Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ovr-1618/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Diani Preglej, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, protiv ovršenika LO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Grahovac, odvjetnik u Zagrebu, radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Ovr-188/2021-32 od 18. rujna 2024., dana 12. studenoga 2025.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba ovrhovoditelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Ovr-188/2021-32 od 18. rujna

II Uvažava se žalba ovrhovoditelja kao djelomično osnovana i preinačuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-188/2021-32 od 18. rujna 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je prihvaćen zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka u iznosu od 17.124,31 eura, i rješava:

Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troška u iznosu od 17.124,31 eura, zajedno s zakonskom zateznom kamatom temeljem tekućom od donošenja prvostupanjskog rješenja 18. rujna 2024. pa do isplate, kao neosnovan.

III Nalaže se ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju trošak sastava žalbe u iznosu od 125,00 eura, u roku 8 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem je pod točkom I. izreke odlučeno da je ovrhovoditelj Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, dužan ovršeniku LO, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi troškove postupka u iznosu od 17.124,31 eura, zajedno s zakonskom zateznom kamatom temeljem čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05- 155/23) tekućom od donošenja ovog rješenja do isplate, sve u roku 15 dana, a u višezatraženom iznosu do 68.497,24 eura zahtjev ovršenika za naknadom troškova postupka se odbija

Pod točkom II. izreke je odbijen zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka.

2. Protiv navedenog rješenja pravovremeno se žali ovrhovoditelj zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), u svezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22 - dalje: OZ) te predlaže preinačiti pobijano rješenje, uz naknadu troškova postupka ovrhovoditelju.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. U postupku koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja, kao ni pri njegovoj izradi, sud prvog stupnja nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2, 4, 8, 9, 13. i 14. ZPP-a, u svezi s čl. 381. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, a sve u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, dok se žalitelj ne poziva na bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

6. U obrazloženju pobijane odluke je navedeno sljedeće:

- da su u ovom postupku, koji je pravomoćno obustavljen rješenjem broj Ovr- 188/2021-28 od 6. svibnja 2024. (list 329 spisa), obje stranke zatražile troškove postupka,

- da je ovrhovoditelj svoj zahtjev u bitnom obrazložio da iako je ovrha postala nemoguća, ovrhovoditelj je imao svrsishodne troškove prije utvrđenja takve činjenice, te je troškove specificirao u ukupnom iznosu 85.792,13 eura (list 326-328 spisa),

- da je ovršenik naveo kako je bio izložen neosnovanom trošku te je također zatražio troškove postupka koje je specificirao u ukupnom iznosu od 68.497,24 eura (list 331 spisa),

- da prvostupanjski sud smatra kako ovrhovoditelj treba trpjeti posljedice nemogućnosti provođenja ovrhe jer slijedi da je u svemu mogao točno identificirati predmet ovrhe po javno dostupnim, podacima, te ne biti doveden u poziciju da identifikacijom na terenu spoznaje krivo naznačeni predmet ovrhe, a kada je tome tako, nema pravo na troškove ovrhovoditelj već to pravo ima ovršenik,

- da su u odnosu na visinu troškova obje stranke krenule od pretpostavljene vrijednosti predmetnog postupanja u iznosu istovjetnom ukupnom dugu ovršenika prema ovrhovoditelju, dok prvostupanjski sud „nastavno tome deklarira da vrijednost predmetnog postupanja na taj način nije primjereno pretpostavljena, jer je jasno i očito da nekretnina koja je trebala biti predmetom ovrhe po svojoj kulturi i preostalim zemljišnoknjižnim podacima niti približno ne može biti istovjetna sveukupnom potraživanju ovrhovoditelja, pa je cijeneći skup ovakovih činjenica odlučio ukupno potraživanje ovršenika svesti na pripadajuću i razumnu mjeru koju sud ocjenjuje iznosom od ¼ zatraženog iznosa kao potrebnog, a da ovršenik zaštiti svoja prava u predmetnom postupanju, a u više zatraženom iznosu ovršenika odbio“.

7. Žalitelj u bitnome ističe kako slijedi:

- da je u ovom ovršnom predmetu radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja koja proizlazi iz ovršne isprave – presude Županijskog suda u Zagrebu broj K-Us- 15/12 od 7. travnja 2017. podnesen prijedlog za ovrhu prvostupanjskom sudu za zk.č.br. [katastarska čestica] oranica o 3079 m2 k. o. [katastarska općina], koji prijedlog je usvojen rješenjem poslovni broj Ovr-188/2021-2 od 20. svibnja 2021., koje rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž Ovr-520/2021-2 od 20. travnja 2023.,

- da je ovrhovoditelj, u skladu s odredbom čl. 82. st. 1. OZ-a, uz prijedlog za ovrhu na nekretnini podnio i izvadak iz zemljišne knjige kao dokaz o tome da je nekretnina upisna kao vlasništvo ovršenika,

- da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka geodetske struke ing.geod. ŠO, proizlazi da je predmetna zk.č.br [katastarska čestica] k.. [adresa] u naravi javna cesta i dio travnate površine uz cestu,

- da prema čl. 3. st. 2. Zakona o cestama (84/11., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19, 144/21, 114/22 i 4/23) na javnim cestama se ne mogu stjecati stvarna prava pa je slijedom toga ovrha u ovoj ovršnoj stvari postala nemoguća te je prvostupanjski sud u smislu odredbe čl. 72. st. 2. OZ-a obustavio ovrhu,

- da ovrhovoditelj smatra da mu pripadaju troškovi ovog postupka jer raspolaže ovršnom ispravom prema kojoj ovršenik duguje ovrhovoditelju 1.980.117,47 eura / 14.919.195,05 kn, a ovršenik je u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik predmetne zk.č.br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja se vodi pod kulturom oranica, zbog čega ovrhovoditelj, polazeći od načela povjerenja u zemljišne knjige da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pri čemu je ovršenik u žalbi protiv rješenja o ovrsi isticao „..da je predmetna nekretnina jedina njegova imovine…“, nije mogao posumnjati u suprotno,

- da je ovrhovoditelj bez odlaganja, po provedenom očevidu i izrađenom nalazu i mišljenju, deklarirao da je ovrha nemoguća te je predložio ovrhu obustaviti.

8. Odredbom čl. 14. st. 5. OZ-a je propisano da su ovrhovoditelj, odnosno predlagatelj osiguranja dužni ovršeniku, odnosno protivniku osiguranja naknaditi troškove koje su im neosnovano prouzročili.

9. U konkretnom slučaju kada ovrhovoditelj ima pravomoćnom sudskom odlukom utvrđenu tražbinu prema ovršeniku od 1.980.117,47 eura te kada je uvidom u zemljišne knjige utvrdio da je ovršenik upisan kao vlasnik oranice od 3079 m2, podnošenje prijedloga za ovrhu je bila opravdana radnja ovrhovoditelja u namjeri naplate barem dijela znatne novčane tražbine, pri čemu je sam ovršenik u žalbi naveo da se radi o njegovoj jedinoj imovini, tada troškovi koji su nastali ovršeniku pokretanjem ovog ovršnog postupka ne mogu se smatrati neosnovano prouzročenima. Stoga nije osnovan ovršenikov zahtjev za naknadu troškova.

10. No, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene ni pretpostavke za primjenu odredbe čl. 14. st. 4. OZ-a prema kojoj je ovršenik dužan naknaditi ovrhovoditelju troškove koji su bili potrebni za ovrhu.

Naime, u situaciji kada je podnesen prijedlog za ovrhu na nekretnini za koju se u tijeku postupka ispostavilo da ne može biti predmet ovrhe, ne može se smatrati da postoje troškovi koji su bili potrebni za ovrhu, a koje bi ovršenik trebao naknaditi ovrhovoditelju. To iz razloga što se radi o ovrsi koju nije moguće provesti, pa troškovi koji su nastali ovrhovoditelju objektivno nisu bili potrebni za ovrhu. Stoga je neosnovana žalba ovrhovoditelja protiv točke II. izreke prvostupanjskog rješenja pa je u tom dijelu valjalo odbiti žalbu ovrhovoditelja te odlučiti kao pod točkom I izreke ove odluke.

