Republika Hrvatska

Trgovački sud u Bjelovaru

Bjelovar, Šetalište dr. Ivše Lebovića 42

Poslovni broj: P-21/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Bjelovaru, OIB: 07942269267, po sutkinji Mariji Petrina Kubica, u pravnoj stvari tužitelja DI, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnika obrta [obrt], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Šimek, odvjetnik iz Koprivnice, protiv tuženika HOK-OSIGURANJE d.d. Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić & Partneri d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 30. rujna 2025. u nazočnosti tužitelja osobno i punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti punomoćnika tuženika, 12. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku HOK-OSIGURANJE d.d. Zagreb, OIB: 00432869176, Zagreb, Capraška ulica 6, da tužitelju DI, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasniku obrta [obrt] obrt za prijevoz i usluge, [adresa], isplati iznos od 1.230,81 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 244,61 eura od 12. veljače 2024. do isplate i na iznos od 986,20 eura od 12. studenog 2025. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu iznosa od 450,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. travnja 2024. do isplate, te zahtjev za zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 244,61 eura od 2. veljače 2024. do 12. veljače 2024. i zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 986,20 eura od 13. travnja 2024. do 12. studenog 2025.

III Nalaže se tuženiku HOK-OSIGURANJE d.d. Zagreb, OIB: 00432869176, Zagreb, Capraška ulica 6, da tužitelju DI, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasniku obrta [obrt], [adresa], naknadi parnični trošak u iznosu od 687,19 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi naknade štete. U tužbi navodi da se 31. siječnja 2024. oko 18.30 sati u [adresa], u [adresa], dogodila prometna nesreća na način da je EI, vozač vozila marke Opel, tip Combo, reg. oznaka [registarska oznaka], uslijed nepropisne kretnje u prometu svojim prednjim dijelom vozila oštetio dio vozila tužitelja koje je bilo parkirano na propisanom parkirnom mjestu. Tom prilikom došlo je do oštećenja vozila, reg. oznake [registarska oznaka] i to lijevog: bočnog pokazivača smjera, lajsne, vratiju i dr. Tužitelj je izvršio popravak vozila u ovlaštenom servisu Auto Centar Krivak d.o.o. na osnovu izvida štete od strane tuženika, a koji popravak je iznosio bez PDV-a (tužitelj je u sustavu PDV-a) 1.630,76 EUR odnosno tužitelj je za popravak sa uključenim PDV-om dana 28. lipnja 2024. platio sveukupno 2.038,45 EUR. Tužitelju je prouzročena šteta, s obzirom da je teretno vozilo marke Ford Transit osnovno sredstvo njegovog obrta te je iz tog razloga izgubio dobit zbog nemogućnosti korištenja tog vozila u razdoblju od 28. ožujka – 12. travnja 2024. dok je bilo na popravku u servisu. Tužitelj je imao sklopljen ugovor o najmu vozila od 19. ožujka 2024., s tvrtkom G.B. Welding j.d.o.o. po cijeni od 112,50 EUR (uključen PDV) te je u periodu od 16 dana (koliko je vozilo bilo van upotrebe) tužitelj pretrpio i štetu u vidu izgubljene dobiti od 1.800,00 eura. U svezi navedenih oštećenja tužitelj se sa odštetnim zahtjevom obratio tuženiku radi rješavanja predmetnog spora izvansudskim putem. Tuženik je na osnovu nastalih oštećenja, izvršenog izvida štete i priležeće dokumentacije utvrdio svoju djelomičnu odgovornost, obzirom na tužiteljev doprinos nastanku štete od 15% - zbog nepropisnog parkiranja. Tuženik je ponudio i kasnije tužitelju isplatio iznos od 1.386,15 eura, s kojom odlukom tužitelj nije bio suglasan. Radi se o 244,61 eura, što je razlika iznosa popravka u odnosu na nesporni iznos (1.630,76 – 1.386,15 = 244,61 eura) te je tužitelj uputio pisani prigovor tuženiku navodeći da „nepropisno parkiranje nije u uzročnoj vezi sa samim štetnim događajem niti se kao takvo ne može uzeti u obzir.“ Tuženik je na ime izgubljene dobiti tužitelju ponudio iznos od 363,80 eura, koji je nesporno plaćen. Slijedom navedenog tužitelj predlaže da sud presudom naloži tuženiku plaćanje 244,61 eura na ime štete za popravak vozila i 1.436,20 eura (1.800,00 eura – 363,80 eura = 1.436,20 eura) na ime štete za izgubljenu dobit, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 244,61 eura od 2. veljače 2024. i na iznos od 1.432,20 eura od 13. travnja 2024. do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je priznao pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja 31. siječnja 2024. Osporio je isključivu odgovornost osiguranika tuženika i istaknuo doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja kao i svim posljedicama proizašlim iz istog. Tuženik je osporio i visinu tužbenog zahtjeva te istaknuo prigovor potpunog namirenja tužitelja isplatom iznosa od 1.386,15 eura, kojeg je isplatio prije podnošenja tužbe (16. srpnja 2024.) a taj iznos odgovara omjeru suodgovornosti tužitelja za nastanak predmetnog štetnog događaja. To stoga jer iz Potvrde MUP-a, PU koprivničko-križevačke, PP Koprivnica, proizlazi kako je vozilo tužitelja bilo nepropisno parkirano zbog čega je DI i izdana mjera upozorenja zbog počinjenog prekršaja iz čl.12. st.4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a iz čega proizlazi doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja. Tuženik je osporio u cijelosti potraživanje s osnova izgubljene dobiti, navodeći da isto ne proizlazi iz dostavljene dokumentacije, a osporio je i tijek zakonskih zateznih kamata.

Predložio je tužbeni zahtjev odbiti.

3. Radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u potvrdu Ministarstva unutarnjih poslova, PU Koprivničko-križevačka, PP Koprivnica Klasa: 211-08/24- 4/3590, URBROJ: 511-06-05-24-2 od 15. listopada 2024. (list 5-6), fotografiju oštećenja vozila (list 7), presliku prometne dozvole (8-9), račun AUTOCENTAR KRIVAK d.o.o. Reka br. 236-3-1 od 18. travnja 2024. (list 10-11), potvrdu o plaćanju od 28. lipnja 2024. (list 12), izvadak iz obrtnog registra (list 13), Ugovor o najmu vozila od 19. ožujka 2024. (list 14-16), dopise tuženika od 28. veljače 2024., 28. ožujka 2024., 28. svibnja 2024. i 10. srpnja 2024. (list 17-23), sporazum o namirenju od 31. srpnja 2024. (list 24), prigovor tužitelja od 11. ožujka 2024. (list 25-26), presliku predmeta Ministarstva unutarnjih poslova, PU Koprivničko-križevačka, PP

[adresa] KLASA: NK-211-03/24-03/12710, URBROJ: 511-06-04-24-2 sa fotodokumentacijom (list 45-98), presliku tuženikovog spisa vezano za prijavu štete iz štetnog događaja od 31. siječnja 2024. (list 107-173) i saslušao je tužitelja DI (179-180).

4. Provedene je dokaze sud ocijenio u smislu odredbe čl.8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP).

5. Tužbeni zahtjev za isplatu djelomično je osnovan.

6. Nije između stranaka sporno da se 31. siječnja 2024. oko 18.30 sati u [adresa], dogodila prometna nesreća na način da je EI, vozač vozila marke Opel, tip Combo, reg. oznaka [registarska oznaka], uslijed nepropisne kretnje u prometu svojim prednjim dijelom vozila oštetio vozilo tužitelja.

7. Nije sporna pasivna legitimacija tuženika.

8. Tužitelj je tuženiku prijavio štetu iz osiguranja autoodgovornosti 12. veljače 2024. (list 145-146).

9. Tužitelj je popravio vozilo i za popravak 28. lipnja 2024. platio iznos od 2.038,45 eura.

10. Tuženik je tužitelju prije pokretanja ove parnice platio iznos od 1.386,15 eura, dok iznos od 244,61 eura nije platio jer je ocijenio da je tužitelj doprinio nastanku štetnog događaja sa 15%, zbog nepropisnog parkiranja.

11. Sporno je dakle je li tužitelj svojim ponašanjem doprinio nastanku štete.

12. Iz uvida u fotodokumentaciju koja se nalazi u predmetu (list 91-96), a čiju vjerodostojnost tuženik nije osporio, razvidno je da je automobil tužitelja u trenutku nezgode bio parkiran na način da je zauzeo dva parkirna mjesta, time da je vozilo bilo smješteno unutar linija koje parkirna mjesta označavaju.

13. Osiguranik tuženika je nepropisanom vožnjom oštetio vozilo tužitelja. Po ocjeni suda činjenica da je vozilo tužitelja bilo parkirano na način da je zauzimalo dva parkirna mjesta nije od utjecaja na nastanak štete. Na parkiralištu se vozila parkiraju unutar označenih parkirnih linija i vozači koji se voze parkiralištem dužni su svoju radnju obaviti na način koji ne ugrožava parkirana vozila. Osiguranik tuženika očito nije postupio s dužnom pažnjom pri čemu je vozilo tužitelja oštetio.

14. Činjenica da je tužitelju izdan prekršajni nalog za nepropisno parkiranje također ne znači da je navedeno od utjecaja na odgovornost tuženika za štetu.

15. Slijedom navedenog po ocjeni suda tuženikov prigovor suodgovornosti tužitelja nije osnovan i tuženik je dužan platiti tužitelju i (preostali) iznos od 244,61 eura na ime naknade štete za popravak vozila.

16. Prema odredbi čl.1086. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., dalje: ZOO) obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete.

17. Tužitelj na iznos od 244,61 eura potražuje zakonske zatezne kamate tekuće od 2. veljače 2024., dakle od prvog dana nakon nastanka štetnog događaja.

18. S obzirom da je tuženik odgovorni osiguratelj primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23). Odredbom čl.12. propisan je postupak i rokovi za podnošenje odštetnog zahtjeva. Sukladno odredbi stavka 5. toga članka odgovorni osiguratelj dužan je isplatiti naknadu štete najkasnije u roku od 60 dana od primitka odštetnog zahtjeva. U slučaju neizvršenja obveze u navedenom roku oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

19. Kako tuženik tužitelju nije platio cjelokupni iznos štete u roku iz čl.12. st.4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, tužitelj ima pravo na isplatu zateznih kamata od dana podnošenja zahtjeva odnosno od 12. veljače 2024. do isplate. Odluka o visini stope zateznih kamata temelji se na odredbi čl.29. st.1. i 2. ZOO-a.

20. Tužiteljev zahtjev za naknadu štete zbog izgubljene dobiti djelomično je osnovan.

21. Sukladno odredbi čl.1089. st.1. ZOO-a oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete tako i na naknadu izmakle koristi. Visina naknade određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje što drugo (st.2.). Pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovnom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije ostvarenje je spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem (st.3.).

22. Slijedom navedenog za naknadu štete u vidu izmakle koristi potrebno je da se ispune zakonom određene pretpostavke: da korist nije ostvarena, da postoji određeni stupanj izvjesnosti da bi bila ostvarena (redovan tijek stvari) i da je dopuštena osnova po kojoj bi korist bila ostvarena.

23. Tužitelj u tužbi navodi da je u razdoblju od 16 dana (koliko je vozilo bilo na popravku) pretrpio štetu zbog izgubljene dobiti od 1.800,00 eura.

24. Iz uvida u Ugovor o najmu vozila od 19. ožujka 2024. (list 14-16 ) i iskaza tužitelja proizlazi da je tužitelj iznajmio društvu G.B. WELDING j.d.o.o. [adresa], teretno vozilo marke Ford Transit, broj šasije [broj šasije], godina proizvodnje 2020., dizel, bijele boje, L4HR, registarske oznake [registarska oznaka]. Teretno vozilo iznajmljeno je u razdoblju od 20.03.2024. do najkasnije 01.05.2024., za dnevnu najamninu od 90,00 eura + PDV.

25. Iz uvida u izvadak iz obrtnog registra (list 13) proizlazi da je obrt tužitelja registriran (između ostalog) za iznajmljivanje i zakup automobila i motornih vozila lake kategorije.

26. Tužitelj je u tužbi je naveo da je popravak trajao 16 dana, dok je u iskazu

– saslušan kao stranka (list 179-180), naveo da je vozilo bilo na popravku 15 dana. Imajući u vidu iskaz tužitelja sud utvrđuje da je vozilo bilo na popravku 15 dana te da u tom razdoblju nije moglo biti u najmu.

27. Sud na temelju navedenog utvrđuje da bi tužitelj u razdoblju od 15 dana, za vrijeme dok je vozilo bilo na popravku, ostvario korist od najma vozila, budući da je imao sklopljen Ugovor o najmu, kojeg za to vrijeme nije realizirao.

28. S obzirom na ugovorenu najamninu od 90,00 eura po danu, za 15 dana najma tužitelj je izgubio iznos od 1.350,00 eura.

29. Budući da mu je tuženik, kako to u tužbi navodi tužitelj, na ime izgubljene zarade ponudio i platio iznos od 363,80 eura, sud utvrđuje osnovanim tužbeni zahtjev za naknadu štete zbog izgubljene zarade u iznosu od 986,20 eura.

30. Kod izračuna visine izgubljene dobiti sud je u obzir uzeo samo iznos ugovorene najamnine od 90,00 eura – bez obračunatog poreza na dodanu vrijednost. Porez na dodanu vrijednost (PDV) je porez na potrošnju koji se primjenjuje na većinu robe i usluga. Klasificira se kao neizravni porez, što znači da ga plaćaju potrošači, ali su poduzeća ta koja ga prikupljaju i uplaćuju poreznim tijelima. Tužitelj je naveo u tužbi da je u sustavu PDV-a. PDV mu nije niti trošak niti prihod te se s pozicije prihoda kod njega ništa ne mijenja. Naime poslovni subjekt koji je u sustavu PDV-a na svoje cijene zaračunava PDV i taj je porez samo prolazna stavka. Drugi mu poduzetnik plaća iznos s PDV-om, ali si ga može i odbiti, odnosno tražiti povrat od države.

Slijedom navedenog porez na dodanu vrijednost koji bi tužitelj obračunao i naplatio od najmoprimca vozila u razdoblju dok mu je vozilo bilo na popravku, nije tužiteljeva izgubljena zarada i neosnovano od tuženika potražuje taj iznos kao naknadu štete.

31. Iz navedenih je razloga sud tužitelju na ime izgubljene zarade dosudio iznos od 986,20 eura dok je dio tužbenog zahtjeva (450,00 eura) do traženog iznosa od 1.436,20 eura, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, odbijen kao neosnovan.

32. Na dosuđeni iznos od 986,20 eura tuženiku je naloženo platiti zakonske zatezne kamate tekuće od dana donošenja ove presude do isplate. To stoga jer tužitelj nije ponudio dokaz kada bi mu izgubljeni iznos bio plaćen, a to s obzirom na odredbu čl.4. Ugovora o najmu, prema kojem se iznos najamnine plaća po izdanom računu, nakon vraćanja auta, nije ni moguće utvrditi.

33. Napominje se da se na ovaj vid štete (izgubljenu zaradu) ne može primijeniti odredba čl.12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu budući da iz dostavljenih dokaza ne proizlazi da je tužitelj podnio tuženiku odštetni zahtjev za ovaj vid štete.

34. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154. st.2. i čl.155. ZPP-a.

35. Tužitelj je tražio isplatu iznosa od 1.680,81 eura.

Tužitelj je potpunosti (100%) uspio u dokazivanju osnove tužbenog zahtjeva (naknada štete za popravak vozila i naknada izgubljene zarade) dok je sa visinom zahtjeva uspio djelomično (73%), pa je po ocjeni suda njegov uspjeh u sporu 86,5% (173 : 2 = 86,5), a tuženikov uspjeh 13,5%.

Od postotka uspjeha tužitelja koji je u većem dijelu uspio u sporu oduzet je postotak tuženika koji je u manjem omjeru uspio u sporu. Dakle 86,5% - 13,5% = 73% u kojem postotku tužitelj ima pravo na trošak.

Primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23, dalje Tarifa) i Zakona o sudskim pristojbama (''Narodne novine'' broj 118/18, dalje: ZSP), prema vrijednosti predmeta spora od 1.680,81 eura, tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7.1. Tarife), trošak zastupanja na dva ročišta – 6. svibnja i 30. rujna 2025. u iznosu od 200,00 eura po ročištu (Tbr. 9.1. Tarife), trošak pristupa ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9.3. Tarife), što je ukupno 700,00 eura, uvećano za PDV od 175,00 eura i pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 66,36 eura. Navedeni trošak tužitelja je ukupno 941,36 eura, od čega 73% iznosi 687,19 eura te je odlučeno kao u toč.III izreke.

36. Slijedom navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Bjelovaru 12. studenog 2025.

Sutkinja

Marija Petrina Kubica

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od primitka presude, na Visoki trgovački sud RH u Zagrebu, a putem ovog suda. Žalba se podnosi u tri primjerka. Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl.354. st. 2., osim zbog povreda iz čl.354. st.2. t.3. ZPP-a. U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drukčije (čl.467.a ZPP-a).