Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-61/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Mirjane Rubić predsjednice vijeća, Marka Pribisalića sudca izvjestitelja i člana vijeća i dr. sc. Lidije Vojković članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja: 1. RE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. UE, OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Branko Gović, odvjetnik u Šibeniku, protiv tuženika: 1. IE sina R iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. NE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 3. AE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 4. HE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 5. REČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], tuženike pod 2. i pod 4. zastupa punomoćnica Bojana Marčelan, odvjetnica u Varaždinu, radi ovlaštenja na uknjižbu prava vlasništva i po protutužbi tuženika-protutužitelja: 1. NE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. AE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 3. HE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 4.REČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], one pod 1. i 3. zastupa punomoćnica Bojana Marčelan, odvjetnica u Varaždinu, radi utvrđenja i uknjižbe, odlučujući o žalbi tužitelja-protutuženika te odlučujući o žalbi tuženika-protutužitelja NE i HE protiv presude i rješenja Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj 19 P-2475/2022 od 4. studenoga 2023., koja presuda je ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj 19 P-2475/2022 od 8. prosinca 2023., te odlučujući o žalbi tuženika-protutužitelja NE i HE protiv dopunske presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj 19 P-2475/2022 od 20. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 12. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Djelomice se odbija žalba tužitelja-protutuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj 19 P-2475/2022 od 4. studenoga 2023., koja presuda je ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj 19 P-2475/2022 od 8. prosinca 2023., u pobijanom dijelu pod točkom I. izrijeke.

II. Ukida se presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj 19 P-2475/2022 od 4. studenoga 2023., koja presuda je ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj 19 P-2475/2022 od 8. prosinca 2023., u pobijanom dijelu pod točkom II. izrijeke te se ukida dopunska presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj 19 P-2475/2022 od 20. prosinca 2023. i predmet u tom ukinutom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

III. Uvažavaju se žalbe stranaka, ukida se rješenje Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj 19 P-2475/2022 od 4. studenoga 2023. u pobijanom dijelu pod točkom II. izrijeke i predmet u tom ukinutom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

IV. Odluka o trošku žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„ I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

1. "Ovlašćuje se tužitelj RE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da ostvari uknjižbu u zemljišnu knjigu prava suvlasništva na svoje ime sukladno sljedećem :

- suvlasnički udio od 4/50 sljedećeg predmeta : kat. čest. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], suvlasnički udio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2) prvi kat, uz istodobno brisanje toga prava sa imena IE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] za suvlasnički udio od 1/50, NE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] za suvlasnički udio od 1/50, AE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] za suvlasnički udio od 1/50, HE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] za suvlasnički udio od 1/50.

2. Ovlašćuje se tužitelj UE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da ostvari uknjižbu u zemljišnu knjigu prava suvlasništva na svoje ime sukladno sljedećem :

- suvlasnički udio od 4/50 sljedećeg predmeta : kat. čest. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], suvlasnički udio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2), prvi kat uz istodobno brisanje toga prava sa imena IE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] za suvlasnički udio od 1/50, NE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] za suvlasnički udio od 1/50, AE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] za suvlasnički udio od 1/50, HE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] za suvlasnički udio od 1/50.

3. Ovlašćuje se tužitelj RE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da ustvari uknjižbu u zemljišnu knjigu prava suvlasništva na svoje ime sukladno sljedećem :

- suvlasnički udio od 4/50 sljedećeg predmeta : kat. čest. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], suvlasnički udio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3) drugi kat, uz istodobno brisanje toga prava sa imena IE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] za suvlasnički udio od 1/50, NE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] za suvlasnički udio od 1/50, AE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] za suvlasnički udio od 1/50, HE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] za suvlasnički udio od 1/50.

4. Ovlašćuje se tužitelj UE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da ostvari uknjižbu u zemljišnu knjigu prava suvlasništva na svoje ime sukladno sljedećem :

- suvlasnički udio od 4/50 sljedećeg predmeta : kat. čest. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], suvlasnički udio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3) drugi kat, uz istodobno brisanje toga prava sa imena IE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] za suvlasnički udio od 1/50, NE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] za suvlasnički udio od 1/50, AE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] za suvlasnički udio od 1/50, HE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] za suvlasnički udio od 1/50.

5. Ovlašćuje se tužitelj RE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da ostvari uknjižbu u zemljišnu knjigu prava suvlasništva na svoje ime sukladno sljedećem :

- suvlasnički udio od 4/100 kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] uz istodobno brisanje toga prava sa imena IE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] za suvlasnički udio od 1/100, NE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] za suvlasnički udio od 1/100 IE [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] za suvlasnički udio od 1/100 HE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] za suvlasnički udio od 1/100.

6. Ovlašćuje se tužitelj UE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da ostvari uknjižbu u zemljišnu knjigu prava suvlasništva na svoje ime sukladno sljedećem :

- suvlasnički udio od 4/100 kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] uz istodobno brisanje toga prava sa imena IE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] za suvlasnički udio od 1/100, NE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] za suvlasnički udio od 1/100 IE [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], za suvlasnički udio od 1/100 HE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] za suvlasnički udio od 1/100."

II. Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da Ugovor o darovanju sklopljen dana 6.9.1987. godine između LE iz [adresa], kao darodavca, JE, sina R i ĆE i RE, unuka iz [adresa] kao daroprimaca, koji ugovor je potvrđen pred Općinskim sekretarijatom za Opću upravu Općine Šibenik dana 8.9.1987. pod brojem 9894, nema učinak prema tuženicima, kao nasljednicima pok. VE, rođene I, [adresa], rođene **.**.1925., umrle **.**.2009. godine u Šibeniku, i to:prema tuženiku AE [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u dijelu koji se odnosi na nekretnine:

- 1. etaža suvlasnički udio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO ( E-1) Prizemlje na nekretnini sagrađenoj na čk.br. [katastarska čestica] ZGR zgrada sa 98 m2, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u 1/10 dijela, prema tuženici NE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u dijelu koji se odnosi na nekretnine:

- 1. etaža suvlasnički udio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO ( E-1) Prizemlje na nekretnini sagrađenoj na čk.br. [katastarska čestica] ZGR zgrada sa 98 m2, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u 1/10 dijela, prema tuženici HE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] u dijelu koji se odnosi na nekretnine: - 1. etaža suvlasnički udio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO ( E-1). Prizemlje na nekretnini sagrađenoj na čk.br. [katastarska čestica] ZGR zgrada sa 98 m2, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u 2/10 dijela.