11. Nadalje, ovrhovoditelj u žalbi ističe da je pogrešan pristup prvostupanjskog suda kojim je proizvoljno i paušalno odlučio ukupno potraživanje svesti na pripadajuću i razumnu mjeru koju je ocijenio iznosom od ¼ zatraženog iznosa, jer žalitelj smatra da je u slučaju kada je ovrha postala nemoguća te je obustavljena, sud prvog stupnja mogao primijeniti odredbe za situacije kada vrijednost spora nije određena ili odrediva.

12. Na opisane žalbene navode valja odgovoriti da je odredbom čl. 39. ZPP-a propisano da ako se tužbom zahtijeva samo davanje osiguranja za stanovito potraživanje ili ustanovljenje založnog prava, vrijednost predmeta spora određuje se prema iznosu potraživanja koje treba osigurati. Ali ako predmet zaloga ima manju vrijednost od potraživanja koje treba osigurati kao vrijednost premeta spora uzet će se vrijednost predmeta zaloga.

13. Teleološkim tumačenjem citirane odredbe, koju valja primijeniti u skladu s odredbom čl. 21. st. 1. OZ-a, vrijednost predmeta ovršnog postupka je ovrhovoditelj trebao naznačiti u visini vrijednosti nekretnine na kojoj je tražio provođenje ovrhe, ali je to propustio učiniti.

S druge strane prvostupanjski sud nije odredi primjerenu vrijednost predmeta ovršnog postupka, već je ovršeniku priznao ¼ ukupno zatraženih troškova, pri čemu uopće nije naveo za koje radnje ovršeniku priznaje trošak i koliko iznosi trošak svake pojedine poduzete radnje, a kako je to sud dužan učiniti u skladu s čl. 338. st. 4. ZPP-a u svezi s odredbama čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a i čl. 21. st. 1. OZ-a. Pored toga je iz sadržaja spisa vidljivo da je žalba ovršenika, za koju je on zatražio trošak, odbijena rješenjem Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž Ovr-520/2021-3 od 20. travnja 2023. kao neosnovana (list 272-273 spisa) pa se ni iz tog razloga ne bi moglo raditi o trošku iz čl. 14. st. 5. OZ-a, pri čemu iz prvostupanjske odluke nije razvidno je li ovršeniku taj trošak priznat.

14. S obzirom da je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo odbiti zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka, dok je ovrhovoditeljev zahtjev za naknadu troškova prvostupanjskim rješenjem pravilno odbijen, to je na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a odlučeno kao u točki I izreke, a na osnovi odredbe čl. 380. t. 3. ZPP- a kao u točki II ovog rješenja.

15. Budući da je donošenjem ove odluke prvostupanjsko rješenje djelomično potvrđeno, a djelomično preinačeno, ovrhovoditelj je u žalbenom postupku uspio u omjeru od 50%, te mu u tom omjeru pripada pravo na naknadu troškova koje je potrebno odrediti prema vrijednosti predmeta ovrhe od 6.630,00 eura, i to u skladu s odredbom čl. 40. st. 5. ZPP-a u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a. Naime, prvostupanjski sud nije na valjani način odredio vrijednost predmeta ovrhe, koji predmet je nekretnina izvan prometa, pa je vrijednost moguće odrediti jedino primjenom naprijed navedene zakonske odredbe, tako da trošak sastava žalbe iznosi 100 bodova x 2,00 eura x uvećanje od 25% (Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 10. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – "Narodne novine", br. 138/23 i 107/25), što je ukupno 250,00 eura, a s obzirom na uspjeh u sporu od 50%, ovršenik je ovrhovoditelju dužan naknaditi iznos od 125,00 eura te je odlučeno kao u točki III izreke.

U Zagrebu 12. studenoga 2025.

Sudac:

Diana Preglej