REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2426/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja PČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i II. tužiteljice ĆČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa punomoćnik Denis Pedić, odvjetnik u Popovači, protiv tuženika FČ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Volić, odvjetnik u Garešnici, zbog smetanja posjeda, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije I. i II. tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-1204/2024-2 od 4. veljače 2025., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Sisku poslovni broj Psp-26/2020- 49 od 15. studenoga 2024., na sjednici održanoj 12. studenoga 2025.,

r i j e š i o  j e:

Odbija se prijedlog I. i II. tužitelja za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1.1. Tužitelji I. i II. (dalje: tužitelji) su podnijeli ovom sudu prijedlog da im se dopusti podnošenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Sisku, poslovni broj Gž- 1204/2024-2 od 4. veljače 2025. zbog pravnih pitanja koje smatraju važnima za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:

„1. Je li došlo do bitne povrede odredaba postupka u smislu odredbe čl. 441. ZPP-a i povrede načela ograničenog raspravljanja u smislu odredbe čl. 27. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje u tekstu: ZV) kada se sud upuštao u ocjenu poštenja tužitelja, prava na posjed, pravni temelj posjeda i poštenje posjednika te na temelju tako utvrđenih činjenica donio odluku o tužbenom zahtjevu?

2. Može li se postavljanje rampe kao čin smetanja suposjeda (na poslužnoj nekretnini na način da se njome onemogući dolazak vozilom i parkiranje na drugu povlasnu nekretninu) smatrati činom dopuštene samopomoći u smislu odredbe čl. 27. ZV-a?

3. Može li se pravo služnosti puta i prava kolnika preko poslužne nekretnine steći i kada postoji pristup na povlasnu nekretninu?

4. Može li se pravo služnosti puta i prava kolnika steći parkiranjem vozila na poslužnoj nekretnini, odnosno može li parkiranje vozila predstavljati razumnu svrhu za stjecanje prava služnosti puta i prava kolnika?

5. Da li se u parnici radi smetanja posjeda prava služnosti utvrđuje kvalificirani posjed prava služnosti?

6. Na koji način se utvrđuje posljednji mirni posjed, odnosno, koliko je vremena potrebno da bi se neki posjed smatrao posljednjim?“.

1.2. Smatraju da je riječ o važnim pitanjima u pogledu kojih odluka drugostupanjskog suda odstupa od pravnih shvaćanja izraženih u odlukama drugostupanjskog i revizijskog suda (odluka Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-810/77 od 14. srpnja 1977., odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-427/2014- 2 od 4. ožujka 2020. i poslovni broj Rev-7/2015-2 od 4. prosinca 2018.).

2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.

3. Postupajući u skladu s čl. 385.a, čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja postavljena u prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije nisu važna pitanja za odluku u sporu i ujedno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4. Predmet postupka je zahtjev tužitelja na utvrđenje da su oni bili u mirnom suposjedu prava stvarne služnosti puta i kolnika i da su u tome smetani od strane tuženika. Tužbeni zahtjev odbijen je jer je utvrđeno da tužitelji nisu bili posjednici prava stvarne služnosti puta i kolnika, te opravdanost čina samopomoći koji je poduzeo tuženik.

5. U prijedlogu za dopuštenje revizije su naznačena pravna pitanja koje tužitelji smatraju da su važna pitanja za odluku u ovom sporu, kao i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Međutim, uz činjenicu da se pitanja svode na opširno preispitivanje utvrđenog činjeničnog stanja i primjene odredaba ZPP te materijalnopravnih odredaba prilikom donošenja odluke u okolnostima slučaja ovog konkretnog predmeta, tužitelji, osim paušalne tvrdnje da su pitanja važna radi osiguranja jednakosti sviju pred zakonom, nisu konkretno iznijeli sadržajne razloge zbog kojih bi odgovor na navedena pitanja bio važan ne samo za odluku u sporu, već i osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj sudske prakse. Nadalje, sudska praksa na koju se tužitelji u prijedlogu pozivaju ne sadržava pravno shvaćanje koje bi bilo u proturječnosti s pravnim shvaćanjem na kojem je utemeljena pobijana odluka, a niti sadrži odgovor na koje od pitanja koja tužitelji u prijedlogu postavljaju. Isto tako, odluke na koje se tužitelji pozivaju kao razlog važnosti postavljenih pitanja nisu donesene u podudarnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji u odnosu na okolnosti konkretnog slučaja odnosno pravnu osnovu pobijane odluke.

6. Zbog navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 400. st. 2. ZPP, riješiti kao u izreci.

Zagreb, 12. studenoga 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić