REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2707/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Franji Šebijanu, odvjetniku u Varaždinu, protiv tuženika Matrex d.o.o. Varaždin, I. Severa 7, OIB 21830590325, zastupanog po punomoćniku Tihomiru Zebecu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Horvat & Zebec & Bajsić Bogović j.t.d., Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-420/2024-2 od 9. srpnja 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pr-50/2023-11 od 16. siječnja 2024., na sjednici održanoj 12. studenoga 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljeno pravno pitanje.
II. Odbacuje se tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1.1. Tuženik je podnio ovom sudu prijedlog da mu se dopusti podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-420/2024-2 od 9. srpnja 2024., zbog pravnog pitanja koje smatra važnima za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koje glasi:
„Postupa li prvostupanjski sud pravilno kada odbija provesti novo sudsko vještačenje, nakon što je tuženik osporio nalaz i mišljenje sudskog vještaka, zatim dostavio nalaz i mišljenje drugog sudskog vještaka (koje vještačenje je provedeno kao izvansudsko na zahtjev tuženika), kojim se osporavaju utvrđenja iz nalaza i mišljenja prvog vještaka te nakon što je tuženik predložio da sud provede novo sudsko vještačenje?“.
1.2. Tuženik ujedno prijedlog za dopuštenje revizije podnosi i stoga što tvrdi da mu je povrijeđeno ustavno i konvencijsko pravo na pravično suđenje te na učinkovit pravni lijek.
2. U odgovoru na prijedlog tužitelj predlaže tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije odbiti, uz naknadu troškova.
3. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete, koju tužitelj trpi kao posljedicu ozljeđivanja na radnom mjestu.
4. Postupajući u skladu s čl. 385.a, čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski je sud ocijenio da pravno pitanje postavljeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno pitanje za odluku u sporu i ujedno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Naime, u prijedlogu je naznačeno pravno pitanje koje tuženik smatra da je važno pitanje za odluku u ovom sporu, kao i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, a u bitnom se svodi na problematiziranje odluke suda da ne provede novo sudsko vještačenje. Za odgovoriti je tuženiku da je prvostupanjski sud raspravnim rješenjem od 21. siječnja 2022., odbijajući prijedlog tuženika da se odredi novo vještačenje po sudskom vještaku strojarske struke, iznio i obrazloženje te odluke, ističući da je vještak dao decidiran nalaz te da se i detaljno očitovao na sve iznesene primjedbe, te nije dovedena o pitanje osnovanost danog mišljenja, a da su osim toga provedeni i brojni drugi dokazi radi utvrđenja okolnosti pod kojima je nastalo ozljeđivanje tužitelja. Uz navedeno, tuženik u žalbi protiv prvostupanjske odluke nije doveo u pitanje osnovanost obrazloženja u dijelu u kojem su izneseni razlozi odbijanja predloženog dokaza novim vještačenjem pa drugostupanjski sud stoga o tome i nije zauzimao pravno shvaćanje.
6. U vezi dijela prijedloga za dopuštenje revizije koji se tiče povrede prava na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, 5/14 i 69/17 - dalje: Ustav), odnosno čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99-proč. tekst, 8/99-ispr., 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: Konvencija) i u njemu sadržanog prava na zabranu proizvoljnosti (arbitrarnosti), ovaj sud ocjenjuje da je osporavana odluka dostatno obrazložena te se ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Sadržaj tuženikovog prijedloga za dopuštenje revizije se dijelom svodi na pritužbe o načinu na koji su nižestupanjski sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle, na razloge koji se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima. U odnosu na pritužbu koja se odnosi na navodnu povredu prava na učinkovit pravni lijek zajamčenog čl. 18. Ustava, odnosno prava na djelotvorno pravno sredstvo zajamčenog čl. 13. Konvencije, ovaj sud primjećuje da je tuženik na raspolaganju imao žalbu kojom se i koristio. Činjenica da nije uspio u sporu ne čini ta pravna sredstva nedjelotvornima.
7. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu kojim je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP - zbog pravnog pitanja koje tuženik smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
8. Kako tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred drugostupanjskim sudom povrijeđena temeljna ljudska u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je u tom dijelu prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. i st. 4. ZPP te riješiti kao u toč. II. izreke.
9. Prema ocjeni ovoga suda odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije bio potreban za vođenje parnice te je na temelju čl. 155. st. 1. ZPP i čl. 166. st. 1. ZPP zahtjev tužitelja za naknadom troškova odbijen (toč. III. izreke).
10. Naime, imajući u vidu sadržaj čl. 155. st. 1. ZPP i povezujući ovu odredbu sa čl. 10. st. 1. ZPP koji upućuje na obvezu postupanja suda u parničnom postupku na način da se postupak provede sa što manje troškova, u okolnostima konkretnog slučaja, a sve prema sadržaju danog odgovora, ovaj sud je ocijenio da zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.
Zagreb, 12. studenoga 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