II. Utvrđuje se da Ugovor o darovanju sklopljen dana 11.2.2014. godine između JE, sin R iz U, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao darovatelja, i OE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i UE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao daroprimaca, koji ugovor je ovjeren od strane javnog bilježnika Nevenke Nakić pod brojem OV-1233/14 dana 11.2.2104., godine, nema učinak prema tuženicima, kao nasljednicima pok. VE, rođene I, [adresa], rođene **.**.1925., umrle **.**.2009. godine u Šibeniku i to: prema tuženiku UEČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u dijelu koji se odnosi na nekretnine:

- 1. etaža suvlasnički udio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO ( E-1) Prizemlje na nekretnini sagrađenoj na čk.br. [katastarska čestica] ZGR zgrada sa 98 m2, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u 1/10 dijela, prema tuženici NE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u dijelu koji se odnosi na nekretnine:

- 1. etaža suvlasnički udio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO ( E-1) Prizemlje na nekretnini sagrađenoj na čk.br. [katastarska čestica] ZGR zgrada sa 98 m2, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u 1/10 dijela, prema tuženici HE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] u dijelu koji se odnosi na nekretnine:

- 1. etaža suvlasnički udio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO ( E-1) Prizemlje na nekretnini sagrađenoj na čk.br. [katastarska čestica] ZGR zgrada sa 98 m2, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u 1/10 dijela.

III. Tužitelji RE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i UE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužni su trpjeti uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja u odnosu na suvlasničke dijelove nekretnina iz točke I. i II. ove presude, odnosno da se na nekretnini: - 1. etaža suvlasnički udio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO ( E-1), Prizemlje na nekretnini sagrađenoj na čk.br. [katastarska čestica] ZGR zgrada sa 98 m2, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u 3/10 dijela, briše njihovo vlasništvo i upiše pravo vlasništva pok. CE, pok. N iz [adresa]."“

2.Prvostupanjskim rješenjem je odlučeno:

„I. Utvrđuje se da je povučena tužba u dijelu koji glasi: "Razvrgava se suvlasnička zajednica u odnosu na nekretnine navedene pod točkom 1. i 2., odnosno točkama 3. i 4."

II. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.“

3.Prvostupanjskom dopunskom presudom je odlučeno:

„Odbija se kao neosnovan supsidijarni protutužbeni tužbeni zahtjev tuženika- protutužitelja ad.2) i ad.4) koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o darovanju sklopljen dana 6.9.1987. godine između LE iz [adresa], kao darodavca, JE, sina R i ĆE i RE, unuka iz [adresa] kao daroprimaca, koji ugovor je potvrđen pred Općinskim sekretarijatom za Opću upravu Općine Šibenik dana 8.9.1987. pod brojem 9894, i to:prema tuženiku AE [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u dijelu koji se odnosi na nekretnine:

- 1. etaža suvlasnički udio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO ( E-1) Prizemlje na nekretnini sagrađenoj na čk.br. [katastarska čestica] ZGR zgrada sa 98 m2, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u 1/10 dijela, prema tuženici NE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u dijelu koji se odnosi na nekretnine:

- 1. etaža suvlasnički udio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO ( E-1) Prizemlje na nekretnini sagrađenoj na čk.br. [katastarska čestica] ZGR zgrada sa 98 m2, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u 1/10 dijela, prema tuženici HE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] u dijelu koji se odnosi na nekretnine: - 1. etaža suvlasnički udio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO ( E-1). Prizemlje na nekretnini sagrađenoj na čk.br. [katastarska čestica] ZGR zgrada sa 98 m2, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u 2/10 dijela.

2. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o darovanju sklopljen dana 11.2.2014. godine između JE, sin R, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao darovatelja, i OE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i UE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao daroprimaca, koji ugovor je ovjeren od strane javnog bilježnika Nevenke Nakić pod brojem OV-1233/14 dana 11.2.2104., godine, i to: prema tuženiku AE [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u dijelu koji se odnosi na nekretnine:

- 1. etaža suvlasnički udio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO ( E-1) Prizemlje na nekretnini sagrađenoj na čk.br. [katastarska čestica] ZGR zgrada sa 98 m2, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u 1/10 dijela, prema tuženici NE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u dijelu koji se odnosi na nekretnine:

- 1. etaža suvlasnički udio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO ( E-1) Prizemlje na nekretnini sagrađenoj na čk.br. [katastarska čestica] ZGR zgrada sa 98 m2, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u 1/10 dijela, prema tuženici HE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] u dijelu koji se odnosi na nekretnine:

- 1. etaža suvlasnički udio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO ( E-1) Prizemlje na nekretnini sagrađenoj na čk.br. [katastarska čestica] ZGR zgrada sa 98 m2, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u 1/10 dijela.

3. Tužitelji RE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i UE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužni su trpjeti uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja u odnosu na suvlasničke dijelove nekretnina iz točke 1. i 2. ove presude, odnosno da se na nekretnini: - 1. etaža suvlasnički udio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO ( E-1), Prizemlje na nekretnini sagrađenoj na čk.br. [katastarska čestica] ZGR zgrada sa 98 m2, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u 3/10 dijela, briše njihovo vlasništvo i upiše pravo vlasništva pok. CE, pok. N iz [adresa]."“

4.Protiv prvostupanjske presude i rješenja žale se tužitelji-protutuženici (dalje tužitelji), pobijajući presudu u cijelosti, a pobijajući rješenje u dijelu odluke o trošku postupka, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP), predlažući presudu i rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5.Protiv prvostupanjske presude i rješenja žale se i tuženici-protutužitelji NE i HE (dalje tuženici), pobijajući presudu u cijelosti, a rješenje u dijelu odluke o trošku postupka, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a, predlažući presudu i rješenje u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

6.Tuženici NE i HE se žale i protiv prvostupanjske dopunske presude, pobijajući u cijelosti i tu odluku, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a, predlažući dopunsku presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

7.Tužitelji nisu odgovorili na žalbe tuženika.

8.U odgovoru na žalbu tužitelja, tuženici su se usprotivili žalbenim navodima, predlažući žalbu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen.

9.Žalba tužitelja djelomice je utemeljena.

10.Žalbe tuženika su utemeljene.

11.Predmet spora i u ovom žalbenom stadiju postupka su tužbeni zahtjev na ovlaštenje na uknjižbu prava vlasništva predmetnih nekretnina i protutužbeni zahtjevi, glavni i podredni zahtjev, na utvrđenje i trpljenje uknjižbe, kako je sve detaljno navedeno u izrijekama pobijanih prvostupanjskih odluka.

