REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2428/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Močić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženice 1. LŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], tuženika 2. ZŽA, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], i oboje zastupa punomoćnik Hrvoje Elez, odvjetnik u Splitu, tuženice 3. AŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Mijo Jeličić, odvjetnik u Splitu, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž- 866/2024-3 od 30. listopada 2024. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1352/2022-16 od 8. siječnja 2024., u sjednici održanoj 12. studenoga 2025.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-866/2024-3 od 30. listopada 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog u Splitu, poslovni broj P-1352/2022-16 od 8. siječnja 2024. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositelj navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava u sudskoj praksi, i to zbog odstupanja od prakse revizijskog suda pri čemu je ukazano na odluku Vrhovnog suda broj Rev- 1149/2016-2 od 11. rujna 2018., kao i zbog neujednačene prase drugostupanjskih sudova pri čemu je ukazano na presudu Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž-244/2011-2 od 7. prosinca 2011., a ukazano je mutatis mutandi i na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5040/2016 od 16. srpnja 2020.

2. Pitanja koja je tužitelj naznačio u prijedlogu glase:

1) Nastavlja li s uračunavanjem posjedovanja od strane prednika kupac koji je prema ugovoru o kupoprodaji nekretnina danom isplate ukupne kupoprodajne cijene nastavio kvalificirano posjedovati predmetne nekretnine te može li na taj način steći pravo vlasništva u skladu s odredbom članka 159. važećeg Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima;

2) Je li sud vezan činjeničnom osnovom tužbe u smislu članka 7. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 8408, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22) u situaciji kad donosi presudu kojom preinačuje prvostupanjsku presudu ocjenjujući neosnovanost iste iz razloga koji se uopće ne navode u tužbi i tijekom prvostupanjskog postupka;

3) Je li sud ovlašten odlučiti o meritumu spora, a posljedično i o pasivnoj legitimaciji stranaka i bez postojanja pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju iza pokojnog ostavitelja, a u situaciji kad su tužbom obuhvaćeni svi presumirani nasljednici/univerzalni sukcesori ostavitelja vezano uz imovinu koja uopće ne ulazi u ostavinsku masu ostavitelja?

3. Tuženici nisu odgovorili na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.

4. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. ZPP, revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao ni za razvoj prava u sudskoj praksi. To stoga što razlozi važnosti nisu odgovarajući konkretnim okolnostima predmetnog slučaju. Naime, predmet je pobijanog dijela odluke o zahtjevu tužitelja utvrđenje isključivog prava vlasništva jedne nekretnine i realnog dijela druge nekretnine te ovlaštenje na uknjižbu uz istodobno brisanje s imena prednika tuženika. Ovaj je zahtjev činjenično utemeljen na tvrdnji da je tužitelj predmetne nekretnine kupio 5. studenoga 2020. od prednika stranka ĐŽ koji je bio knjižni vlasnik nekretnina te mu isplatio pretežiti dio kupoprodajne cijene u visini od 720.800,00 kuna na njegov račun, dok je, zbog smrti ĐŽ, preostali iznos od 73.235,34 kuna uplatio na sudski polog u korist tuženika čime je u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu. No kako je prodavatelj ĐŽ umro **.**.2020., čiji su jedini zakonski nasljednici tuženici, ali je nakon njegove smrti došlo do spora između nasljednika jer 1. i 3. tuženice osporavaju njegovu usmenu oporuku. Sud je prvog stupnja prihvatio pobijani dio tužbenog zahtjeva ocijenivši da „iz dokazne građe proizlazi da je tužitelj nastavio kvalificirano posjedovati predmetne nekretnine, a kako mu se uračunava posjedovanje od strane pravnog prednika, tužitelj je i bez uknjižbe dosjedanjem u skladu s člankom 159. ZV stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina te bi prema članku 130. stavak 1. ZV bio ovlašten tražiti uknjižbu“. Sud drugog stupnja, međutim, ne prihvaća ovakav zaključak cijeneći da se u konkretnom slučaju radi isključivo o kupoprodajnom odnosu između tužitelja i prednika tuženika koji je bio upisan u zemljišnu knjigu i da je pravna osnova za stjecanje prava vlasništva kupoprodajni ugovor, a ne dosjelost, pa je tužitelj ovlašten na temelju kupoprodajnog ugovora zatražiti upis uknjižbe prava vlasništva u zemljišnu knjigu, a ne radi se o stjecanju prava vlasništva dosjelošću.

4.1. Razlog važnosti na kojeg ukazuje predlagatelj u odnosu na prvo naznačeno pitanje, prema ocjeni ovog suda, nije odgovarajući okolnostima konkretnog slučaja zato što se odnosi na stjecanje prava vlasništva od izvanknjižnog, a ne knjižnog vlasnika. Drugo naznačeno pitanje polazi od netočne tvrdnje da je drugostupanjski sud donio preinačujuću presudu iz razloga koji se „uopće ne navode u tužbi i tijekom prvostupanjskog postupka“ zato što na suprotno upućuje sadržaj prvostupanjske presude kojim se izlaže sadržaj tužbe (odlomak 1. prvostupanjske presude). Iz sadržaja razloga navedenih uz treće naznačeno pitanje, proizlazi da se ovo pitanje odnosi na ukinuti dio prvostupanjske presude koji ne može biti predmetom prijedloga za dopuštenje revizije. Osim toga, kad bi se uzelo da se treće pitanje odnosi i na pobijanu presudu, tada valja uočiti da tužbeni zahtjev nije odbijen zbog nedostatka legitimacija na pasivnoj strani. U tom smislu o odgovoru na ovo pitanje ne ovisi odluka u sporu.

5. Iz svega naprijed navedenog proizlazi da naznačena pravna pitanja nemaju potrebno obilježje važnosti u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP, pa je prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije valjalo odbiti na temelju odredbe članka 389.b stavka 2. ZPP i riješiti kao u izreci.

Zagreb, 12. studenoga 2025.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil