Republika Hrvatska

Repubblica di Croazia

Općinski sud u Puli-Pola

Tribunale comunale di Pula-Pola

Stalna služba u Rovinju-Rovigno

Sezione distaccata di Rovinj-Rovigno

Rovinj, Obala P. Budicin 4

Posl.br. Psp-29/2022-93

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, po sucu Robertu Uggeriju, u parničnom postupku tužitelja ŽT (ranije LT) iz [adresa]. 35, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ksenija Rajković, odvjetnica u Poreču, Kandlerova 4, protiv tuženika RT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Željan Hrvatin, odvjetnik u Rovinju, radi smetanja posjeda, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 10. listopada 2025. u nazočnosti tužitelja i njegove punomoćnice te punomoćnika tuženika, dana 12. studenoga 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Tuženik CT smetao je tužitelja ŽT (ranije LT) u posjedu prava služnosti puta, prolazom i provozom, koji u širini od 280 cm vodi uz južnu granicu parcele k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] do tužiteljeve parcele k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ozbiljnom prijetnjom i postavljenim ogradnim vratima, "portunom", pa je dužan uspostaviti ranije stanje slobodnog predmetnog puta, prolazom i provozom.

II. Dužan je tuženik, u roku 8 dana, ukloniti postavljena ogradna vrata ili predati njihov ključ na ruke tužitelja ŽT, te mu se zabranjuje takvo ili slično buduće smetanje prava služnosti prolaza i provoza preko nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u korist nekretnine tužitelja k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]."

III. Odbija se prijedlog tužitelja radi određivanja privremene mjere.

IV. Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu 1.500,00 eura, u toku od 15 dana od donošenja ove odluke; u preostalom se dijelu odbija zahtjev tuženika, do iznosa od 1.600,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj svojom tužbom tvrdi: da je vlasnik i posjednik nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], od godine 2007.; da se do te parcele dolazi putem; a zatim, u nastavku preko nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], inače u posjedu tuženika; da su njegovu nekretninu ranije koristili vlasnici članovi obitelji TT i članovi obitelji Ž iz [adresa], te KT i MT to od 1969. godine, pa do godine 2001., kada je ČT preminuo; da su njegovi pravni prednici (a i on osobno), bili u mirnom, istinitom i poštenom posjedu prava služnosti prolaza i provoza. Da je tuženik pred ovim sudom tražio vlasništvo k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ali da je njegov tužbeni zahtjev pravomoćno odbijen, u predmetu ovoga suda P-279/04; a kasnije u predmetu P- 1531/2016, da je tuženiku dodatno naloženo: da ukloni svoje stvari, kamp prikolicu, radio antenu i dr. sa nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]; pri nekim dolascima tužitelja ili njegove obitelji na nekretninu tužitelja k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da je tuženik pozivao sina da ometa tužitelja; da je sin tužitelja grubim načinom govorio da postoji više presuda; i tvrdio, da je njegov otac vlasnik nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]; da je tako sin tuženika smetao i omeo posjete potencijalnih kupaca k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]; jer je onim zainteresiranim kupcima govorio: da parcela nije u vlasništvu tužitelja. Da su se prilikom zadnjeg dolaska na predmetne nekretnine, od strane punice tužitelja VT i odvj. PT dana 8. ožujka 2019. godine, ponovile teze o vlasništvu RT, od strane njegovog sina; kada je i utvrđeno, da je tuženik započeo radnje postavljanja betonskih kolona, na granici k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], do bijelog makadamskog puta; koji vodi uz zapadnu među k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], do asfalta ceste Rovinj-Bale, oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]; tuženik, da je na taj način ostvario svoje ranije usmene prijetnje: da će zabraniti pristup tužitelju, prolazom i provozom do njegove nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] a preko k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]; zato, da je podnio ovu tužbu radi prestanka smetanja posjeda prava služnosti prolaza i provoza, te i uspostavu ranijeg stanja.

2. Odgovorom na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev, navodeći da tužitelj nema posjed prava služnosti prolaza i provoza preko nekretnine tuženika; dakle, da nema to pravo: jer da nije nikad ni stekao posjed prava služnosti prolaza i provoza preko nekretnine tuženika. On je svojim odgovorom dodatno objasnio: da je vlasnik i posjednik nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]; da su neosnovani i neistiniti navodi tužitelja kada tvrdi: da je u mirnom i poštenom posjedu prava služnosti prolaza i provoza preko k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]; jer tužitelj živi i radi u Njemačkoj; i jer uopće ne dolazi na predmetne nekretnine; niti da je on na tim terenima ikada viđen; da nije nikada dozvolio tužitelju prolaz preko njegove parcele; niti da je on to ikada trpio; zato, da tužitelj nije niti mogao steći posjed prava služnosti prolaza i provoza preko njegove parcele; da mu nije jasno o kojem pristupnom putu tužitelj govori u svojoj tužbi; obzirom, da na njegovoj nekretnini k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ne postoji bijeli put. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja jer neosnovan; tako i prijedlog radi određivanja privremene mjere. Tužitelj je istaknuo prigovor promašene aktivne i pasivne legitimacije; i traži dosudu parničnog troška.

3. U ponovljenom postupku ovaj je sud proveo dokazni postupak i nakon pribavljene izričite suglasnosti stranaka, izveden je dokaz čitanjem: z. k. izvatka; skice; odgovora na tužbu; svih zapisnika i sadržaja istih; razgledane su fotografije; svih podnesaka stranaka; zapisnika sa održanog uviđaja od dana 30. listopada 2019.); nalaza i mišljenja vještaka Orlanda Bulešića; te su razgledane skice, fotografije i prilozi uz nalaz; preslika fotografija priloženih po tužitelju; iskaza svjedoka AT, VT i NT; te iskaza svjedoka IT, OT, DT i FT te tuženika RT; rješenja Županijskog suda u Osijeku Gž-1926/2021-4 od 4. travnja 2022. Osim toga održan je uviđaj na licu mjesta, dana 6. ožujka 2025., uz nazočnost stranaka, sudskog vještaka geodezije Orlanda Bulešića, koji je dopunio svoj raniji nalaz. Tijekom uviđaja su zaprimljeni iskazi: tuženika, svjedoka PT i JT. Predmetu su priloženi predmeti posl.br. P-297/04 i P-1531/16, radi uvida (te je izvršen uvid u iste). U nastavku dokaznog postupka je izveden dokaz ponovnim saslušanjem svjedoka BT, DT; a na kraju postupka je izveden dokaz saslušanjem tuženika LT, tj. HT (koji je u međuvremenu promijenio ime i prezime).

3.1. Tijekom postupka tuženik je naglasio: da predložena svjedokinja VT ima neposredni pravni interes u ovom sporu; iz razloga što je ona sudjelovala u prethodnim postupcima između istih stranaka; i zato što je pristupala neovlašteno na nekretnine tuženika, zajedno sa potencijalnim kupcima k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Da opravdano sumnja u njezino nepristrano davanje iskaza; inače, da svjedokinja VT niti ne može objektivno niti vjerodostojno iskazivati pred sudom jer je tužitelj u srodstvu s njom; a u svezi priloženih dviju fotografija (list 15 predmeta), sa prikazanim betonskim stupovima (priložene predmetu 21.06. 2019.), tvrdi: da iste nedvojbeno dokazuju (sve ono što tvrdi odgovorom na tužbu): nepostojanje prava služnosti prolaza; i činjenicu: da ničim nije uznemirio tužitelja; a niti verbalno.

3.2. Tijekom postupka je pročitan nalaz i mišljenje sudskog vještaka Orlanda Bulešića, koji je identificirao nekretnine predmetom ovog spora; a iz istog nalaza proizlazi: da su predmetne čestice identificirane u naselju "zv.Sarižol" i to sjeverno u odnosu na [adresa]; da su pravilnog pravokutnog oblika (u smjeru S-J) i međno definirane postojećim suhozidima, betonskim zidovima, a sve u odnosu na susjedne parcele; i da su međusobno definirane; da se u naravi k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi zapadno u odnosu na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]; da je identificirana zgrada na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]; da je ostatak dvorišni dio uz površinu maslinjaka; u južnom dijelu uz granicu između predmetne parcele i susjedne k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] da je identificirana ulazna pristupna vrata, tj. zeleni željezni klizni "portun", postavljen između dva betonska stupa; da sa glavne asfaltirane ceste je omogućen pristup na parcele kroz makadam; put na spomenuti željezni "portun", (pristupni put) da je identificiran, uz južnu granicu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji vodi sve do dvorišnog dijela i do spomenute zgrade na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]; te da se identificirani put račva u južnom dijelu i na pristupni put kojim se pristupa na susjednu parcelu, k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]; koja u naravi predstavlja kulturu maslinjaka i mješovite šume, dok u centralnom dijelu je identificirana "drvena baraka"; da su pristupna vrata širine od 4,61 m, betonski stupovi dimenzije 0,40 x 0,40 m.; da se u nastavku proteže put širine 2,5 m; da od vrata do granice između k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dužina puta iznosi cca 36 m; dok od spomenutog račvanja, raskršća dužina iznosi cca 12 m; da na predmetni "portun" nema nikakvog mehanizma za zatvaranje, niti brave, niti lokota, a pomicanjem vrata utvrđeno je da ista klize, po prethodno ugrađenoj crvenoj željeznoj kliznoj crvenoj šipki.

3.3. Tijekom istog uviđaja je punomoćnik tužitelja naveo da u lipnju mjesecu 2019. godine, kada su rađene fotografije (list 15 predmeta) nije bilo niti "portunskih" vrata, niti crvenog praga.

3.4. Sudski je vještak Orlando Bulešić tijekom uviđaja u ponovljenom postupku naglasio: kako i kuda se protežu predmetni tereni i predmet spora te pokazao otprilike gdje se nalazi međa između susjednih k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tijekom istog uviđaja je sud neposrednim opažanjem utvrdio: da sve predmetu priložene fotografije vjerno prikazuju opći izgled lica mjesta; kao i pristup iz pravca bijelog makadamskog puta prema "portunu", zatim u nastavku, prolaz, staza, do spornih čestica; tako i prilaz, (staza) do objekta na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]; i drugi prilaz (staza), prema drvenom objektu na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Isto tako je sud utvrdio: da se iz pravca "portuna" prema objektu na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi jedna staza; i da postoji s desne strane druga staza za pristupiti drvenom objektu, na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]; i da se staza proteže u pravcu objekta na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (koji se nalazi između dvije stare masline, jedna nasuprot drugoj, što je i označeno po sucu na skici vještaka olovkom slovom M1 i M2).

3.5. Tijekom uviđaja je ovaj sud pažljivim razgledavanjem terena i neposrednim opažanjem utvrdio: sve gledano iz pravca bijelog makadamskog puta i iz pravca "portuna": da su dobro vidljivi i lako prepoznatljivi, unutar tih čestica, kolotrazi, tragovi i trasa guma vozila ili teških vozila, nastalih gaženjem zemlje kroz dugi niz godina prolaskom istim pravcem, a i za potrebe parkiranja vozila na tim istim mjestima, pa i za potrebe okretišta vozila ili traktora; a to sve gledano u pravcu objekta tuženika i u pravcu one "drvene brake". Sud je cijeneći navedeno zaključio: da "pristupni put" na parcelama, tako definiran i nazvan po suskom vještaku u svom nalazu, koji vodi iz pravca "portuna" pa sve do dvorišnog dijela i do spomenute zgrade na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]; koji se i račva u južnom dijelu kojim se pristupa na susjednu parcelu, k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (gledano u pravcu "drvene barake" dužine svega oko 12 m); zapravo nije put, odnosno "klasičan poljski put", već zapravo: staza, trasa, odnosno utabani dio terena nastalim očito dugogodišnjim gaženjem zemlje vozilima članova obitelji tuženika; i da je zapravo protekom vremena, na taj način nastala utabana staza, trasa izmjerene dužine kao u nalazu; koja je utabana staza i zorno prikazana u fotoprilozima nalaza vještaka.

4. Svjedok BT je pred sudom naveo: da je njegova sestra L supruga tužitelja LT; da ne zna tko je postavio predmetni željezni portun, niti stupove na kojima je portun postavljen; da je u zadnjih 10 godina više puta sa šogorom LT, bio na čestici 6805/2 k. o. [katastarska općina], gdje tužitelj ima drvenu kućicu; da je zadnji put bio na spornim terenima godine 2016. i da nikakvih kamenih stupova niti željeznog "portuna" tamo nije bilo; te i ponovio da: ne zna tko je postavio kamene stupove, niti željezni portun; da je jednom vidio tuženika, na suprotnoj čestici 6805/1 kako obrađuje vrt; da su stalno LT i CT, u nekakvom sporu, ali da ga to ne zanima; da ne zna kada je zadnji put njegov tužitelj bio u [adresa].

4.1. Ponovno saslušan pred sudom, isti je svjedok dodatno naveo: da je njegova sestra udata za tužitelja i da oni žive zajedno u Švedskoj, a da su ranije živjeli u [adresa]; da ostaje u potpunosti kod svojih ranijih navoda iz iskaza; te naglasio: da odgovara istini, da je zadnji put bio na tim terenima 2016. ili 2017. godine, sa LT i sestrom R (supruga tužitelja); iza toga, da ne zna je li je tužitelj bio na licu mjesta ili nije; da ne zna je li je u nastavku tužitelj bio na licu mjesta ili ne; da je tužitelj kupio tu zemlju 2007. ili 2008. godine; da je na taj teren (svjedok) ponekada dolazio sa majkom VT ali prije 2016.; da mu je majka rekla, da je vidjela one stupove krajem 2018. godine; i da ne zna kada je tužitelj zadnji put bio na toj nekretnini.

4.2. Iz njegovog iskaza dakle proizlazi: da tužitelj i njegova supruga žive i rade dugi niz godina u inozemstvu; da je zadnji put bio na tim terenima 2016. ili 2017. godine, sa LT i sestrom R; da ne zna, je li je nakon toga tužitelj bio na licu mjesta ili ne; da je ponekada tamo odlazio sa majkom VT ali prije 2016.; da mu je krajem 2018. godine, majka VT rekla, da je vidjela one stupove; i da ne zna kada je tužitelj zadnji put bio na toj nekretnini.

5. Svjedokinja VT je pred sudom navela: da je njezina kćerka R udana za tužitelja (i da je ona punica tužitelja); da su joj tereni poznati i da su tereni zorno prikazani u fotografijama koje su priložene predmetu, a i sastavni dio nalaza vještaka; da je ona zastupala tužitelja kao punomoćnica istoga u priležećem predmetu posl.br. P-1531/2016, a da je i kasnije isto tako zastupala tužitelja; da je 2012. bila na tim terenima; da je i krajem 2018. bila na tim terenima i da su joj tuženik i njegov sin prijetili da će zatvoriti put i da će pozvati na lice mjesta policiju, a koje je zgode tuženik pozvao sina na lice mjesta, kao i ranije. Ona je navela u svezi željenog "portuna" da je bio postavljen neposredno prije podnošenje predmetne tužbe; da je to mogao učiniti, a prethodno i postaviti i kamene stupove i željezni "portun", je tuženik; jer je tuženik prijetio, kao i njegov sin, da oni ne smiju priči terenima i da će zvati policiju, a ona uzvratila istima da pokažu zemljišnoknjižni izvadak i da mogu zvati policiju. Nakon 2012., da je obilazila terene; a vidjela stupiće tek krajem 2018.; da joj je sin tužitelja uvijek prijetio: da će zatvoriti put, i da će pozvati policiju; da je tuženik za razliku od sina bio gospodin u ponašanju; ali da je sin uvijek grubo postupao prema njoj; da je tuženik, navedenih zgoda uvijek zvao sina DT, koji bi se tamo pojavio nakon 10/15 minuta; i da je sin, uvijek grubo postupao prema njoj, govoreći joj da će pozvati policiju.

5.1. Osim toga, ista je navela: da je LT zadnji put bio po tom spornom putu kada je imao dvoje djece; godine 2015. da je LT prolazio putem za pristupiti česticama; da je ona sa suprugom i sinom obilazila česticu tužitelja; te naglasila: "da sam ja bila s LT dva puta kada je prolazio spornim putem, jedan put na početku kada je kupio tu nekretninu mislim 2008. godine, a drugi put tada kada je s djevojčicama bio nakon 2015. godine, ja taj drugi put nisam htjela niti izaći iz auta, možda je to bilo i 2016. godine, ne znam točno, a djevojčice su rođene 2012. godine". Ista je u nastavku iskaza navela da: neposredno prije podnošenja predmetne tužbe, je svjedok PT bio na predmetnim česticama, obzirom se zainteresirao za kupnju parcele sada u vlasništvu tužitelja; da mu je upravo ona ponudila na prodaju tu česticu znajući da on u blizini iste ima svoje imanje; da je jedne zgode taj svjedok bio na tom terenu zajedno s njom i to otprilike koji mjesec prije nego što je predana predmetna tužba sudu, a možda mjesec dana prije podnošenja tužbe, kada su na terenu bile vidljive izgrađene kolone (budući nosači "portuna"); da na terenu tada nisu bila postavljena još klizna vrata; da joj je svjedok rekao da dobro poznaje tuženika, ali da je tada tuženik pozvao sina pored sebe; da je sin tuženika, kao i do tada počinjao s prijetnjama, usprkos tome što mu je PT govorio da ima županijsku presudu u korist LT, a sin je govorio da on ima pet presuda u korist svoga oca: i da nakon te zgode nije bila više na tim terenima (svjedokinja nije znala detaljnije iskazivati o točnom datumu navedenog događaja).

5.2. Iz iskaza svjedokinje dakle proizlazi: da je zastupala tužitelja istoga u predmetu posl.br. P-1531/2016; ; da je 2012. bila na tim terenima; a nakon 2012., da je obilazila teren; da je krajem 2018. bila na tim terenima i da su joj tuženik i njegov sin prijetili da će zatvoriti put i da će pozvati na lice mjesta policiju, a koje je zgode tuženik pozvao sina na lice mjesta, kao i ranije; da je željeni "portun" bio postavljen neposredno prije podnošenja predmetne tužbe; da je vidjela stupiće tek krajem 2018.; da je samo tuženik to mogao učiniti ; jer je tuženik prijetio, kao i njegov sin, da oni ne smiju priči terenima i da će zvati policiju. Dakle, ista pred sudom tvrdi: da je vidjela stupiće tek krajem 2018.; da je krajem 2018. bila na tim terenima; da je željezni "portun" bio postavljen neposredno prije podnošenja predmetne tužbe; međutim, ovaj je sud cijeneći sve izvedene dokaze tijekom postupka, tako i saslušanjem svjedoka, zaključio i drži dokazanim: da je navedena svjedokinja proturječno, pristrano i kontradiktorno iskazivala (u pravcu dokazivanja osnovanosti tužbe i tužbenog zahtjeva tužitelja), jer je u nastavku svog iskaza nadodala: da joj je sin tužitelja zapravo uvijek prijetio riječima: da će zatvoriti put, i da će pozvati policiju; da je tuženik za razliku od sina bio gospodin u ponašanju; ali da je sin uvijek grubo postupao prema njoj; da je tuženik, navedenih zgoda uvijek zvao sina DT, koji bi se tamo pojavio kratko nakon toga, za 10-15 minuta; i da je sin, uvijek grubo postupao prema njoj, govoreći joj da će pozvati policiju. Dakle, ovaj sud nije prihvatio u tom dijelu navode iz iskaza te svjedokinje, jer je u tužbi navedeno: da je ona uz nazočnost svjedoka PT dana 8. ožujka 2019. (punica tužitelja) potvrdila: da je tuženik započeo radnju postavljanja betonskih nosača – kolona u širini budućeg ulaznog "portuna" na granici k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] do prilaznog dijela puta; zatim, je ista pred sudom naglasila da je krajem 2018. bila na tim terenima, kada su joj sin tuženika i tuženik prijetili; ali je zatim promijenila te navode i navela da je vidjela stupiće tek krajem 2018., a ne onda kada je bila na licu mjesta sa svjedokom PT; da bi potom rekla: da je željezni "portun" postavljen neposredno prije podnošenja predmetne tužbe; te da je vidjela stupiće tek krajem 2018. i da je to samo tuženik mogao učiniti (a tuženik se otežano kreće zbog starosne životne dobi i isključivo sa štakom ili uz pomoć sina). Dakle, iz tih razloga je ovaj sud zaključio: da ista kontradiktorno i proturječno iskazuje; da bi tako pogodovala interesima zeta. Nadalje, iz njezinih navoda proizlazi: da joj je tuženik prijetio da će zatvoriti put i da će zvati policiju, no u nastavku iskaza ista mijenja svoje navode i tvrdi: da joj je samo sin tužitelja uvijek prijetio; jer da je tuženik, za razliku od sina, bio gospodin u ponašanju; dakle, obzirom na navedeno, ovaj sud drži: da su i u tom dijelu njezini navodi proturječni, pogotovo jer se ne podudaraju s prihvaćenim navodima iz iskaza svjedoka PT i jer se ne podudaraju s prihvaćenim navodima tuženika i njegova sina DT, a niti sa navodima svjedoka AT koji tvrdi: da mu je krajem 2018. godine, majka VT rekla, da je vidjela one stupove krajem godine 2018. Ista u nastavku tvrdi: da je tuženik u njezinoj nazočnosti uvijek zvao sina DT, koji bi se pojavio na licu mjesta vrlo kratko nakon poziva, za 10-15 minuta i da se upravo sin prema njoj uvijek grubo ponašao, govoreći da će pozvati policiju, i to očito radi zaštite svojih prava. Dakle, kako je ta svjedokinja kontradiktorno, nelogično, i proturječno iskazivala, jer stalno mijenja svoje prethodno iznijete navode; te i nepodudarno iskazivala, u odnosu na prihvaćene navode iz iskaza svjedoka, kojima ovaj sud vjeruje; zato ovaj sud, u tom djelu nije prihvatio iskaz iste; jer su ti njezini navodi, potpuno nepodudarni i u odnosu na sve ostale izvedene i prihvaćene materijalne dokaze tijekom postupka; s toga ovaj je sud zaključio i drži dokazanim: da su ti njezini navodi životno neuvjerljivi, nelogični i pristrani; zato ovaj sud, nije prihvatio njezine navode, u tom dijelu iskaza.

5.3. Nadalje, iz njezinog iskaza proizlazi: da je sa zetom LT dva puta obilazila te nekretnine; jedan put na početku 2008. godine; a drugi put nakon 2015. godine, time da taj drugi put nije htjela niti izaći iz auta; možda, da je to bilo godine 2016.; da je svjedok PT bio na predmetnim česticama, obzirom se zainteresirao za kupnju parcele sada u vlasništvu tužitelja; da mu je upravo ona ponudila na prodaju tu česticu znajući da on u blizini ima svoje imanje; da je one zgode PT bio na tim terenima zajedno s njom; i da nakon te zgode nije bila više na tim terenima (time da svjedokinja nije znala detaljnije iskazivati o točnom datumu navedenog događaja); međutim, ovaj sud nije prihvatio navod iste svjedokinje kada tvrdi: da je bila sa svjedokom PT na licu mjesta, možda mjesec dana prije podnošenja tužbe; jer svjedok PT svojim iskazom to ne potvrđuje; obzirom on tvrdi: da je bio na licu mjesta ljeti 2018. godine, najvjerojatnije u lipnju mjesecu, kada je otišao u mirovinu; dakle, jer svjedok PT opovrgava navode iz iskaza te svjedokinje. S druge strane, ovaj je sud prihvatio u potpunosti navode iz iskaza svjedoka PT; jer je ovaj sud zaključio: da su njegovi navodi logični, uvjerljivi i podudarni s ostalim izvedenim dokazima tijekom postupka.

6. Iz iskaza svjedokinje NT proizlazi: da je njezin otac C, naslijedio od svog oca T, godine 1969. više nekretnina tako i česticu 6805/2 k. o. [katastarska općina], koju je česticu otac mirno posjedovaogodinama; da nema saznanja o pristupu na parcelu; i da nikada nije čula za LT ili RT.

7. Svjedok PT je pred sudom naveo: da se sin tuženika zove DT i da ga poznaje godinama; da ga je 2018. nazvala VT navodeći mu da ima neki problem sa susjedom RT; i pitala ga da li bi mogao otići porazgovarati sa tim susjedom; da je otišao u mirovinu u lipnju 2018. godine i da je u tom periodu otišao razgovarati sa susjedom DT; da se tamo dovezao autom i bio na terenu, do jedne kolone; da se DT našao na bijelom putu; da su popričali baš o toj koloni; da su neki radovima bili započeti; da je bio tamo samo taj jedini put; da je tada VT zastupala neke susjede; da mu je opisane zgode DT rekao, da sa tim susjedima ima problema; da ne poznaje tužitelja LT, niti RT; i da mu je DT rekao, da je VT odvjetnica tog susjeda LT. U ponovljenom postupku je isti svjedok ostao u potpunosti kod svog ranijeg iskaza, te doslovce naveo: "Ja sam rekao onda na sudu da sam umirovljen u lipnju 2018., slijedom sam povezao taj događaj s nastavkom rečenice kada sam rekao da sam otišao razgovarati sa susjedom RT nakon toga.". Da se sjeća da je razgovarao, na bijelom putu, sa RT i tada da je vidio "kolonu" i da se nešto radi na tom ulazu; da ne zna je li ta "kolona" bila početak zida, zid ili držač zida; da mu je teško o tome iskazivati zbog proteka vremena.

7.1. Iz njegovog iskaza dakle, proizlazi: da je u lipnju 2018. godine razgovarao, na bijelom putu, sa DT; i tada vidio "kolonu" i da se nešto radi na onom ulazu; da ne zna je li ta "kolona" bila početak zida, zid ili držač zida; uglavnom, da je to bilo ljeti 2018.; da ne poznaje tužitelja LT, niti CT; a ovaj je sud, kao što je ranije navedeno u potpunosti prihvatio logične i neposredno uvjerljive navode tog svjedoka, jer inače poznaje te terene i sina tuženika i jer odlučno pred sudom tvrdi: "da se sjeća da je razgovarao, na bijelom putu, sa CT i tada da je vidio "kolonu" i da se nešto radi na tom ulazu; da ne zna je li ta "kolona" bila početak zida, zid ili držač zida."; i da mu je teško o tome iskazivati, zbog proteka vremena.

8. Svjedokinja ET je pred sudom navela; da je DT postavio vrata, katanac i lokot, koji se vide na priloženim fotografijama; da joj je DT prvi susjed; i da na tom terenu nije nikog drugog vidjela osim DT; da je DT počeo graditi te stupove, ali da ne pamti točno kada, možda 2019. ili prije toga; da on u zadnje vrijeme postavio i vrata; da iz svog dvorišta može neometano vidjeti preko živice Davorov teren; da je on sa članovima svoje obitelji stalno na onom imanju; da poznajem RT kao i DT; ranije, da je na onom terenu bilo sve zaraslo; i da su oni teren čistili tj. DT sa suprugom; ranije, da su ona kao i DT parkirali vozila na sporednom putu; da su oni taj prolaz otvorili; da su oni sve to počistili; od početka je tamo bila živica i raslinje; da su si oni probili prolaz tj. DT i njegova supruga; da ne poznaje LT i da ga nikada nije vidjela; da ne zna tko je VT; osim obitelji DT, da nije vidjela nikog drugog na onim nekretninama; da pristupni put, tj. prolaz, koristi samo DT i njegova familija; da CT više ne može sam (samostalno) hodati; da DT dovozi oca CT na onom terenu; da on stalno pomaže ocu prilikom hodanja i kretanja; da CT ne može sam više hodati i da mu DT mora pomoći; da je DT napravio kamene stupove, postavio željezni portun i stavio katanac i lance, sve kako se vidi na fotografijama predmeta; da ona na svoj teren dolazi od 1980. godine; da je DT sve očistio i napravio put; da ga je tada upoznala kao i njegovu obitelj; da je čistio živicu i da ju DT stalno održava; da su 1980-ih godina, tereni bili potpuno zarašteni u šumu, tako i put; da nije imala put do svoje parcele; da nije ulazila na parcelu kuda i danas, već s druge strane; da je od 1980-ih godina tamo viđala DT s obitelji kako dolazi na čestice; da je tamo bila šuma; i da je terene očistio DT s obitelji; da tamo postoji i jedna drvena kućica; da nitko drugi ne dolazi tamo; da samo DT redovito i godinama održava, čisti i kosi one terene zajedno sa suprugom.

8.1. Iz njezinog iskaza dakle proizlazi: da je DT postavio vrata, katanac i lokot; da joj je DT prvi susjed; i da na njegovom terenu nije nikog drugog vidjela osim DT; da je DT počeo graditi te stupove, ali da ne pamti točno kada, možda 2019. ili prije toga; da ne poznaje LT i da ga nikada nije vidjela; da ne zna tko je VT; osim članova obitelji DT, da nije vidjela nikog drugog na onoj nekretnini; da CT više ne može sam (samostalno) hodati; da DT dovozi oca RT na onom terenu; da on stalno pomaže ocu prilikom hodanja i kretanja; da CT ne može sam više hodati i da mu DT mora pomoći; da je DT napravio kamene stupove, postavio željezni portun i stavio katanac i lance, sve kako se vidi na fotografijama predmeta; da nitko drugi ne dolazi tamo; da samo DT godinama redovito održava, čisti i kosi, one terene, zajedno sa suprugom.

9. Svjedok DT je pred sudom naveo: da je željezni "portun" zajedno s lancem i lokotom, postavio on osobno; da je postavio "portun", nakon nekoliko dana iza toga lokot i katanac; da je kamene stupove za "portun" i šinu (kliznu šipku) za "portun" postavio godine 2019. u osmom ili devetom mjesecu na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na parcelu oca RT; da je otac CT dobio pravomoćnom presudom česticu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kojom je utvrđeno njegovo vlasništvo čestice; da otac CT ima 80 godina, da ne može više samostalno hodati, zato da ga on sa svojom suprugom dovozi na predmetne čestice, tako i majku K; da osim njih tj. roditelje, suprugu, tetu ili baku, nikog drugog nije vidio na tim česticama; da su prije 10-15 godina u onoj drvenoj "baraki" boravile izbjeglice; da ne zna tko je gospodin tužitelj GT; da ga nikada nije vidio na predmetnim česticama, niti upoznao; da je prije "portuna" (koji sada zatvara pristup terenu) tamo bila postavljena jedna špaga; da je njegov otac kupio česticu 6805/1 k. o. [katastarska općina] još 1984. godine; da su ranije morali parkirati vozila, do maslinika preko glavne asfaltirane ceste (glavne prometnice [adresa]); jer da je tada, na onim terenima bila "džungla", šikara; da je sve bilo u granju, čak i pristupni put; da su i njegovi roditelji nepristupačni put čistili zajedno sa susjedima i tako stvorili sadašnji pristupni bijeli put od makadama; tek od tada, da dolaze vozilima, na česticu; od 1980-ih godina pa do danas, da su na tom terenu bili oni (i izbjeglice prije 15-ak godina); da sporni teren koriste isključivo članovi obitelji tuženika; da su njegovi roditelji radom probili put, kojim se kroz današnji portun ulazi na obje čestice.

9.1. On je u nastavku objasnio: da je sam odlučio, na čestici svoga oca, ugraditi "portun" na one stupove; jer njegov otac CT (zbog starosne dobi i zdravstvenih tegoba) više nije mogao voditi brigu o imanju; zato, da je on osobno, zadnjih 10 godina, u potpunosti preuzeo brigu o terenu u dogovoru sa ocem; da su imali i upade divljih svinja kao i drugih životinja i konačno odlučio tamo postaviti "portun" (i tako zaštiti imanje); da ključ od "portuna" imaju svi u obitelji; da je prije nekoliko godina tamo pristupila VT, upravo kada su na česticama bili njegovi roditelji i kasnije mu rekli, da je ta žena došla i otišla bez pozdrava; da je jedne zgode PT došao tamo kod njega i rekao mu da ga je tamo uputila odvjetnica VT; da su te zgode sasvim normalno pozdravili se i pričali, ali da nisu razgovarali o zemlji; a da PT nije spominjao nikakve probleme sa susjedima.

9.2. Svjedok je u ponovljenom postupku, ostao u potpunosti kod svog ranijeg iskaza, te dodatno naveo i pojasnio: da je kamene stupove na koje je kasnije postavio postojeći "portun", uključujući i šine za portun, sam i osobno napravio; da je započeo izvoditi radove krajem 2018. i dovršio ih godine 2019.; da nije bio svakodnevno tamo, tako da je te radove izveo za vrijeme od oko dva-tri mjeseca; nakon toga da je napravio stazu za metalnu šinu i da je nakon toga osobno postavio portun i to u mjesecu svibnju 2019.; da sve je bilo gotovo tek tada, kada je bilo toplo; da je možda te radove završio poslije ljeta, u osmom ili devetom mjesecu, da precizniji ne može iskazivati zbog proteka vremena. On je u nastavku iskaza doslovce rekao: "Sada na licu mjesta postoji bijeli put za pristupiti do mog portuna. Tamo je ranije bila staza o kojoj je govorila svjedokinja JT, a kasnije su moji roditelji počeli krčiti tu stazu po kojoj se moglo hodati samo pješice ili s magarcem, a u tom poslu su im pomagali okolni susjedi. Moj tata je stekao tu parcelu 1984., a oni su počeli krčiti put odmah nakon što su počeli posjedovati te terene. Na kraju su i drugi susjedi proširivali taj isti bijeli put za njihove potrebe i put na koncu sad izgleda onako kako je i sud imao prilike vidjeti. Od 2010. godine moj tata ne može više sam doći do te imovine, već dolazi kad ga ja imam prilike voziti, jer se teško kreće. Kad vozim njega u taj objekt i kampanju, vozim i moju mamu. Od moje 16 godine, sam odlazio na tu kampanju. Od tada pa do sada nisam nikada vidio tužitelja na tim terenima, ja ne znam tko je taj čovjek, jer ga nisam nikada vidio i ne bih znao kako izgleda.". Osim toga je doslovce rekao: "Odgovara istini da su moji mama i tata jedne zgode vidjeli VT, ja ju tada nisam vidio, oni su mi to prepričali. Jedne zgode je došla ne te terene VT i rekao sam joj da je moj tata osnovom presude stekao pravo vlasništva terena. Mi smo sasvim normalno pričali, nije nastao nikakav incident između mene i nje. Nakon toga sam razgovarao s PT, jer smo se vidjeli negdje u gradu, a koji je bio upoznat sa stanjem tih terena. Nakon toga, jedne zgode sam razgovarao s PT i sa VT na tim terenima, nisam se puno zadržao s njima, jer sam rekao da je stigla neka presuda o tim terenima, pravomoćna, i da nemamo što razgovarati o tome.".

9.3. Kada je istom svjedoku predočen iskaz svjedoka PT u onom dijelu gdje taj svjedok tvrdi: da je u lipnju 2018. razgovarao sa njime o tim terenima, na bijelom putu do portuna i da je vidio kolonu, tj. nosač portuna, svjedok je objasnio: da se to ne podudara s njegovom sjećanjem: jer kolona tada nije bila izrađena, možda su bili u radu pripremni radovi za izradu zida. U nastavku je on naveo: na susjednom terenu je postojala jedna baraka koju su koristile izbjeglice iz [adresa], muž i žena prezimena UT, ali oni su tamo dolazili samo ljeti, jer su imali stan u [adresa]. Nakon što je umro Olgin suprug, da je MT otišla živjeti u [adresa], zatim išla kod sina u Švicarsku; da tamo MT nije bila godinama, tj. više od 15 godina.

9.4. On je dodatno naveo i pojasnio: da nitko nije čistio i održavao bijeli put do tog terena osim njegovih roditelja i njihovih susjeda; da ne zna kako je tužitelj stekao onu parcelu; da ga otac nije nagovorio, niti pitao, niti zamolio, da napravi "portun" sa nosačima; da je to sam odlučio učiniti; da je tako odlučio učiniti, jer je u više navrata vidio tragove divljih svinja i drugih životinja po terenu; zato, da je odlučio ograditi, na taj način, u cijelosti imanje; da njegovi roditelji nisu nikad vidjeli tužitelja na licu mjesta. Da je izradio kolone za postaviti kasnije željezni portun; zatim, da je na "portunu" postavio lanac i lokot i klizni sistem za željezni "portun". Da mu nije nikad netko rekao: da ne smijem proširiti prolaz za pristupiti terenu mog oca; niti mu rekao: da ne smije napraviti nosače za "portun", niti mu rekao: da tamo ne smije postaviti portun; da ga nitko nije ništa pitao za ključeve portuna. On je u nastavku iskaza doslovce rekao: "Pojašnjavam još jednom, da se iz pravca glavne ceste Rovinj-Bale ranije moglo pristupiti do parcele mog oca samo uz stazu i to pješice, jer smo ostavljali naša vozila sa suprotne strane asfalta, ispod, odnosno do maslina susjednih terena, a pješice bi krenuli prema parceli mog oca. Nakon toga, su moj otac i moja majka odlučili raskrčiti tu stazu, proširiti ju i osposobiti za pristupiti na komotniji način s vozilima i strojevima na tu parcelu, a nastavku su i naši susjedi odlučili proširiti taj put onako kako sada izgleda na licu mjesta. U suhozidu do bijeloga puta smo sebi otvorili "portal", odnosno prolaz, na kojem sam kasnije ugradio portun. Kad su moji roditelji stekli tu nekretninu, nisu imali nikakvih okolnih susjeda, zato su oni sami počeli čistiti onu stazu, i to sami, jer nije bilo drugih susjeda. Između ostalog su raskrčili cijeli teren, jer je sve bilo obraslo raslinjem. Oni su taj teren čistili nekoliko godina. Ja nisam nikada vidio tužitelja, niti u gradu. Moji roditelji nisu nikada vidjeli tu osobu, niti na spornim nekretninama, niti u gradu.", te rekao: "Moji roditelji su svakodnevno bili na toj zemlji i u objektu koji je izgrađen i dovršen 1987. godine, oni su tamo radili kampanju i posjedovali objekt. Ja sad živim u tom objektu od 2022. godine sa suprugom. Onu drvenu kućicu na susjednoj čestici, smo našli tamo, očito je bila oduvijek. Kad su moji roditelji raskrčili terene, zatekli su ju na licu mjesta. Tu drvenu kućicu su koristile izbjeglice kada su dolazili ljeti ovdje, MT i njezin suprug.".

10. Svjedokinja ŠT je pred sudom navela: da poznaje predmetne terene; da je na njezinom terenu došla 1991. godine; da godinama i svakodnevno prolazi pored spornih čestica; da ima kuću, (u kojoj živi) udaljenu svega 50 metara od sada spornog "portuna"; da je ona dva kamena stupa napravio DT; i da je kasnije na te stupove, DT sin tuženika, postavio portun 2019. lanac i lokot; da je ponekada pričala s Davorovom majkom i da joj je ona rekla da CT tj. tuženik nije bio suglasan sa DT da ugradi tamo "portun"; ali da je DT ipak tako odlučio i naposljetku da je to i učinio; da su na parceli godinama unazad, boravili MT i KT iz [adresa], ali samo ljeti; da joj je tada MT govorila da im je CT to dopustio; da joj je MT, jedne zgode rekla da je tamo sve uredno i čisto, jer CT i K (supruga tuženika) uredno održavaju teren i imanje; da su MT i KT dovezli tamo drugu drvenu kućicu; da ne poznaje tužitelja; da osim RT i M te DT i njegove supruge, MT i KT na tim trenima nije vidjela nikoga; da je 2018. ili prije toga, jedna gospođa došla kod nje i tražila put preko njezine parcele, gdje se nalazi njezina kuća, te i preko zida predmetne parcele, navodno jer da bi prodala jednu parcelu, ili da je prodala parcelu; i da je toj gospođi jasno rekla: da ne može proći; zatim, da je gospođa otišla; da su MT i KT mogli slobodno prolaziti, do one parcele sa drvenom kučicom, jer im je to tuženik bio prethodno odobrio; a da kućicu su dovezli KT i MT do one parcele, preko neke treće osobe.

10.1. Iz njezinog iskaza dakle proizlazi: da je ona dva kamena stupa napravio DT; i da je kasnije na te stupove, sin tuženika, postavio portun 2019. lanac i lokot; da joj je supruga tuženika Č rekla da njezin suprug CT (tuženik) nije bio suglasan sa DT da ugradi tamo "portun"; ali da je i pored toga DT ipak sam odlučio to učiniti; i da je u naposljetku to sve sam i učinio; da ne poznaje tužitelja; da osim RT i M, te DT i njegove supruge, MT i KT, na tim trenima nije nikada vidjela, druge nepoznate osobe. Da je 2018. ili prije toga, jedna gospođa došla kod nje i tražila put preko njezine parcele, gdje se nalazi njezina kuća, te i preko zida predmetne parcele, navodno: jer da bi prodala jednu parcelu, ili da je prodala parcelu; i da je toj gospođi jasno rekla: da ne može proći; zatim, da je ona njoj nepoznata gospođa otišla.

11. Tuženik je pred sudom naveo: da je vlasnik k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i da je k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] održavao, i čistio; da je ona dva kamena stupa i željezna portunska vrata tamo postavio sin DT; da se otežano kreće i samo uz pomoć štapa; 2020. godine da je sin postavio lokot, katanac i lanac na "portun"; da je prije toga, na onom istom mjestu bila špaga (koju je tamo stavio tuženik); da je čestica bliža portunu, njegovo vlasništvo od 1984. godine; a onu drugu do njegove, da koristi od 1984. godine; na onoj drugoj čestici, koju inače godinama koristi postoji drvena kućica, koju su godinama unazad koristili KT i MT; da GT nije nikada bio na parceli 6805/2. k. o. [katastarska općina]; da ne zna je li netko neovlašteno preskače preko zidova i dolazi na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. On je dodatno naveo: da tamo na imanju dolaze on, njegova supruga K, DT, Davora supruga, i njegova kćerka V; da tamo nije nikada vidio tužitelja, niti bilo kojeg drugog nepoznatog muškarca ili ženu; da je samo čuo za LT u svezi drugog predmeta. On je naglasio: da je njegov sin DT sam napravio dva kamena stupa, željezni "portun" i zaključao ga s lancem i lokotom; da se nije protivio svome sinu da zatvori taj prolaz. Da su KT i MT prolazili kroz njegov teren jer im je on to omogućio i dopustio, da bi tako mogli pristupiti ljeti do one drvene kučice; da nije nikada vidio VT na parceli 6805/2 k. o. [katastarska općina]; ali da je ona doduše mogla pristupiti parceli ali samo ujutro, kada njih nema, i to samo prije nego je sin ugradio "portun"; da bi mogao pristupiti parceli, da je morao prethodno očistiti terene, dakle, da bi mogao nekako proći i pristupiti česticama; da od 2017./2018. manje dolazi na čestice, i to samo popodne; da je od 1984. godine, od kada je tamo došao, osobno godinama održavao parcele; da ne može više obrađivati zemlju (godinama); tako da zapravo, imanje uredno održava sin DT; da je sinu, godinama unazad, prepustio u potpunosti brigu o zemljištu i o imanju; dakle, da sin DT godinama osobno održava terene i imanje; te, od trenutka kupnje te parcele, da im nitko nije nikada branio održavanje iste.

11.1. U ponovljenom je postupku tuženik ostao kod svojih ranijih navoda i doslovce rekao: "Kad me se pita za parcelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojoj sada pišemo zapisnik, navodim da sam tu nekretninu kupio 1984. Sada ne pamtim ime prodavatelja, ali imam papire ovdje u mom objektu. Koliko pamtim, ja sam kupio od tog prodavatelja jedan udio k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a ja sam nakon toga počeo koristiti cijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. k. o. [katastarska općina]. Ova druga parcela do moje k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je bila od TT, ali nisam nikad saznao gdje živi, niti saznao je li još živ. Možda on ima nasljednike, ali ja to ne znam. Ja sam počeo održavati i susjednu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koju sam redovito čistio i održavao, a na kojoj je postojao ovaj drveni objekt, isto kao i sada, položaj drvene kućice je jednak kao i onda u odnosu na tada. Ovu poljsku kućicu od drva su koristili KT i UT i prolazili su istim putem za doći do te kućice kao i mi. Oni su tu dolazili povremeno. Njegova žena je dolazila tu prvenstveno ljeti zbog mora i kupanja i to u onom periodu kada je bio rat. Oni su tu dolazili autom. Neometano su prilazili iz pravca bijeloga puta do te čestice, sve u dogovoru samnom. Bili smo zaista dobri prijatelji. Za ime i prezime tužitelja sam saznao na sudu. Ja tog čovjeka nisam nikada u životu vidio, niti na sudu." te nadodao da: supružnici MT nisu bili tu stalno nego povremeno ljeti, za vrijeme rata.

11.2. Iz njegovog iskaza dakle proizlazi: da je vlasnik k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]; i da je k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], godinama održavao, i čistio; da se godinama otežano kreće i samo uz pomoć štapa; da je ona dva kamena stupa i željezna vrata tamo postavio sin DT; da je sin postavio lokot, katanac i lanac na "portun"; da je prije toga, na onom istom mjestu bila špaga; zbog starosne dobi, da se otežano kreće i to samo uz pomoć štapa; da GT nije nikada bio na parceli 6805/2. k. o. [katastarska općina]; da je njegov sin DT sam napravio dva kamena stupa, željezni "portun" i zaključao ga s lancem i lokotom; da se on nije protivio svome sinu, da zatvori taj prolaz; da nije nikada vidio VT na parceli 6805/2 k. o. [katastarska općina]; da od 2017. manje dolazi na čestice, i to samo popodne; da godinama, ne može više obrađivati zemlju; tako da zapravo, imanje uredno održava sin DT; da je sinu, godinama unazad, prepustio u potpunosti brigu o zemljištu i o imanju; dakle, da sin DT godinama osobno održava terene i imanje, kao mirni posjednik.

12. Svjedokinja JT (rođ. 1934.) je pred sudom navela: da dugo godina poznaje tuženika; da je taj put oduvijek postojao; da je sada put uređen (makadam); od jednog do drugog zida terena, da je CT koristio svu tu zemlju; da su drvenu kućicu koristili neki ljudi za vrijeme Domovinskog rata; i da je tada upoznala P i UT prezimena MT. Dakle, da je taj put oduvijek postojao, ali da je sada bijeli put uređen; da nikada nije čula za ime tužitelja; parcelama da je godinama viđala samo članove obitelji DT i P i MT.

13. Tužitelj ŽT (ranije LT), je pred sudom naveo: da je ranije saslušana svjedokinja VT bila njegova punica, jer je on u braku s njezinom kćerkom R; da je stekao predmetnu nekretninu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], 2007.; da ju je stekao osnovom ugovora o kupoprodaji, od ranijeg vlasnika TT; da je bio na predmetnoj čestici u ljeti 2018. sa članovima obitelji; kada je boravio u [adresa] kod roditelja; da je tada obišao predmetnu nekretninu; tada, da je sve bilo uredu; da na toj čestici postoji oduvijek jedna drvena baraka; da je i u nalazu vještaka ucrtana; ali da nije prikazana na fotografijama sudskog vještaka Orlanda Bulešića. Da je krajem ljeta 2018. godine VT prošla tom česticom i vidjela da se nešto zbiva do bijelog puta; i javila mu: da je primijetila neke betonske stupove za ulaz na parcelu; da je VT primijetila da se tamo spremaju neki radovi i o tome ga obavijestila; i istovremeno o tome upoznala njegovu odvjetnicu; koju je on kasnije kontaktirao radi podnošenja predmetne tužbe.

13.1. U nastavku iskaza tužitelj je doslovce rekao: "Ja nisam nikada boravio na spornoj čestici" te: "Nisam nikada bio u onoj baraci, a onda su još vrata bila otvorena. Koliko mi je rečeno vrata te barake su još uvijek otvorena, jer su vrata provaljena.".

13.2. On je naveo da je njegova supruga planirala na toj parceli posaditi masline, ali da su živjeli u inozemstvu i s obzirom na njihove radne obaveze, da se na kraju to izjalovilo; da u onoj baraki su ranije boravili neki ljudi; nakon što je on kupio tu parcelu, da je VT stavila novu bravu na vrata barake; unutra, da ne drži stvari; nakon kupnje parcele, da je zajedno sa suprugom, barem dva puta godišnje, dolazio vidjeti parcelu; ali da je VT vodila računa o parceli; da je ponekada tamo odlazio jedanput godišnje.

13.3. Da je jedne zgode, prije kupnje nekretnine, na susjednoj čestici vidio RT; da je porazgovarao s njime, ali da je one zgode doživio neugodni razgovor sa njime; naime, on je vikao da je sve to njegovo; iza toga, da tog čovjeka više nije vidio; da nije nikada upoznao sina tuženika. Da je preko VT saznao za tu parcelu i da ju je zatim i kupio; da je (on) na parcelu rijetko dolazio; to je VT vodila računa o toj nekretnini i to u dogovoru sa njime; da je ona vidjela stupove na licu mjesta i javila mu je da je to vidjela.

13.4. Tužitelj je u nastavku objasnio: da se u predmetnoj tužbi spominje i prijetnja; ali da se prijetnja zapravo ne odnosi na njega; već, da se prijetnja odnosi na Sofiju; da mu je ona ispričala taj događaj; i rekla mu, da joj je prijetnju izrekao sin tuženika DT; i da je VT zaprijetio: da će zvati na licu mjesta policiju; da mu je ona tako prenijela. Da on misli, da kada je kupio tu parcelu, da je kupio i pravo prolaza, koje je od ranije postojalo; jer su i ranije prolaz koristili svi raniji vlasnici; da je sve to upisano u zemljišnim knjigama; nakon podnijete tužbe, da je dolaskom iz pravca glavne prometnice, prošao bijelim putem i stigao do "portuna" i da nije mogao pristupiti parceli, zbog tamo zatečenog portuna; da je vidio predmetni "portun" (nakon što je odvjetnica podnijela tužbu u ovoj pravnoj stvari) tek godine 2019. ljeti; za pristupiti čestici da mora proći kroz bijeli put, pa skrenuti udesno prema čestici; ali da sada, zbog "portuna" ne može pristupiti parceli; da čestica nema drugih pristupnih puteva; da ne poznaje svjedoke PT, ET, JT, a niti ŠT; da nije nikada bio u onoj baraci, dok su još vrata bila otvorena; koliko mu je rečeno vrata barake su još uvijek otvorena, jer su vrata provaljena: da na toj čestici je bio više puta, možda više od 5 ali svakako manje od 20; da su na toj čestici samo šetali; da nisu nikada nešto radili na njoj; da nije nikada kosio parcelu; niti da je to netko treći umjesto njega, a za njegov račun, to učinio. U svezi podneska od 21. lipnja 2019. (list 14 predmeta) sa priloženim fotografijama, je priupitan kako to da na fotografijama nije vidljiv metalni portun na nosačima, a on je doslovce naveo: "Ja ne znam tko je napravio te fotografije koje su i priložene predmetu, možda su one napravljene prije postavljanja portuna. Onaj jedini put kada sam vidio RT osobno mi je rekao da je sav taj teren njegov, misleći na obje susjedne parcele. Koliko ja znam moju parcelu nije nitko održavao, očito je sve zaraslo. Tamo je bila visoka trava, nije bilo ni "graža" ni obraslina."; te naveo: da je teren parcele izgledao približno kao na fotografijama (elaborata vještaka), s time da je trava bila malo viša; da je na skici prikazana baraka i objekat tuženika.

