REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4010/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KIJAC NEKRETNINE d.d., Omišalj, Poje 1, OIB: 36063948499, zastupanog po punomoćniku Branimiru Čoliću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupanog po Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci, radi ispravka upisa, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2851/2023-2 od 19. veljače 2025., kojom je potvrđena presuda i rješenje Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-249/2022-20 od 3. srpnja 2023., u sjednici održanoj 12. studenoga 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja odbija se.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda odbacuje se.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2851/2023-2 od 19. veljače 2025., kojom su potvrđeni presuda i rješenje Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-249/2022-20 od 3. srpnja 2023. U prijedlogu postavlja pitanja koja smatra pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:
„I. Predstavlja li primjena pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a. ZPP-a glede dokaza o unosu u bilancu INA- Industrija nafte na dan 30.09.1990. godine prema posebnom Zakonu o osnivanju javnog poduzeća INA- Industrija nafte diskriminaciju tužitelja u sporu sa Državom u postupovno- pravnom smislu?
II. Predstavlja li traženje dostave bilance poduzeća INA- Industrija nafte na dan 30.09.1990. godine kao isključivog dokaza unosa nekretnine u temeljni kapital poduzeća INA-Industrija nafte nemogući dokaz/uvjet u parničnom postupku ? III. Predstavlja li dužnost dostave bilance poduzeća INA- Industrija nafte na dan 30.09.1990. godine radi dokazivanja osnovanosti uknjižbe prava vlasništva njenog pravnog sljednika pretjerani formalizam kojim se ograničava pravo na pristup sudu zajamčeno čl. 6.1. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda? IV. Je li osoba kojoj je u postupku reambulacije i obnove zemljišnih knjiga sukladno odredbama Zakona o zemljišnim knjigama oduzeto pravo vlasništva dužna prije podnošenja zahtjevu sudu radi isplate naknade za oduzeto zemljište obratiti se sukladno odredbi čl. 186.a. st.6. ZPP-a nadležnom državnom odvjetništvu radi pokušaja mirnog rješavanja nastalog spora ili navedeno predstavlja povredu prava na pristup sudu iz čl. 6.1. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda?
V. Je li tužitelj, prethodni zk vlasnik kojemu je u postupku reambulacije i obnove zemljišnih knjiga oduzeto vlasništvo u korist RH i potom upućen u parnicu radi podnošenja tužbe za ispravak dužan sukladno odredbama čl. 186.a. ZPP-a , a prilikom postavljanja eventualno kumuliranog zahtjeva za isplatu naknade za to oduzeto zemljište prethodno se obratiti Državnom odvjetništvu ?
VI. Predstavlja li upis prava vlasništva tužitelja i njegovih prednika u zemljišne knjige od 1992. godine pa sve do brisanja 2022. godine legitimno očekivanje tužitelja da su predmetne nekretnine njegovo vlasništvo i time uživa zaštitu sukladno čl. 48. i čl. 49. Ustava Republike Hrvatske?
VII. Predstavlja li obveza naknade parničnih troškova nametnuta pravnoj osobi u sporu sa Državom radi zaštite njenog prava vlasništva prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika nerazmjerno ograničavanje prava na pristup sudu i povredu prava vlasništva?
VIII. Predstavlja li obveza naknade parničnih troškova pravne osobe u sporu započetom ex offo (reambulacija i obnova zemljišnih knjiga) s Državom prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ograničavanje prava na pristup sudu i povredu prava na mirno uživanje vlasništva u parnici vođenoj radi zaštite prava vlasništva?“.
2. Prijedlog za dopuštenje revizije podnesen je i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), jer tužitelj smatra da su mu zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. ZPP i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da pitanja postavljena u prijedlogu nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. U odnosu na prvo, drugo i treće postavljeno pitanje, ocijenjeno je kako navedena pitanja ne predstavljaju pitanja u smislu čl. 385.a ZPP, budući da je doseg navedenih pitanja ograničen samo na ovaj konkretni slučaj, pri čemu se istim pitanjima sadržajno osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, što samo po sebi nije dopušten razlog za dopuštenje revizije. Stoga je ocijenjeno kako navedena pitanja nisu važna za ujednačavanje sudske prakse, odnosno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije.
6. Nadalje, u pogledu četvrtog, petog i šestog postavljenog pitanja, treba reći da u odlukama ovog suda broj Rev-909/07 od 15. listopada 2008. i broj Rev-181/07 od 18. srpnja 2007., na koje se kao razlog važnosti poziva podnositelj, nije izraženo pravno shvaćanje o postavljenim pitanjima u okviru procesnopravne situacije podudarne sa situacijom u ovom predmetu. Prema tome, u odnosu na postavljena pitanja izostali su razlozi važnosti u smislu čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP, zbog čega nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu dopuštenja revizije.
7. U odnosu na sedmo i osmo postavljeno pitanje, valja reći da odluke Europskog suda za ljudska prava donesene u predmetima Klauz protiv Hrvatske, Bešlić i Cindrić protiv Hrvatske, Zustović protiv Hrvatske, te Černius i Rinkevičius protiv Litve, na koje se tužitelj poziva u svojem prijedlogu kao razlog važnosti, nisu primjenjive u konkretnom slučaju, budući da se odnose na situacije koje nisu niti činjenično ni pravno podudarne s situacijom u ovom predmetu.
8. Nadalje, prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom, te da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
9. Ocjena je ovoga suda da tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je zbog pogrešne primjene materijalnog i procesnog prava u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje, a kako to tvrdi u svojem prijedlogu. Naime, ocijenjeno je da je u postupku pred nižim sudovima tužitelju bilo omogućeno ravnopravno sudjelovanje u postupku, budući da je imao mogućnost izjasniti se o svojim navodima i navodima protivne stranke, iznositi činjenice i predlagati dokaze radi utvrđenja navedenih činjenica, pri čemu je presuda drugostupanjskog suda dostatno obrazložena i sadrži razloge o svim bitnim činjeničnim i pravnim utvrđenjima, kao i o razlozima odbijanja dokaznih prijedloga stranaka, slijedom čega se ne može smatrati arbitrarnom.
10. Navodi tužitelja o pretjerano formalističkoj primjeni odredaba čl. 186.a ZPP, a time i uskrati prava na pristup sudu, također su ocijenjeni neosnovanima, budući da je upravo propust tužitelja da postupi u skladu s odredbom čl. 186.a st. 1. ZPP, te se prije podnošenja zahtjeva za isplatu obrati nadležnom državnom odvjetništvu, onemogućio nižestupanjske sudove u meritornom odlučivanju o njegovom zahtjevu. Stoga je ocijenjeno kako nisu ispunjene pretpostavke ni po ovoj osnovi za intervenciju ovoga suda u smislu dopuštenja revizije.
11. Iz navedenih razloga, primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučeno je kao u toč. I. izreke, dok je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno kao u toč. II. izreke.
Zagreb, 12. studenoga 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