12.Prema stanju u spisu predmeta, u prvostupanjskom postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude i rješenja te donošenju dopunske presude, u bitnom je utvrđeno:

-kako tužitelji u tužbi od 2. prosinca 2019. tvrde da su tužitelji i tuženici suvlasnici nekretnina u k. o. [katastarska općina], k. č. br [katastarska čestica] zgr i k. č. br. [katastarska čestica], kako k. č. br [katastarska čestica] zgr. predstavlja zemljište na kojem se nalazi isključivo kuća bez okućnice, a na k. č. br. [katastarska čestica] da je okućnica te kuće, kako je na k. č. br. [katastarska čestica] zgr. u zemljišnoj knjizi upisano etažiranje sa suvlasničkim dijelovima s neodređenim omjerima koji su povezani s pojedinim etažama a) E-1- Prizemlje - pripada ukupno za cijelo tužiteljima, svakom za po ½ dijela i da nije predmet ovog tužbenog zahtjeva, b) E-2- Prvi kat - pripada tužiteljima za 19/50 dijela svakom od njih a da su upisani kao suvlasnici za 3/10 dijela (15/50) svaki od njih, c) E-3- Drugi kat - pripada tužiteljima za 19/50 svakom od njih, a kako su upisani kao suvlasnici za 3/10 (15/100) svaki od njih, kako tužiteljima u odnosu na k. č. br [katastarska čestica] pripada – suvlasnički udio od 19/100 svakom, a u zemljišnoj knjizi da su upisani kao suvlasnici za udio od 3/20 (15/100) svaki od njih,

-kako tužitelji tvrde i da su pravo koje je predmet zahtjeva, kao i suvlasničke udjele tih nekretnina, stekli temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 19. ožujka 2012., koji je potvrđen od suda pod brojem R-219/2012 jer su kao davatelji uzdržavanja isti ugovor sklopili s primateljem uzdržavanja, svojim djedom CE, kako je CE pred sudom zahtijevao raskid tog ugovora, a nakon njegove smrti taj postupak preuzeli tuženici te je u tom postupku odbijen tužbeni zahtjev,

-kako tužitelji tvrde da su tuženici ostvarili uknjižbu u zemljišne knjige u odnosu na prvi i drugi kat k. č. br. [katastarska čestica] zgr svaki za udio od 1/10 temeljem Rješenja o naknadno pronađenoj imovini od 27. studenoga 2021., pozivajući se na tvrdnju kako je njihova majka VE bila suvlasnica za ½ dijela navedenih etažnih dijelova temeljem bračne stečevine u braku s njihovim otcem CE te su tuženici ostvarili uknjižbu, svaki od njih za suvlasnički udio od 1/20 na k. č. br. [katastarska čestica], a suvlasnički udio od ½ prvotuženik da je ostvario ranije temeljem darovanja „realnog idealnog dijela predmetne čestice“ na kojem darovanom dijelu se nalazi njegova kuća s okućnicom,

-kako je, prema navodima tužitelja, VE bila suvlasnica predmetnih nekretnina temeljem bračne stečevine, ali u udjelu koji je manji od dijela na koji su se tuženici uknjižili u zemljišnu knjigu temeljem nasljeđivanja iza njezine smrti pa tužitelji traže ispravak uknjižbe za dijelove koji predstavljaju razliku između suvlasničkog dijela za koji su tuženici uknjiženi kao suvlasnici i dijela koji je zaista pripao VE i koji su tuženici zaista naslijedili, a koja razlika djela je pripala CE koji je iste, zajedno s udjelima koje nisu predmet ovog spora, ustupio tužiteljima,

-kako su predmetne nekretnine ranije predstavljale jednu katastarsku česticu znake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] čiji vlasnik je bio CE za cijelo i to temeljem nasljeđivanja od otca A, a pokojni CE kako je zajedničkim sredstvima u braku s pokojnom VE izgradio kuću koja se sastoji od prizemlja, prvog i drugog kata te svaka etaža ima površinu 80 m2, izgradnjom te kuće da je VE stekla suvlasništvo nekretnine, a početkom 1980-ih godina cjelinu te kako su CE i VE sagradili i drugu kuću koja se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] zgr k. o. [katastarska općina] i nije predmet ovog spora,

-kako je, prema tvrdnjama tužitelja, udio vrijednosti kuće u vrijednosti čitave nekretnine uključujući zemljište i kuću je bio 3/5, VE da je stekla suvlasnički udio od 3/10 (1/2 x 3/5), nakon izgradnje stare kuće cijepanjem od k. č. br. [katastarska čestica] je nastala k. č. br. [katastarska čestica] zgr, a nakon izgradnje nove kuće cijepanjem od k. č. br. [katastarska čestica] da je nastala k.č.br. 718zgr, a predmetne nekretnine predstavljaju građevinsko zemljište na atraktivnoj lokaciji, kao i da su tuženici nasljednici VE svaki za po 1/5 dijela, a CE je njezin nasljednik za dio od 1/5 koji sada pripada tužiteljima, svakome po polovina tog djela jer je CE ugovorom o doživotnom uzdržavanju raspolagao u njihovu korist za cijelo etažom prvi kat i drugi kat k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i suvlasničkim udjelom od ½ k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] radi čega da tužiteljima pripadaju na k. č. br. [katastarska čestica] zgr svakom dio od 19/50, a tuženicima svakom za 3/50, dok na k. č. br. [katastarska čestica] tužiteljima pripada svakom udio od 19/100, a tuženicima svakom dio od 3/100,

-kako je prvotuženik naveo da Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 19. ožujka 2012. tužitelji „nisu ispoštovali do kraja“ te je Rješenjem o naknadno pronađenoj imovini iza majke pok. VE utvrđeno što sačinjava ostavinsku imovinu i tko su njezini nasljednici temeljem zakona, suprug CE kojem je pripala 1/5 koju potražuju tužbom tužitelji (unuci pok. VE) koji su nasljednici drugog nasljednog reda, a naknadno pronađena imovina pripada nasljednicima prvog nasljednog reda, tuženicima,

-kako su ostali tuženici naveli da su tužitelji i tuženici suvlasnici na spornim nekretninama u k. o. [katastarska općina], kako tužitelji neutemeljeno smatraju da im pripada veći suvlasnički omjer od omjera upisanog u zemljišne knjige, no nije jasno s koje osnove jer je u tužbi činjenična osnova „suviše konfuzno opisana“, kako su tuženici djeca pok. R i VE, a tužitelji djeca prvotuženika IE, CE i VE da su bili vlasnici spornih nekretnina, s tim što je CE neke nekretnine otuđio iz svog vlasništva, bezuvjetno, brak R i VE da je trajao do smrti VE **.**.2009., a tužitelji tvrde kako navedena 1/5 dijela nekretnina, koja je pripala pok. CE iza smrti pok. VE sada pripada njima, svakom po 1/2 dijela, temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 19. ožujka 2012., no nije jasno je li predmet zahtjeva sporna 1/5 dijela nekretnina koja je pripala CE temeljem nasljeđivanja iza pok. VE, odnosno traže li tužitelji uknjižbu vlasništva na tom dijelu ili ne, kako tuženici u cijelosti osporavaju takav zahtjev, budući da se nikada nisu uknjižili kao vlasnici na navedenih 1/5 dijela nekretnina te da tužitelji ne bi imali pravni interes za takvu tužbu jer su na predmetnom dijelu nekretnine već uknjiženi kao vlasnici.

-kako tuženici navode i da je sada pokojni CE, Ugovorom o doživotnom uzdržavanju na tužitelje prenio nekretnine koje su u vrijeme sklapanja ugovora bile uknjižene kao njegovo vlasništvo, i to: nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] u 1/1 dijela, i nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u ½ dijela, svakom tužitelju je prema ugovoru pripalo 1/2 dijela nekretnina koje su bile predmet ugovora, a dana 27. studenoga 2012. u predmetu Općinskog suda u Šibeniku O-250/09, UPP/OS -44/09 je donijeto rješenje o nasljeđivanju naknadno pronađene imovine iza pok. VE, kojim je utvrđeno da naknadno pronađenu imovinu pok. VE čine: a) nekretnina čk.br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], suvlasnički udio s neodređenim omjerima ETAŽNO VLASNIŠTVO (E2), prvi kat, u 1/2 dijela, b) nekretnina čk.br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], suvlasnički udio s neodređenimomjerima ETAŽNO VLASNIŠTVO (E3), drugi kat, u 1/2 dijela, c) nekretnina čk.br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u 1/4 dijela, a nasljednicima pok. VE da su utvrđeni tuženici i pok. CE, svaki u 1/5 dijela, na ostavinskoj raspravi dana 27.11.2012. nasljednici, između kojih i pok. CE, kako su priznali bračnu stečevinu pok. VE i prihvatili se nasljedstva po zakonu, a o pravu II. tužene, koja nije bila prisutna ostavinskoj raspravi da je riješeno sukladno zakonu i na temelju navedenog rješenja o nasljeđivanju naknadno pronađene imovine, tuženici i CE su se uknjižili se kao suvlasnici, prema suvlasničkim djelovima utvrđenim u rješenju,

-kako tuženici navode da je CE „spornim ugovorom o doživotnom uzdržavanju od 19. ožujka 2012.“ otuđio dio nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koje nisu bile u njegovom vlasništvu, već su bile u vlasništvu njegove supruge, odnosno njezinih zakonskih nasljednika, a što je CE i potvrdio u ostavinskom postupku radi naknadno pronađene imovine 27. studenoga 2012., što je i tužiteljima bilo poznato, imajući u vidu rodbinske odnose, tuženici pod 3. i 4.da su pokrenuli parnicu na utvrđenje da ugovor o doživotnom uzdržavanju prema njima nema učinak, u odnosu na suvlasničke udjele predmetnih nekretnina koji su u vlasništvu III. i IV. tuženika, a predmetni spor je još u tijeku pod brojem P- 1093/14, s tim što predmet tog spora nije sporna 1/5 dijela nekretnina koji je CE naslijedio iza pok. VE, a CE je umro **.**.2014., nakon čega su se stekli uvjeti da se provede predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju od 19.3.2012. i tužitelji se upisali kao vlasnici na svim suvlasničkim dijelovima predmetnih nekretnina na kojima je u vrijeme podnošenja prijedloga za uknjižbu kao vlasnik bio upisan pok. CE, između ostalog i na spornih 1/5 dijela nekretnina, koje je pok. CE naslijedio iza smrti pok. VE, a uknjižba je provedena dana 23.1.2015.,

-kako tuženici drže da tužitelji nemaju pravni interes za traženje ovlaštenja za uknjižbu vlasništva na spornom dijelu nekretnina koji je CE naslijedio iza pok. VE, jer su na navedenom dijelu nekretnina već uknjiženi kao vlasnici, a u odnosu na bračnu stečevinu CE i VE kako tužitelji u tužbi također navode da je pok. VE bila suvlasnica spornih nekretnina temeljem bračne stečevine, ali u dijelu koji je manji od djela u odnosu na koji su se tuženici uknjižili u zemljišnu knjigu temeljem nasljeđivanja iza njezine smrti te kako je namjera tužitelja utvrđivati bračnu stečevinu R i VE kako bi se domogli još većeg dijela vrijednih nekretnina, temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju kojeg su sklopili s djedom, a tužitelji nemaju pravni interes utvrđivati bračnu stečevinu svog djeda i bake,

-kako je CE na ostavinskoj raspravi iza pok. VE izričito priznao vlasništvo pok. VE na 1/2 dijela nekretnina koje su predmet tužbenog zahtjeva, temeljem bračne stečevine, kako se radi o pravomoćnom sudskom rješenju od 27. studenoga 2012. te je nejasno kako bi tužitelji u ovoj parnici mogli dokazivati suprotno, odnosno staviti predmetno pravomoćno rješenje izvan snage, a bračna stečevina je u konkretnom slučaju već potvrđena pred sudom od strane jednog od bračnih drugova, tužitelji da za navodno „pogrješno utvrđeni udio bračne stečevine VE „znaju već dugi niz godina", najmanje od dana primitka tužbe P-1093/14, te tuženici ističu prigovor zastare za zahtjev tužitelja, s tim što tužitelji „istu logiku izračuna omjera bračne stečevine“ ne primjenjuju na prizemnom dijelu kuće, a sporna kuća se sastoji od prizemlja, prvog kata i drugog kata, dok su predmet tužbenog zahtjeva samo prvi i drugi kat kuće, a na prizemnoj etaži kuće (E-1) tužitelji su uknjiženi kao vlasnici, svaki u 1/2 dijela, i to temeljem darovanja od svog otca i djeda, kako pok. VE nikada nije darovala prvotuženiku i tužiteljima svoj dio nekretnine (etaža E-1) i da je pok. CE darovanjem otuđio veći dio nekretnine od onog koji je u vrijeme spornog darovanja imao u vlasništvu,

-kako iz izvatka iz zemljišne knjige na dan 29. studenoga 2019. proizlazi da su na nekretnini označenoj kao [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja u naravi predstavlja kuću, pomoćnu zgradu i nadstrešnicu, kao vlasnici upisani tuženik ad.1) za 11/20 dijela, tužena ad.2) za 1/20 dijela, sada pok. BE (prvotno tuženik ad.3) za 1/20 dijela, tužena HE za 1/20 dijela te tužitelji svaki po 3/20 dijela, na nekretnini označenoj kao [katastarska čestica] zgr Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na Etaži 2 (prvi kat) upisani kao suvlasnici tuženik ad.1) za 1/10 dijela, tuženica ad.2) za 1/10 dijela, sada pok. BE za 1/10 dijela te tužena HE za 1/10 dijela te tužitelji svaki po 3/10 dijela, dok su na Etaži 3 (drugi kat) kao suvlasnici bile upisane također iste osobe i u istim suvlasničkim dijelovima,

-kako je pregledom povijesnih izvadaka iz zemljišne knjige, na dan 29. studenoga 2019., utvrđeno da je na nekretnini oznake [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] bio upisan kao suvlasnik CE za 5/20 i ½ te 1/20 dijela (a potom je vlasništvo prešlo na tužitelje svakom po 3/10 dijela), tuženik ad.1) upisan za 10/20 dijela + 1/20 dijela, a tužena ad.2) za 1/10 dijela, sada pok. BE za 1/10 dijela, tužena HE za 1/10 dijela te tužitelji svaki po 3/10 temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 19. ožujka 2012., za nekretninu oznake [katastarska čestica] zgr Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na Etaži 2 (prvi kat) utvrđeno da su na istoj bili upisani su kao suvlasnici CE za ½ dijela i 1/10 dijela , tuženik ad.1) za 1/10 dijela, tužena ad.2) za 1/10 dijela, sada pok. BE za 1/10 dijela, tužena HE za 1/10 dijela te tužitelji svaki po 3/10 dijela, dok su na Etaži 3 (drugi kat) kao suvlasnici bile upisane također iste osobe i u istim suvlasničkim dijelovima,

