REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1353/2019-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Jasminka Biloš, odvjetnica u Osijeku, protiv prvotuženice AJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotuženika Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti, Osijek, Cara Hadrijana 10, OIB: 28082679513, koje zastupaju punomoćnici Slavko Nedić i Zoran Šarić, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Slavko Nedić i Zoran Šarić u Osijeku, radi povrede prava osobnosti i naknade štete, odlučujući o reviziji prvotuženice i drugotuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-106/2016-2 od 4. listopada 2018., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pr-108/2015-18 od 23. prosinca 2015., u sjednici održanoj 12. studenoga 2025.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se revizija prvotuženice i drugotuženika kao nedopuštena.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I/ 1. Utvrđuje se da je tužiteljica CJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trpjela uznemiravanje i povredu prava osobnosti na radnom mjestu Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti, Osijek, Cara Hadrijana 10, OIB: 28082679513, u razdoblju od veljače 2010. godine do podnošenja ove tužbe.
2. Nalaže se II-tuženiku Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti, Osijek, Cara Hadrijana 10, OIB: 28082679513, da osigura tužiteljici zaštitu od uznemiravanja, prestanak svakog uznemiravanja i povrede prava osobnosti, te mu se nalaže da se suzdrži od uznemiravanja i povrjeđivanja prava osobnosti prava tužiteljice.
3. Nalaže se tuženicima AJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti, Osijek, Cara Hadrijana 10, OIB: 28082679513, da tužiteljici solidarno isplate 30.000,00 kn (tridesettisućakuna) na ime nematerijalne štete sa zakonskom zatezne kamatom u visini eskontne stope HNB uvećanoj za pet postotnih poena od podnošenja tužbe do isplate.
II/ Nalaže se tuženicima da tužiteljici naknade troškove ovog postupka u iznosu od 19.062,50 kn sa zakonskom kamatom u visini eskontne stope HNB uvećane za pet posto poena od donošenja presude do isplate.“.
2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:
„Žalba tuženih se djelomično prihvaća kao osnovana a djelomično odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Osijeku br. Pr-108/2015-18 od 23. prosinca 2015.:
- potvrđuje u dijelu kojim je utvrđeno da je tužiteljica trpjela uznemiravanje i povredu prava osobnosti na radnom mjestu ( točka I/1), u dijelu kojim se II-tuženiku nalaže da tužiteljici osigura zaštitu od uznemiravanja, prestanak svakog uznemiravanja i povrede prava osobnosti ( točka I/2) te u dijelu kojim se I-tuženoj i II- tuženiku nalaže tužiteljici solidarno isplatiti na ime nematerijalne štete iznos od 15.000,00 kuna sa određenom zateznom kamatom koja teče od podnošenja tužbe do isplate ( dio točke I/3), te u dijelu kojim je tuženima naloženo tužiteljici naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 11.773,00 kuna ( dio točke II)
- preinačuje u dijelu kojim je I-tuženoj i II-tuženiku naloženo da tužiteljici solidarno isplate na ime nematerijalne štete dalje zatraženi iznos od 15.000,00 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama ( dio točke I/3), te u dijelu kojim je tuženicima naloženo da tužiteljici naknade trošak parničnog postupka u preostalom iznosu iznad dosuđenog ( točka II).
Nalaže se tužiteljici da tuženicima naknadi trošak sastava žalbe u iznosu od 430,00 kuna u roku od 15 dana.“.
3. Protiv drugostupanjske presude prvotuženica i drugotuženik su podnijeli reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku, zbog pravnih pitanja koje smatraju važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložili su preinačiti drugostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, odnosno ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija je nedopuštena.
6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14
- dalje: ZPP), u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kako je to primjerice navedeno u točkama 1. -3. ovog stavka.
7. U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP). U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.
8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice, zaposlene kod drugotuženika, radi utvrđenja da je trpjela uznemiravanje i povredu prava osobnosti na radnom mjestu te radi nalaganja drugotuženiku da osigura tužiteljici zaštitu od uznemiravanja, prestanak svakog uznemiravanja i povrede prava osobnosti i da mu su naloži suzdržavanje od uznemiravanja i povređivanja prava osobnosti tužiteljice, kao i zahtjev tužiteljice da prvotuženica, koja je zaposlenica drugotuženika, s drugotuženikom tužiteljici solidarno naknadi neimovinsku štetu u iznosu 30.000,00 kuna.
9. Nižestupanjski sudovi su ocijenili da je tužiteljica za vrijeme trajanja radnog odnosa kod drugotuženika u razdoblju od veljače 2010. do podnošenja tužbe 21. srpnja 2011. trpjela povredu dostojanstva kao zaštićenog prava osobnosti, bila je uznemiravana i omalovažavana na radnom mjestu od strane prvotuženice i njoj bliskih osoba te bila izložena mobingu na radnom mjestu.
10. Stoga je drugostupanjski sud u pobijanoj presudi, pozivom na odredbe čl. 5. st. 3. i 5. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09 i 61/11 - dalje: ZR), čl. 130. ZR te čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO), potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je utvrđeno da je tužiteljica trpjela uznemiravanje i povredu prava osobnosti na radnom mjestu i kojim je drugotuženiku naloženo osigurati tužiteljici zaštitu od uznemiravanja i povrede prava osobnosti te se suzdržati od uznemiravanja tužiteljice, dok je u dijelu kojim je tužiteljica zahtijevala da joj tuženici solidarno naknade neimovinsku štetu u iznosu 30.000,00 kuna preinačio prvostupanjsku presudu na način da je zahtjev tužiteljice prihvaćen za iznos 15.000,00 kuna, dok je u preostalom dijelu odbijen kao neosnovan.
11. Tuženici su u reviziji postavili sljedeća pitanja:
1. „Da li tužitelj u sporu radi zaštite dostojanstva mora navesti neki od temelja diskriminacije, odnosno da li se može donijeti presuda kojom se utvrđuje postojanje uznemiravanja bez da se navede temelj diskriminacije?“
2. „Da li je u sporu za zaštitu dostojanstva radnika nužno provesti vještačenje radi utvrđenja uzročno-posljedične veze između zdravstvenog stanja radnika i navodne ugroze njegovog dostojanstva, te utvrđenja visine štete?“
3. „Da li je zakonski zastupnik pravne osobe pasivno legitimiran u postupku zaštite dostojanstva radnika?“.
12. Kao razlog važnosti postavljenih pitanja, tuženici su ukazali na odluke Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-1558/12 od 5. srpnja 2011. i Gžr-658/13 od 17. rujna 2013., Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1601/13 od 7. studenog 2013., Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1993/12 od 6. prosinca 2012., Županijskog suda u Varaždinu broj Gž R-10/17 od 5. lipnja 2017. te odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr- 712/2014 od 8. rujna 2015. i Revr-312/2011 od 11. lipnja 2011., za koje navode da su utemeljene na različitim pravnim shvaćanjima o navedenim pitanjima.
13. U odnosu na prvo pravno pitanje naznačeno u reviziji tuženika, valja reći da je u ovom postupku tužba podnesena zbog povrede prava na dostojanstvo kao prava osobnosti (čl. 19. st. 2. ZOO), uz nalaganje da se prestane s radnjama kojom se povređuje pravo osobnosti (čl. 1048. ZOO) kao i zahtjevom za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti (čl. 1100. ZOO), uz poziv na odredbe čl. 1047. ZOO, čl. 1077. ZOO i čl. 130. ZR. Sudovi su odlučili o osnovanosti takvog zahtjeva s obzirom na činjenice iznesene u tužbi kao i predložene te izvedene dokaze na temelju kojih su utvrdili sve odlučne činjenice. Slijedom navedenog, predmet spora nije bila zaštita tužiteljice od diskriminacije, niti su sudovi odlučivali primjenom odredbi Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“, broj 85/08 i 112/12). Zato se prvo pitanje naznačeno u reviziji ne može smatrati za važnim za odluku u konkretnom sporu, niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 2. ZPP).
14. Na drugo pitanje koje su tuženici naznačili u reviziji nije moguće dati jednoznačan odgovor, univerzalno primjenjiv u sličnim ili istim činjeničnim i pravnim situacijama, jer odgovor na postavljeno pitanje ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja. Stoga se niti drugo pitanje tuženika naznačeno u reviziji ne može smatrati važnim u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.
15. Odgovor na treće pitanje naznačeno u reviziji tuženika također je ovisan o okolnostima slučaja. Međutim, valja reći da je u konkretnom slučaju tužbenim zahtjevom zatraženo od prvotuženice, kao zaposlenice drugotuženika, naknaditi tužiteljici neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti (solidarno s drugotuženikom), koji zahtjev je (djelomično) prihvaćen, uz ocjenu da je prvotuženica u takvom slučaju pasivno legitimirana. Navedeno je u skladu sa shvaćanjem revizijskog suda iznesenim u odluci broj Revr-312/11 od 1. lipnja 2011. (na koju su se uostalom tuženici i pozvali u reviziji):
„Međutim, predmetnim tužbenim zahtjevima tužiteljica ne traži samo zaštitu od povrede dostojanstva već traži i naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, a u odnosu na zahtjev za naknadu te štete tuženik je pasivno legitimiran. Naime, riječ je o šteti pretrpljenoj na radu i u svezi s radom koju je prema odredbi čl. 109. st. 1. ZR poslodavac dužan naknaditi radniku po općim propisima obveznog prava, a prema odredbi čl. 1061. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05) za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojega je radnik radio u trenutku prouzročenja štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika, a prema odredbi st. 2. toga članka oštećenik ima pravo zahtijevati popravljanje štete i neposredno od zaposlenika ako je štetu prouzročio namjerno.
Trećom osobom u smislu navedene odredbe treba smatrati i drugog radnika kod istog poslodavca kojem je uzrokovana šteta.“.
16. Slijedom navedenog niti treće pitanje postavljeno u reviziji tuženika nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.
17. Budući da nisu ispunjene pretpostavke da bi se o podnesenoj reviziji tuženika moglo meritorno odlučivati, valjalo je reviziju tuženika odbaciti kao nedopuštenu na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP.
Zagreb, 12. studenoga 2025.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
