REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5632/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Brankici Bobšić, u pravnoj stvari tužitelja ČK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Igoru Metelku, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3- a, OIB: 23057039320, radi utvrđenja i isplate, dana 12. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 10. Ugovora o kreditu broj: 2402006- 1031262160/51404627-5102624462 od 19. rujna 2005., sklopljenog između tužitelja i tuženika u dijelu koji glasi: "Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 02,500% (dva cijelih pedeset posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno 200,00 HRK (dvjesto HRK), obračunate s datumom Ugovora. Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana."

II. Nalaže se tuženiku ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. isplatiti tužitelju ČK iznos od 1.813,31 EUR, te zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 612,25 EUR od 2. rujna 2025. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 327,85 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. studenoga 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 2. rujna 2025. protiv tuženika podnio tužbu u kojoj je naveo da je 19. rujna 2005. s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj 2402006- 1031262160/51404627-5102624462, a prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio kredit u iznosu od 38.680,18 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora za CHF na dan korištenja kredita. Nadalje je naveo da mu je 19. rujna 2005. naplaćena ulazna naknada, odnosno naknada za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 963,45 CHF, odnosno 4.613,00 kn, a što iznosi 612,25 EUR. Tužitelj je isto tako naveo da o samoj ugovornoj odredbi o visini naknade za obradu zahtjeva ugovorne strane nisu nikada pojedinačno pregovarale u smislu da je tužitelju tuženik prethodno, a niti naknadno, jasno i nedvosmisleno predočio strukturu navedenih troškova obrade kreditnog zahtjeva, odnosno od čega se isti sastoje, koje su sve radnje izvršene u obradi zahtjeva, niti zašto baš u naplaćenom iznosu. Tužitelj smatra da se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi, s obzirom na to da se radi o odredbi koja je unaprijed formulirana u tipskom, standardiziranom obrascu ugovora kojeg je sastavio tuženik kao jača ugovorna strana, te o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo s tužiteljem. Posljedično, tužitelj nije mogao niti utjecati na sadržaj sporne odredbe koja je u konačnici prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ovdje tužitelja. Tužitelj je još istaknuo da mu je tuženik odobrio jedan iznos kredita, a da mu je faktički isplatio drugi iznos, umanjen za navodne troškove obrade kredita, teretivši ga za navedenu ulaznu naknadu. Povrh toga, tužitelj je naveo da je tuženik nakon isplate i terećenja po osnovi ulazne naknade koju je tuženik naplatio iz kreditiranog iznosa, isti obračunavao i tužitelju zaračunavao kamatu na cjelokupan iznos kredita, dakle, s uračunatom ulaznom naknadom, iako mu je faktički isplatio drugi, manji iznos kredita. Zbog navedenoga tužitelj smatra da je tuženik prouzrokovao neravnotežu u međusobnim odnosima trgovca i potrošača, umjesto da je naknadu ukalkulirao u ugovorenu redovnu, nominalnu kamatu koju tužitelj već plaća kao cijenu kredita. Tužitelj je još naveo da je uglavničio zatezne kamate na neplaćeni iznos naknade, počevši od dana naplate 19. rujna 2005. do dana podnošenja tužbe, što iznosi 1.201,06 EUR, odnosno ukupno 1.813,31 EUR, te da daljnju zateznu kamatu potražuje samo na iznos glavnice od 612,25 EUR počevši od dana podnošenja tužbe pa do isplate.

2. Stoga tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se utvrdi ništetnom odredba čl. 10. Ugovora o kreditu broj: 2402006-1031262160/51404627-5102624462 od 19. rujna 2005., sklopljenog između tužitelja i tuženika u dijelu koji glasi: "Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 02,500% (dva cijelih pedeset posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno 200,00 HRK (dvjesto HRK), obračunate s datumom Ugovora. Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana.". Navedenim tužbenim zahtjevom tužitelj, nadalje, od tuženika potražuje i isplatu iznosa od 1.813,31 EUR, te zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 612,25 EUR od podnošenja tužbe, odnosno od 2. rujna 2025. pa do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

3. Tuženik nije podnio odgovor na tužbu u roku od 30 dana iako je uredno pozvan rješenjem od 10. rujna 2025.

4. Kako su tuženiku tužba i rješenje za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni 12. rujna 2025., a osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, te kako navedene činjenice nisu u protivnosti s dokazima koje je tužitelj podnio niti s činjenicama koje su općepoznate, a ne postoje niti općepoznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da su opravdani razlozi tuženika spriječili podnijeti odgovor na tužbu, tako je na temelju odredbe čl. 331.b st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001. , 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP) odlučeno kao u t. I. i II. izreke ove presude zbog ogluhe.

5. Odluka o troškovima parničnog postupka se temelji na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Troškovi su odmjereni prema vrijednosti predmeta spora i prema troškovniku stranke, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023., dalje: Tarifa), po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 EUR, kao i sukladno odredbama Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018. i 51/2023.).

6. Tužitelju je tako na ime troška zastupanja po punomoćniku- odvjetniku dosuđen trošak u iznosu od 250,00 EUR, a isti se odnosi na trošak sastavljanja tužbe u iznosu od 200,00 EUR (100 bodova - Tbr. 7/1 Tarife), te trošak PDV-a na istu radnju (25%) u iznosu od 50,00 EUR. Tužitelju je isto tako priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 77,85 EUR. Stoga su tužitelju, sukladno njegovom traženju ukupno dosuđeni troškovi parničnog postupka u ukupnom iznosu od ‭327,85 EUR. Na dosuđene troškove parničnog postupka tužitelju su, na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja, odnosno od 12. studenoga 2025. do isplate po stopi određenoj u odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023.).

‭‭‭‭‭‭‭‭

7. Slijedom navedenog odlučeno je kao u t. III. izreke ove presude zbog ogluhe.

Zagreb, 12. studenoga 2025.

Sutkinja

Brankica Bobšić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu, koja se podnosi putem ovoga suda. Žalba se podnosi pisanim putem u 4 primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude i rješenja. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP-a).

Dna:

- tužitelju uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 77,85 EUR, te za presudu zbog ogluhe u iznosu od 19,47 EUR

- tuženiku