-kako je pregledom zemljišne knjige prije zaključenja glavne rasprave utvrđeno da su na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisani tuženici IE za 11/20 dijela, tužena NE za 1/20 dijela, tužena HE za 2/20 dijela te tužitelji za po 3/20 dijela, dok su na k.č.br. [katastarska čestica] d.o. [katastarska općina] na 2 i 3 etažu upisani tuženici IE za 1/10 dijela, tužena NE za 1/10 dijela, tužena HE za 1/10 dijela te tužitelji za po 3/10 dijela, dok tužene AE i REČ nisu upisane na nekretninama koje su predmet spora kao suvlasnice temeljem nasljeđivanja njihova otca BE,

-kako iz spisa predmeta i presude u postupku broj P-2760/2012 proizlazi da je odbijen tužbeni zahtjev CE kojim je zatražen raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenog dana 19. ožujka 2012. između njega i tužitelja te je isti postupak pravomoćno okončan, dok iz rješenja o nasljeđivanju naknadno pronađene imovine iza pok. VE Općinskog suda u Šibeniku broj O- 250/09, UPP/OS -44/09 od 27.11.2012. proizlazi kako njezinu naknadno pronađenu imovinu čine nekretnine oznake [katastarska čestica] zgr k. o. [katastarska općina], [broj poduloška] i 3, svaki za po ½ dijela te nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za ¼ dijela, sve temeljem bračne stečevine, iako je u zemljišnoj knjizi kao vlasnik upisan LE za 2 i 3 etaži za cijelo a na k. č. br. [katastarska čestica] za ½ dijela te se njezinim nasljednicima proglašavaju tuženici CE, IE, NE, BE i HE, svaki za po 1/5 dijela,

-kako je rješenjem Općinskog suda u Šibeniku broj Z- 837/13 od 25.3.2013., na temelju navedenog rješenja o nasljeđivanju naknadno pronađene imovine iza pok. VE, izvršena uknjižba prava vlasništva na nekretninama navedenim u istom i to na ime navedenih nasljednika.

-kako iz smrtnog lista od 10. studenoga 2014. proizlazi da je CE preminuo **.**.2014., dok je uvidom u Ugovor o darovanju od 6. rujna 1987. proveden pod brojem Z-2619/87 utvrđeno da je CE pok. A sinu IE i unucima RE i UE darovao čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to samo "dogradnju prizemnog dijela", koji dio nije predmet ovog spora,

-kako je Ugovorom o darovanju od 11. veljače 2014., koji je proveden u postupku pod brojem Z-3197/14, IE darovao tužiteljima, svakom suvlasnički dio od 1/6 na 1 Etaži k. č. br. [katastarska čestica] zgr., a navedenim ugovorom ne daruje se niti jedan dio predmeta ovog spora jer je riječ o Etaži 1 a predmet ovog spora su Etaže 2 i 3.,

-kako su Ugovorom o doživotnom uzdržavanju od 19. ožujka 2012. tužitelji kao davatelji uzdržavanja obvezali se CE kao primatelju uzdržavanja, uzdržavati ga, a on im zauzvrat daje u vlasništvo, svakom za po ½ dijela 2 i 3 Etažu k. č. br. [katastarska čestica] zgr k. o. [katastarska općina] te k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za ½ dijela kao i druge nekretnine koje nisu predmet ovog postupka,

-kako iz rješenja o nasljeđivanju iza BE proizlazi da su nasljednici istog kćerke AE i REČ, a koje nasljednice su se sudu dopisima očitovale kako ne prihvaćaju nastaviti postupak iza smrti svoga otca jer su svoje nasljedne dijelove prodale tuženici HE,

-kako je svjedokinja ŽE, sestra tužitelja i kćer prvotuženika navela da su pokojnu VE naslijedili tužitelji i tuženi ad.1) i to za 1/3 tuženik ad.1), a po 2/3 tužitelji, a pokojnog CE su također oni naslijedili i to u identičnom suvlasničkom udjelu, da su tužitelji 2009.g. ili 2010.g. sklopili Ugovor o doživotnom uzdržavanju sa sada pokojnim CE, svojim djedom, te joj je po pričama poznato kako su time kao davatelji uzdržavanja dobili zauzvrat u vlasništvo prvi kat kuće koja je predmet spora i jedan dio drugog kata, s tim je bila upoznata i njezina baka VE te njezina majka EE, baka VE je to odobrila te je potvrdno odgovarala djedu kad bi isti iskazao svoju nakanu da na taj način podijeli svoju imovinu među tužiteljima,

-kako je svjedok GE, sin drugotužene, naveo da su pokojnu VE naslijedili IE, NE, BE i HE, a pretpostavlja kako je svatko dobio po 25% imovine, a pokojnog R su naslijedile iste osobe, za, kako pretpostavlja, istih 25% i nije mu poznato da je pokojni GE bilo s kim sklopio Ugovor o doživotnom uzdržavanju, a svjedok ĐE, sin drugotužene, iskazao kako su njegovoga pokojnog djeda R naslijedili IE, NE, BE i HE, misli da su ga naslijedili na jednake dijelove, a pokojnu baku VE koja je preminula prije djeda R su naslijedili djed GE te četvero djece IE, NE, BE i HE, a pretpostavlja da su ga naslijedili na jednake dijelove, odnosno svatko za po 1/5 dijela i kako nikada između R i VE nije bilo nikakvih sporova odnosno neslaganja između istih po pitanju raspolaganja njihovom zajedničkom imovinom, a nije čuo da bi se baka usuglasila s darovanjem prizemlja kuće svome sinu IE koji je potom isti darovao svojim sinovima,

-kako je svjedokinja KE, kćer drugotužene, navela da su pokojnog djeda R naslijedili IE, NE, BE i HE, a nije joj poznato u kojim dijelovima, pretpostavlja da je pokojnu VE naslijedio djed i nikada pokojni djed nije osporavao baki VE da bi ona bila vlasnica ijednog dijela predmeta ovoga spora, a svjedokinja TE (HE), kćer trećetužene, navela da su pokojnog R naslijedili IE, NE, BE i HE, ali nije znala u kojim dijelovima, a pokojnu VE su također oni naslijedili i nije znala u kojim suvlasničkim dijelovima te kako nikada između R i VE nije bilo sukoba oko raspolaganja imovinom koja je predmet spora.

13.Temeljem tako utvrđenoga činjeničnog stanja, prihvaćajući prije svega kao vjerodostojne iskaze navedenih svjedoka, osim iskaza svjedokinje ŽE, te cijeneći druge rezultate dokaznog postupka, prvostupanjski sud je zaključio kako su na ostavinskoj raspravi dana 27. studenoga 2012. nasljednici VE, između kojih i CE, priznali bračnu stečevinu pok. VE i prihvatili se nasljedstva po zakonu, svaki za po 1/5 dijela nekretnina koje su predmet spora, a o pravu na nasljeđivanje drugotužene, koja nije bila nazočna ostavinskoj raspravi, riješeno je sukladno Zakonu o nasljeđivanju. Kako je rješenje o nasljeđivanju postalo pravomoćno i na temelju tog rješenja o naknadno pronađenoj imovini, tuženici i pok. CE se uknjižili kao suvlasnici na nekretninama koje su predmet spora i to prema suvlasničkim djelovima utvrđenima u rješenju, a koji upis i danas egzistira u odnosu na tuženike pod 1,2 i 4, dok su nasljednice pok. BE, REČ i AE, svoje suvlasničke dijelove iza smrti otca BE prodale tuženici HE. Stoga kako nisu u pravu tužitelji kada navode da bi pravo, odnosno suvlasničke dijelove tih nekretnina stekli temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 19. ožujka 2012. jer su kao davatelji uzdržavanja ugovor sklopili s primateljem uzdržavanja, svojim djedom, a posebice drugotužitelj koji smatra i da bi jer su tužitelji "muški nasljednici" loze BE, oni trebali biti vlasnici za cijelo svih nekretnina koje su predmet spora, zajedno sa svojim otcem, jer nekretnine koje su predmet spora (upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]), u trenutku otuđenja istih tužiteljima temeljem navedenog Ugovora nisu bile samo u vlasništvu otuđivatelja, već su bile u i vlasništvu njegove supruge VE za ½ dijela, kao bračna stečevina, što je CE i potvrdio u ostavinskom postupku. Pritom i kako je neodlučan u ovoj pravnoj stvari pokušaj tužitelja dokazivanja da je "teren" na kojemu je nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] CE darovao njegov otac A, jer je CE izrijekom priznao na ostavinskoj raspravi kako je VE bila vlasnica predmeta spora za ½ temeljem bračne stečevine. Nakon donošenja Rješenja o naknadno pronađenoj imovini iza VE, njezini zakonski nasljednici, tuženici, upisani su kao suvlasnici na sporne nekretnine, kao i CE, svi za po 1/5 dijela, a sada pokojni CE sklapanjem navedenog Ugovora o uzdržavanju da nije ni na koji način mogao prenijeti u vlasništvo na tužitelje više prava nego ga je on sam imao u trenutku sklapanja tog ugovora, Stoga da su suvlasnički omjeri na kojima su tužitelji i tuženici upisani kao suvlasnici na nekretninama koje su predmet spora točno određeni i točno upisani pa je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen kao neutemeljen.

14.Nadalje, obrazlažući presudu prvostupanjski sud navodi i kako su tužitelji pokušali dokazati da je VE bila suvlasnica predmetnih nekretnina temeljem bračne stečevine, ali ne za ½ dijela kako je to utvrđeno prethodno navedenim Rješenjem o naknadno pronađenoj imovini nego u dijelu koji je manji i tražili ispravak uknjižbe za dijelove za koje oni smatraju da predstavljaju razliku između suvlasničkog udjela za koji su tuženici uknjiženi u zemljišnoj knjizi i djela koji je po njihovim tvrdnjama pripao VE i koji su tuženici zaista naslijedili, međutim kako je pravomoćnim rješenjem o naknadno pronađenoj imovini iza pok. VE utvrđeno da je ista suvlasnica za ½ dijela nekretnina koje su predmet ovog postupka. Osim toga, kako tužitelji nisu postavili tužbu tražeći "utvrđenje" pa potom i "ovlaštenje" na upis predloženih suvlasničkih dijelova nekretnina koje su premet spora, nego samo na "ovlaštenje" za upis većih suvlasničkih dijelova u odnosu na one na koje su upisani u zemljišnim knjigama, bez obzira što u tužbi utvrđenje bračne stečevine izrijekom ne spominju, no da vlasništvo nekretnine stjecatelj može steći samo ako je onaj koji je otuđuje vlasnik te stvari i to samo u granicama otuđivateljeve ovlasti pa ako CE nije bio vlasnik za cijelo nekretnina koje je otuđio sklapanjem Ugovora o doživotnom uzdržavanju tužiteljima, onda tužitelji ne mogu postati vlasnicima istih nekretnina u traženom dijelu, većem nego je to bio CE.

15.Obrazlažući odluku o protutužbenom zahtjevu, prvostupanjski sud navodi kako je riječ o zahtjevima na Utvrđenje da je Ugovor o darovanju sklopljen dana 6. rujna 1987. između CE kao darodavatelja, CE, IE i CE, UE i RE, kao daroprimatelja te da Ugovor o darovanju sklopljen dana 11. veljače 2014. između CE, IE kao darovatelja i OE i UE, kao daroprimatelja, nema učinak prema tuženicima, kao nasljednicima pok. VE, i to u suvlasničkim omjerima navedenima u protutužbi te da su tužitelji dužni trpjeti uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja u odnosu na suvlasničke dijelove nekretnina, kako se briše njihovo vlasništvo i upiše pravo vlasništva CE, no i da je punonomoćnica protutužitelja predložila suduj protutužbeni zahtjev prihvatiti „samo ukoliko prihvati tužbeni zahtjev tužitelja“, a s obzirom da tužbeni zahtjev nije prihvaćen to je odbijen i protutužbeni zahtjev „bez nepotrebnog suvišnog obrazlaganja“ i jer protutužitelji ničim nisu dokazali da bi navedeni ugovori bili bez pravnog učinka.

16.Naposljetku, obrazlažući dopunsku presudu, prvostupanjski sud zaključuje kako je ništetnost ugovora propisana člankom 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 11/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje ZOO), ali na navedeni članak se tuženici ni jednom riječju ne pozivaju i ne navode u čemu bi se sastojala ništavost spornog ugovora, odnosno kojem članku Ustava RH bi sporni Ugovor bio protivan niti obrazlažu zbog čega bi sporni Ugovor bio protivan moralu društva. Uvodom u Ugovor o darovanju sklopljen dana 6. rujna 1987. kako je utvrđeno da je ugovor potvrđen pred tadašnjim Općinskim sekretarijatom za Opću upravu Općine Šibenik dana 8. rujna 1987. pod brojem 9894, a predmet je darovanje Etaže 1, suvlasnički udio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) odnosno prizemlje nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] zgr k. o. [katastarska općina]. Kako je CE preminuo **.**.2014., dok je Ugovorom o darovanju od 6.9.1987. CE pok. A sinu IE i unucima RE i UE darovao čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to "dogradnju prizemnog dijela" a predmet ovog protutužbenog supsidijarnog zahtjeva je upravo prizemlje odnosno Etaža 1 k.č.br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Ugovorom o darovanju od **.**.2014. IE daruje tužiteljima svakom suvlasnički dio od 1/6 na 1 Etaži k. č. br. [katastarska čestica] zgr., Ugovor je ovjeren od javnog bilježnika Vojislava Vuletina, ugovorom daruje istima Etažu 1 odnosno prizemlje nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] zgr k. o. [katastarska općina]. Kako je pok. CE na ostavinskoj raspravi iza pok. VE izričito priznao vlasništvo pok. VE na 1/2 dijela nekretnina koje su predmet tužbenog zahtjeva, temeljem bračne stečevine, a svjedokinja FE iskazala kako joj je poznato da se pričalo kako će tužitelji dobiti prizemlje kuće i to od 90-ih godina pa nadalje, a to da se spominjalo i prije 90-ih godina, a s tim je bila upoznata i njezina baka VE koja je to odobrila. Kako niti jedan od iskaza saslušanih osoba nitko u postupku izrijekom nije osporavao, kako njihovu istinistost tako niti njihovu objektivnost te im je sud u cijelosti poklonio vjeru kao istinitim, to da protutužitelji nisu uspjeli dokazati suprotno pa proizlazi kako su sada pokojni CE i VE zajednički odlučivali o otuđenju Etaže 1, k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno kako nisu povrijeđena zakonska pravila iz članka 283. ZBPO-a na koji se protutužitelji pozivaju. Stoga sud zaključuje da su tužitelji temeljem valjane pravne osnove, u pravnom slijedu sa svojim prednicima, stekli pravo vlasništva na Etaži 1 k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izvodeći svoje pravo vlasništva iz prava svojih prethodnika te je i podredni protutužbeni zahtjev odbijen kao neutemeljen.

17.Ispitujući pobijanu presudu i dopunsku presudu u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako u dijelu odluke o tužbenom zahtjevu nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ukazuju žalitelji, kao niti druge bitne povrede postupka, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a, pa se u tom dijelu zakonitost i pravilnost pobijane odluke može ispitati. Međutim, prvostupanjska odluka o protutužbenom zahtjevu i slijedom toga prvostupanjska dopunska presuda, opterećene su bitnom povredom iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer nisu navedeni jasni i prihvatljivi razlozi o svim odlučnim činjenicama, a na što temeljeno ukazuju tuženici u žalbama.

18.S obzirom na sve navedeno, i činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda tek djelomice je moguće prihvatiti kao pravilna i to u dijelu utvrđenja koja se odnose na odluku o tužbenom zahtjevu. U tom dijelu činjenična utvrđenja imaju osnovu u sadržaju dokaza provedenih u postupku, a koje dokaze je prvostupanjski sud u bitnom pravilno cijenio u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjska presuda sadrži prihvatljive razloge, a koje sadržajno prihvaća i na njih upućuje i ovaj drugostupanjski sud.

19.Odredbom članka 388. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 173/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje ZVDSP) propisano je kako se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog zakona prosuđuje prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene ili prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

20.Člankom 232. st. 1. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19, dalje ZN) propisano je:

(1) Smatra se da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju utvrđeno što je u sastavu ostavine, tko je ostaviteljev nasljednik, koliki mu nasljedni dio pripada, je li mu nasljedno pravo ograničeno ili opterećeno i kako, te postoje li kakva prava na zapise i koja. Isto vrijedi i za djelomično rješenje o nasljeđivanju glede onoga što je - njima utvrđeno.

(2) Što je utvrđeno pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju može pobijati jedino onaj koji po odredbama ovoga Zakona nije vezan pravomoćnošću rješenja o nas- ljeđivanju. On to može pobijati jedino putem parnice s osobama u čiju korist glasi utvrđenje čiju istinitost osporava.

(3) Pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju nisu vezane osobe koje tvrde da im pripada neko pravo glede onoga za što je utvrđeno da je u sastavu ostavine, ako nisu kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi, niti su na nju bile uredno osobno pozvane.

(4) Pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju nisu vezane osobe koje tvrde da im je zbog ostaviteljeve smrti pripalo nasljedno pravo na temelju oporuke ili zakona, ili da im je pripalo pravo na neki zapis, ako nisu kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi, niti su na nju bile uredno osobno pozvane.

(5) Pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju vezane su osobe koje su kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi ili su na nju bile uredno osobno pozvane, no ipak nisu vezane:

- glede prava koja bi za njih proizlazila iz naknadno pronađene oporuke,

- glede prava čije je utvrđenje ovisilo o tome kako će neko sporno pitanje biti riješeno u parnici ili upravnom postupku na koji ih je ostavinski sud uputio, ili ih je trebao uputiti, ako to pitanje nije bilo riješeno prije pravomoćnosti rješenja o nas- ljeđivanju,

- ako su ispunjene pretpostavke pod kojima bi u parničnom postupku mogle zahtijevati ponavljanje postupka.

21.Pravilno je u bitnom prvostupanjski sud utvrdio kako su na ostavinskoj raspravi dana 27. studenoga 2012. nasljednici pokojne VE, između kojih i CE, priznali bračnu stečevinu pok. VE i prihvatili se nasljedstva po zakonu, svaki za po 1/5 dijela nekretnina koje su predmet spora, a o pravu na nasljeđivanje drugotužene, koja nije bila nazočna ostavinskoj raspravi, riješeno je sukladno Zakonu o nasljeđivanju. Kako je rješenje o nasljeđivanju u tom postupku postalo pravomoćno i na temelju tog rješenja tuženici i CE se uknjižili kao suvlasnici na predmetnim nekretninama prema suvlasničkim dijelovima utvrđenima u rješenju, i prema shvaćanju ovog suda, tužitelji nisu mogli steći veće suvlasničke dijelove istih nekretnina temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 19. ožujka 2012. jer su ugovor sklopili sa svojim djedom, budući da nekretnine u trenutku otuđenja temeljem Ugovora nisu bile samo u vlasništvu otuđivatelja, već su bile u i vlasništvu njegove pok. supruge VE za ½ dijela.

22.Ovo stoga što pravomoćno rješenje o nasljeđivanju ima deklaratorno značenje, ali proizvodi obvezujuće učinke za sve osobe koje su sudjelovale u postupku, ono postaje pravomoćno i ovršno prema svim sudionicima, koji ne mogu kasnije osporavati udio koji im je priznat, osim kroz izvanredne pravne lijekove. Nasljednik se izjavom o nasljedstvu (članci 133. – 135. ZN-a) prihvaća ili odriče nasljedstva, a ta je izjava neopoziva, osim ako je dana pod bitnom zabludom, prijetnjom ili prijevarom i tada se može pobijati u parnici. Kad jednom nasljednička izjava postane pravomoćna i uđe u rješenje o nasljeđivanju, njezini učinci trajno obvezuju nasljednika. Osim toga, singularni sukcesori (pa i davatelji uzdržavanja) ne nasljeđuju, nego stječu određenu stvar ili pravo temeljem ugovora (ugovor o doživotnom uzdržavanju), oni su izvedeni (derivativni) stjecatelji, a njihovo pravo se temelji na pravu prednika (primarnog nasljednika) i slijedom toga oni ne mogu imati više prava nego što je imao njihov pravni prednik.