13.5. U nastavku iskaza tužitelj je doslovce rekao: "Onaj jedini put kada sam vidio RT osobno mi je rekao da je sav taj teren njegov, misleći na obje susjedne parcele. Koliko ja znam moju parcelu nije nitko održavao, očito je sve zaraslo.". Zatim naveo da je tamo bila visoka trava; da nije bilo ni "graža", niti obraslina. Da odgovara istini da je VT bila ponudila predmetnu parcelu tuženiku, ali da on nije bio zainteresiran za kupnju iste, jer je tvrdio da je ta parcela njegova; da je nakon toga on preko nje kupio tu istu parcelu; pa s obzirom na tada, tako zatečeno stanje (nosače i dr.) da se ona osjećala odgovornom prema njemu; zato, da je ona tamo češće odlazila i obavještavala ga o stanju parcele. Da ga je VT ranije zastupala pred ovim sudom u nekim predmetima, baš u svezi predmetne parcele; da je kupio tu parcelu preko punice VT jer je bila odvjetnica; da prodavatelja nije nikada vidio; slijednom, da mu prodavatelj, nije predao posjed terena; da je posjed terena primio od VT; da mu je ona pokazala teren, prije zaključenja ugovora, kada je prvi put bio na parceli; a nakon toga, da je zaključio ugovor o kupoprodaji; a potom, da mu je ona predala posjed terena, tj. čestice.

13.6. Iz iskaza tužitelja HT, dakle proizlazi: da je saslušana svjedokinja VT bila njegova punica, jer je on u braku s njezinom kćerkom R; da je kupio predmetnu nekretninu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], 2007.; da je bio na predmetnoj čestici ljeti 2018. sa članovima obitelji; da je tada obišao predmetnu nekretninu; tada, da je sve bilo uredu; da je krajem ljeta 2018. godine VT prošla tom česticom i vidjela da se nešto zbiva do bijelog puta; i javila mu: da je primijetila, da se tamo spremaju neki radovi i o tome ga obavijestila; a on o tome upoznao odvjetnicu; da nije nikada boravio na toj čestici; da sa suprugom godinama živi u inozemstvu; unutra, u onoj baraki, da ne drži svoje stvari; da je zajedno sa suprugom, dva puta godišnje, dolazio vidjeti parcelu; da je ponekada tamo odlazio samo jedanput godišnje; da je VT vodila računa o parceli; da je jedne zgode, prije kupnje nekretnine, bio tamo i na susjednoj parceli vidio RT; da je porazgovarao s njime, ali da on je vikao da je sve to njegovo; da nije nikada upoznao sina tuženika; da je preko Sofije saznao za tu parcelu; zatim da ju je i kupio; da je (on) na parceli zapravo rijetko dolazio; da je VT vodila računa o toj nekretnini.

13.7. Iz iskaza tužitelja dodatno proizlazi: da se u predmetnoj tužbi spominje i prijetnja; ali da se prijetnja zapravo ne odnosi na njega; već, da se prijetnja odnosi na Sofiju; da mu je ona ispričala taj događaj; i rekla mu, da joj je prijetnju izrekao sin tuženika DT i da je VT zaprijetio i rekao: da će zvati na licu mjesta policiju. Da kada je kupio parcelu, da je kupio i pravo prolaza, koje je od ranije postojalo, barem da tako on misli; jer su prolaz koristili svi raniji vlasnici; da je sve to upisano u zemljišnim knjigama; da je vidio predmetni "portun" tek ljeti 2019; da ne poznaje svjedoke PT, ET, JT, a niti ŠT. Da na toj čestici je bio više puta, možda više od 5 ali svakako manje od 20; da su na toj čestici samo šetali; da nisu nikada nešto radili na njoj; da nije nikada kosio parcelu; niti da je to netko treći umjesto njega, a za njegov račun, to učinio. Da onaj jedini put kada je vidio RT, da mu je CT rekao da je sav taj teren njegov, misleći na obje susjedne parcele; da parcelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], očito nije nitko održavao, jer tamo bilo sve zaraslo. Da odgovara istini da je VT bila ponudila predmetnu parcelu tuženiku ali da on nije bio zainteresiran za kupnju iste, jer je tvrdio da je ta parcela njegova; da je nakon toga preko nje kupio tu istu parcelu; pa s obzirom na tada tako zatečeno stanje (nosače - stupove) da se ona osjećala odgovornom prema njemu; zato, da je ona tamo češće odlazila i obavještavala me o stanju parcele. Da ga je Sofija ranije zastupala pred ovim sudom u nekim predmetima; da je kupio tu parcelu preko Sofije jer je bila odvjetnica; da prodavatelja nije nikada vidio; slijednom da mu prodavatelj, nije predao posjed terena; da je posjed terena primio od VT; da mu je ona pokazala teren, prije zaključenja ugovora, kada je prvi put bio na parceli; a nakon toga, da je zaključio ugovor o kupoprodaji, a potom da mu je ona predala posjed terena, tj. čestice. Ovaj je sud prihvatio iskaz tužitelja,

14. Ovaj je sud prihvatio navode iz iskaza saslušanih svjedoka BT, NT, PT, ET, DT, ŠT i JT, jer su njihovi navodi iz iskaza logični, neposredno uvjerljivi, međusobno podudarni i životno prihvatljivi i jer imaju neposredna dugogodišnja saznanja o stanju predmetnih terena i bijeloga puta; te jer se podudaraju i s ostalim izvedenim materijalnim dokazima pribavljenih tijekom postupka; a osim toga, jer se podudaraju s prihvaćenim navodima iz iskaza tuženika, kojemu ovaj sud vjeruje.

15. Ovaj je sud prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka Orlanda Bulešića, jer je njegov nalaz sastavljen u skladu sa zakonom, logičan i bez ikakvih proturječnosti. Sud je utvrdio da fotografije fotoelaborata vjerno prikazuju opći izgled lica mjesta i stanje terena (koje je stanje utvrdio i sud neposrednim opažanjem) kao i izgled "portuna".

16. Uvidom u zemljišnoknjižni izvadak priložen predmetu, utvrđeno je da je na predmetnoj nekretnini k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisan "teret: jer je uknjiženo pravo služnosti prolaza pješke; dakle, na teret k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a sve za koristi k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]" (prenesen je teret 14. studenoga 2007. u predmetu posl.br. Z- 3968/07);

16.1. Iz Ugovora o kupoprodaji nekretnina koji je zaključen dana 15. listopada 2007. između prodavateljice ĐT, zastupane osnovom specijalne punomoći po odvjetnici mr. sc. VT i kupca LT, koji je priložen predmetu posl.br. P-1531/2016 proizlazi: da je prodavateljica prodala ovdje tužitelju nekretninu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]; koja u naravi predstavlja pašnjak površine 2628 m2. U istoj točki prvoj Ugovora sastavljenog po VT, je zapisano da toj parceli: "pripada pravo služnosti prolaza i provoza od asfaltne ceste Rovinj-Bale, a preko susjednih nekretnina i to k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojoj je nasipan i djelomice ucrtan put te nastavno dalje preko k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uz njezinu među s nekretninom k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]; a u točki 3. istog ugovora je navedeno, između ostaloga, da: prodavateljica prenosi na ovdje tužitelja sva svoja upisana i neupisana prava i pravo služnosti puta upisano u točki 1. Ugovora; dok je u točki 4. navedeno da: prodavateljica jamči kupcu da na toj parceli ne postoji neko pravo ili teret u korist trećega, koje isključuje, umanjuje ili ograničava prava kupca na predmetnoj nekretnini; a u točki 5. navedeno je da: je tužitelj stupio kao kupac u posjed kupljene nekretnine neposredno prije potpisa Ugovora. Ovaj je sud uvidom u predmet posl.br. P- 1531/2016 i u njemu priložene dokumentacije utvrdio: da na svim okolnim parcelama, tj. susjednim parcelama predmetnoj k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nije upisan nikakav teret, u korist parcele tužitelja; niti da je raniji vlasnik, pravni prednik prodavateljice stekao pravo služnosti prolaza i provoza preko k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], niti preko k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], jer takav teret na okolnim, susjednim nekretninama, to pravo nije upisano, u vidu tereta (niti naknadno po podnošenju tužbe u ovoj pravnoj stvari). Osnovom navedenog, sud je zaključio da prodavateljica ĐT nije prodala ovdje sada tužitelju pravo stvarne služnosti puta, prolaza i provoza; niti da je predala parcelu neposredno kupcu u posjed, tj. ovdje tužitelju; jer navedeno proizlazi iz navedenog Ugovora. Slijedom navedenog, ovaj je sud dodatno zaključio da: je u trenutku zaključenja navedenog Ugovora, VT, inače punica tužitelja, zastupala prodavateljicu ĐT, osnovom specijalne punomoći, koja je priložena predmetu posl.br. Z-3968/07; te i podnijela prijedlog radi uknjižbe navedenog Ugovora u zemljišnim knjigama. Samim time je ovaj sud zaključio da: do upisa predmetnog Ugovora u zemljišne knjige, odvjetnica VT nije zastupala kupca nekretnine, ovdje sada tužitelja.

17. U ovom predmetu valja primijeniti odredbe čl. 10.-17. ZV-a te čl. 21., čl. 22, čl. 23. i čl. 24. ZV-a. Osnovom iz čl. 22. st. 2. ZV-a sud pruža sudsku zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku, prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu; raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda se ograničava samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, pri čemu je isključeno raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete; stoga je sud ograničio raspravljanje posljednjeg stanja posjeda prava služnosti puta, prolaza i provoza i provoza preko nekretnine tuženika k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], do nekretnine u vlasništvu tužitelja k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i nastalom smetanju.

17.1. Predmet ove parnice je smetanje posjeda prava stvarne služnosti puta, prolaza i provoza (čl. 190. st. 1. ZV-a) preko nekretnine tuženika k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], do nekretnine u vlasništvu tužitelja k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kako je to prikazano na skici nalaza vještaka od 15. studenoga 2019.; sve gledano iz pravca "portuna", postavljenog na dva betonska stupa i to na granici makadamskog pristupnog puta i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u pravcu nekretnine u vlasništvu tužitelja k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

17.2. Tužitelj dakle, u ovom postupku, treba dokazati da on osobno izvršava faktičnu vlast, dakle, da: faktički izvršava sadržaj prava stvarne služnosti puta, prolaza i provoza preko nekretnine tuženika k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao poslužne nekretnine, u korist njegove nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao povlasne nekretnine; i da je bio posljednji mirni posjednik prava te stvarne služnosti; zapravo, mirni posjednik prava stvarne služnosti puta, prolaza i provoza; tužitelj treba dokazati čin nastalog smetanja; konačno, tužitelj treba dokazati da je tužbu podnio u roku od 30 dana, od dana kad je tužitelj saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana, od dana nastaloga smetanja (rokovi su prekluzivne naravi i o njima vodi računa sud po službenoj dužnosti).

18. Nesporno je utvrđeno iz podudarnih iskaza saslušanih svjedoka kojima sud vjeruje i prihvaćenih navoda iz iskaza saslušanog svjedoka DT, sina tuženika: da je stupove i predmetni "portun" (željezna vrata), zajedno s lancem i lokotom, napravio i postavio DT; koji je objasnio razlog postavljanja predmetnog portuna, tj. da: njegov otac (tuženik) godinama ne može više voditi brigu o parceli; i zato, da je on, zadnjih 10 godina preuzeo u potpunosti posjed i brigu o tom imanju u dogovoru sa ocem; da su tamo imali upade divljih svinja; da su i psi tamo znali slobodno ulaziti; zato, da je on kao mirni posjednik terena, samostalno odlučio postaviti "portun". Navedenu odlučnu činjenicu, potvrdio je i njegov otac (tuženik rođ. 1940.), koji se već godinama otežano kreće i to samo uz pomoć štapa ili uz pomoć sina, jer je visoke starosne dobi i jer se otežano kreće. Dakle, nedvojbeno je da je DT izgradio prvo betonske stupove, potom postavio između njih željezna vrata i vezao ih lancem i lokotom; kao i to: da je navedeno učinio, iz gore navedenih razloga, osobno za svoj račun i korist, jer mu je otac dakle, godinama unazad prepustio mirni posjed parcele; da je to DT učinio, ne pitajući nikoga za suglasnost, jer mu je otac prepustio mirni posjed terena i imanja; slijedom toga da: nije ni tražio suglasnost, niti odobrenje, niti dozvolu, niti privolu a niti pristanak svoga oca; jer mu je otac dakle, godinama unazad prepustio mirni posjed i potpuno korištene imanja; slijedom toga i upravljanje imanjem, na kojem DT radi godinama, živi i stanuje s obitelji.

19. Tužitelj nije dokazao da je posljednji mirni posjednik prava služnosti puta, prolaza i provoza preko nekretnine tuženika k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]; jer nije dokazao da faktički izvršava sadržaj prava stvarne služnosti preko nekretnine tuženika. Naime, tužitelj je trebao dokazati da je izvršavao sadržaj tog prava prije nego je sin tuženika DT postavio željezna vrata ili "portun". Valja nadodati da je DT osobno napravio i postavio kamene stupove, na koje je kasnije postavio postojeći "portun", lokot i katanac (jer to on priznaje pred sudom, a navedeno potvrđuju i neki od saslušanih svjedoka, kao u ostalom i tuženik osobno); a sud drži dokazanim: da je on započeo izvoditi radove krajem 2018. i dovršio ih poslije ljeta, u osmom ili devetom mjesecu, godine 2019, (jer se on preciznije ne može izjasniti zbog proteka vremena).

20. Sud je na licu mjesta identificirao "portun" dana 30. listopada 2019. (kada je održan i uviđaj).

21. Saslušana svjedokinja VT (punica tužitelja i umirovljena odvjetnica), vezano za posljednji mirni posjed prava stvarne služnosti puta, prolaza i provoza tužitelja navela: da je tužitelj zadnji put bio po tom spornom putu godine 2015 ili 2016.; da je dva puta bila tamo sa tužiteljem kada je prolazio spornim putem, i to jednom kada je kupio nekretninu 2008. godine; a drugi put kada je bio sa kćerkama 2015. godine ili možda 2016. (kada ona nije htjela izaći iz auta); upravo onako kako tvrdi njezin sin.

21.1. Dakle, svjedokinja VT, izjavila je da je tužitelj samo dva puta sa njom bio na predmetnom putu, prvi put 2008. godine i zadnji put 2015. ili 2016. godine; da je ona bila na licu mjesta 2018.; a iz iskaza BT proizlazi da je tužitelj bio na predmetnoj nekretnini 2016. ili 2017.; a tužitelj navodi da je na sada spornim parcelama bio 2007./2008. te godine 2018. i 2019.; i dodatno da je rijetko dolazio na predmetne terene, na kojima je bio svakako više od pet puta, ali da ne zna zbog proteka vremena koliko je puta u stvarnosti bio na kupljenoj čestici.

21.2. Drugi saslušani svjedoci, kojima ovaj sud vjeruje, nisu vidjeli nikada tužitelja izvršavati bilo kakva posjedovna prava na tom terenu; niti, da tužitelj faktički izvršava sadržaj posjeda prava stvarne služnosti puta, prolaza i provoza preko nekretnine tuženika; obzirom da ga na tim terenima nitko nije vidio, niti vidio da nešto radi u razdoblju prije podnošenja tužbe; a tužitelj u svezi navedenoga tvrdi da je na svojoj čestici samo šetao; da nije nikad na njoj nešto radio; da nije nikada niti kosio parcelu; niti da je to netko treći umjesto njega i za njegov račun učinio (koje je tužiteljeve navode ovaj sud prihvatio.

21.3. Na osnovu navoda iz iskaza tužitelja, ovaj je sud utvrdio: da je VT njegova punica; da je kupio predmetnu nekretninu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] 2007. od ĐT, dakle, osnovom Ugovora o kupoprodaji; da je na predmetnoj čestici bio i ljeti 2018. i 2019. kada je prvi put vidio "portun"; da nije nikada boravio na spornoj čestici; da nije nikada bio u onoj baraci, tj. drvenoj kućici, koja se nalazi na kupljenoj čestici; da su vrata stalno otvorena; da je zajedno sa suprugom barem dvaput godišnje prolazio parcelom; a ponekada da je tamo odlazio jedanput godišnje; da je na tim terenima bio jedanput prije kupnje nekretnine; kada je na susjednoj čestici sreo tuženika koji mu je jasno rekao da je sve to njegovo; nakon tog događaja, da tuženika više nije vidio; da nije nikada upoznao sina tuženika; da je preko Sofije saznao za tu parcelu i da ju je zatim kupio; da je on na parcelu rijetko dolazio; da je VT navodno vodila računa o toj nekretnini u dogovoru s njime; da je preko nje saznao da se tamo spremaju neki radovi; tj. radovi na licu mjesta; da je on o tome izvijestio njegovu sadašnju punomoćnicu; da sa suprugom godinama živi u inozemstvu; da se u predmetnoj tužbi spominju i prijetnje, ali da se prijetnja zapravo ne odnosi na njega; već da se vjerojatno prijetnja odnosi na VT, koja mu je bila ispričala taj događaj; i da joj je prijetnju izrekao DT, sin tuženika, govoreći joj da će zvati na lice mjesta policiju; nakon podnijete tužbe, da je prošao postojećim bijelim putem i stigao do "portuna" i da je tada prvi put vidio predmetni "portun"; dakle, da je na toj čestici bio više od pet puta, ali svakako manje od dvadeset puta; da je on dolaskom na svoju parcelu samo šetao; da na njoj nije nikada ništa radio; da nije nikada kosio parcelu; niti da je netko treći umjesto njega, a za njegov račun to činio; da ne zna tko je napravio priložene fotografije (list 15) predmeta; da on misli, da njegovu parcelu nije nitko održavao i da je uvijek bila obrasla travom; da odgovara istini da je njegova punica bila ponudila predmetnu parcelu tuženiku (a ona i tvrdi da je istu parcelu ponudila i PT), ali da tuženik nije bio zainteresiran za kupnju iste, tvrdeći da je ta parcela njegova; da je nakon toga on kupio tu parcelu; da se njegova punica osjećala nekako odgovornom prema njemu i zato da je tamo povremeno odlazila i obavještavala ga o stanju parcele. Na osnovu njegovih navoda, ovaj je sud utvrdio da: da je kupio parcelu preko njegove punice; međutim, ovaj sud drži da u trenutku zaključenja Ugovora, ona nije njega zastupala. Nadalje je ovaj sud utvrdio, na osnovu njegovih navoda, da mu prodavateljica nekretnine nije predala posjed terena, jer da je posjed terena primio od Sofije, koja mu je teren i pokazala, prije zaključenja Ugovora, kada je prvi put bio na terenu; da mu je Sofija predala posjed terena, tj. čestice. Valja napomenuti da je tužitelj uvjeren da je u trenutku zaključenja Ugovora o kupoprodaji kupio od prodavateljice pravo prolaza, kroz česticu tuženika, koje je navodno od ranije postojalo, navodeći: da su svi koristili taj prolaz za pristupiti njegovoj čestici i da je to pravo prolaza upisano u zemljišnim knjigama; međutim navedeno nije dokazano pred sudom. Ovaj sud drži dokazanim: da je tužitelj povremeno obilazio predmetnu nekretninu; ali samim time da nije stekao posjed prava stvarne služnosti puta, prolaza i provoza; jer nije izvršavao faktičnu vlast nad stvari (iz razloga kao u nastavku ovog obrazloženja), posebice stoga što isti tvrdi da predmetnu nekretninu nije nikada kosio; da je samo šetao nekretninom; da na njoj nije nikada nešto radio, niti kosio; niti da je to netko treći činio to za njega ili za njegov račun; uglavnom, da nije vršio posjedovna prava.

22. U navodima tužbe se tvrdi da je upravo tuženik započeo radnje postavljanja betonski nosača i da je postavio osobno "portun"; međutim, ovaj je su utvrdio i drži dokazanim: da je tuženik u visokoj starosnoj dobi, da se kreće samo uz pomoć sina, koristeći se štakom; da je godinama lošeg zdravstvenog stanja; stoga ovaj sud drži: da tuženik: nije osobno izvršio te radove; niti da je osobno postavio "portun"; između ostaloga, jer navedene radove ne bi bio niti u stanju fizički učiniti.

22.1. Tužitelj je trebao dokazati: da je prije podnošenja tužbe, neposredno i faktično izvršavao sadržaj prava tj. prava služnosti puta, prolaza i provoza preko nekretnine tuženika k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]; a ovaj sud zaključno drži: da tužitelj sve navedeno, nije pred sudom dokazao.

23. Dakle, tužitelj nije bio posljednji mirni posjednik predmetnog prava stvarne služnosti puta, prolaza i provoza preko nekretnine tuženika k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dakako prije podnošenja ove tužbe; jer tužitelj navedeno nije dokazao pred sudom; slijedom on nije niti aktivno legitimiran za podnošenje ove tužbe; jer je tuženikov prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije osnovan; pri tome valja nadodati da: sin tuženika i tuženik nisu nikada dozvolili tužitelju prolaz preko nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]; niti da su to ikada trpjeli, niti se pokorili, jer je to nedvojbeno dokazano pred sudom.

23.1. Ovaj sud drži da tuženik nije pasivno legitimiran u ovom postupku, jer je nakon svih izvedenih dokaza ovaj sud utvrdio i drži dokazanim: da je sin tuženika DT, dugogodišnji mirni posjednik nekretnine u vlasništvu oca, i da je samostalno i svojevoljno odlučio izvesti opisane radove i na kraju postaviti "portun" na licu mjesta (sada predmet spora); koje je radove dovršio kako on sam tvrdi krajem ljeta 2019. Dakle, iz tih razloga sud drži da tuženik: nije pasivno legitimiran, u ovoj pravnoj stvari, jer ničim nije sudjelovao u izvođenju radova, niti naložio sinu da to učini, a niti to od sina tražio; a što proizlazi i iz navoda iz iskaza svjedokinje ŠT, koja tvrdi: da joj je Davorova majka K rekla: da tuženik nije baš bio suglasan s DT da ugradi tamo taj portun; ali da je DT ipak odlučio (naposljetku), sam to učiniti. Dakle, osnovom navedenog, ovaj sud drži dokazanim: da je sin tuženika prije početka vršenja radova bio dugogodišnji i mirni posjednik predmetne nekretnine; i da je on izveo radove, ranije opisane, i na koncu postavio i "portun"; i to isključivo iz svog osobnog interesa, radi zaštite svog posjeda od ulazaka životinja i sprječavanja mogućih šteta, obzirom su na te parcele dolazile divlje svinje i druge životinje; dakle, da je to učinio, jer je osobno i samostalno odlučio u potpunosti zatvoriti predmetno imanje sa svih strana, obzirom je u mirnom dugogodišnjem posjedu istoga.

24. Posjed se može steći izvorno (originarno) ili izvedeno (derivativno); izvorno stjecanje posjeda znači stjecanje posjeda mimo volje ili protiv volje dosadašnjeg posjednika, tj. stjecanje bez obzira na prednika; za izvorno stjecanje neposrednog posjeda stvari, nekretnina, potrebno je izvršiti jednostrani fizički čin kojim se uspostavlja faktična vlast na stvari (aprehenzija); izvorno stjecanje posrednog posjeda moguće je jedino preko zastupnika, dakako samo onda kad je zastupnik stekao neposredni posjed izvorno; kad zastupnik izvorno stekne neposredni posjed, istodobno je njegov štićenik izvorno stekao posredni posjed (što nije slučaj u ovom predmetu).

24.1. Izvedeno stjecanje posjeda znači stjecanje posjeda s voljom dosadašnjeg posjednika (kod takvih stjecanja posjeda sama stvar mora biti u nečijem posjedu, zbog toga se kod izvedenog stjecanja radi o prijenosu posjeda); tradicija je prijenos posjeda predajom stvari novom posjedniku i predaja se smatra izvršenom čim se stjecatelj s voljom prenositelja posjeda nađe u posjedu imatelja efektivne faktične vlasti na stvari koja se pravno priznaje kao posjed, dakle time se prenosi pravo posjeda i činjenicu posjeda.

24.2. U našem pravu poznata je fizička predaja ili predaja iz ruku u ruke, tako da se posjed predaje neposredno novom posjedniku koji će u nastavku vršiti faktični posjed stvari i raspolagati istom; naš pravni sustav poznaje i predaju znacima ili simboličkom tradicijom kada se predaje stvar predajom isprave na osnovu koje će stjecatelj posjeda moći raspolagati predmetom, dakle ista se vrši pomoću isprava; zatim pravni sustav poznaje tradiciju očitovanjem, bez ikakve promjene detencije stječe se posjed sporazumnim dodavanjem, odnosno gubljenjem "animusa" u vidu tradicije kratkom rukom, odnosno sporazumom ili uglavkom.

24.3. Posjed se stječe izvedeno prijenosom tog posjeda s jedne na drugu osobu pravnim poslom, ex lege ili odlukom državnog tijela vlasti (pravnim poslom se stječe posebni posjed npr. kupnje nekretnine i predajom iste).

