznosa od 25.028,20 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama te je ovršenici naloženo naknaditi ovrhovoditelju parnični trošak u iznosu od 2.651,83 EUR. Ovršenica ističe kako citirana presuda sadržava i potvrdu ovršnosti od dana 17. veljače 2025., iako u istoj presudi nije određen rok za dobrovoljno ispunjenje u pogledu isplate iznosa od 25.028,20 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Zbog toga što u parničnom postupku nije određen rok za dobrovoljno ispunjenje, to presuda nije mogla steći svojstvo ovršnosti, zbog čega ovršenica predlaže da ovaj sud utvrdi da presuda nije ovršna isprava podobna za izravnu naplatu. Prema odredbi čl. 29. st. 1. OZ-a ovršna isprava je podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obveze. Stoga je u konkretnom slučaju, a sukladno odredbi čl. 14. st. 1. Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima, FINA trebala utvrditi nemogućnost izvršenja osnove za plaćanje i vratiti je ovrhovoditelju iz naprijed navedenog razloga – jer sukladno naprijed citiranim odredbama OZ-a ovršna isprava nije podobna za ovrhu budući ne sadrži rok za dobrovoljno ispunjenje. Navedeni razlog ovršenica smatra dovoljnim za usvajanje ovog prijedloga temeljem čl. 50. st. 1. t. 2. OZ-a. Opreza radi, podredno ističe i da je dostava presude izvršena nezakonito, u suprotnosti s odredbama čl. 142. i 143. Zakona o parničnom postupku, zbog čega presuda nikad nije mogla postati pravomoćna, a potom i ovršna. Zbog navedenih razloga u tijeku je ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, u kojem je predmetu održano ročište dana 12. rujna 2025. i čeka se donošenje rješenja o eventualnom ukidanju, zbog čega se sada predlaže pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim.

1.1. Podneskom od 29. rujna 2025. ovršenica dostavlja u spis nepravomoćno rješenje ovog suda posl. br. P Ob-38/24 od 26. rujna 2025. kojim se ukida potvrda pravomoćnosti i ovršnosti izdana na presudu ovog suda posl. br. P Ob-38/2024 od 15. siječnja 2025.

2. Ovrhovoditelj se u odgovoru na prijedlog ovršenice u cijelosti protivio predmetnom prijedlogu te u bitnom istakao kako neosnovano ovršenica ističe razlog iz čl. 50.st.1. t.2. OZ-a. Naime, pljenidba i prijenos provodi se na temelju pravomoćne i ovršne sudske odluke, koja sadrži klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti iz koje je razvidno kako je ista postala pravomoćna 31. siječnja 2025., i ovršna 17. veljače 2025. U ovršnom postupku, zbog načela formalnog legaliteta, sud nije ovlašten preispitivati zakonitost postupka iz kojega proistječe ovršna isprava, kao ni materijalno-pravnu pravilnost same ovršne isprave, već je vezan sadržajem ovršne isprave na temelju koje se provodi ovrha. Ističe se da je čl. 328. ZPP-a propisano: „Ako posebnim propisima nije drugačije određeno, rok za izvršenje činidbe jest petnaest dana, ali za činidbe koje se ne sastoje u novčanom davanju sud može odrediti dulji rok. U mjeničnim i čekovnim sporovima taj je rok osam dana. Rok za izvršenje činidbe počinje teći prvog dana nakon dostave prijepisa presude stranci kojoj je naloženo izvršenje.“ Županijski sud u Puli u odluci broj: Gž-767/17 od 18. prosinca 2017 naveo je: „Žalitelj neosnovano prigovara da je sud propustio odrediti rok izvršenja činidbe, odnosno priznanja koje je tuženici naloženo presudom, jer je riječ o zakonskom roku propisanom odredbom čl. 328. ZPP, pa propust suda da odredi paricijski rok ne predstavlja nedostatak presude koji bi utjecao na njenu pravilnost i zakonitost.“ Ovrhovoditelj ističe da je Ovršnim zakonom propisano da potvrdu o ovršnosti daje sud, odnosno tijelo koje je odlučivalo o tražbini u prvom stupnju, te potvrdu o ovršnosti za izdavanje koje nisu bili ispunjeni zakonom propisani uvjeti ukinuti će rješenjem isti sud, odnosno tijelo, na prijedlog ili po službenoj dužnosti. Iz navedenoga jasno proizlazi kako sud u ovršnom postupku postupa temeljem već izdane potvrde o ovršnosti, te nije ovlašten ispitivati postoji li ovršnost neke isprave ili ne, već je vezan izdanom potvrdom o ovršnosti. Ovršenica nije dokazala da bi klauzula pravomoćnosti bila ukinuta, niti da bi takva odluka stekla svojstvo pravomoćnosti, pa se neosnovano poziva na postupak u kojem nije donesena konačna odluka.

2. Prijedlog nije osnovan.

3. Odredbom čl. 210. st. 1. Ovršnog zakona (NN br. 112/12, 25/13, 93/14,55/16 i 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; u daljnjem tekstu: OZ) propisano je da ovršenik nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. Ovršnog zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, može predložiti sudu da donese rješenje kojim će se naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.

Stavkom 2. istog članka propisano je da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

4. Odredbom čl. 50.st.1. OZ-a propisano je da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu:

1. ako isprava na temelju koje je ono doneseno nije ovršna isprava,

2. ako ta isprava nije stekla svojstvo ovršnosti,

3. ako je ovršna isprava ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno ako je na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka,

4. ako su se stranke javnom ili po zakonu ovjerovljenom ispravom sastavljenom nakon nastanka ovršne isprave sporazumjele da ovrhovoditelj neće na temelju ovršne isprave, trajno ili za određeno vrijeme, tražiti ovrhu,

5. ako je protekao rok u kojemu se po zakonu može tražiti ovrha,

6. ako je ovrha određena na predmetu koji je izuzet od ovrhe, odnosno na kojem je mogućnost ovrhe ograničena,

7. ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika,

8. ako nije ispunjen uvjet koji je određen ovršnom ispravom, osim ako zakonom nije drukčije propisano,

9. ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave,

10. ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, ili

11. ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

4.1. Odredbom čl. 53. st.1. OZ-a propisano je da ovršenik može zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. ovoga Zakona podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja.

5. Analizirajući sve naprijed navedeno, ovaj sud je našao da nisu ispunjeni uvjeti za proglašenje nedopuštenom pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava s računa ovršenice u postupku izravne naplate. Naime, u konkretnom slučaju egzistira pravomoćna i ovršna isprava i to presuda ovog suda posl. br. P Ob-38/2024 od 15. siječnja 2025. na temelju koje ovrhovoditelj zahtijeva izravnu naplatu. Činjenica da je od strane ovog suda doneseno nepravomoćno rješenje kojim se ukida klauzula pravomoćnosti i ovršnosti na presudu ovog suda posl. br. P Ob-38/2024 od 15. siječnja 2025. nije dovoljna da bi ovršni sud udovoljio prijedlogu ovršenice obzirom da je citirana presuda i dalje na snazi, sve dok predmetno rješenje o ukidanju klauzule ovršnosti ne postane pravomoćno. Isto tako ističe se da sud u ovršnom postupku, zbog načela formalnog legaliteta, nije ovlašten preispitivati materijalno-pravnu pravilnost same ovršne isprave, već je vezan sadržajem ovršne isprave na temelju koje se provodi ovrha.

6. Slijedom izloženog, prijedlog ovršenice odbijen je kao neosnovan te je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zadru, 12. studenog 2025.

Sutkinja

Iva Brakus Marin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 8 dana, žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud, pisano u tri primjerka. Žalba ne odgađa provedbu ovrhe.

DNA:

1. Ovrhovoditelju po punomoćniku

2. Ovršeniku po punomoćnici

3. FINI