23.U predmetnoj pravnoj situaciji, dakle, radi se o tomu da je prednik tužitelja kao nasljednik u ostavinskom postupku koji se vodio iza smrti njegove supruge sudjelovao u tom postupku, dao izjavu o nasljedstvu te je na temelju te izjave doneseno rješenje o nasljeđivanju koje je postalo pravomoćno. Nakon toga je navedeni nasljednik umro, a iza njega je ostala imovina koju su po ugovoru o doživotnom uzdržavanju stekli njegovi davatelji uzdržavanja te se nameće pitanje obvezuje li izjava koju je prednik tužitelja kao nasljednik dao u ranijem ostavinskom postupku i njegove singularne sukcesore, odnosno mogu li oni sada tražiti da im pripadne veći dio od onoga što je dotični bio prihvatio u tom postupku, odnosno koji je učinak pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju?! Prema citiranom članku 232. ZN-a rješenje o nasljeđivanju ima učinak prema svim osobama koje su sudjelovale u ostavinskom postupku i postaje pravomoćno danom kada protekne rok za žalbu, ako žalba nije izjavljena, pravomoćno rješenje o nasljeđivanju obvezuje sve sudionike postupka te predstavlja potvrdu njihovih nasljednih prava i udjela, s deklaratornim učinkom u pogledu nasljednopravnog naslova. Sukladno člancima 133. i 135. ZN-a nasljednik može dati izjavu o prihvaćanju ili odricanju od nasljedstva, a takva izjava, kada je dana valjano i u zakonskom roku, proizvodi neopozive učinke, osim ako je dana pod bitnom zabludom, prijetnjom ili prijevarom, kada se može pobijati u parnici. U ovom slučaju nasljednik je dao izjavu kojom je prihvatio određeni nasljedni dio, a ta je izjava ušla u sadržaj pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju i time je njegov nasljedni položaj konačno utvrđen i obvezujući.

24.Davatelji uzdržavanja koji su po ugovoru o doživotnom uzdržavanju stekli imovinu od navedenog nasljednika jesu singularni sukcesori, tj. pojedinačni stjecatelji određenog prava ili stvari, njihovo pravo je derivativne naravi i oni, kako je rečeno, stječu od svog pravnog prednika samo onoliko prava koliko je ovaj imao (načelo nemo plus iuris ad alium transferre potest quam ipse habet) pa, budući da njihov primatelj uzdržavanja nije više mogao mijenjati niti osporavati svoj nasljedni dio nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju, ni njegovi singularni sukcesori ne mogu steći šira prava od njega. Dakle, izjava o nasljedstvu koju je dao nasljednik u ostavinskom postupku iza smrti svoje supruge, kao i pravomoćno rješenje o nasljeđivanju doneseno na temelju te izjave, obvezuju i njegove singularne sukcesore, a tužitelji kao davatelji uzdržavanja, koji svoje pravo izvode iz prava navedenog nasljednika, ne mogu tražiti da im pripadne veći nasljedni dio od onoga koji je on za života prihvatio, odnosno koji je pravomoćnim rješenjem utvrđen jer je njihov pravni položaj ograničen pravnim učinkom i sadržajem prava njihova pravnog prednika.

25.Tužitelji u žalbi u bitnom osporavaju navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda i iznose svoju ocjenu predmetne pravne situacije, međutim tim i takvim žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost utvrđenja i zaključaka prvostupanjskog suda kod odluke o tužbenom zahtjevu. Neutemeljeno tužitelji polemiziraju s pojedinim pravnim stavovima i zaključcima tog suda, ali kako je već rečeno gube iz vida kako je prvostupanjski sud odluku donio pravilnom ocjenom svih dokaza u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a.

26.Dakle, iz svega navedenog proizlazi kako je prvostupanjski sud u dijelu odluke o tužbenom zahtjevu na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbio, a tužitelji žalbenim navodima nisu doveli u sumnju pravilnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka prvostupanjskog suda. Stoga je, primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a, valjalo odbiti žalbu tužitelja kao neutemeljenu i djelomice potvrditi prvostupanjsku presudu.

27.Međutim kako je već rečeno, u dijelu prvostupanjske odluke o protutužbenom zahtjevu te slijedom toga i u prvostupanjskoj dopunskoj presudi (kojom je odlučeno o podrednom protutužbenom zahtjevu), počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer nisu navedeni jasni i prihvatljivi razlozi o svim odlučnim činjenicama. Prvostupanjski sud obrazlažući odluku u tom dijelu jedino navodi kako je protutužbeni zahtjev istaknut „samo ukoliko prihvati tužbeni zahtjev tužitelja“, a kako sud tužbeni zahtjev nije prihvatio to da je odbijen i protutužbeni zahtjev „bez nepotrebnog suvišnog obrazlaganja“, a „s obzirom da protutužitelji ničim nisu dokazali da bi navedeni ugovori bili bez pravnog učinka“. Ovakvo obrazloženje, zapravo, ne sadrži razloge za odluku te se stoga i pobijana odluka ne može ispitati.

28.Naime, s pravom tuženici ukazuju kako tužbeni, odnosno protutužbeni zahtjev u parničnom postupku nije moguće podnijeti uvjetno, odnosno da je prvostupanjski sud bio dužan, ako je to smatrao potrebnim, pozvati tuženike na uređenje protutužbe i izjašnjenje o podnijetom zahtjevu, a kada to sud nije učinio bio je, prije svega, dužan odlučiti o glavnom protutužbenom zahtjevu i takvu odluku obrazložiti, a sud je to propustio učiniti jer odluku nije obrazložio. Tek ako odbije glavni protutužbeni zahtjev prvostupanjski sud je dužan odlučiti i o podrednom zahtjevu te je stoga i dopunska presuda, budući da je njome odlučeno o podrednom protutužbenom zahtjevu, opterećena istom bitnom povredom odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

29.Dakle, iz svega proizlazi kako je u prvostupanjskom postupku, u dijelu odluke o protutužbenom zahtjevu i u dopunskoj presudi počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer nisu utvrđene i jasno navedene sve odlučne činjenice, a na koju povredu izrijekom ukazuju žalitelji te je valjalo, postupajući temeljem članka 369. stavak 1. ZPP-a, djelomice ukinuti prvostupanjsku presudu te ukinuti dopunsku presudu i predmet u tom ukinutom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

30.U nastavku postupka prvostupanjski sud će izvesti potrebne dokaze, pravilno i potpuno utvrditi sve odlučne činjenice na koje je ukazano ovom drugostupanjskom odlukom, a sukladno citiranim odredbama, posebno pazeći i na potpunost aktivne, odnosno pasivne legitimacije stranaka s obzirom na istaknute protutužbene zahtjeve, te pravilnom primjenom materijalnoga prava ponovno odlučiti o tim zahtjevima.

31.S obzirom da je ukinuta prvostupanjska presuda te za sada nije moguće utvrditi sve okolnosti od kojih ovisi odluka o trošku postupka, to je ukinuta i prvostupanjska odluka o tom trošku.

32.Odluka o trošku žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku temeljem članka 166. ZPP-a.

33.Stoga je odlučeno kao u izrijeci ove presude i rješenja.

Split, 12. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća

Mirjana Rubić