24.4. Posjed prava naš pravni sustav poznaje kao posjed prava stvarne služnosti; ima ga osoba koja se faktično koristi nekretninom druge osobe u opsegu koji odgovara sadržaju služnosti; time faktično izvršava sadržaj prava stvarne služnosti (po sadržaju može biti afirmativna npr. ulaženje pješice preko dvorišta i negativna kada vlasnik poslužnog dobra ne smije na svojoj nekretnini činiti što bi inače smio npr. podizati zgradu iznad određene visine da ne bi susjedu zatvorio vidik). Izvorno se stječe posjed prava afirmativne stvarne služnosti samovlasnim otpočinjanjem vršenja njezina sadržaja, npr. prelaženjem preko nečije livade pješice, strojevima, vozilom ili progonom stoke preko tuđe njive; dakle, do stjecanja je došlo kada je posjednik jedne nekretnine (povlasne) jednostrano učinio nešto glede druge nekretnine (poslužne), što njezin posjednik nije trebao trpjeti, ali ipak je trpio. Opisani način izvornog stjecanja posjeda stvarne služnosti mogući su samo pod uvjetom da se posjednik poslužne nekretnine ne odupre i ne spriječi takva samovlasna i jednostrana postupanja (on bi to mogao učiniti korištenjem instrumenata zaštite posjeda, budući su takva postupanja posjednika povlasne nekretnine u biti smetanje posjeda); izvorno stečen posjed prava stvarne služnosti viciozan je i stoga ne može poslužiti kao pretpostavka stjecanja stvarne služnosti dosjelošću; pri tome valja napomenuti da onaj tko izvorno stekne posjed povlasne nekretnine ne stječe samim time i posjed prava stvarne služnosti.

24.5. Posjed prava stvarne služnosti stječe se izvedeno kada se njegov sadržaj faktički izvršava uz privolu vlasnika ili posjednika poslužne nekretnine; o privoli se može govoriti samo ako je utemeljena na pravno valjanom očitovanju volje, što podrazumijeva odsutnost mana volje, posebno odsutnost sile i prijevare. Na temelju pravnog posla u pisanom obliku i upisom u zemljišne knjige stječe se pravo stvarne služnosti; što nije slučaj u ovom postupku.

24.6. Izvedeni se posjed prava služnosti stječe tradicijom i nasljeđivanjem povlasnog dobra u korist koga je postojao posjed prava stvarne služnosti. Valja napomenuti da posjed stvari prestaje gubitkom faktične vlasti na stvari; apsolutan je prestanak posjeda stvari kada dosadašnji posjednik gubi posjed, a nitko drugi ga ne stječe (npr. kada posjednik svojom voljom napusti posjed); relativan prestanak posjeda je kad ga dosadašnji posjednik gubi, a istodobno ga netko drugi stječe (takav se prestanak javlja kod prijenosa posjeda i kod oduzimanja posjeda, ako posjednik propusti ostvariti zaštitu svog posjeda).

24.7. Posjed prava stvarne služnosti u načelu prestaje prestankom izvršavanja njegova sadržaja; međutim samim neizvršavanjem sadržaja prava stvarne služnosti posjed prava ne prestaje, sve dok ga njegov posjednik može izvršavati ako to želi. Do apsolutnog prestanka posjeda prava može doći voljom posjednika prava stvarne služnosti (npr. ako se posjednik odrekne posjeda prava); ali i sprječavanjem njezina vršenja od strane vlasnika, odnosno posjednika poslužnog dobra (ako posjednik prava ne ostvari zaštitu svog posjeda); do relativnog prestanka posjeda prava stvarne služnosti dolazi prijenosom posjeda dobra na drugu osobu, čime istodobno prelazi i posjed prava i služnosti na novog vlasnika povlasnog dobra.

24.8. Svaki posjednik stvari i prava ima pravo na zaštitu od samovlasnog smetanja posjeda; samovlast je zabranjena, slijedom nitko nema pravo samovlasno smetati posjed makar smatrao da ima jače pravo na posjed; uskrata posjedovne zaštite ograničena je na rok od 30 dana od dana saznanja za smetanje i počinitelja, odnosno na rok od godine dana od počinjenog smetanja. Pravo štititi posjed ima do tada mirni posjednik nekretnine. Po proteku navedenih rokova i ta osoba koja je počinila čin smetanja posjeda će steći mirni posjed. Čin smetanja posjeda se može izvršiti činjenjem, nečinjenjem, fizički i verbalno. Ti oblici smetanja posjeda, uznemiravanja ili oduzimanja moraju biti izvršeni neovlašteno; dakle izvršeni bez pristanka posjednika, odnosno bez ovlaštenja koje bi se temeljilo na zakonu, odluci suda ili kojeg drugog nadležnog tijela, donesenog na temelju zakona koji to dopušta; smetanje posjeda nije ništa drugo do samovlasnog mijenjanja posjedovnog stanja.

24.9. Dva su oblika zaštite posjeda i to sudska zaštita posjedovnom tužbom i dopuštena samopomoć. Aktivnu legitimaciju ima tužitelj, ali samo onaj koji je do trenutka smetanja bio mirni posjednik; aktivno je legitimiran i svaki suposjednik na zaštitu samovlasnog smetanja od strane treće osobe, ali i drugih suposjednika, ali samo ako su ga potpuno isključili od tadašnjeg suposjeda ili mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

25. Pasivnu legitimaciju ima tuženik, tj. onaj koji je sam izvršio čin smetanja, tj. oduzeo posjed ili bilo na koji drugi način smetao posjednika u posjedovanju; ali tuženik može biti i onaj koji je dao nalog za smetanje, kao i onaj u čijem je interesu počinjeno smetanje, ali on se od toga nije ogradio; pasivno legitimiran može biti posredni posjednik; teret dokaza leži na strani tužitelja; on mora dokazati činjenicu da je bio posljednji mirni posjednik i mora dokazati čin smetanja (što tužitelj nije dokazao pred ovim sudom). Naime, sud pruža zaštitu prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, pri čemu nije od utjecaja pravo na posjed, pravna osnova posjeda, poštenje posjednika i je li smetanje izvršeno u kakvom javnom, društvenom ili sličnom interesu; o tim se pravnim pitanjima ne raspravlja u sporovima zbog smetanja posjeda. Ovisno o tome je li smetanje izvršeno uznemiravanjem ili oduzimanjem posjeda, sud će rješenjem zabraniti daljnje smetanje i odrediti povrat oduzetog posjeda.

25.1. Posjed je stvarna faktična vlast na stvari, a koje je faktično stanje zaštićeno pravom; zakon ne priznaje to pravo pomoćnicima u posjedovanju (ali ga priznaje nasljednicima u trenutku ostaviteljeve smrti); osim posjeda stvari zakon priznaje i posjed prava, ali samo posjed prava stvarne služnosti; posjed prava može postojati isključivo kao posjed prava služnosti.

25.2. Dakle ako nema takve služnosti, onda nema ni posjeda prava ni mogućnosti sudske zaštite posjeda; posjed je stvarno stanje koje se ne može promijeniti donošenjem rješenja u parnici zbog smetanja posjeda, nego samo stvarnim radnjama; ako neka osoba u stvarnosti izvršava tuđu faktičnu vlast nad stvari i samo ako postupa po uputama druge osobe (nije posjednik) je samo pomoćnik u posjedovanju; pomoćnik u posjedovanju ne može bez ovlasti neposrednog posjednika treću osobu uvesti u posjed.

26. Valja napomenuti da iz odredbi čl. 10. do čl. 17. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - u daljnjem tekstu ZV) koje se primjenjuju u ovom postupku; i iz pravne prakse sudova, u svezi istih propisa proizlazi: da posjed stvari je faktična vlast nad stvari, tj. mogućnost faktičnog raspolaganja stvari, koje je faktično stanje zaštićeno pravo; da valja razlikovati mehanički odnos čovjeka i stvari i od detencije kada nema posjeda u pravnom smislu, a zakon ga ne priznaje ni pomoćnicima u posjedovanju, ali ga priznaje kao što je gore navedeno, nasljednicima u trenutku ostaviteljeve smrti; osim posjeda sadašnje stvari, valja napomenuti da nema posjeda na budućoj stvari; zakon, kao što je prije i navedeno, priznaje i posjed prava, ali samo posjed prava stvarnih služnosti (čl. 10. st. 5. ZV-a); a u stavcima 2. i 3. Zakon razlikuje posjede po vrsti: neposredan, posredan, samostalan i nesamostalan, a razlikuje ga i kao individualan, odnosno i kao suposjed (kada istu stvar posjeduje više osoba, primjerice nekretninu); iz odluke Županijskog suda u Rijeci posl.br. Gž-3705/2004 od 4. srpnja 2006. proizlazi: da posjed prava može postojati isključivo kao posjed prava stvarne služnosti (čl. 10. st. 5. ZV-a); dakle, ako nema takve služnosti, onda nema ni posjeda prava, ni mogućnosti sudske zaštite posjeda.

26.1. Prema Zakonu, mogu se posjedovati samo stvari, dok se druga prava, osim stvarnih služnosti, ne mogu posjedovati (Okružni sud u Puli posl.br. Gž-938/80 od 8. prosinca 1980.). Posjed stvari ima svaka osoba koja vrši faktičnu vlast nad stvari, što znači da je sada zastupljeno objektivističko shvaćanje posjeda (dostatan je "corpus") za razliku od subjektivističkog shvaćanja po pravnim pravilima bivšeg OGZ-a (kad se tražio i "animus" (Općinski sud u Splitu posl.br. Gž-1321/83 od 3. lipnja 1986.).

26.2. Pomoćnik u posjedovanju ne može bez ovlasti neposrednog posjednika treću osobu uvesti u posjed (Županijski sud u Rijeci posl.br. Gž-328/2002 od 17. travnja 2002.).

27. U ovom postupku, ovaj sud drži dokazanim: da se sin tuženika DT, nije pokoravao tužitelju i njegovoj punici, jer mu nije dopustio, niti dozvolio, zapravo spriječio prolazak kroz k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], gledano iz pravca bijeloga puta prema parceli k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pa da je zato tuženik zvao sina opisanih zgoda, da bi sin na taj način zaštitio svoj mirni dugogodišnji posjed imanja.

28. Ne može se prihvatiti stajalište da tuženik uvijek odgovara za smetanje posjeda što ga je počinio jedan član njegova domaćinstva; za smetanje posjeda što ga počini punoljetni član domaćinstva, odgovara u pravilu samo taj član domaćinstva, ali ne i nositelj domaćinstva. Nositelj domaćinstva odgovarao bi samo za smetanje posjeda što ga počini punoljetni član njegova domaćinstva samo ako je taj član domaćinstva radio po njegovom nalogu (Okružni sud u Zagrebu posl.br. Gž-7450/80 od 9. prosinca 1980.);

29. Pasivno je legitimirana osoba, u parnici zbog smetanja posjeda, onaj tko je posjednika uznemirio, odnosno oduzeo mu posjed, pa tako i ona osoba koja je postupala po nalogu trećeg; ali u ovom predmetu dokazano je: da tužitelj nije uopće izvršavao sadržaj posjeda prava stvarne služnosti puta, prolaza i provoza; stoga da sin tuženika i tuženik osobno, nisu niti mogli u odnosu na tužitelja, počiniti čin smetanja posjeda prolaza, kako to tužitelj neosnovano tvrdi svojom tužbom.

30. U ovom postupku, nakon svih izvedenih dokaza, ovaj je sud utvrdio da tuženik nije pasivno legitimirana osoba u ovoj parnici zbog smetanja posjeda; jer tuženik na licu mjesta nije izveo nikakve radove u pravcu postavljanja "portuna"; posebice stoga što se radi o osobi visoke životne dobi, koja se otežano kreće i jer je prepustio sinu posjed cjelokupnog imanja godinama unazad; i jer je dokazano u postupku: da je, na licu mjesta njegov sin to sve učinio, jer je mirni posjednik imanja i terena, radi zaštite terena; između ostaloga, od upada divljih svinja i drugih životinja; tako iz tih razloga, da je zatvorio u potpunosti svoj posjed; s time da je ovaj sud dodatno utvrdio: da tuženik nije dao nalog sinu za učiniti navedeno na licu mjesta, niti je to tražio od sina; a s druge je strane u ovom postupku dokazano da tužitelj nije imao, niti stekao, a niti izvršavao posjed prava stvarne služnosti puta, provoza i prolaza kroz k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], za pristupiti k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

31. Okolnost da kupac stječe pravo vlasništva nekretnina nakon upisa u zemljišne knjige, nije zapreka da traži predaju nekretnine u posjed i prije uknjižbe ako to slijedi iz sadržaja Ugovora o kupoprodaji (VSH Rev-1378/88). Posjed prava stvarne služnosti ne stječe se samim vršenjem sadržaja tog prava, već je potrebno da se sadržaj služnosti vrši uz znanje posjednika druge nekretnine; međutim se posjed prava afirmativne služnosti (što je slučaj u ovoj pravnoj stvari), stječe kada posjednik jedne nekretnine jednostrano ili u sporazumu s posjednikom druge nekretnine učini glede te druge nekretnine nešto što njezin posjednik inače ne bi trebao trpjeti, a taj to ipak trpi (čl. 16. st . 1. i 3. ZV-a); prema tome pretpostavka za stjecanje prava posjeda prava stvarne služnosti puta, prolaza i provoza, tj. stvarne služnosti nije puko vršenje sadržaja tog prava, već je potrebno da se sadržaj prava stvarne služnosti (posjeda prava stvarne služnosti puta, prolaza i provoza), vrši uz znanje posjednika te druge nekretnine (Županijski sud u Šibeniku posl.br. Gž-454/03 od 30. lipnja 2003.); a u ovom je postupku nedvojbeno utvrđeno i dokazano: da tužitelj nije uopće izvršavao sadržaj posjeda prava služnosti puta, prolaza i provoza. Valja ponoviti: da sin tuženika (i tuženik, koji je tijekom gore opisanih susreta pozivao sina na lice mjesta) se nije u niti jednom trenutku, pokorio volji tužitelja; jer je u postupku dokazano: da DT, sin tuženika (a i tuženik, kad je bio na lice mjesta opisanih zgoda, u nazočnosti sina): nije tužitelju dozvolio (a niti punici tužitelja), niti dopustio prolaz, te i spriječio tužitelju prolazak kroz svoju nekretninu; i to svakako prije, nego što je sin tuženika definitivno tamo postavio "portun".

32. Dakle, posjed prava afirmativne stvarne služnosti stječe se jednostranim činom stjecanja kojim neposredni posjednik jedne nekretnine u korist te svoje nekretnine samovlasno izvrši na nekretnini u tuđem posjedu nešto što posjednik te druge nekretnine ne bi trebao trpjeti, a to ipak trpi;

32.1. Tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, a u svezi stjecanja posjeda prava stvarne služnosti puta, prolaza i provoza, po istome; te u svezi navedenog (u svezi čl. 16. st. 1. ZV-a) valja reći da se posjed afirmativne služnosti osniva jednostranim činom stjecanja kojim neposredni posjednik jedne nekretnine u korist te svoje nekretnine samovlasno izvrši na nekretnini u tuđem posjedu, nešto što posjednik te druge nekretnine ne bi trebao trpjeti, a to ipak trpi; međutim, sin tuženika (a i tuženik opisanih zgoda kad je zvao sina na lice mjesta) je reagirao pravodobno i zaštitio svoj posjed tako da tužitelj nije izvorno stekao posjed prava stvarne služnosti; isti nije ni kupio to pravo Ugovorom o kupoprodaji nekretnine od prodavatelja; niti stekao to pravo od pravnog prednika, npr. nasljeđivanjem, a niti drugim pravnim poslom; slijedom je sud dodatno zaključio: da isti nije nikada stekao posjed prava stvarne služnosti puta, prolaza i provoza, na koji se on poziva tužbom. Prigovor tužitelja nedostatka aktivne legitimacije tužitelja je, obzirom na navedeno, osnovan.

33. Dakle, posjed prava stvarne služnosti puta, prolaza i provoza, ne stječe se samim vršenjem sadržaja tog prava, već je potrebno da se sadržaj služnosti vrši uz znanje posjednika druge nekretnine; posjed prava afirmativne služnosti, kao što je slučaj u ovoj pravnoj stvari, stječe se kad posjednik jedne nekretnine jednostrano ili u sporazumu s posjednikom druge nekretnine učini glede te druge nekretnine nešto što njezin posjednik inače ne bi trebao trpjeti, a taj to ipak otrpi; prema tome, pretpostavka za stjecanje posjeda prava stvarne služnosti nije puko vršenje sadržaja tog prava, već je potrebno da se sadržaj služnosti u stvarnosti i faktično vrši, dakako uz znanje posjednika druge nekretnine; što nije slučaj u ovom predmetu.

34. U ovom slučaju je sud utvrdio: da tužitelj nije izvršavao sadržaj posjeda prava stvarne služnosti puta, prolaza i provoza (a pogotovo ne uz znanje tuženika), jer se dakle to pravo afirmativne stvarne služnosti stječe jednostranim činom stjecanja kojim neposredni posjednik jedne nekretnine u korist te svoje nekretnine samovlasno izvrši na tuđoj nekretnini i na tuđem posjedu nešto što posjednik te druge nekretnine ne bi trebao trpjeti, a to ipak trpi; u ovom predmetu je sin tuženika (i tuženik u nazočnosti sina) pravodobno, reagirao i zaštitio mirni posjed nekretnine; te zabranio i spriječio pristup tužitelju kroz česticu, gledano iz pravca makadamskog puta, tako da tužitelj nije stekao, niti mogao steći posjed prava stvarne služnosti, na koju se isti neosnovano poziva svojom tužbom.

35. Tužitelj nije ugovorom niti drugim pravnim poslom, stekao posjed prava stvarne služnosti puta, prolaza i provoza; pri tome valja nadodati da: na svim okolnim parcelama (koje se međama dodiruju sa predmetnom) takav teret nije upisan u zemljišnim knjigama, u korist parcele tužitelja.

35.1. Ovaj sud dodatno drži: da tužitelj nije primio posjed kupljene čestice od prodavateljice, jer navedeno ne proizlazi niti iz priloženih predmeta; već na način da je njegova punica (koja u trenutku zaključenja ugovora o kupoprodaji zastupala kao odvjetnica prodavateljicu, a ne tužitelja), po zaključenom ugovoru, njemu predala posjed; ali VT ranija vlasnica tj. prodavateljica nekretnine, nije nikada predala posjed terena. Stoga ovaj sud drži da tužitelj: nije uveden u posjed predmetne nekretnine po prodavateljici iste; samim time: da nije niti stekao posjed prava stvarne služnosti puta, prolaza i provoza; jer prodavateljica takvo pravo nije imala upisano u zemljišnim knjigama; slijedom, nije ni mogla to pravo prodati tužitelju; a niti mu je mogla navedeno pravo formalno i prenijeti.

35.2. Valja ponoviti da se sin tuženika odlučno protivio, te spriječio tužitelju prolaz kroz česticu njegova oca, o čemu je svjedočila i VT, punica tužitelja; iz čega proizlazi da se on nije pokorio tužitelju (uostalom kao i tuženik kad je bio nazočan tim gore opisanim događajima).

36. Verbalni čin smetanja posjeda u ovom slučaju nije dokazan, jer tuženik nije nikada tužitelju iskazao riječi prijetnje; a niti VT; koja tvrdi za tuženika, da je za razliku od sina: gospodin. S druge strane, ovaj sud drži: da riječi upućene po sinu tuženika punici tužitelja nisu ozbiljnog sadržaja; posebice stoga što je sin tuženika istoj rekao na licu mjesta samo: da će pozvati policiju, jer da je tamo sve njegovo; ali sve navedeno se ne odnosi na tužitelja niti je tuženik ikada takve riječi uputio VT. Stoga, kako navedene riječi nisu uopće navedene u tužbenom zahtjevu, niti dokazane, to ovaj sud drži: da niti taj dio tužbenog zahtjeva nije osnovan.

37. U ovom slučaju nije pasivno legitimiran tuženik, jer je on mirni posjed predao sinu godinama unazad i dokazno je da je sin postavio "portun" u svom interesu; i da sin nije postupio po nalogu njegova oca, već samovoljno; te da nije nikada izrekao riječi prijetnje tužitelju, jer ga nije nikada ranije ni vidio. Valja nadodati da tužitelj nije aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.

38. Ovaj sud drži, nakon svih izvedenih dokaza u ovom postupku: da tužitelj svojata prava koja na terenu nema; niti da je ikada stekao posjed prava stvarne služnosti puta, prolaza i provoza od prodavateljice; jer prodavateljica takvo pravo nije niti imala upisano, niti mu to pravo mogla prenijeti, odnosno prodati. Valja napomenuti da prodavateljica, između ostaloga, nije upisana na okolnim česticama, sve oko spornih, takvim teretom, što dokazuje da kupnjom čestice tužitelj nije stekao pravo stvarne služnosti puta, prolaza i provoza a time niti posjed, jer to pravo nije niti upisano, kao teret na okolnim česticama, a za korist k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]; a niti upisan teret na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a za korist k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

39. Nakon svih izvedenih dokaza, ovaj je sud utvrdio i drži dokazanim: da je jedne zgode tužitelj upoznao tuženika, upravo na tim terenima; te da je VT na terenu upoznala i sina tuženika; te da je tuženik tih zgoda, prilikom dolaska njemu nepoznatih osoba, pozivao uvijek sina; što je i razumljivo obzirom na njegovu starosnu dob i jer se otežano kreće; te jer je tuženik prepustio sinu, godinama unatrag, mirni posjed cjelokupnog imanja; te jer je tuženik tada opravdano smatrao, da sin treba zaštititi posjed terena; odnosno, jer je sin upravljao tim imanjem i bio mirni posjednik cjelokupnog imanja.

39.1. Ovaj je sud isto tako utvrdio da je VT tražila, osnovom specijalne punomoći prodavateljice nekretnine, mogućeg kupca za predmetnu česticu te razgovarala s potencijalnim kupcima, među kojima i susjedima predmetne čestice; jer je nedvojbeno utvrđeno da je ponudila tu parcelu svjedoku PT i tuženiku, te i ŠT (koja je iskazala da je jedna gospođa tražila prolaz za prodati jednu parcelu, odnosno za prodanu parcelu, kad je svjedokinja rekla da po njezinoj parceli nitko ne može proći); što sve dokazuje da je VT bila osobno involvirana u prodaji nekretnine (osnovom specijalne punomoći prodavateljice); te da je tražila, sa svih strana, mogući prolaz do sporne čestice, obzirom u naravi predmetna parcela nema uknjiženi pristupni prolaz (i jer se radi zapravo o "enklavi", tj. "enclave").

40. Dodatno, valja napomenuti da u petitu tužbenog zahtjeva nisu navedene riječi prijetnje kao čin smetanja posjeda; a ovaj sud drži: da te riječi prijetnje nisu ozbiljne niti da su iste dokazane (svjedoci saslušani pred sudom nemaju nikakva saznanja o tome); a niti navedene u tužbenom zahtjevu. S druge strane, tužitelj osobno tvrdi da su te riječi upućene njegovoj punici, a ne njemu; i da je sin tuženika one zgode rekao: da će zvati policiju na lice mjesta.

40.1. Tužitelj nije dostavio dokaze: da mu je tuženik prijetio; niti pismeni dokaz: da je sebi odredio pomoćnika u posjedovanju nekretnine, nakon zaključenog Ugovora o kupoprodaji. S druge strane prijetnje nisu prijavljene policiji, niti je pokrenut kazneni postupak zbog počinjenog kaznenog djela prijetnje (predmetu nisu priloženi dokazi o navedenom).

41. Slijedom navedenog, a kako tužitelj nije dokazao osnovanost svog tužbenog zahtjeva, valjalo je njegov tužbeni zahtjev, odbiti kao neosnovan u cijelosti i donijeti odluku kao u izreci.

41.1. Osnovom čl. 219. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu ZPP) stranka koja je tijekom postupka iznijela neku činjenicu, koja joj ide u prilog, dužna je predložiti i izvođenje dokaza kojom bi dokazala i postojanje te činjenice; stoga je tužitelj dužan dokazati sve svoje tvrdnje pred sudom; to kako tužitelj nije dokazao istinitost svojih tvrdnji pred sudom; to je sukladno čl. 8. ZPP-a ovaj sud, prema svojem uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučio kao u izreci.

42. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a; a tužitelj je izgubio ovaj spor; te su slijedom tuženiku priznati troškovi parničnog postupka kako slijedi: jednokratna nagrada za takvu vrstu predmeta u visini 250 bodova; odnosno 500,00 eura (koja obuhvaća četiri radnje za svaki prvostupanjski postupak – odgovor na tužbu i tri ročišta: 15. svibnja 2019., 8. srpnja 2019. i 30. listopada 2019.); dodatno su tuženiku priznati troškovi za daljnje procesno pravne radnje odvjetnika u visini od 50 bodova za svaku poduzetu radnju (jer je punomoćnik istoga nazočio daljnjim ročištima 7. listopada 2020., 23. listopada 2020., 25. siječnja 2021., 26. travnja 2024., 6. ožujka 2025., 24. srpnja 2025. i 10. listopada 2025.), dakle 50 bodova x 7, odnosno 350 bodova x 2,00 eura, što ukupno iznosi 700,00 eura. Dakle, tužitelj je tuženiku dužan naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.200,00 eura; dodatno na taj iznos 25% PDV-a, koji iznosi 300,00 eura; dakle ukupno je tužitelj dužan tuženiku isplatiti na ime troškova postupka iznos od 1.500,00 eura. U preostalom dijelu je zahtjev tuženika u svezi troškova postupka, odbijen do iznosa od 1.600,00 eura; jer nije osnovan u tom dijelu.

43. Slijedom izloženog, kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Rovinju, 12. studenoga 2025.

Sudac:

Roberto Uggeri

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ovih rješenja dozvoljena je žalba strankama. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa istog u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika