Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2611/2025-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Miletića kao predsjednika vijeća, Tihane Pivac kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ane Grbavac kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Bruni Petrovčiću, odvjetniku u Koprivnici, protiv tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d, OIB: 23057039320, Jadranski Trg 3a, Rijeka, zastupanog po punomoćniku Damiru Metelko, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-201/2019-38 od 9. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 12. studenog 2025.,

p r e s u d i o j e

Djelomično se odbija kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje pobijana presuda u dijelu pod točkama I. i II. izreke.

r i j e š i o j e

Ukida se pobijana presuda u pobijanom dijelu pod točkama III., VII. i VIII. izreke i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom djelomično su prihvaćeni tužbeni zahtjevi tužiteljice te je odlučeno slijedeće:

"I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 2. Ugovora o kreditu br. 2402006- 1031262160/51401652-5103468455 od 14. ožujka 2007. g. sklopljenog između tužiteljice TL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANKA dioničko društvo, Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB: 23057039320 u kojem je iskazana u valuti švicarski franak a koja glasi „IZNOS KREDITA, kunska protuvrijednost od 73.152,00 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita.“

II. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 8. Ugovora o kreditu br. 2402006- 1031262160/51401652-5103468455 od 14. ožujka 2007. g. sklopljenog između tužiteljice TL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANKA dioničko društvo, Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB: 23057039320 vezano uz kamatnu stopu koja iznosi 5,39% godišnje, promjenljiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora.

III. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANKA dioničko društvo, Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB: 23057039320 da tužiteljici TL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od ukupno 2.969,74 EUR-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od preplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, do 31.7.2015. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, od 1.8.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi u visini koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. godine do 29.12.2023. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referente stope za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to na:

iznos 76,65 EUR od 1. lipanj 2011.

iznos 208,26 EUR od 1. srpanj 2011.

iznos 123,71 EUR od 1. kolovoz 2011.

iznos 127,69 EUR od 1. rujan 2011.

iznos 103,80 EUR od 1. listopad 2011.

iznos 77,26 EUR od 1. studeni 2011.

iznos 83,89 EUR od 1. prosinac 2011.

iznos 83,89 EUR od 1. siječanj 2012.

iznos 83,89 EUR od 1. veljača 2012.

iznos 83,89 EUR od 1. ožujak 2012.

iznos 83,89 EUR od 1. travanj 2012.

iznos 83,89 EUR od 1. svibanj 2012.

iznos 83,89 EUR od 1. lipanj 2012.

iznos 83,89 EUR od 1. srpanj 2012.

iznos 83,89 EUR od 1. kolovoz 2012.

iznos 83,89 EUR od 1. rujan 2012.

iznos 43,41 EUR od 1. listopad 2012.

iznos 83,89 EUR od 1. studeni 2012.

iznos 83,89 EUR od 1. prosinac 2012.

iznos 30,14 EUR od 1. siječanj 2013.

iznos 83,89 EUR od 1. veljača 2013.

iznos 83,89 EUR od 1. ožujak 2013.

iznos 83,89 EUR od 1. travanj 2013.

iznos 83,89 EUR od 1. svibanj 2013.

iznos 83,89 EUR od 1. lipanj 2013.

iznos 30,14 EUR od 1. srpanj 2013.

iznos 83,89 EUR od 1. kolovoz 2013.

iznos 83,89 EUR od 1. rujan 2013.

iznos 31,16 EUR od 1. listopad 2013.

iznos 144,61 EUR od 1. siječanj 2014.

iznos 56,55 EUR od 1. veljača 2014.

iznos 30,80 EUR od 1. ožujak 2014.

iznos 30,80 EUR od 1. travanj 2014.

iznos 30,80 EUR od 1. svibanj 2014.

iznos 30,80 EUR od 1. lipanj 2014.

iznos 30,80 EUR od 1. srpanj 2014.

iznos 30,80 EUR od 1. kolovoz 2014.

iznos 12,41EUR od 1. rujan 2014.

iznos 22,69 EUR od 1. lipanj 2015.

iznos 34,21 EUR od 1. srpanj 2015.

iznos 34,13 EUR od 1. kolovoz 2015.

iznos 34,21 EUR od 1. rujan 2015., sve u roku od 15 dana.

IV. Utvrđuje se da je neosnovano prijebojno potraživanje s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta i to u iznosu od 131,18 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

1,05 EUR od 02.05.2007. pa do isplate,

1,05 EUR od 02.06.2007. pa do isplate,

1,05 EUR od 02.07.2007. pa do isplate,

1,05 EUR od 02.08.2007. pa do isplate,

1,05 EUR od 02.09.2007. pa do isplate,

1,05 EUR od 02.10.2007. pa do isplate,

1,05 EUR od 02.11.2007. pa do isplate,

1,05 EUR od 02.12.2007. pa do isplate,

1,05 EUR od 02.01.2008. pa do isplate,

65,37 EUR od 02.09.2014. pa do isplate,

56,37 EUR od 02.10.2014. pa do isplate,

i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. godine po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

V. Utvrđuje se nepostojanje tražbine prema tužitelju koja iznosi 1.177,66 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na sljedeće iznose:

0,27 EUR od 02.06.2011. pa do isplate,

0,27 EUR od 02.07.2011. pa do isplate,

0,27 EUR od 02.08.2011. pa do isplate,

0,27 EUR od 02.09.2011. pa do isplate,

0,27 EUR od 02.10.2011. pa do isplate,

8,81 EUR od 02.11.2011. pa do isplate,

8,81 EUR od 02.12.2011. pa do isplate,

8,81 EUR od 02.01.2012. pa do isplate,

8,81 EUR od 02.02.2012. pa do isplate,

8,81 EUR od 02.03.2012. pa do isplate,

8,81 EUR od 02.04.2012. pa do isplate,

8,81 EUR od 02.05.2012. pa do isplate,

8,81 EUR od 02.06.2012. pa do isplate,

8,81 EUR od 02.07.2012. pa do isplate,

8,81 EUR od 02.08.2012. pa do isplate,

8,81 EUR od 02.09.2012. pa do isplate,

8,81 EUR od 02.10.2012. pa do isplate,

8,81 EUR od 02.11.2012. pa do isplate,

8,81 EUR od 02.12.2012. pa do isplate,

8,81 EUR od 02.01.2013. pa do isplate,

8,81 EUR od 02.02.2013. pa do isplate,

8,81 EUR od 02.03.2013. pa do isplate,

8,81 EUR od 02.04.2013. pa do isplate,

8,81 EUR od 02.05.2013. pa do isplate,

8,81 EUR od 02.06.2013. pa do isplate,

8,81 EUR od 02.07.2013. pa do isplate,

8,81 EUR od 02.08.2013. pa do isplate,

8,81 EUR od 02.09.2013. pa do isplate,

8,81 EUR od 02.10.2013. pa do isplate,

8,81 EUR od 02.11.2013. pa do isplate,

8,81 EUR od 02.12.2013. pa do isplate,

8,81 EUR od 02.01.2014. pa do isplate,

46,92 EUR od 02.02.2014. pa do isplate,

46,92 EUR od 02.03.2014. pa do isplate,

46,92 EUR od 02.04.2014. pa do isplate,

46,92 EUR od 02.05.2014. pa do isplate,

46,92 EUR od 02.06.2014. pa do isplate,

46,92 EUR od 02.07.2014. pa do isplate,

46,92 EUR od 02.08.2014. pa do isplate,

46,92 EUR od 02.09.2014. pa do isplate,

46,92 EUR od 02.10.2014. pa do isplate,

46,92 EUR od 02.11.2014. pa do isplate,

46,92 EUR od 02.12.2014. pa do isplate,

46,92 EUR od 02.01.2015. pa do isplate,

46,92 EUR od 02.02.2015. pa do isplate,

46,92 EUR od 02.03.2015. pa do isplate,

46,92 EUR od 02.04.2015. pa do isplate,

46,92 EUR od 02.05.2015. pa do isplate,

46,92 EUR od 02.06.2015. pa do isplate,

46,92 EUR od 02.07.2015. pa do isplate,

46,92 EUR od 02.08.2015. pa do isplate,

46,92 EUR od 02.09.2015. pa do isplate,

VI. Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu 1.099,74

EUR.

VII. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANKA dioničko društvo, Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB: 23057039320 da tužiteljici TL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi parnični trošak u iznosu od 1.186,58 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referente stope za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, od presuđenja tj. od 09. rujna 2025., do plaćanja, u roku 15 dana.

VIII. Odbija se tužitelj s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova u

iznosu od 50,00 EUR, uvećano za PDV sa zakonskom zateznom kamatom iz točke VII."

