Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 A

Gž-1740/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Marka Pribisalića, predsjednika vijeća, dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Mirjane Rubić, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja ET, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Marinu Kuvaču, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženice Croatia osiguranje d.d. Zagreb, OIB:26187994862, Vatroslava Jagića 33, Zagreb, zastupane po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i činidbe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj P-2602/2023-14 od 6. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 12. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-2602/2023-14 od 6. lipnja 2025.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

1. Proglašava se nedopuštenom ovrha pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava po zahtjevu za izravnu naplatu tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 protiv tužitelja ET iz [adresa], E [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] putem Financijske agencije po osnovi rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv- 7485/2010 donesene od strane javnog bilježnika Branka Jakića 18.11.2010. godine te se nalaže Financijskoj agenciji da sva sredstva koja su zaplijenjena po navedenom zahtjevu tuženika s naslova glavnice i prouzročenih troškova provedbe kod Financijske agencije isplati na račun tužitelja, sve uvećano za zakonske zatezne kamate po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29 st.2., 8. i 9. Zakona o obveznim odnosima( NN broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15), a u svezi čl. 22 Zakona o obveznim odnosima, tekuće od dana presuđenja, pa do namirenja tužitelja, sve u roku 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 da nadoknadi tužitelju ET iz [adresa], E [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prouzročeni parnični trošak, u roku od 15 dana.

II. Tužitelj je dužan naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu od 750,00 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 6. lipnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tužitelj, pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se prvostupanjska presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet spora je proglašenje nedopuštenom ovrha pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava po zahtjevu za izravnu naplatu tuženika protiv tužitelja putem Financijske agencije po osnovi rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-7485/2010 donesene od strane javnog bilježnika Branka Jakića 18.11.2010. te nalaganje Financijskoj agenciji da sva sredstva koja su zaplijenjena po navedenom zahtjevu tuženika s naslova glavnice i prouzročenih troškova provedbe kod Financijske agencije isplati na račun tužitelja.

6. Prema odredbi članka 59. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13 i 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22, u daljnjem tekstu: OZ) osoba koja tvrdi da u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprječava ovrhu može podnijeti prigovor protiv ovrhe tražeći da se ovrha na tom predmetu proglasi nedopuštenom.

7. Među parničnim strankama nije sporno da je tuženik u ovom parničnom postupku kao ovrhovoditelj podnio ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave općenito na imovini tužitelja kao ovršenika radi naplate novčane tražbine, temeljem kojeg prijedloga je javni bilježnik Branko Jakić, iz Zagreba, pod poslovnim brojem Ovrv-7485/10 donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave 18. studenog 2010. Isto tako, nije sporno da je predmetno rješenje postalo pravomoćno i ovršno 14. ožujka 2012., a što je sud utvrdio i uvidom u spis broj Ovr-1031/2023.

8. Nadalje, nije sporno da je ovdje tužitelj kao ovršenik podnio prijedlog za donošenje rješenja sukladno članku 210. stavka 1. OZ-a temeljem kojeg je doneseno rješenje od 21. studenog 2023. kojim je tužitelj kao predlagatelj pozvan da u roku od 15 dana od dostave odluke suda pokrene parnicu protiv protustranke (ovdje tuženika) radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga iz članka 50. stavka 1. točka 11. u svezi s člankom 53. stavak 1. i članka 284. stavak 5. OZ-a, odnosno da bi nastupila zastara predmetne tražbine.

9. Tužitelj je u za to predviđenom roku i pokrenuo ovaj parnični postupak ističući istovjetni zahtjev radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga zbog kojih je bio odlukom suda upućen na pokretanje ovakve vrste sudskoga spora, smatrajući da je nastupila zastara predmetne tražbine te da tuženik nije više pozvan naplatiti navedenu tražbinu.

10. Među parničnim strankama je sporno je li nastupila zastara predmetne tražbine tuženika koja je temeljena na rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave od 18. studenog 2010., koje rješenje je pravomoćno i ovršno s danom 14. ožujka 2012. zbog čega bi valjalo proglasiti ovrhu nedopuštenom. Obje stranke pozivaju se na dužinu zastarnog roka u trajanju od deset godina koji je propisan za ovakvu vrstu tražbine sukladno odredbi članka 233. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 128/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO).

11. Navode tužitelja da bi tuženik kao ovrhovoditelj ranije podnio zahtjev za izravnom naplatom novčane tražbine iz istoga rješenja Financijskoj agenciji protekom zastarnog roka 21. srpnja 2023., prvostupanjski sud smatra neosnovanim. Naime, cijeneći navedeni slijed koji ističe tužitelj ispravno bi bilo shvaćanje da bi navedena tražbina zastarijevala sa 14. ožujka 2022. zbog čega tijekom 2023. ne bi bilo moguće potraživati naplatu duga iz osnove predmetnog rješenja o ovrsi. Međutim, uvidom u spis pod poslovnim brojem Ovr-1031/2023 utvrđena je i ranija aktivnost tužitelja koja je bila usmjerena na ostvarivanju naplate navedene novčane tražbine.

12. Iz dopisa Financijske agencije od 11. rujna 2023. koji prileži ovršnom predmetu, utvrđeno je da je Financijska agencija 19. travnja 2012. zaprimila od strane tuženika kao ovrhovoditelja osnovu za plaćanje Ovrv-7485/10 od 18. studenog 2010. te je ista evidentirana u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje za navedenog ovršenika, ovdje tužitelja. Iz navedenog dopisa proizlazi da s obzirom da se tražbina temeljem navedene predmetne osnove nije naplatila s računa ovršenika u cijelosti u roku od tri godine od primitka osnove za plaćanje te po navedenoj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa ovršenika, ista je sukladno odredbi članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima postupila na način da je prestala sa izvršavanjem navedene osnove za plaćanje. Ista osnova je ponovno zaprimljena u Financijsku agenciju 21. srpnja 2023. te je evidentirana u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje za ovršenika, ovdje tužitelja te je po navedenoj osnovi izvršena djelomična zapljena sredstava sa računa navedene stranke.

13. Polazeći od navedenog, proizlazi da tuženik kao ovrhovoditelj svoju prvotnu aktivnost radi naplate tražbine temeljem rješenja o ovrsi od 18. studenog 2010. nije istakao kako to ističe tužitelj 21. srpnja 2023. već je to učinio 19. travnja 2012. nakon što je predmetna odluka postala pravomoćna i ovršna 14. ožujka 2012. Isti je to učinio unutar predviđenog zakonskog roka od deset godina.

14. U konkretnom slučaju je došlo do prekida zastare skladno odredbi članka 241. i 242. ZOO-a, s obzirom da je po prvi puta prekid zastare nastupio podnošenjem rješenja na provedbu Financijskoj agenciji 19. travnja 2012. te sve do 4. kolovoza 2018. kada je Financijska agencija isknjižila predmetnu osnovu te nije tekla zastara s obzirom da je postupak ovrhe trajao.

15. Zastara je tekla u razdoblju od 4. kolovoza 2018. pa sve do 21. srpnja 2023., dakle u razdoblju nakon što je Financijska agencija isknjižila predmetnu osnovu do ponovnog podnošenja zahtjeva za naplatu Financijskoj agenciji od strane tuženika kao ovrhovoditelja. Sukladno odredbi članka 245. ZOO-a nakon prekida, zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida se ne računa u zakonom predviđenom roku za zastaru.

16. Polazeći od svega naprijed navedenog, posebno aktivnosti tuženika kao ovrhovoditelja koji je poduzeo radnju radi naplate svoje tražbine prvo 19. travnja 2012., a potom nakon postupanja Financijske agencije 4. kolovoza 2018., podnošenjem zahtjeva za naplatu tražbine 21. srpnja 2023., isto je realizirano unutar zakonom predviđenog zastarnog roka od deset godina. U konkretnom slučaju je zbog postupanja Financijske agencije koja je naslov isknjižila iz Očevidnika osnova tuženikje bio pozvan iskazati novo postupanje što je i učinio, a pri čemu valja cijeniti da je došlo do prekida zastare u ranijem vremenskom razdoblju. Radi toga nije nastupila zastara tuženikove tražbine.

17. Radi toga je prvostupanjski sud pravilno odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i činidbe te tužitelju naložio da tuženici naknadi parnični trošak.

18. Žalbeni razlozi i navodi tužitelja su neosnovani jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno i postupovno pravo i za svoju odluku dao valjane razloge. Suprotno žalbenim navodima tužitelja prvostupanjski sud je pravilno cijenio sve izvedene dokaze te nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. ZPP-a

19. Radi toga je, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda jer ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Split, 12. studenoga 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marko Pribisalić