2. Žali se tužiteljica i pobija odluke o troškovima postupka sadržane pod točkama VII. i VIII. izreke zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitnih povreda odredaba parničnog postupka, s prijedlogom da se u navedenom dijelu pobijane odluke ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, podredno, da se odluka o troškovima postupka preinači, tužiteljici dosudi cjelokupni trošak koji je zatražen, uključujući žalbeni trošak.

3. Tuženik se žali protiv odluka pod točkama I. i II. izreke kojim su prihvaćeni zahtjevi tužiteljice radi utvrđenja ništetnosti ugovorenih odredaba, protiv odluke pod točkom III. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice radi isplate zahtijevanog novčanog iznosa na ime vraćanja preplaćenog temeljem ništetnih ugovornih odredaba te protiv dosuđujućeg dijela odluke o troškovima postupka (točka VII. izreke).

4. Žalbu podnosi zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 , 114/22 i 155/23

- dalje u tekstu: ZPP), uključujući bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev tužiteljice odbije u cijelosti, podredno da se u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati u tom dijelu prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Na žalbe nije odgovoreno.

6. Žalba tužiteljice je osnovana.

7. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

8. Donoseći pobijanu presudu u dijelu pod točkama I. i II. izreke, kojima je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice radi utvrđenja ništetnim ugovornih odredaba ugovora o kreditu kojim je ugovorena kamatna stopa promjenjiva sukladno jednostranoj odluci tužene banke te kojim je ugovorena da se isplata kredita i otplata anuiteta vežu za valutu švicarskog franka (CHF), prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koje ukazuje žaliteljica jer u navedenom dijelu presuda sadrži valjane, dostatno obrazložene i pravno osnovane razloge o činjenicama koje su odlučne za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice u navedenom dijelu. Također, u tom dijelu nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Jednako tako, prvostupanjska presuda nije opterećena bitnim povredama odredaba parničnog postupka na koje ukazuje tuženik, niti u preostalom pobijanom dosuđujućem dijelu jer niti u tom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati s obzirom na jasne i dostatno obrazložene razloge o odlučnim činjenicama.

10. Međutim, činjenično stanje koje je relevantno za ocjenu osnovanosti zahtijeva tužiteljica radi isplate navodno preplaćenih novčanih iznosa, ostalo je nepotpuno utvrđeno, osobito o učincima konverzije predmetnog kredita u ogovarajući kredit u EUR u okolnostima nesporne činjenice da su tužiteljica i tuženik dana 4. veljače 2016. sklopili Dodatak ugovora o kreditu odnosno ugovor o konverziji kojim su izvršene izmjene osnovnog ugovora te je izvršena konverzija predmetnog kredita u CHF u kredit u EUR, sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15, u daljnjem tekstu: ZID ZPK).

11. Predmet postupka u ovom stadiju odlučivanja su zahtjevi tužiteljice TL iz [adresa] protiv tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d.:

- radi utvrđenja ništetnim odredaba

a) o promjenjivoj kamatnoj stopi iz članka 8. Ugovora o kreditu od 14. ožujka 2007. broj 2402006-1031262160/51401652-5103468455, kojeg su sklopili tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao kreditor (u daljnjem tekstu: Ugovor), u dijelu u kojem je određeno da je kamatna stopa promjenjiva sukladno jednostranoj odluci banke,

b) o valutnoj klauzuli sadržanoj u članku 2. Ugovora, u dijelu kojim je određeno da se isplata glavnice i anuiteta kredita veže za valutnu klauzulu CHF (kunsku protuvrijednost od 73.152,00 CHF) te

c) radi isplate iznosa od 2.969,74 EUR preplaćenog na ime promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, sa pripadajućim zateznim kamatama koje na pojedine mjesečne iznose teku od uplate tužiteljice do isplate.

12. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbene zahtjeve tužiteljice te utvrdio ništetnim ugovorne odredbe sadržane u članku 2. i članku 8. Ugovora kojima je tužena banka ovlaštena svojom odlukom promijeniti ugovorenu kamatnu stopu te odredbe kojima je glavnica kredita vezana za valutu CHF i tuženiku naložio da tužiteljici isplati zahtijevani iznos od 2.969,74 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, smatrajući utvrđenim:

- da se radi o stambenom kreditu kojim je tuženik odobrio tužiteljici (koja ima status potrošača) kredit u iznosu kunske protuvrijednosti iznosa od 73.152,00 CHF obračunato po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita s rokom otplate u 360 mjesečnih anuiteta,

- da je u članku 8. Ugovora ugovorena kamatna stopa koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 5,39% godišnje, s time da je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci banke, kao i da je tijekom otplate kredita tuženik u više navrata mijenjao ugovornu kamatnu stopu te da se mijenjao tečaj CHF u odnosu na kunu, radi čega je dolazilo do izmjene mjesečnih anuiteta,

- da su sklapanjem dodatka Ugovoru (ugovora o konverziji) ugovorne stranke suglasno potvrdile plasiranje iznosa kredita temeljem Ugovora u iznosu od 73.152,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti uz valutnu klauzulu,

- da je tužiteljica pristala na konverziju kredita radi promjene valute na način da se izjednači položaj u kojem bi bila da je denominiran u EUR pa da je nakon konvertiranja u EUR utvrđen višak uplata u iznosu od 7.803,19 kuna, odnosno 1.035,66 EUR, prema obračunu od 30. rujna 2015.,

- da je prema vještačkom nalazu i mišljenju vještakinje knjigovodstveno financijske struke, tužiteljica u razdoblju do 30. rujna 2015. (do obračuna po konverziji), tuženiku preplatila zbog promjene kamatne stope i promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj na dan sklapanja Ugovora, iznos od ukupno 4.005,40 EUR, od kojeg je potrebno oduzeti iznos od 1.035,66 EUR utvrđen u postupku konverzije prema ugovoru o konverziji, na koji način se dobije iznos od 2.969,74 EUR, kojeg je tuženica preplatila ispunjavajući ugovorne obveze prema tuženiku temeljem sklopljenog predmetnog Ugovora o kreditu,

- da je konverzija kod sklapanja ugovora o konverziji napravljena zakonito i računski točno, prema odredbama članka 19.c ZID ZPK, ali da utvrđeni iznos preplate ne predstavlja potpuno obeštećenje tužiteljice niti po jednoj utuženoj osnovi, nego da predstavlja obračunsku razliku koja je nastala prilikom preračunavanja kredita iz CHF u EUR, radi čega provedena konverzija, prema utvrđenjima i stajalištu prvostupanjskog suda, nije dovela do ravnoteže u pravima i obvezama stranaka, odnosno, tužiteljici nije nadoknađena šteta koju je pretrpjela primjenom nepoštenih ugovorenih odredaba.

13. Pri tome, prvostupanjski sud je ocijenio da se u konkretnom slučaju radi o potrošačkom ugovoru i da tuženik nije dokazao suprotno, da su sporne odredbe članka 2. o valutnoj klauzuli i članka 8. o promjenjivoj kamatnoj stopi prema jednostranoj odluci tuženika, nepoštene jer se radilo o ugovorenim odredbama koje je unaprijed formulirala banka kao trgovac i na čiji sadržaj tužiteljica kao potrošač nije imala nikakav utjecaj, pogotovo, jer se radilo o odredbama unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca i jer se o tim odredbama nije pregovaralo, jer tužiteljica pri sklapanju ugovora o kreditu nije raspolagala informacijama temeljem kojih bi donijela pravu odluku, a što je dovelo do značajne neravnoteže u odnosima i obvezama ugovorenih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, kao i da prigovor zastare tužiteljičinog potraživanja nije osnovan, pri tome se pozivajući na odredbe članka 3. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/93, 46/07 i 79/07 – dalje: ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, primjenjujući odredbe članka 81. stavka 1. i 2., članka 84. navedenog Zakona te odredbe članka 322., članka 324., članka 1111., članka 29., članka 1115., članka 323., članka 241. i članka 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/20, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO), uz zaključak da pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. te pravomoćna odluka poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., odnosno, Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019., donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, obvezuju sud u ovome postupku temeljem odredaba Zakona o zaštiti potrošača iz članka 502.c te članka 502.a stavka 1. ZPP-a.

14. Osnovano tuženik u izjavljenoj žalbi upozorava da pobijana presuda nije zakonita u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice radi isplate temeljem ništetnih ugovornih odredaba jer se u navedenom dijelu, za sada, ne mogu prihvatiti kao pravilni odlučni činjenični i pravni zaključci prvostupanjskog suda vezano za učinke ugovora o konverziji sklopljenog između stranaka, točnije, o tome je li isplatom novčanih iznosa utvrđenih kao preplata u postupku sklapanja aneksa ugovora o kreditu tuženik u cijelosti izvršio povrat tužiteljici preplaćenih iznosa temeljem ugovora o kreditu, točnije, temeljem nepoštenih ugovornih odredaba kako to tvrdi tuženik, na koje okolnosti nisu potpuno utvrđene sve odlučne činjenice, osobito vezano za zatezne kamate na plaćene novčane iznose u razdoblju od njihovog plaćanja do konverzije, s obzirom da iste očekivano nisu obuhvaćene obračunom konverzije, imajući u vidu recentne odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posebno, odluku poslovni broj Rev-925/2023-2 od 8. travnja 2025.

15. Početno je potrebno navesti slijedeće:

Između stranaka u ovome postupku nije sporno da je kod Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu poslovni broj P-1401/12 vođen postupak povodom kolektivne tužbe Udruge Potrošač protiv banaka u Republici Hrvatskoj, pa tako i ovdje tuženika, a predmet kolektivne tužbe, između ostalog, bilo je i utvrđenje ništetnosti ovakvog načina ugovaranja redovne kamate uz ugovornu valutu CHF.

16. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., utvrđeno je da ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope ugovorima o kreditu koje su banke, tako i tuženik, sklapale s potrošačima nisu bile uočljive niti jasne, kao niti razumljive, zbog čega je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava uz osnovna načela ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava te da se radilo o nepoštenoj odredbi, zbog čega su takve odredbe ugovora o kreditu bile ništetne.

17. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu kojim se utvrđuje da je tuženica u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 1. srpnja 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorima o potrošačkom kreditiranju, ugovorima o kreditu na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, kao i tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 157/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 28/13 i 41/14, u daljnjem tekstu: ZZP) te ZOO-a.

18. Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. odbijena je kao neosnovana revizija tuženih banaka i potvrđena odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u dijelu kojim je utvrđeno da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača- korisnika kredita time što su zaključili ugovore o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, ugovorima o kreditu, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirale o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih Ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu o pravima i obvezama ugovorenih strana.

19. Navedene presude donesene su na temelju odredaba članak 131. ZZP-a, a temeljem odredbe članka 138. istog Zakona, odluka kojom sud prihvaća takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženih banaka.

20. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice polazeći od toga da je vezan odlukama donesenim u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača te ocjenjujući da su pobijane odredbe predmetnog ugovora nepoštene, što ih čini ništetnim.

21. Navedeni pravni stav prvostupanjskog suda sukladan je pravnom stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom primjerice u odluci Rev-3142/18, po kojem odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. ZZP-a, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženih banaka, kako je to propisano odredbama članka 118. ZZP-a, o čemu se radi i u ovom slučaju.

22. Spomenute odredbe jasno propisuju da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu o pravima o i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, odnosno, propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito, ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

23. Sukladno odredbama članka 116. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14), Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao najviši sud, osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

24. S tim u svezi, valjano je prvostupanjski sud smatrao da tužiteljica ima pravni interes za isticanje tužbenih zahtjeva koji su bili predmet odlučivanja u predmetnom postupku (koji se inače u cijelosti predmnijeva s obzirom da se radi o kondemnatornom zahtjevu), sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom, primjerice, u odluci poslovni broj Rev-802/21-2 od 21. prosinca 2022. i to neovisno o sklapanju dodatka Ugovora o kreditu pa je pravilno prvostupanjski sud primijenio mjerodavne materijalnopravne odredbe na koje se u odluci pozvao kada je prihvatio tužbene zahtjeve tužiteljice radi utvrđenja ništetnim odredaba iz članka 2. i članka 8. Ugovora o kreditu, koje se odnose na ugovaranje promjenjive kamatne stope po jednostranoj odluci tuženika te valutne klauzule u valuti CHF.

25. Stoga, kako žalbeni razlozi tuženika nisu ostvareni u dijelu protiv odluka pod točkama I. i II. izreke kojima je odlučeno o zahtjevu tužiteljice radi utvrđenja predmetnih ugovornih odredaba ništetnim, a kako u tom dijelu nisu ostvareni ni žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u okviru odredaba članka 365. ZPP-a, žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu i u navedenom dijelu prvostupanjsku presudu potvrditi temeljem odredaba članka 368. stavka 1. ZPP-a.

26. Međutim, kako je to već ranije navedeno, odlučne činjenične i pravne zaključke prvostupanjskog suda vezano za isplatu zahtijevanog navodno preplaćenog iznosa i učinak dodatka ugovoru o kreditu, odnosno, ugovora o konverziji, ne mogu se za sada sa sigurnošću prihvatiti kao pravilni.

27. Relevantne odredbe ZID ZPK, kojima je uređeno načelo konverzije i način izračuna konverzije kredita predstavljaju odredbe članka 19.b prema kojima konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF i kredit denominiran u kunama s valutnoj klauzulom u EUR, podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u koje je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiram u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

28. Konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način propisan navedenim odredbama.

29. Iz citiranih zakonskih odredaba proizlazi da je cilj ZID ZPK bio korisnike kredita koji su ugovor sklopili uz valutnu klauzulu CHF dovesti u isti položaj kao da su ugovor o kreditu sklopili uz valutnu klauzulu u EUR.

30. O spornom pravnom pitanju vezanom za pravne učinke sporazuma o konverziji postoji neujednačena praksa revizijskog suda. U rješenju poslovni broj Rev-1096/2022-2 od 8. studenog 2022. tako je izraženo pravno shvaćanje koje glasi: "Sklapanjem dodatka ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita sukladno ZID ZPK/15 ne gubi se pravo na potraživanja preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu te korisnik kredita zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu ako takva razlika postoji".

31. U presudi poslovni broj Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022., o istom je pravnom pitanju izraženo obrazloženo pravno shvaćanje koje glasi:

"Tužitelj koji je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatio konverziju na temelju ZID ZPK/15 zaključenjem Dodatka Ugovoru o kreditu s tuženicom kao kreditorom (trgovcem), nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovorne (redovne) kamate iz kredita denominiranog u kunama u CHF odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF za to što izračun konverzije kredita iz članka 19.c ZID ZPK/15 stavka 1. uključuje i te uplate".

32. Također, u presudi i rješenju poslovni broj Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022. izraženo je pravno shvaćanje koje glasi:

"Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15, u daljnjem tekstu: ZID ZPK), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisima iz članka 1111. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, dalje: ZOO), na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO-a od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije."

33. Identično pravno shvaćanje prihvaćeno je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-925/2023-2 od 8. travnja 2025.

34. U okolnostima postojanja navedene neujednačene prakse revizijskog suda o odlučnom pravnom pitanju učinka ugovora o konverziji, nedvojbeno je da u ovome postupku činjenično stanje u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na isplaćene iznose od uplate do konverzije, nije u potpunosti utvrđeno.

35. Naime, u konkretnom slučaju tužiteljica je, između ostalog, zatražila i isplatu zateznih kamata koje teku u razdoblju od dana plaćanja pojedinačnih mjesečnih obroka kredita do izvršene konverzije, što, kako se može razumjeti iz naprijed citiranih zakonskih odredaba, ne bi trebalo biti obuhvaćeno obračunom kod konverzije.

36. Prvostupanjski sud je, zbog pogrešnog pravnog pristupa, izvođenjem dokaza predloženim knjigovodstveno financijskim vještačenjem propustio utvrditi u kojem razdoblju i u kojoj visini bi tužiteljici (neovisno o zahtjevu radi isplate preplaćenih iznosa) pripadala i zatražena zatezna kamata na uplaćene iznose.

37. Stoga, uvažavanjem žalbe tuženika, a i žalbe tužiteljice u dijelu protiv odluke o troškovima postupka, pobijanu presudu valjalo je ukinuti u dijelu pod točkama III., VII. i VIII. izreke i u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, temeljem odredaba članka 370. stavka 1. u svezi s odredbama članka 166. stavka 3. ZPP-a.

38. U nastavku postupka, prvostupanjski sud će u smislu naprijed navedenog dopuniti relevantno činjenično stanje te će potom ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužiteljice radi isplate, pravilno primjenjujući mjerodavne zakonske odredbe.

39. Napominje se da je stranci dopušteno u skladu s odredbama članka 73. stavak 1. i 2. ZPP-a zahtijevati izuzeće samo konkretnog suca koji sudjeluje u određenom postupku, time da je stranka dužna podnijeti zahtjev za izuzeće suca čim sazna da postoji razlog za izuzeće, najkasnije do donošenja odluke pred nadležnim sudom, kako to propisuje odredba iz članka 73. stavka 6. ZPP-a, a takav zahtjev u ovom postupku tuženik nije podnio.

U Splitu, 12. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Marijan Miletić

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte